Nema na cemu, bas mi je drago sto sam joj nasla novog citaca.
Printable View
Nema na cemu, bas mi je drago sto sam joj nasla novog citaca.
Ma naravno da sam bila ironicna, al ja sam shvatila i Bubilo da nastavlja u tom tonu. Nisam ju shvatila da kritizira :)Citiraj:
flopica prvotno napisa
Gledala sam Svaki dan dobar dan na temu azilanata. Lijepo su napravili emisiju. Bili su i trazitelji azila gosti. Najvise se muce s jezikom. A nije im organizirana profesionalna podrska u jeziku vec sve nesto na volonterskoj bazi. Sto je lijepo, al nije bas neko rjesenje. Rekli su da je oko 100 ljudi u RH dobili azil u zadnjih 10 godina. Oni zbilja ne ugrozavaju trziste rada.
Jedan je covjek ponio od kuce svjedodzbu da moze nastaviti skolovanje, al su mu ju oteli.
Bilo bi super kad bi postojala neka kvota sa stipendijom da se azilantima bez dokumenata o obrazovanju omoguci neko testiranje da mogu nastaviti obrazovanje ili prekvalificirati se. To bi im zaista pomoglo u integraciji.
Svako dijete koje vidim na tim slikama kao da gledam svoje dijete. Razbolit ću se.
Svu odjeću koju moja djeca prerastu čuvamo i odlažemo u kutije ili vrećice i damo po susjedstvu ili poznatim siromašnijim sugrađanima. Sve igračke koje moja djeca ne koriste poklanjamo sugrađanima slabijeg imovinskog statusa. Vlasnici smo privatnih poduzeća i redovito na godišnjoj i mjesečnoj razini izdvajamo velike količine novca za pomoć sugrađanima slabijeg imovinskog statusa. Redovito se odazivamo humanitarnim akcijama, sufinanciramo razne udruge. Jako mi je žao svakog čovjeka koji pati, a pogotovo kada su u pitanju djeca, ali mišljenja sam da moramo prvo pomoći sebi bližnjima, ljudima koji kopaju po kontejnerima da bi preživjeli, djeci koja u lošim bolničkim uvjetima čekaju mjesecima na zračenja ili na pretrage u Klaićevoj i sličnim bolnicama. Ne smatram se bogatom, ne patim na skupe markirane stvari, ali smatram se povlaštenom utoliko što imam stabilan posao, krov nad glavom, zdravu i pametnu djecu i dobar brak i zato smatram svojom dužnošću pomagati one koji su u nekom od tih segmenata zakinuti. Moj odgovor na pitanje iz ankete je pod rednim brojem 2 upravo zbog gore navedenih razloga.
Slažem se u potpunosti! Izvrsno napisano!Citiraj:
LEIRmam prvotno napisa
Još jedan novinar koristi nesreću da popuni medijski prostor. Ako nije imao što pametno za napisati nije trebao ništa pisati.Citiraj:
palčica prvotno napisa
Pomoć trebaju i bližnji i oni dalji. Mene svaki puta zgroze i zabole ovakve vijesti iz našeg susjedstva: http://www.vecernji.hr/crna-kronika/...nfarkt-1024070Citiraj:
LEIRmam prvotno napisa
Naravno, zato smo i slali pakete pomoći u Gunju, slali donacije za Noru, uplaćivali za oca Matiju i sina Milana, redovito pomažemo dječji dom u Nazorovoj ... Sve su to naši bližnji, koje ne poznajemo ali smo pokazali veliko srce kada je bilo potrebno. I makar nisam imuna na ovo što se događa sa izbjeglicama, smatram da, s obzirom na životni standard koji nam je ionako na niskim granama (što potvrđuju upravo gore navedeni primjeri), trebamo prioritet staviti na naše "izbjeglice", na ljude pred deložacijom i one potrebite tu, u našem susjedstvu.
U kojem to dijelu svijeta nema bližnjih koji su potrebiti? Onda valjda izbjeglice nisu ničija briga?
Mene buni definicija "naših" i "njihovih".
Jesu li na "naši" oni koje poznajemo, oni koji su iste nacije, vjere, boje kože itd. Oni koji žive u istoj državi, u istoj regiji, na istom kontinentu, na istoj planeti itd.?
Što su za tebe, Leirmam, naši kojima je pomoć potrebnija nego onima drugima?
Djeca su bila bolesna prije izbjeglica, ljudi su kopali po smeću i bili deložirani. Nije pitanje spašavanja jednih ILI drugih.
