Ja znam da će on to moći sve paralelno "voziti". Sad ga još ja razvozim, a dogodine očekujem da će moći to sve pješke sam, na proljeće ću ga pomalo puštati da ide sam. Sve mu je unutar 10 minuta hoda.
Printable View
Ja znam da će on to moći sve paralelno "voziti". Sad ga još ja razvozim, a dogodine očekujem da će moći to sve pješke sam, na proljeće ću ga pomalo puštati da ide sam. Sve mu je unutar 10 minuta hoda.
kod nas je skroz suprotno, u vrtiću i do kraja 1. razreda OŠ, dijete je totalno bilo b.o. u ovom smislu u kojem pričate.
jedino po čemu se je isticala je da su svi zaljubljeni u nju. jako je draga, topla, slatka pa su je i tete i učiteljice gurale u prvi plan
da recitira, pjeva, predstavlja grupu/razred na priredbama i koječemu. učiteljica mi zna šapnuti kako je neodoljiva.
dakle znaju mi reći da je posebna, ali percipiraju njen šarm.
posebnim talentima ima ekskluzivan pristup samo familija (uža i šira) :)
a aktivnosti joj trebaju kao žednom voda (nemam pojma na što nejde u školi i još dvije poslije škole)
ali si jako ozbiljno uzima i vrijeme za igru.
videoigrice naravno voli i rastura, ali sam joj to uvijek ograničavala pa se još jako puno igra analogno:
legići, lutke, sve. tu ima mjesta za maštu i tu je doma
Eto čini mi se da je ovaj topic malo zamro odnosno da je puno aktivniji bio tamo nekih davnih 07,08,09 i inih godina.
Malo ga podižem, posebno sa zamolbom da mi se javi još neka mama/tata koja je tada imala nadareno dijete, ali slabije prilagođeno
našem sistemu vrednovanja u školi, sa iskustvom kako ste to riješili.
malo sam krenula čitati iz početka i moram priznati da su me slijedeći citati kao majku ženske djece poprilično ubedirali.
dakle spolna segregacija djece je uvelike prisutna ne samo u našem školstvu, nego i na "razvijenom zapadu".
Ja sam odustala od ideje da ce se darovitost od M. prepoznavati , poticati ili vrednovati u osnovno skolskom sustavu.
posebno zato sto izvedba bilo cega ( pa i darovitosti) cesto steka zbog poremecaja paznje.
darovitost je dio njega, nece ona pobjeci. Stvari koje su mu iznad prosjeka i tako nisu vjestine koje se previse vrednuju u skolskom sustavu.
Potpis na ovo. Tako je bilo kod nas cijelu osnovnu školu: darotivost je škola "iskorištavala" kad je trebalo hodati po natjecanjima uz minimalne ili nikakve pripreme. Pomoć-nula bodova. Stimulacija-također.
Darovitost se iskristalizirala kroz društvene predmete i strane jezike pa se mala spasila upisom u specifičnu srednju školu.
Kao i kod MartineP i ostalih-s vremenom se škola potrudila da je uklopi u sustav i nekako se u toj uravnilovki kao izgubila njena darovitost, ali u specifičnim područjima to jednostavno nije bilo moguće pa joj je tako taj segment ostao i danas.
Priključujem se...iščitavam...iz vrtića su nas zvali da D krene u poseban program, jer je super riješio te neke testove i okarakterizirali ga kao potencijalno darovitog. Krećem malo čitati....ali se zapravo i ne mislim nešto zamarati, dok se ne pojavi neki problem. Na jesen će u školu. Nema problema sa socijalizacijom. Introvert je, ali ima dosta samopouzdanja... Hm... Zanima me šta će od toga svega ispast.
Naišla sam na ovaj tekst o darovitima, čini mi se zanimljiv pa ga dijelim.
