Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

mislim da je to stvarno ruzno od nje,jer kako moze suditi o necemu sto na svoju srecu nije doživjela,a ti draga adal nisi zla,a i zasto bi bila.to je tvoje djete i ti si ga nosila i naravno da ces ga braniti i ja bi tako postupila.ne znam kaj bi ti još rekla osim da je ignoriras ak ima takve izjave...:-)

Citiraj:

---

adal prvotno napisa

boxica.Osijek :love2:

Ja sam danas :-(,juce sam dozivila takav "udarac" da se jos nisam oporavila...dvoumila sam se da li da to napisem ili ne jer ne znam kako opisati sve ono sto mi se vrti po glavi,naime juce ja posaljem kumi poruku da pijemo kafu ako joj muz dozvoljava,jer joj je sve zabranio,i ne dobijem odgovor,pitam ja nju jer joj stvarno zabranio sve na sta ona odgovori da pustim na miru njenog muza i nju i da brinem o sebi i da sam jadna i kukavica i da ju peglam vec danima sa bebom i nek vise zaboravim,pa to i nije bila jos prava beba,kreni dalje dosadna si sa svojim zalopojkama,ja ono :-o,ja poludila pitam jeli normalna i da je ocito na teskim drogama kad moze takvo nesto uopste pomisliti a ne reci,btw trudna je 6 mjeseci,i onako povrijedjena do boli kazem joj da malo posjeti psihijatra jer nije normalna i pokusam joj vratiti barem malo i kazem da si normalna nebi se udala za matorog seronju koji je stariji od tebe 22 godine i usput ti je zabranio sve,(njoj je 22 god)na sto ce ona meni da sam zla i pakosna i da mi Bog nikad nece dati da imam djete....:-o Hello ja sam zla jer sam joj rekla da se udala za starca a ona nije zla posle svega sto mi je rekla?Pa pitam vas da li je moguce da postoji uopste neko takav,i sta ja da mislim posle svega,toliko sam povrijedjena i tuzna da ne mogu opisati rijecima,posle gubitka bebe tek sam shvatila da imam jedino roditelje i muza uz sebe i da od "prijetelja"imam samo vas,jer jedino ovdje i vama mogu napisati sve a jedino dobiti utjehu a ne osudu,jesam li ja kukavica jer zalim za bebom jesam li zla jer sam branila svoje djete jer je ono za mene bilo djete pravo i moje.....sludjena sam totalno....:cry:

---

nazalost puno ljudi ne razumije sto smo prosle mi-mame andjela,neki ce te saslusat a u sebi mislit isto sto i tvoja kuma,a neki direkt kao ona.Izbjegavaj takve ljude,dodji ovdje i tu se isplaci jer mi te sigurno razumijemo.Ja sam evo sada u 25, tjednu trudnoce nakon pet godina nekog praznog prostora i zivim dan za danom,necu da me ljudi stalno ispituju kako sam i sl. jer i tako ne razumiju. Ovaj 1.11. me rastuzi,nemamo grobek ali eto zapalila sam lampas kod kuce i tuzna sam kao mi svi tu..

stafi bravo za bebicu!! i da sve bude školski do kraja!
:-D


adal to nisu riječi tvoje kume, samo ću ti to reći...ostalo na pp

Pozdrav curke ,samo da vam mahnem
Bzara ,Roza imate poruke.

koksy tebi ne dozvoljava primanje poruka ????

cure drage, Boxica, Bambus, Bzara, klarita, tinek, adal, stafi, latika, osijek...grlim vas i ljubim sve u ove tužne dane:love2::love2: sve ste napisale, zaista nema potrebe da ja išta dodajem.

stafi, drži se, sve mi tu navijamo za tebe i tvoju bebicu.:-)

adal, potpisujem klaritu, ja bih isto nekoga tko mi je u stanju takvo što reći makla iz svoga života - ne mora razumjeti, ali može barem pokazati suosjećanje.

hvala vam drage moje na razumjevanju i podrsci,sta bi ja bez Rode i vas....ljubim vas sve :kiss::kiss:
i da maknula sam se od nje,nek zivi svoj zivot onako kako zna a bome ako ovako povredjuje i druge tesko njoj kroz zivot.....ja sam se smirila i nekako progutala sve one gluposti a i vi ste mi jako pomogle u tome i hvala vam jos jednom....