Mi ne bi primili milijun izbjeglica koji će nam toliko "opteretiti proračun" ili što već, nego najviše nekoliko tisuća.
I strašno je to da ljudi kopaju po smeću i da ih se deložira, ali izbjeglicama je ovo pitanje života ili smrti, doslovno.
Ako ih Europa ne primi, ako ostanu u Siriji, pobit će ih.
Kakav životni standard je vrijedniji od nečijeg života?
Naravno da su izbjeglice briga svih kojima se te izbjeglice obrate za pomoć, ali naravno u onom omjeru u kojem je ta zemlja u stanju pomoći. Hrvatska je nažalost mala i prilično siromašna zemlja što "vrišti" iz mase novinskih članaka u kojim ljudi stjerani u kut očajnički mole za pomoć. Nora, Matija, moj susjed Mario, stanovnici Gunje, mali "stanovnici" onkoloških odjela derutne Klaićeve, to su ljudi kojima ću JA prije pomoći i kojima pomažem. Ne tvrdim da je to potpuno ispravno i da tako svatko treba postupiti, ali ja kao "mali čovjek" prije ću pomoći "malim ljudima" iz svog okruženja. Dakle, mogu i konkretnije, kada smo prije početka školske godine imali generalno pospremanje u kući, sve stvari koje su moja djeca prerasla, ili se prestala sa njima igrati, poklonila sam dvjema siromašnim mnogobrojnim obiteljima iz Novog Zagreba i Dubrave. Nisam slala u Siriju niti izbjeglički kamp.
A zeli li tih par tisuca izbjeglica uopce u hrvatsku? Svi oni imaju za plan zapadnu europu.
Jednom su otisli iz sirije,lako moguce da ce isto tako ilegalno bjezati i od nas.
Ja uopce ne mislim da smo mi siromasna zemlja koja ne bi mogla primiti dio izbjeglica. Svi u Zagrebu su gledali kako se u zadnjih mjesec dana ponovo asfaltiraju najvece ulice u gradu koje subu srpnju bile u odlicnom stanju. Nakon jednodnevnog tuluma u kolovozu, unistene su. Ako si mozemo priustiti i tulum i veliko pospremanje, zasto ne bismo pomogli ljudima.
Izbjeglice koje dolaze u druge zemlje se trude cim prije zaposliti i na taj nacin zastititi svoju obitelj. zaposleni doprinose proracunu i ne opterecuju ga.
Ja iskreno zivim u svom mikro svijetu i iskreno ne znam da li imamo mogucnost zaposljavanja svih tih ljudi? jer medvedja je usluga i nama i njima da ih samo "zatvorimo". ali mi smo konzervativna sredina. sto smo pokazali vec veliki broj puta.
ja zbilja ne znam sta ce se dogadjati u sljedecih nekoliko mjeseci. ali nadam se da ce sve ljudske vrijednosti prevladati. takodjer mi ulazimo u izbornu utrku bit ce tu svega.
Jelena kad vec spominjes ZGB proracun se znatno razlikuje od RH proracuna. Tako sto moze ZGB mnogi ne mogu, pa nemojmo mjesati ta dva pojma.
Budimo realni, većina tih "izbjeglica" su muškarci u punoj snazi. I ne bježe oni od rata već koriste priliku da se dokopaju Njemačke, Austrije i sl.zemalja... Sigurno ih ne interesira ostati u Hrvatskoj! Naglašavam, to je moje mišljenje, jer ce sada hrpa komentara, pa da ne bi bilo zabune.. I samo da naglasim da se slažem sa gore napisanim postovima u kojima se navodi da mi imamo i previše djece i ljudi kojima je potrebna pomoć, jer većina tih tzv.izbjeglica su lažne...inače
Eh, pitam se samo kako bi zavrsile sve nase izbjeglice da su svi u drugim zemljama tako razmisljali u ono vrijeme :-/
ja bih rekla čak ovako: to što smo na nešto potrošili novce, ne znači da smo ih imali.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
i jaCitiraj:
spajalica prvotno napisa
ne zavidim izbjeglicama ili migrantima koji će "zaglaviti" u Hrvatskoj, jer za mnoge stvarno nije neka sreća, ali ne mislim da ćemo mi kao država osjetiti toliko teret na socijali od tih par tisuća ljudi. Pa više je naših nezaposlenih od 1.7. otišlo u Njemačku, to se odjednom ne broji kao rasterećenje socijalnog sustava
Leirmam, lijepo je što pomažeš svima koje si navela. Mislim da tu nema smisla raspravljati kome ima više smisla pomoći, a kome manje. Potrebitih uvijek ima koliko hoćeš,a svatko će dati onome tko ga je iz nekog razloga takao. Srećom smo različiti, pa nas taknu različite situacije.