Baš dobar tekst!. Osobito mi ovo daje nadu:
Gifted/learning-disabled children and visual-spatial learners usually have at least one parent with the same learning pattern. Visual-spatial learners and children with dual exceptionalities tend to get smarter as they get older and often become successful adults.
Joj, kako me ovo danas pogodilo... a stvarno je istina, iako ja i ne pomišljam da imam neke smetnje. Jednostavno mi neke stvari ne idu baš glatko pa sam s godinama naučila hvatati krivine. Moje dijete (s elementima disleksije) trebalo je nacrtati neki graf iz kemije. Topljivost tvari u ovisnosti o temperaturi (nebitno), ima tablica iz koje treba crtati graf, a u knjizi milimetarski raster - tamnozelene crte na svijetlozelenoj podlozi. Mrak... Užas...Ne kažem da ja imam s tim problema, ali postoje neke stvari koje su mi vizualno baš gadne (recimo, telebanking - katastrofa, ne mogu s računa pročitati sitne brojke bez pomoćnog papira ili trokuta).
Ništ - velim ja - nema tu spasa, s trokutima nemamo šanse (probali i na drugačijem rasteru "na ruke, ali nije išlo) - diži excel - napravit ćemo graf na računalu! Ni sin ni ja ga nismo bili u stanju nacrtati. Ali smo se tako krasno snašli - upucali podatke u računalo (i to tako da je moj stariji čitao, ja pisala), isprintali grafove u rasteru i bojama koje su nam odgovarale, iz njega očitali sve što je trebalo i gotovo! Čovjek s vremenom razvije kompenzacijske metode i zapravo uopće ne misli o tome sve dok se ne ukaže ovakva nekakva stvar. A SVATKO bi mogao naći nešto što mu ne ide savršeno. Netko nema savršen sluh za glazbu, netko vizualnu percepciju, netko neznamšto treće.
I Jurana, ima li smisla to pročitati?
Ovo "dual exceptionalities" se odnosi na djecu koja su darovita, a s probemima u nekim područjima. Od njihovih nekoliko tisuća darovite djece, jedna šestina je takvih. Vidjela sam poslije da se autorica bavila dosta i tim područjem.
Poslije sam detaljnije čitala, baš ima svašta zanimljivo...
Da, veliki je problem što neka teškoća (porem.pažnje, disleksija ili sl.) često zasjeni darovitost u nekom području. Dijete bude rođeni matematičar, ali uvijek neku sitnicu zezne u prepisivanju. Ili piše sjajne sastavke, a prof.mu skida ocjenu zbog rukopisa ili preskakanja slova...
zanimljiv tekst. i opet su me se posebno dotakle navedene razlike između darovitih dječaka i djevojčica.
djevojčice imaju izraženiju potrebu za uklapanjem u okolinu i ne žele iskazivati svoju darovitost.
čini mi se kao komplikacija više, a prisutna je naravno i kod nas...
uh, kao da pišeš o mojoj maloj. dijete mi je nadareno i iz područja verbalnog-pojmovnog, a i iz apstraktnog-numeričkog.
(možda nisam točno napisala, nemam ispred sebe nalaz, ali psihologica je rekla da su to ona područja koja pokrivaju hrvatski i matematiku)
doma piše priče i radi stripove za koje ljudi ne mogu vjerovati da ih piše dijete, a kamoli 7-godišnje, a napamet računa
puuuno brže od 4 godine starije sestre (koja ima sve petice).
ali održavanje pažnje je još uvijek veliki problem pa nam se i iz hrvatskog zalomi trojka, a iz matematike je trojka konstanta, a čak je dobila i jednu "duju":(
ili dobije 4 iz prirode, ja zadovoljna sa 4-kom, ali kad znam da se radi o gradivu: čemu služi fen? kojeg je usvojila sa 18 mjeseci :oklagija:
tješi me činjenica da se iz hrvatskog ipak u zadnje vrijeme vidi napredak (u imeniku).