Stafi cestitke na bebici i znaj da smo sve tu uz tebe i do kraja,i svi zeljno ocekujemo to maleno pile i radujemo mu se zajedno sa tobom....:-D
Minogue draga dugo te nije bilo kako si nam ti,imal sta novo?

minogue:love:

u ovih par dana na nas forum se javilo dosta novih mama anđela, bas tuzno, svima saljem :love2:
nadam se i molim za bolja vremena za sve nas tuznice :heart:

adal cure su sve tako lijepo rekle! žao mi je samo što si se morala živcirati.:love2:
ja da sam na tvom mjestu isto bi makla takve ljude iz života, kao što nažalost i jesam dio profiltrirala nakon što sam postala mama andjela!
stafi bravo za bebicu! :zaljubljen: neka bude sve školski do kraja! uz tebe smo draga, drži nam se!
klarita stihovi su prekrasni! meni stoje na ploči iznad kompa i nekako mi je postala navika da ih pročitam svaki dan!
osijek hvala na komplimentima za moju curku! i Kim nam je sve veća i tako lijepa curica! drago mi je da ste ju poveli na groblje! Nia je imala 7 mj. kad je prvi puta išla s nama, i svaki put kad dodjemo u Zg idemo s njom na groblje! znam da je još mala ali cijelim putem do Mirogoja mm i ja joj pričamo da idemo sad k braci i seki, i nosimo im najljepše cvijeće i male svijećice!
latika, Boxica, bambus, Roza, minogue, tinek, Beti, kaja :love2:

Adal cure su ti sve rekle.Nažalost u nevolji se poznaju prijatelji i većina nas je nakon gubitka napravila svojevrsnu čistku u svojoj bližoj okolini.Tužno...ali glumatanje i nepotrebno živciranje oko neiskrenih prijatelja ti sada nije potrebno.
Svim trudnicama i trudilicama,veliak pusa i glavu gore...ne odustajete od svojih snova,jer dugina djeca uistinu vraćaju boje :zaljubljen:

Evo i ovdje pitam,ako netko želi gostovati u Hr.uživo i pričati o svom iskustvu ,odnosu bolnice,prijatelja,rodbine neka mi se javi.Gostovat će i psihijatrica iz RI rodilišta:yes:
Koksy,Bzara,Roza čekam pp:mrgreen:

postoji li išta gore od stajanja na grobu u kojem su tvoja djeca...
pranje kamenih anđela na njemu umjesto kupanja svoje dječice,
kičenje cvijećem i svijećama umjesto oblačenja haljinica i odjelca!!!!!
od kada nema moje djece, nema ni mene. tijelo šeta, a duša je s njima!!!!!!
:cry:

Norah bas si me rasplakala i zaista nemam rijeci koja bi te u ovom trenutku utjesila jer mozda takva rijec i ne postoji samo ti saljem zagrljaj :love2::cry::cry:

sve je tužno, grozno je gledat grob cijeli u bijelom, prekriven bijelim cvjetovima i bijelim svijećama kao da nikog osim njih tu nema, a ima....
cure moje, kako dalje, kad je svaki novi dan nova tuga i bol na ranu......
kupila bi im sve cvijeće svijeta kad bi im time mogla zamijenit bar jednu igračku, išta!!!!!
Bože moj!!!!

norah draga :love2:

u pocetku je stvarno bilo pretesko ali kako vrijeme odmice tuga je kod nas promjenila oblik, praznina u srcu je ostala, čeznja za njima je i dalje neopisiva...male bebe su mi jos uvjek bolna tocka, koliko mogu izbjegavam takve susrete....
uglavnom kako sam sebi pomogla:
pricam i pricam sa ovim dragim curama na nasem pdf, kojima sve mogu reci , od kojih cu uvjek dobiti utjehu i pored kojih se neosjecam samom na svjetu u svojoj boli
izbjegavam sve susrete koje mogu izbjeci koji mi škode
pokusavam se druziti i okruziti sa ljudima koje volim
puno molim i vjera mi je najvise pomogla da shvatim da cu ponovo biti sa svojom djecicom
razmisljam poitivno i nadam se novoj trudnoci
citam knjige...
moj muz je posjetio psihijatra , pije ljekove i puno mu je bolje...
znam da si i ti trazila psihologa pa jesi li bila na razgovoru, kako je proslo, osjecas li se ista bolje od tada?