Mislim da, osim konkretne pomoći, stvarno je važno biti glas koji naglašava da su ti ljudi koji pristižu - ljudi. Kad mi pogled padne na komentare po internetu, vidim da se često koristi jedan ružan izraz sa domaćim životinjama, kojem je cilj dehumaniziranje, a to je predkorak za ružne, nezamislive stvari.
Ne mijesam ja (nisam ni "purgerica"), al se cisto nadam da ne casti Zagreb, kao sto mislim da ni Knin nije castio.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Htjela sam zapravo napisati da se novac rasipa, i da je valjda vazniji ljudski zivot, nego jedinstveno razmetanje. Sve zemlje zive na dug. I u Berlinu se broji koliko po sekundi raste ukupni njemacki dug. I u Njemackoj ima dio stanovnistva koji je nezaposlen. Svejedno stranci nadju posao. Ne mislim nikako da oni ugrozavaju trziste rada u Njemackoj. To su samo populisticke parole desnice.
Ima Hrvata u Njemackoj koji su poduzetnici i zaposljavaju ljude. Druga generacija Hrvata gastarbajtera ima i doktorate. Zasto ne bi bilo Sirijaca kod nas koji pokrenu neki posao i doprinesu razvoju? Ovo cak nisu nuzno ni ekonomski/neobrazovani izbjeglice za koje ima ogranicen broj radnih mjesta.
Spominjem Njemacku jer za nju svi mislimo da moze. Al mogla je biti bilo koja europska zemlja. Pogotovo srednja i zapadna Europa.
ja se ne bojimizbjeglica, niti kako ih neki nazivaju "izbjeglica". bojim se rastuće kesenofobije i fašizma u Europi. i bojim se psihopata poput Petre Laszio. i bojim se kad vidim snimke sa mađarske i makedonske granice jer ne uspijevamm pronaći razliku između tih snimki i onih iz 40 i neke. i malo mi je mukica od europskog busanja u solisarna i humanistička prsa. pa ne događa se ova seoba naroda jer su se neki tamo "divljaci" potukli niti jer "izbjeglice" hrle dokopati se naših poslova. nego jer su vanjskopolitičke igre zapada unazad nekoliko desetljeća zakuhale ovo ludilo. nije Europa bez krvi na svojim rukama. mislim, jbg, kad nekom kuću spališ, malo je kasno za čuditi se što je došaopred tvoju.
čitala sam da su takve odlučili vraćat,dakle skužili su da se izbjeglicama prištekao veliki broj ekonomskih emigranata iz okolnih zemalja ali da će se donjeti kriteriji po kojem će se dio vraćati...jer da nije izbjeglica i kaotične situacije za "piggybacking",ne bi nikad dobili radne dozvole za ući u Europu....Citiraj:
tanja37 prvotno napisa
neki sam dan na vijestima gledala; prvo vijest o alarmantnom stanju u Mađarskoj a onda iduća vijest da je Hrvatska u 3 god izgubila grad veličine Dubrovnika (42 000).
Em se rekordno mali broj djece rodio (39 000) lani em populacija stari (kao i generalno Europska) em mlade familije iseljavaju...pa priča o ženi koja se prije 17god zapisala za starački dom....(imaju po 400 prijava godišnje a primaju 20tak).....ono, došlo mi da se odma zapišem za neki....:-(
preksinoć sam bila na večeri sa suprugovim kolegama iz Belgije...kažu mi da njihova vlada u zadnje vrijeme mijenja socijalnu politiku jer su skužili da nije dobra ideja da mjesečna socijalna pomoć iznosi 1200eur a plaća radnika u tvornici 800-900eur....jer da se i u njih ekonomska situacija pogoršala posljednjih godina i da baš ne mogu više toliko izdvajati za soc. davanja....
inače,kaže mi da su ekonomski imigranti koji su došli na rad 70tih (imaju par gradova poznatih po rudnicima) i stvorili svoje zajednice dosta drugačijeg mentaliteta i ponašanja od ovih koji im dolaze posljednjih godina....ovi prvi su bili spremniji za naučiti jezik, otvoreniji su i druželjubiviji dok su kaže ovi posljednjih godina dosta zatvoreni, manje skloni prilagodbi te integraciji....