Iz teksta na koji je link stavila vertex me je potresla i činjenica o čestom neprepoznavanju darovitosti od strane roditelja, a onda naravno i nastavnika,
i kako je ono mnogo češće kod mlađe drugo/više-rođene djece. koliko god sam ja mislila da se trudim i da poznajem svoju djecu, nikad za nju nisam pretpostavila
da je posebno darovita :(
navodi se da su tri karakteristične osobine darovite djece: perfekcionizam, osjetljivost i snaga što je kod mog djeteta sve jako izraženo.
ali s druge strane naišla sam tekst u kojem se navode karakteristike djece sa poremećajem pažnje:
"• dijete je u stalnom pokretu (nemirno sjedi, vrpolji se, maše nogicama)
• nestrpljivo je, ne zna čekati red
• ubrzano govori, često pita, a ne čeka odgovor, ne sluša
• kratkotrajan interes za aktivnosti, često mijenja sadržaj, ne dovršava započeto
• dijete je lako omesti u onom što radi, često je rastreseno, odsutno
• kratkotrajno pamćenje, otežano pamti pjesmice
• poteškoće s detaljima (ne uočava detalje na slici, mijenja + i -, b i d i/ili pretjerano uočava nebitne stvari)
• dijete privlače nevažne slike i zvukovi, zbog kojih se ne može usmjeriti na bitno
• lošije funkcionira u grupi jer ga vršnjaci dodatno ometaju pa češće griješi
• često se upušta u opasne fizičke aktivnosti bez razmišljanja o posljedicama
• često gubi stvari
Tekst: Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog i Stela Horvat, prof. rehabilitator"
i moram reći da ništa, ali ništa od navedenog ne karakterizira moje dijete sa poremećajem pažnje,
čak dapače, u najvećem broju stvari je sušta suprotnost.
e sad da li ona to cijelo vrijeme namjerno prikriva jer je svjesna da se od nje očekuje da se uklopi u okolinu?
vjerojatno da.
i sve me rastuzuje, kad se sjetim koliko je takve djece, koja su darovita, ali neprilagođena školskom sustavu, a roditelji ih nemaju novaca ili drugih mogućnosti odvesti na testiranja pa
izostane podrške njihovim "zamaskiranim" mogućnostima i ona postanu "problem".
Orange80, gore navedene natuknice su osobine djece sa ADHD- om ( poremecaj paznje SA hiperaktivnoscu), ADD izgleda malo drugacije, puno mirnije i bez impulsivnih radnji.
Sto se tice prikrivanha ADD-a i ADHD-a, cine oni i to, ali ne dugo. Ne mozes dugo glumiti, to je jako naporno i trazi puno energije.
Ali cokolada je vec napisala da dijete moze biti darovito i imati neki poremecaj. Jedno ne iskljucuje drugo, moze i ne mora biti neka kombinacija.
bah...
vertex daj molim te linkaj dalje što si našla nama su baš na tragu dodatnih poteškoća uz darovitost
sve nam je korisno
da te ne potrese previse, malo crnog humora. :mrgreen:
nije neka utjeha znam, ali i kod djece kod koje je darovitost ajmo reci "prepoznata", te koja prilicno dobro "funkcioniraju", nema ti u ovim skolskim sistemima od tog prepoznavanja ama nikakve koristi.
naravno je za dijete lakse ako nema nekih problema povezanih s darovitoscu, nego ako ih ima.
ali za one darovite koji nemaju popratne probleme vezane za darovitost, ti je potpuno svejedno za njih da li je darovitost prepoznata ili nije.
dapace, mislim da se pojedieni profesori svjesno/nesvjesno cak i trse djetetu "dokazati" da bas i nije darovito. :mrgreen:
Bitno je isključivo da se dijete usmjeri na koji način može svoje potencijale najbolje iskoristiti. I to vrijedi općenito - za SVU djecu, darovitu, prosječnu i onu ispod prosjeka. Nismo svi isti. Ne trebamo ni biti. Nažalost, naš školski sustav je koncipiran kao da jesmo i svojski se trudi da one koji strše sreže korijenu.