norah srce mi puca dok čitam, jer znam točno kako se osjećaš! :cry:
preteško je, i nažalost voljela bi reći bit će bolje s vremenom ali neće, biti će drugačije! onaj tko to nije proživio ne može ali niti zamisliti kako se osjećaš! i kako latika kaže, a mislim da stvarno sve cure mogu to ovdje potvrditi jedino što nam je pomoglo je ovo ovdje mjesto! :heart:
drži nam se, uz tebe smo! :love2:

sada si bas razmisljam koliko ima snage u nama ustvari,svaka nam cast ja kazem...

to je istina, ja se svaki dan pitam kako sam uspjela proć dan, tjedan, mjesec, a da nitko nije vidio ni jednu suzu, ništa.....
mi smo heroji, i najjaće osobe na svijetu!!!!!
;)

Norah draga, ja sam danas prvi puta na grobu moje andjelice bila sa smjeskom na licu.
Cijela obitelj je bila i nismo dozvolili da nas tuga obuzme.
Nasa Emica bi sada imala 3g i 2mj.
Daj si vremena, polako, vrijeme mozda nece zalijeciti nase rane ali ce nas nauciti nositi se s time.

Pusa svima :*

danas sam procitala u 24 sata clanak o bebici koja je rodjena u 25 tjednu sa samo 750 grama i nakon puno borbe sad je kuci sa svojim roditeljima, koja sreca, cuda su stvarno moguca...odmah sam se sjetila svojih anđela da su bar i oni sa nama...

norah :love2: :love2: potpisujem latiku i bzaru. Toliko je tuge tu kod nas, ali i puno snage, volje za naprijed.
Ja bih onda rado, da je bilo moguće, bila zamijenila svoj život za njezin...ali nije bilo moguće.
Sve što nam ostaje su sjećanja i onaj trenutak kad se dio žalovanja pretvori u nadu da će drugi put biti bolje.
Jesmo li heroji i koliko smo snažne? Ne znam. Znam samo da moramo naprijed.
Ja svoju curicu nosim kao ožiljak na srcu, na istom mjestu gdje mi je tuga za pokojnim ocem.
Oboje su zauvijek dio mene.

latika :love2::love2:

adal draga, tu sam ja, čekam da prođe ova ružna godina i nadam se da će nam svima iduća godina biti puno, puno bolja:yes:

Amin draga,sve istu zelju imamo i iskreno se nadam da ce nam 2012 donijeti svima punoooo punooo srece i da sve grlimo svoju djecicu i pisemo o ljepsim stvarima...ljubim vas sve

drage cure javljam vam se po prvi put i ja sam mama anđela moja cura moja Petra je se rodila dva dana prije termina bila je teška 3.250 i duga 53 cm. Kući imam sina od 8 godina koji je jedva čekao svoju seku a tad je nastupila bol koja sve do dan danas ne prolazi . imala sam napad tijeskobe bila u psihijatra ali ja svaki dan imam svojih 15-20 minuta samo za nju
Tad uzmem njenju sliku zagrlim je i pustim pijesmu koja mi paše u tom momentu i isplačem dušu ali meni to treba ja neznam kako je vama i hoće li imalo bit lakše sa vremenom jedina utijeha u svemu ovome je moj sin koji mi daje snage ,,,,kad sam jako tužna on mi kaže MAMA NEMOJ BIT TUŽNA PA SEKA JE SA NAMA I ONA JE TUŽNA I ONA PLAČE ONA SAD NAS GRLI SVOJIM KRILIMA I ČUVA NAS,,,,,,,to je samo jedna od izjava koje mi daje ,,,,,,cure radim na drugoj bebi i koliko je kome trebalo da zanese poslije takog poroda
Moj anđeo ,,,16.06.2011<3