Da smo pametni objavili bi poziv za ljude deficitarnih struka te u imigrantima vidjeli i priliku a ne samo prijetnju, mi npr. već u bolnici imamo kirurga iz Brazila npr, pa Makedonca, Crnogorce...ne možemo naći liječnike a nudi im se stan i super uvjeti,možda nema toliko mogućnosti za profesionalni razvoj kao u većim centrima ali bome život za familiju ne bi bio loš...ali nažalost,vjerujem da će njihovi liječnici i ostali visoko obrazovani radije poći u neku drugu EU zemlju...vjerojatno ćemo primiti one koji će se jedino moći zaposliti kao Todorićevi robovi....a sretan u tom slučaju možeš biti jedino ako si stvarno pobjegao od rata,ekonomski imigrant bi pobjegao glavom bez obzira....Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Mama mi je ispričala kako je za vrijeme studiranja njen kolega bio Sirijac iz Alepa koji je došao u Zg godinu dana prije početka studija da nauči jezik, a danas ima treću po veličini farmaceutsku tvrtku za promet lijekova i medicinskih proizvoda u Hrvatskoj, baš je bio nedavno po medijima...
Razmisljam o Zuskinom pitanju koji su naši, a koji njihovi. Odlicno pitanje. Meni se cini da su meni "nasi", oni koje osobno poznam ili netko meni blizak poznaje, bili to ljudi iz Gane ili s Tresnjevke. Cim udjem dublje u pricu, ljudi postaju "moji".
Izgubila sam broj telefona od jedne "svoje" potrebite romske obitelji i stalno se nadam da cu naci njihov oglas negdje.
xxCitiraj:
tangerina prvotno napisa
upravo tako. netko će pomoći životinjama, a neće ljudima. i šta sad s tim, treba ga osuditi? nije to bit. bit je ova druga rečenica.
evo jednog podužeg teksta, volim dizdarevića, iako je prilično depresivan i nisam sigurna jel bolje čitati ili ne čitati. jako zanimljivo, preporučam.
http://kontrapress.com/clanak.php?ru...-imperijalizmu
i, tanja, budimo realni, većina tih izbjeglica nisu muškarci u punoj snazi. ako ćemo biti baš precizni i realni kako ti kažeš. u grubo. 4 milijuna je sirijskih izbjeglica. od toga 49% muškaraca. od toga 20% muškaraca u punoj snazi. dakle, od ukupnog broja sirijskih izbjeglica, 10% je muškaraca u punoj snazi.
tako da, upitna je ova rečenica - naglašavam, to je moje mišljenje. i šta sad da čovjek radi kad mu je mišljenje nedvojbeno - krivo?
4 milijuna van Sirije.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Nekih 7 milijuna unutar Sirije.
cvijeta ovo mi je najbolji tekst/intervju o Siriji i zbivanjima koji sam pročitala zadnjih mjeseci.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
meni je zanimljivo da puno ljudi tu posta
stav je treba pomoći
i treba pomoći
no čim netko izrazi sumnju da će to promijeniti europu koju poznajemo, da će ugroziti sigurnost života u njoj, odmah ga se, na lijepo, proglasi ksenofobom
ali budimo realni, mogućnost da među svim tim jadnim ljudima, koji apsolutno trebaju pomoć, ima i onih, s ne baš najboljim namjerama, je velika
no da se vratim na to što je meni zanimljivo
da se samo 13 u anketi izjasnilo da bi primilo izbjeglice
Isto toliko i ne bi. I što to govori?
Iako bi ja primila da sama odlučujem o tome, nisam kliknula na anketi. Bez veze mi je. Čemu ona uopće služi?
Po meni je ljepota ove naše zemlje upravo u različitostima. Različitost mišljenja, govora, izgleda, pristupa, sve nas to čini u neku ruku jedinstvenima. Stoga je sasvim normalno da od ovako velikog broja članica foruma dolaze različita mišljenja, poimanja, ali i djelovanja. Ja ću pomoći jednom, Cvijeta nekom drugom, Alex trećem, ..., i vjerujem da niti jedna od tih pomoći neće biti pogrešna, jer naprosto ne može biti, ako je udijeljena potrebitom. Smatram besmislenim rasprave oko toga kome je pomoć više potrebna ili manje, ja sam samo odgovorila na uvodno pitanje ankete, iznoseći pri tome svoj osobni stav. Kojega mi ne pada na pamet nametati drugima. A budimo iskreni, ovo što se događa sada uvelike potpiruju i novinari svojim senzacionalističkim naslovima, ali i onaj puki strah u svakom čovjeku od onog što mu je nepoznato i strano, druga kultura, način života, pa je posve razumljivo zašto se ljudi radije povuku u sebe umjesto da pruže ruku pomoći. A od koristi svakako nisu niti "glavešine" koji u biti niti sami ne znaju što bi sa tim silnim ljudima koji naviru... Iskreno, ja razumijem da je ljude strah.
Ne mogu vjerovati sto citam.
Nadomak Hrvatske se dogadja ogromna humanitarna katastrofa. Djeca, zene, muskarci spavaju u blatu, vodi, kisnu, gladni, promrznuti... Usporedjivati njihovu patnju sa patnjom nekog drugog je zatvaranje ociju. Da, LEIRmam, rasprave su stvarno besmislene, potrebno je pomoci NAJVISE koliko mozes. Izjave o "senzacionalistickim naslovima" nije potrebno ni komentirati, osim mozda u kontekstu tzv. Islamske invazije na Evropu, sto je nebuloza nad nebulozama.
Oni koji misle da su muskarci trebali ostati se boriti (btw, za koga da se bore, ni jedna strana tamo nije prava) neka se samo sjete Srebrenice.
A sada, svi coporativno ljepo pred televizor, kavicu, i ajmo gledati BBC i razmisljati o tome kako novinari pretjeruju, srk, srk...
XCitiraj:
sasa prvotno napisa
Ja zapravo ne razumijem sto se od mene ocekuje. Malo mi je to sve "salonska" rasprava.
Nisam ispunila anketu.
Nitko me nije ni pitao zaista mogu li ili zelim li pomoci, niti ima adresa na kojoj mozes ponuditi pomoc sada. Da ne dobijes odgovor - pripremamo se, javit cemo se (to smo dobili vec). Ili sam nesto propustila?
Kao bivsi stranac u razvijenoj zemlji mogu samo reci da nisu samo stranci krivi za to sto su izolirani. Tu vidim veliki prostor za djelovanjem svih nas. Al nismo bas ni Kinezima priskocili. Moj bivsi inozemni kvart je imao feste organizirane da se upoznamo u kvartu. Dobra ideja, losa realizacija. Opet svak sa svojim caska.
Moja integracija je isla prvo preko suprugovog radnog mjesta (zvali su mene na svoja dogadjanja), preko skole jezika, onda preko mog radnog mjesta kad sam dobila, a najuspjesnije preko aktivnog hobija s domacima. Iz svakog od tih krugova imam jos i danas nekoliko dobrih prijatelja. Najmanje iz skole jezika. S njima nisam imala puno zajednickog.
Mislim da ako se i dogodi da netko odluci ili mora ostati kod nas da se svi moramo potruditi da nas upoznaju i da se integriraju. A i mi uz njih mozemo obogatiti nase kulinarske navike.
Znam nase izbjeglice u Skandinaviji oko kojih su se susjedi itekako potrudili, zvali na rucak, ucili ih kako se kaze zlica, a kako kruh. Nasi ljudi s SSS, kcer im sad radi na sveucilistu.
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Hvala cvijeta.
Iako je depresivan, uživala sam čitajući.
cvijeta, clanak je odlican!
doduse vec sam to procitala na vise mjesta, ali je ovo bas sveobuhvatno.
moje jedino cudenje ide tome, da je covjek poput njega uopce bio ambasador na prostorima ex juge.:mrgreen: (prepametan, preljudski, prenormalan)
ima samo jedan mali problemcic u :mrgreen: percepciji clanaka te vrste: jelte to su tamo neki zlocesti amerikanci, koorporacije...
gdje je odgovornost svih ljudi, nas? (govorim o odgovornosti, ne o krivnji)
bez obzira na sve te geopoliticke interese amerike, svaki pojedinac ipak odlucuje sam sto hoce, a sto nece raditi.
jasna je meni ta doza manipulacije.... ali ipak, kad taj sirotan u siriji uzme oruzje i upuca susjede, sravni palmiru sa zemljom...ucini to svojom odlukom.
odlucuje sam, da se upregne u to ludilo religije, pljacke, antihumanizma i svega ostalog.
odlucuje sam, da recimo ne cita clanke, ljude, novine, knjige ovakvog profila, nego ne cita uopce, gleda raznorazne od mozga cijepljene BB-ove i slicno...portale i novine prepune trivijalnosti, gluposti, ili huskaskih pamfleta ala dnevno hr (ili bilo koji slican europski, ali na domacem smo forumu, pa njega uzimam za primjer)
pribrojimo tome i jednu veliku kolicinu gradana koja, eto, gleda svoja posla. pa se vise nitko ni ne uzrujava, kada jedna grupa ljudi na uglednim funkcijama zatrazi od institucija da se jedan prekrasan starohrvatski pozdrav uvede u sluzbenu upotrebu.
tako da, svi ti vrlo mocni geostratezi zapravo fantasticno poznaju ljudsku prirodu i nacin kako je upotrebiti za ostvarenje svojih necasnih ciljeva.
sto sam starija sve vise cijenim krlezu (voljela sam ga oduvijek). sve to stoji u njegovim knjigama.
sve.
no pretpostavljam da se on vise ni ne cita. sto zbog ideologije, a sto zbog toga sto je to valjda prekomplicirano stivo, koje trazi vremena, koncentracije, te jedan posvem drugaciji habitus, kojeg ne mozes obrlatiti spinovima i pamfletima.
a nas se osim toga ova tematika, sto je navodi dizdarevic ni ne tice. mi smo jos na stoljecu sedmom, partizanima, ustasama, udbi… pravim i krivim krvnim zrncima…
zvucim vrlo pesimisticno. znam. pred neki dan sam pricala sa sestrom. ona kaze da joj se cini da je zapravo ovaj, u svemirskim razmjerima malecni trentak demokracije, humanizma europske provincijencije, zapravo samo jedna povijesna devijacija. a mi smo eto imali srecu da zivimo u tom vremenu.
mala nada koju imam, je to, da se svemir pobrinuo da postoje ljudi poput mc sa naseg foruma, koji ne gledaju samo svoja posla.
hocu reci, znam ja da je dizdarevic svjestan odgovornosti svih ljudi ove planete, ali se takva stiva precesto koriste, da uperis prst u par pojedinaca, koji su jelte krivi.
i nastavis lijepo dalje, sudjelovati u svemu, kao pojedinac koji jelte ionako nista ne moze napraviti.
a drago mi je da je i progovori o temi prenapucenosti planeta, jer ja vise ne mogu citati te price o nekakvim demografskim katastrofama, koje su prilicno neutemeljene, ali se dobro prodaju i super zvuce u melodijama zastite "pravih" krvnih zrnaca.
naši ljudi su svi do kojih možemo doći i smješkom i prijateljstvom kao i konkretnom pomoći. Djela se traže, djela iz ljubavi prema bližnjem.
Naš se župnik nakon što se oporavio od malarije vraća u Afriku. Falit će nam jer je jednostavnost, neposrednost i radost misionara spojila njegove dvije domovine. Nitko neće o Africi misliti isto nakon njega, imat će je u srcu, a s tim ide i konkretna pomoć.
Eto to želim i sirijskim izbjeglicama da se ljudi zaraze ljubavlju prema njima i da im pomažu od srca, a ne da bi ih zadržali što dalje od sebe ili da ne bi širili bolesti kako ružno vidim da se piše po novinama
seni, ja sam shvatila da nemam kapaciteta razumjeti ni i svojoj najuzoj struci koje su igre u pozadini. OK, ne bi me nitko natjerao da uzmem pusku i upucam susjeda, ali dobro mi je poznat strah od susjeda i efekt snajpera (koji se spominje u cvijetinom tekstu). Kroz prozor svoje djecje sobe sam vidjela svijetlece metke, morala hodati po cesti po totalnom zamracenju bez zvijezde na nebu u pauzama izmedju granatiranja i mogu razumjeti kumulativni strah u takvoj situaciji.
Nedavno sam procitala stari tekst o osudjenim Hrvatima sto su dizali sve srpsko u zrak u mom mjestu, a istovremeno su ljudi u mjestu misljenja i danas - zasto su nasi Srbi susjedi otisli, pa nitko im nije nista ucinio, niti im pada na pamet pozdraviti nekog tko se vraca. Clanak je o tome da su ti ljudi osudjeni, pomilovani, a nitko od ostecenih nije dobio obavijest ni o jednom, ni o drugom.
Mislim da se u takvom mraku lako izgubis. I ja to ne osudjujem jer sam probala na vlastitoj kozi.