***
Sad vidim da je seni u biti napisala isto.
ah ne znam što da kažem moramo se truditi
za darovite je jako važno da se razvijaju
opasno je ako ih se zapusti i prepusti ovom kafkijanskom sustavu
mi smo roditelji i moramo ih zagovarati, a ne možeš lagati i reći da dijete uči dan i noć da dobije 5
oni tako i tako sami od sebe strše to je kao skrivati rog u vreću.
Potpis na seni.
S tim da moj i nema posla s puno različitih profesora - zasad, još je 4. razred. Zato i nekako više nade polažem u 5. razred i nastavnički pluralizam :mrgreen: pa ako mu i ne budu svi super, možda se među njima nađe bar netko uz koga će napredovati, a ne stagnirati po pitanju učenja i školskog gradiva. I jedan takav nastavnik bio bi dragocjen.
Ajme, nisam taj dio posebno gledala, nego sam čačkala po onom prvom sajtu i naišla na termin "dualy exceptional" pa sam po nazivu našla koliko se sjećam ovo, ali nisam se previše udubljivala. Imaš još tekstova na onoj prvoj stranici, a kad guglaš dual exceptionality ili twice exceptional izbaci puno linkova....
ma ne brine mene neprepoznavanje darovitosti unutar školskog sustava, jer od njega puno niti ne očekujem.
u našoj situaciji, konkretno, nam školski sustav pruža mnogo više nego sam ikad očekivala.
mene više muči neprepoznavanje i nerazumijevanje od strane roditelja, ne zato jer oni to ne bi htjeli, nego zato jer mnogi nemaju mogućnosti,
materijalnih i drugih, odvesti djecu na testiranja i malo ih dublje upoznati, dobiti "upute za rukovanje".
osobito kod ovih naših iz skupine dual exceptionality ili twice exceptional ili multi exeptional :)
znam neku djecu, iz kruga prijatelja moje djece, koja nemaju dobre ocjene u školi, a inače djeluju vrlo bistro.
i roditelji se trude, ali što mogu kad se kod nas na obradu kod logopeda, redovnim putem, čeka godinu-dvije.
i dok čekaju na red, samopouzdanje im tone, možda nepovratno i čak i u svojoj obitelji ih pomalo stavljaju u ladicu: njima teže ide.
a možda su baš ta djeca u nečemu darovita, ili makar iznad prosjeka, ili makar malo iznad onog što imenik trenutno kazuje...
i ne radi se tu samo o roditeljima koji nemaju materijalnih mogućnosti ili visoko obrazovanje, dapače, ima i vrlo ambicioznih roditelja, kojima
je tako nešto u ovom užurbanom životu jednostavno promaklo.
kao što mnoge stvari, mnogim roditeljima promaknu.
po meni je neprepoznavanje od strane roditelja veći i češći problem nego neprepoznavanje u školi.
dobro funkcioniranje u školskom sistemu jest bitno, ali zapravo puno manje nego mu većina daje na značaju.
Evo i nas na ovoj temi.
Bili kod Severice na testiranju jer razmišljamo o prijevremenom upisu. Naravno potvrdila je sve što sam znala da je dijete itekako spremno za školu i jako motivirano i da obavezno treba krenut na jesen.
Ujedno smo saznali i da je darovita (za natprosječnost sam znala, a darovitost sam pretpostavljala).
Uglavnom ona nema nikakvih odstupanja u nekom emocionalno, socijalnom smislu, dapače totalno je cool i super se osjeća u svojoj koži (tako je rekla psiha). Rekla je da voli teške zadatke i izazove, da ne odustaje i da je poteškoće u zadacima ne frustriraju nego im pristupa promišljajući i predano smišljajući rješenje.
Ne znam jel još netko ima dijete da je darovito, a da nema "odstupanja" u ponašanju. Ona je totalka easy going dijete, sva po p.s.-u.
Naravno dijete uopće nije prepoznato u vrtićkom susutavu kao darovito (više kao drago, dobro, vrijedno i radišno) što me ni ne čudi budući da su ove tete onak srednja žalost. Odmah sam se sjetila orange i onog posta da se to često dogodi upravo s curicama.
od sada pratim temu....
Zanima me Lili koje su to osobine i vještine djeteta po Severici potrebne za prijevremeni upis u školu? Tete u vrtiću mog srednjeg guraju u školu, a ja nisam za pa me baš zanima što misli Sever?
Cuj draga imaš na internetu sve to pobrojano s emocionalne i kognitivne strane.
Nisam ja pitala na taj način nego je psihologica (ne Sever nego jedna druga - Kristina T. koja radi u njenom centru) testirala L. nekih sat vremena i 10 min (radila joj je "širi" profil a ne puko testiranje za školu) a onda meni i mužu sat vremena pokazivala koje testove su radili i koji je njen rezultat, koliko je dobra u čemu.
Bilo mi je jako zanimljivo slušati kako oni skuže nakon sat vremena testova tvoje dijete tako dobro da je to nevjerojatno.
Budući da je moja L. iznimno zainteresirana za školu, disciplinirana, savjesna i odgovorna i uz to mater pila već pola godine da ide u školu, rekoh ok iako znam da je spremna ipak odoh da mi netko stručak to potvrdi ili opovrgne. Za kognitivnu stranu sam znala da je natprosječna.
Zaključak psihe je bio da ona MORA ići u školu jer su njoj neke stvari (npr. crtanje nekih njoj prejednostavnih oblika, crta,...) već sad dosadne i da joj trebaju izazovi, teži zadatci pa iz tog razloga treba krenut u školu (vrtić više definitivno nije za nju, treba joj jači poticaj).
Čuj ja ti pričam o svom djetetu jer nismo pričali onako općenito. Kod nas je odstupanje od datuma obveze polaska nekih 35 dana.
Zašto ti misliš da tvoj sin nije za prijevremeni upis?
BTW ja našem vrtićkom timu ne vjerujem baš previše (bilo je djece koja su prošle godine pala 1. razred ajme...ne kužim kako su prošli testove) zato sam išla privatno. Mogu shvatit da se neka djeca teže prilagodjavaju ali baš da padnu 1. razred.
Moj sin je vrijedno, znatiželjno i strpljivo dijete. Čita samostalno stripove, piše rečenice ali ne odvaja riječi nego piše velike kobasice, broji do 40, zbraja i oduzima do 10 iako ne potpuno bez greške, precrtava uredno, razumije os simetrije i veseli ga dobijat zadatke, pogotovo nove. Ja osobno ne mislim ni da je iznadprosječno inteligentan ni darovit, već odrasta u obitelji s 8 godina starijim bratom i godinu dana mlađim bratom koji je darovito dijete, pa samo strpljivošću i znatiželjom drži korak. Ne mislim ja da on nije spreman za školu, ali nisam baš ni uvjerena da ga treba poslati ranije, a rođen je krajem osmog mjeseca. On je zadovoljan u vrtiću, koliko to može biti s obzirom na to kakav se sadržaj u našem vrtiću nudi. Ne pita za školu jer ove godine nije krenuo u predškolsku grupu, pa mu to nekako ni nije bilo u vidokrugu. Sad sredinom godine tete bi ga preselile u tu grupu i slale u školu. Meni se čini da bi one samo riješile svoj problem djeteta koje pita da se čitaju priče i koje traži da samostalno reže. Možda griješim, ali ne vidim u njemu neku potrebu za školom, a sad bi ga trebalo odvojiti od prijatelja iz grupe, nasred godine, bez neke pripreme, jer tako tete misle. Sve mi se to čini i naglo a i vjerojatno nepotrebno.Griješim li?