drage cure, evo i ja da se napokon javim. svaki put kada dodjem na forum nadam se da ce jedna od nas mama prijaviti svoj plusic. ali vidim da smo tu negdje sve na istom. ja sam uspjela rijesiti neke stare repove od obaveza, muz isto tako, polako stajemo na svoje noge. imali smo jednu laznu uzbunu za trudnocu, al smo se uspanicili bili. tada sam shvatila, treba jos vremena. tako da cekam, cekam neki znak da je bolje, da je vrijeme. psihicki sam bolje, svaki put kada pomislim na moju djevojcicu, vidim je kao malog andjelcica koji stoji kraj dragog boga i oboje mi se smijese. cuvaju me. sta znam ja sta je ispravno, zivim kako najbolje znam. tijelo je jos pod utjecajem, nekada se gusim, nekada vidim zvjezdice pred ocima, nekada me bole kosti, vrat, ma valjda tijelo jos ispostavlja racune. treba vremena. ali nadam se ovoj 2012 da ce nas sve usreciti. sve vas :love2:

petraanđeožao mi je što si nam se morala pridružćiti baš na ovom forumu. Ja evo tek se sad opuštam pomalo što se tiče slij trudnoće i evo dva mjeseca nepažnje nisu urodila plodom. A obe prošle trudnoće nakon mjesec dana pa drugi mjesec.Sad je očito problem u mojoj glavi a kad je to problem onda neće ići lako...tješim se i govorim sebi da će biti kad Bog da.Nikad u životu ne ide sve idealno kako mi hoćemo.

majdrago mi je da se polako vraćaš na svoje, važan je i fizički oporavak.A ja se nadam da će nas puno u 2012. prijaviti +.:-)

klarita sad ce to treca sreca iz treceg pokusaja:-)
petraanđeo:love2: i dijeca suosjecaju , tvoj sin ti je to prekrasno rekao, hvala Bogu pa imas njega kao utjehu sigurno i to puno znači, nadam se da ces i ti ubrzo javiti sretnu vijest!
maj :love:

:-) draga Latikahvala ti na ovoj pijesmi i cure hvala vam na utiješnim riječima

drage moje,vi ste jedine koje sve razumijete,pa koliko god brutalno zvucalo,jucer sam odlucila da moram biti jaka i da se ne smijem prepustiti depresiji jer to utjece lose i na mene i na mog muza.toliko je gorcine u meni da je sve palo na njega jer sam stvarno bila grozna prema njemu a on jadan sve vise je lud na mene i moje ponasanje.doslo je do toga da smo na rubu raspada jer se ja ne mogu pomiriti da je tako kako je i da se vise nista ne moze promjeniti.ne znam dal je koja od vas bila u takvoj situaciji al imam osjecaj da mi se zivot polako poceo raspadati zbog svega sto sam prosla.al eto tugovat cu tiho al nikada necu zaboraviti svoje andjele.eto jucer mi je bio rodjenda,nikada tuzniji i sa toliko suza.samo zelim reci koliko nas to moze dotuci ne smijemo se predati jer ja skoro jesam,nije mi bilo ni do zivota a kamoli kaj drugo...mislim da sam vas dovoljno udavila,al glave gore jer doci ce i nasih pet minuta....:-)

dušo, ne brini, to je bar za mene normalno...
moraš se nekako su sebi kontrolirati jer on ne može bit kriv za ništa.
ja svog muža maltretiram do bola i nekad kad dođem sebi i vidim šta radim ne mogu vjerovati da on to podnosi na nogama....
kad vidim neko dijete, kad mi netko nešto kaže, kad on se javi u krivo vrijeme to je vika od mene...i ne mogu si pomoć...
nekad bježim od njega i svih samo da prestanem
svaki dan se ispočetka pitam zašto su me spasili, zašto nisu pustili da i ja umrem s njima, razmišljam šta da napravim da me više nema, al drži me samo to šta znam da ako si naudim neću ih nikad gore vidjet!!!
nenormalno i glupo, ali eto!!!!
svaki novi dan je nova borba, a većer je neizdržljiva......
udaljila sam se od svih, i u svom sam svijetu.
mislim da treba bit više pomoći za nas, da se imamo kome obratit a ne da same to prolazimo....trebaju nas uputit kako pričati, kako preživit jer moja su djeca umrla ima 7 i pol mjeseci a ja sam sve gore!!!!!
svaku noć ih sanjam, ma užas........
pokušaj naći u sebi neki mir ili se pomiri u sebi što se dogodilo i šta više pričaj sa suprugom, kad si dobro, ispričaj mu se..... to ja radim i samo nas to drži!!!!!!

draga norah,ovo je sve istina sto si napisala,jer ja sam nakon prvog gubitka isla i psihijatru al i on mi je rekao da iskreno ne zna kako da mi pomogne jer nema puno slucajeva da mu zene nakon toga dolaze,dobila sam tablete za smirenje i to je bilo to.a sad drugi put kad sam lezala u vinogradskoj,pozvali su psihijatra koji mi je iskreno rekao da je on za druge slucajeve i tako to ukrug.tebi je tesko a desilo se prije 7 mjeseci i bol je jos tu iako kazu bit ce bolje.ipak si smogla snage i krenula dalje,za sto je potrebna iskonska snaga.a eto meni svi vec sad govore a proslo je tri tjedna da zivot ide dalje i da se okrenem necem pozitivnom a ne razmisljati negativno.jer bila sam ovih dana na rubu da bi najradije umrla samo da bol prodje...al kad vidim da nisam sama u svemu ovome nekako čovjek izdrzava dan po dan.ja ti zelim da budes dobro i pozitivno,....koliko me ovaj forum tjesi toliko budem i tuzna kad sve ovo čitam sto prolazimo...

tinek draga sretan ti rodjendan....:heart:
Norah,tinek :love2::love2:
boli uzasno boli,al moramo biti jake i ici dalje,a ako ne ide potrazite pomoc psihica koji je bas za ovu nasu bol,ja nisam bas imala neko pohvalno iskustvo sa njima ali su mi te njihove tabletice pomogle i nisam vise tako depresivna i tuzna pa pokusajte i vi jer znam da tu najvise stradaju bliski nam ljudi pogotovu muz koji nas trpi ovakve tuzne i jadne i pored nas ne mogu da tuguju jer su nama potrebni jaki,drzite se mozemo mi to a uskoro cemo se sve skupa radovati nasim plusicima i malenim bebicama....samo hrabro :yes:

možemo mi to....SAME!!!!!
nitko nije dovoljno dobar za nas!!!!!!!!

i meni su govorili još u bolnici proći će, pa nije nikad prošlo i neće....misle da kažu dobro tom rečenicom,ali je nama još gore jer tim smatramo da ne poštuju našu bol i našu djecu!!!! bar ja to tako doživljavam!!!

tinek sretan rodjendan i da ova godina u koju si usla bude bolja:heart:
norah :love2: mi jedine koje smo dozivjele gubitak znamo da nikada nece proci i da nikada necemo zaboraviti, citav zivot cemo se sjecati svoje djecice. Ali s vremenom ces nauciti zivjeti sa tim, s vremenom ces moci opet funkcionirati kao prije, s vremenom ce boljeti ali bit ce podnosljivo, samo treba sebi dati vremena, nismo svi isti, netko prije a netko malo kasnije nastavi sa normalnim zivotom, ali sve mi nastavimo...zelim ti da se sto prije oporavis...jer ovaj je zivot svakako prolazan, proletit ce za cas i opet cemo biti sa nasom djecicom a tada ce nam biti drago sto su oni nasi mali anđeli, tako cisti i nevini:angel:

petraandjeo zao mi je :-( ovdje mozes napisati svoju bol i podijeliti je sa curama, a s vremenom ce biti pomalo lakse nositi se sa tugom.