A ovo što nalazim na internetu, pa po tome i moj četverogodišnjak može u školu, s iznimkom brisanja guze, ali kakav je on, ozbiljno sumnjam da će to u naredne dvije godine savladat.. Mi naime guze peremo...
Meni se, casa, ne čini da griješiš.
Ako dijete nema motivaciju za polazak u školu, ja bih svakako prije vjerovala tvom instinktu, nego tetinim preporukama.
Osim toga, ti si mlada, mali još nema 5 i pol, gdje je preša?
casa, ja ne bih preveliku težinu davala tome što tete kažu, ako zaista misle da je on za prijevremeni upis, onda bi trebalo napraviti detaljnu psihološku procjenu.
Moj sin također je rođen krajem osmog mjeseca, u vrtićkoj dobi vidjelo se iz aviona da je kognitivno jako ispred svoje dobi, pa ipak o prijevremenom upisu nismo razmišljali ni u jednom trenutku i uopće ne žalim zbog toga. Emocionalno nikako nije bio spreman za tako nešto.
Mislim da ne griješiš. To mi stvarno nije baš normalan prijedlog od strane teta i to za dijete rođeno krajem kolovoza.
A ovo boldano ne mogu vjerovat da to ne rade u vrtiću, ja sam mislila da naše nisu nešto al ovo mi je onak ....Jesus??!!! Pa djeca mi koriste škare od svoje 2 godine, a da im ni ne čitaju dostatno Bože me sačuvaj?!
Valjda misli da je za očekivat da ću doživjet kraj njihovog školovanja... pa ću moći financirat ih dok studiraju... Ili da ću i godin kasnijeimati strpljenja za prvaša...
Svakako, hvala na iznesenim mišljenjima...
Ili da neće već ići u mirovinu dok se dijete još školuje daleko od kuće :-)
Edit: odgovor Lili i nastavak na casino
Casa, kako misliš tete bi ga selile u stariju grupu?
Pa valjda bi to trebao biti posao stručne službe, što oni kažu?
Što navode kao razlog razmatranja prijevremenog upisa?
Mislim da bi se svako dijete trebalo razmatrati za sebe, puno je tu faktora koji utječu na odluku o prijevremenom upisu (ili odgodi, nebitno).
U svakom slučaju, možda ću zazvučati bahato, ali ja bih prije vjerovala sebi nego odgojiteljici, a možda i ponekom članu stručne službe.
Molim nekog sa sličnim iskustvom da podijeli mišljenje.
Kćerka na jesen kreće u prvi razred.
Ima ADHD, blagu varijantu. Imamo preporuku psihijatra za IP. Asistent nije potreban. Nije ni na ljekovima. Čisto je blagi slučaj. Kognitivno je iznad prosjeka.
Manifestira se najviše u disperziji pažnje i samovoljnom šetanju kada joj je dosadno (a to je često i brzo), govorim o eventualnoj primjeni kod dužeg sjedenja u klupi.
Radi se o tome da je školski tim procijenio da bi ona sa svojim intelektualnim vještinama bila spremna za treći razred na jesen.
Da se ne radi o ADHD-u sigurno bi preskočila barem jedan razred.
Savjetuju da ju upišemo u razred za napredne obzirom da škola ima organiziran razred za naprednu djecu.
Rekli smo im za ADHD, a oni su svjesni da je velik broj slučajeva kombiniranog ADHD-a sa višim stupnjem IQ-a, pa imaju često takve slučajeve.
Ali ne znam kako takva djeca prolaze kroz sve to.
I sad što napraviti.
Da li ju dati u običan razred uz IP.
Da li ju dati u napredni razred uz IP.
Da li ju dati u napredni razred uopće.
U običnom će joj sigurno biti dosadno. Ona sad već zbraja do 100, množi, čita...
Strah me da će joj napredni razred biti prevelik zalogaj obzirom na njen kratak fokus.
Hvala