tinek ja bih ti mogla napisati cijelu historiju kako je gubitak bebe utjecao na nas brak. uh, bilo je svega, do toga da sam razmisljala napustiti muza. dijelom hormoni, dijelom strahovi, ceznja za djetetom, nemam pojma sta sve ne, ali ocigledno je covjeku lakse kada trazi krivicu. na kraju sam shvatila da je depresija jedan veliki luksuz koji sebi ne mogu priustiti, nece mi pomoci, a otkida mi dio po dio od zdravlja. i smirila sam se. znam da ti je grozno tesko, ali misli na sebe i svoje tijelo, trebas ga zdravog za sve buduce pokusaje.

latika tako si lijepo napisala vezano za zivot i nasu djecicu, i ja sam sigurna da ce biti tako.

drage moje, prije 2 godine na ovom PDf-u je vladala grozna tuga i sve smo ovdje mislile da nikada nećemo doživjeti više sreću - Roza, Tibi, Mandy, bambus, Boxica, Koksy, vitica, ira, osijek, ja ...

i onda smo sve zajedno kako se ta grozna 2009. bližila kraju odlučila ju šupirati i sve smo 31.12. šutnule 2009.god i s veseljem dočekale 2010. za koju smo odlučili da će biti bolja i da će nam donijeti sreću. i je! :heart:

i redom smo sve ostajale trudne, bodrile jedna drugu, i svaka je došla ili je na putu da dođe do kraja trudnoće i ovaj puta kući ode s bebicom u rukama! nadam se da ćete sve i ovdje šutnuti ovu ružnu godinu i da će 2012. biti godina koja će vam vratiti osmijeh na lice! :heart:

u mislima sam s vama! znam kako vam je i stvarno vam mogu reći bit će lakše! :love2:

bzara hvala ti sto uvjek nadjes utjesne rijeci :-*, i ja se nadam da ce sljedeca godina biti bolja, ma jednostavno mora:mrgreen:

koliko god nas bolilo činjenica je da promjenit ništa ne možemo.nitko nas nije pitao da li želimo bitimame anđela.nečeg se moramo uhvatit i nastavit živjet jer to žele naši anđeli.uvjek će biti dana kada će se činit ko da smo jučer rodile naše anđele a bit će i dana kada ćemo se smijati.djelim jednaku bol s vama.neki dan sam pomislila kako je svarno malo lakše i kako sam dobro a sinoć sam dušu isplakala.prošlo je malo manje od 2 mj.samo dan prije termina mom karliću je srce stalo a nalaz obdukcije je pokazao da ga je ugušilapupčana vrpca.nikad više neću biti ista ali on je u mom srcu zauvijek.

bzara draga, ovo si bas lipo napisala.... sva sam se najezila.. al tocno je tako kako si rekla.... u 2010 smo postale mame :zaljubljen:

i za sve vas mame andela, svaku vecer molim, u nada kada otvaram ovaj pdf da nam se javljaju mame s veselim vjestima s + velikim ko kuca...

znam da nije lako.. i meni je dana danas tesko kad se samo sitim koliki bi bili, dali bi licili na Ivana, dali bi izgledali kao sta on izgleda... dali ovo-dali ono... al iz ove koze se ne moze.. nekako sam samo naucila zivit sa svim tim.. i svaku vecer dok Ivana spremam na spavanje i dok molim "anđela čuvara" oci mi zasuze, a me onim veselim okicama gleda... eh da samo zna da imamo svoja tri andela koji nas cuvaju... :love2: :-(

svima redom saljem jedan veliki :love2:

velika pusa za cure <3

ja sam od jučer tako tužna...

među anđele je otišla jedna bebica mlađa 5 dana od mojeg I.:-(

ne poznam mamu...njen sin ide sa mojim nećakom u razred...
žena je izgubila prvu bebu, neznam zašto...
onda je rodila I. (danas ima 8 godina)...mali je hiperaktivan, prebolio je leukemiju i ima još neke probleme...
a ova mrvica je rođena u Petrovoj prije godinu dana sa teškom srčanom manom i eto nije se izvukla...:-(
neki stvarno moraju proći trnje da dođu do dječice...

kad sam čula jučer tu vijest baš me streslo...:-(:-(

prestrasno, nemam rijeci, neka joj dragi Bog da snage da nosi svoje krizeve u zivotu:cry::cry: