Moj ide na vjeronauk, ali u prvom razredu također pojma nije imao i nismo obavili razgovor unaprijed, naš propust.
Došao je doma i rekao "a imamo i onaj neki vjeronauk; to nam predaje jedna stara žena u crnoj odjeći" :facepalm:
Printable View
Moja draga tema, na kojoj se rijetko javim, ali stalno pratim :-)
Drage forumašice i forumaši, pratite nas i na:
https://www.facebook.com/rodaneplodnost?fref=nf
2. Tjedan borbe protiv neplodnosti u medijima:
http://www.nacional.hr/clanak/hrvats...registar-o-mpo
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvats...ti-drzava.html
http://www.rtl.hr/vijesti/novosti/15...ci-neplodnost/
http://www.index.hr/vijesti/clanak/r...st/816238.aspx
Danas sam slučajno pregledavajući kulturu na Jutarnjem naletila na kratku vijest kako je francuski komičar došao na pozornicu preuzeti nagradu o ministrice kulture, ali gol. Kratka vijest popraćena je fotografijom sa zamućenim detaljem.
http://www.jutarnji.hr/komicar-sebas...li-re/1338950/
Kliknula sam na link i dobila rezultat da stranica nije pronađena. Kasnije sam skužila da ne samo da nije proradio link, nego su maknuli i tu kratku vijest.
Provjerila sam na stranom tisku, naravno ima dosta rezultata na raznim jezicima.
Npr. ovdje.
Premda me vijest kao takva niti posebno veseli, niti mislim da je nužno da ju narod čita, ne mogu se oteti dojmu da se radi o polu-auto-cenzuri. Ne budi lijena, provjerila sam u zadnja 24 sata na hrvatskom jeziku nitko nije objavio tu vijest.
Nadam se da me osjećaj vara. Uz sva ta golišava ženska tijela po cyber spaceu, ovo je valjda problem, ili?
Neovisno o svom stavu o KC, cijenim mnoge odlične uratke u umjetnosti i arhitekturi. Drago mi je za one koji su nekad financirali neka od najboljih dijela ikad u povijesti. Al isto tako mi je užasno žao što nikako da se kod nas napravi nešto dobro (s izuzetkom riječke džamije). Ovo mi je zbilja dno, samo mi fali PVC labud visokog sjaja da zapliva po podu.
a arhitekt je samo takav.... :nope:
Projekt interijera mi se uopće ne sviđa, zapravo mi sve vuče na kič.
Osobno smatram da vjeronauku nije mjesto u školi, al dijete će ići.
Ne želim je na taj način izdvajat (pogotovo u nižim razredima osnovne da baulja po hodnicima), sama sam iskusila na svojoj koži nešto vrlo slično kad smo doselili kao izbleglice u Hrvatsku, ne želim da se to njoj ponovi ma što god tko mislio o tome.
Moji nece ici na vjeronauk, jer ne zelim da ih nitko u formativnim godinama puni idejama o krivnji, grijehu, podloznosti, strahu i ikakvim ideologijama koje zatvaraju put slobodnom razmisljanju i razvijanju tijela i razuma (da ne spominjem kolektivne ispovijedi, pricesti i krizme...). Naucit cemo ih doma o razlicitim vjerovanja koje ljudi imaju i pruzit im mogucnost da posjete razlicita mjesta bogostovlja, kako bi stekli kvalitetnu opcu kulturu. Ali prije svega, zelim da moja djeca nauce razmisljati svojom glavom, kriticki i pametno prosudivati o stvarima i ne pada mi na pamet donijeti za njih odluku o tme da ce biti katolici ili ISTA, kao sto im nemam namjeru niti braniti, ako odluce kasnije izabrati taj put.
meni je nedavno muž potegao tu temu da li dijete upisati na vjeronauk, iako mi nismo vjernici, eto da se ne ističe i da ne bude uljez i ne upadne u probleme itd
i kad sam razmotrila tu opciju, rekla sam da uopće ne mogu zamislit kako bi to funkcioniralo, ajde da smo mi neki ono pro forma vjernici od ponoćke do ponoćke, ali ovako šta, upišem ga na vjeronauk i opet je on na tom vjeronauku jedini koji ne ide na mise. Oćemo se mi svi pokrstit i krenut bar jednom godišnje na misu da se dijete ne bi isticalo? onda za par godina pričest, pa je jedini na vjeronauku koji ne ide na pričest?
Odustao je :)
Pa donijela je odluku da neće ići na vjeronauk, to ne znači da će im zabraniti da se u nešto odraslijoj dobi priklone katolicizmu ako im dođe :mrgreen:
Iako, realno gledano: takve odluke i jesu za roditelje, a ne za djecu, a činjenica da je vjeronauk u školi prisutan od 1. razreda i da mnogi roditelji popuste zbog želje da se dijete ni po čemu ne izdvaja samo dodatno potvrđuje da mu zaista nije mjesto u školi. I da mu svrha nije učenje religijske kulture, nego usvajanje sustava vrijednosti. Koji se puno lakše ulijeva u glavu sedmogodišnjaku nego npr. nekom od 13-14 godina.
Rezultat je već vidljiv, a može ga se svako malo pročitati u novinskim člancima, npr.:
http://www.jutarnji.hr/konzervativni...mreze/1326296/
http://www.slobodnadalmacija.hr/Spek...1/Default.aspx
Da sad ne tražim dalje...
Evo me u ina nizu :-)
Mislim da je definitvno najveći utjecaj na dijete onaj koji dijete dobije doma od obitelji zato se ja ne bojim nikakvih punjenja glava ovim-onim idejama bilo od strane društva, ekipe ili na vjeronauku ili ne znam ti gdje već.
Na svojoj koži iskusila, govorim iz prve ruke, za moje dijete, ne hvala lijepa. Apsolutno poštujem da drugi drugačije postupaju i sve 5.
Mama mi radi u OŠ i baš kaže da joj bude žao dječice 5.-8. razred, nekad ih ona uzme k sebi al to najčešće nije moguće.
Idealno bi bilo da vjeronauk nije u školi, pa tko voli nek izvoli u crkvu. U ono vrijeme kad sam ja stigla u Hrvatsku u jedno manje mjesto, išlo se čak paralelno u gimnaziji i u crkvi, ja sam bila u šoku :-o pogotovo kad dođeš iz mog podneblja. U životu nisam imala nikakv kontakt s tim .
Al trebalo je dobit hrvatske dokumente, domovnicu ...pa bolje da ne pišem dalje fuj i bljak i ne volim se ni sjećat.
Tanja ja sam uvjerena da je najveći utjecaj od doma.
Kao dokaz evo mene žive, nisu me baš uvjerili u mnoge stavri bez obzira na tu tada "prislinu" izloženost tolikoj količini vjeronauka.
Ja kao prava šterberica nikad nisam prepisivala jer sam sve znala, volejla sam učit, al možeš pretpostavit koji sma jedini predmet prepisivala te 2 godine u gimnaziji, počinje s vj... :mrgreen:
I sad se ide paralelno u školu i u crkvu - kad dođe vrijeme za pričest i krizmu. I vodi se evidencija o izostancima.
Ma, naslušala sam se svega prošle godine kad mi je sin bio 3. razred, drago mi je da nije morao biti tome izložen, pa makar imali problema s "rupom u rasporedu".
Pišemo istovremeno :mrgreen:
Najveći utjecaj od doma je do neke dobi. Kasnije više ne toliko. Utjecaj društva raste otkako dijete krene u školu.
Mi doma jako puno razgovaramo s djetetom (možda i previše), ali već vidim da se u školi usvajaju neki stavovi koji se meni ne sviđaju, a ne mogu previše govoriti protiv jer ću unijeti zbrku u njegovu glavu i stvoriti otpor. A teme koje nemaju veze s vjerom i vjeronaukom. Kako bi bilo da još i na to ide, ne želim ni zamišljati, sukob bi bio neizbježan. Ili doma, ili u školi.
Ne kažem da si ti u krivu što se vlastitog iskustva tiče, ne mogu tako nešto tvrditi niti mi pada na pamet, ali svi mi možemo govoriti samo za sebe i svoju okolinu, a ne za većinski prosjek. I moram primijetiti, u zadnje vrijeme me jako zabrinjava smjer u kojem se razvija društvo u kojem mi dijete odrasta i u kojem će jednom samostalno živjeti :|
najbolje se pere mladi mozak, dokazano. eto, ja se danas sjećam da sam prije 35 godina plakala. 15.05 sati i tuga kojom sam bila okružena i koju sam osjećala bila je iskrena. može naša predsjednica ukloniti bistu, Karamarko mijenjati udžbenike, ali ne mogu ukloniti sjećanja (ni dobra, ni loša).
Nisam sigurna da bi ti pomoglo.
Ide to u ciklusima, i vani i ovdje i svuda....
Nekad mi se čini da su ljudi slobodnije živjeli u doba moje mladosti, ovdje, ali kad bolje razmislim - bilo je takvih razdoblja u povijesti puno, nakon kojih je uslijedio "mračni srednji vijek" duha, kao nakon antičke civilizacije. Štajaznam, na pamet mi padaju "lude dvadesete godine" - ali to je samo primjer.
Nažalost, nema bijega. Možeš se samo truditi raditi najbolje što znaš, tamo gdje jesi ili tamo gdje odeš. Nema šanse da nekamo odeš i da to riješi sve probleme. Neke - možda. Sve - nikako. Ali to si znala i bez mojih komentara.
Peterlin, ma znam al malo uspoređujem recimo školstvo i okruženje u kojem su djeca mojih frendica (u jednoj određenoj eur.državi) a uostalom i sestrina djeca, to je nešto posve drugo.
Bez obzira na dobre i loše strane, mene brine ovaj silni "materijalizam" i potpuno odsutvo nekih moralnih vrijednosti ono tipa poštenje, učenje, trud i rad. Skoro pa da se ekipa šprda na to.
Al da ne idem previše OT.
evo npr kod nas brate mili ako dijete ne slavi roćkas u igraonici ispade ko čudo neko (mi ovaj tjedan slavimo kćerkin rođendan 3x-igraonica, vrtić i s obitelji) a vani djeca to skromnije slave i nitko se ne čudi, čak su često po stanovima (govorim o djeci 5-6 godina), kao mi nekada ....:-)
Donijela sam odluku za svoje dijete da ce odrastati slobodno od bilo kakvih ideologija, pocevsi od vjerovanja u Tora i Odina, pa do onoga da ce gorjeti u paklu ako mastrubira. Ovo takoder znaci da ne mislim djete odgajati ni u nekakvom militantnom ateizmu i slicno. Dakle, moja djeca nece morati vjerovati ili ne vjerovati ni u sto. Postujem njihove osobnosti i zelim da rastu otkrivajuci sebe slobodno. Njihovi izbori ce biti njihovi, a ne moji.
Jednako kao sto ih ne mislim maloljetne i bez njihove odluke upisivati u hdz ili odlucivati da ce postati frizeri ili znanstvenici, tako ih necu ni prisiljavati da vjeruju ni u sto, Krista, Muhameda, Krisnu ili vjesticje kultove. Netko je ranije napisao, mladi umovi su izuzetno prijemcivi i ne vidim nista pozitivno u tome da mi dijete slusa stvari koje smatram da su iznimno krive i skodljive za slobodan razvoj rasudivanja, ljubavi prema sebi i tolerancije.
Rekavsi to, ne osudujem ni jednog roditelja koji odluci svoje djete dati na vjeronauk, ali osobno mislim da se ne bismo trebali toliko panicno bojati razlicitosti. Sigurno da je bilo lakse u nacistickoj njemackoj uclaniti dijete u ss jugend, no da li je nuzno bilo ispravno biti u vecini? Osobno ne vidim nista ekstra pozitivno u "biti kao drugi. Mozda ce djeci biti ponekad nezgodno ne ici na vjeronauk, no zelim li doista djeci poslati poruku da se moraju priklanjati vecini jer je tako lakse? Ja ne zivim na taj nacin i ne zelim odgajati djecu da ne misle svojom glavom, nego se prikljucuju najsirem toku, pa kud puklo da puklo.
Zelim naglasiti da je ovo MOJE razmisljanje i da mi nije cilj raditi polemike, prozivati ikoga ili biti prozivana. Muz i ja nismo vjernici i ne vidim ni jedan ispravan razlog da dopustim da moje dijete itko odgaja u ideologijama koje ne prihvacamo.
moja nece na vjeronauk
nadam se da nece biti jedina, a ako i hoce, neka ce
ne zelim ici linijim manjeg otpora, samo da ne bude drugacija (iako ja znam kako je to, i eto me, ziva, zdrava :-) )
tang, kod nas je razlika u tome da je ona krstena, bila je to zelja mm-a (duga prica, sad mu je zao, pogotovo nakon sto su zicali da se i ja krstim i da se zenimo u crkvi, al jbg) i zna da jedna baka nekad ide u crkvu, iako ne kuzi bas zasto...
uglavnom, objasnit cu joj neke stvari kako bude odrastala (tako i sekama) pa neka odluci sama sto ce misliti o tome
iako mm kaze da je siguran sto ce misliti nakon mojih objasnjenja :lool:
Znači ima nas još krštenih u odrasloj dobi :mrgreen: Znaš onu mali Hrvati se krste dok su mali, a Veliki kad su veliki :lol:
Ginger sad si me razočarala kako si popustila takvim pritiscima :mrgreen: Zezam se malo. Nemoj se ljutit.
mislim, to je tako. budimo realni.
kako ginger kaže, mislim da je ovo maaalo nategnuta teza :mrgreen:.Citiraj:
Njihovi izbori ce biti njihovi, a ne moji
naročito ako oboje niste vjernici, vrlo je teško da djeca sama odaberu svoj put, različit od roditelja. nekima, ne nekima - nego usudila bih se reći vrlo velikom postotku vjernika, upravo vjera pruža i utjehu, i smisao života, a i slobodu, kako je i jedna forumašica ovdje napisala.
dakle, ti ćeš svjesno svoju djecu ograničiti u tom pogledu.
hbg, to je tako.
osobno, mislim da i ne može biti drugačije. jer roditeljstvo za mene mora biti autentično. ja sam ta koja jesam i mm je taj koji je i ne možemo biti drugačiji.
mislim, moja je tvrdila jedno vrijeme da je velika vjernica i da joj je bog draži i važniji od mene, jer nas je on svih stvorio. to kad je imala najbolju frendicu u vrtiću s kojom se molila prije ručka. onda, kad je trebalo ići na vjeronauk - isto tako. da zašto ona ne može ići, a eto, vjeruje u boga.
onda kad je shvatila da je ekipa koja ne ide joj skroz paše, iako nema niti jedne cure, onda se opet okrenula.
no, ono što želim reći... nisam baš uvjerena da sam joj time što sam joj praktično zabranila da ide na vjeronauk, donijela odluku da će odrastati slobodno, malo mi je to kontradiktorno :lool:
upravo tako cvijeto.
P.S.
A tvoja je bome prevrtljiva i nepredvidljiva :-)
Nisam ja krstena, ni vjencana u crkvi, nema sanse
O kceri sam pricala, to je bila zelja mm-a koji je u medjuvremenu promijenio misljenje
Al zicali su da to napravimo, sto meni nije dolazilo u obzir
Ni djecu nisam htjela krstiti, al dogovor je bio takav, jbg
Muzu sad zao sto me nije slusao :mrgreen:
tako to obično počne. vrlo sklizak teren na kojem smo se mm i ja tako lijepo poskliznuli sve iz dobre namjere da djeci ne priuštimo neke neugodnosti iako su ih imali i unatoč tome što smo ih prešutno dali "pokrstiti". davno sam pisala o tome, ne volim se ni prisjećati.
kako god čovjek odlučio, različitost od većine neće baš uvijek biti ugodna. ali se nadam da većina djece dobro to podnese.
Kad sam rekla da me zabrinjava društvo u kojem mi dijete odrasta nisam mislila na materijalizam ni na slavljenje rođendana u igraonicama (kamo sreće da me to brine) :mrgreen:
Nego na situaciju (od prije 2 godine) da mi sina u razredu dočekaju pogrdnim uzvicima da je "Srb" zato što je svirao na natjecanju u Beogradu. Ili (friški primjer od prije mjesec dana) da u društvu djeca slažu vlastite igre asocijacija, a moj složi asocijaciju s rješenjem "šator u Savskoj 66" jer skoro svaki dan ima prilike gledati i slušati što se odvija u neposrednom susjedstvu :-x
S druge strane, ne mislim ni da svugdje vani teku med i mlijeko, imam bliske članove obitelji u zemlji snova Švicarskoj, pa redovito, već godinama, slušam kako se teško nositi sa službenom ksenofobijom i vrlo jasnom segregacijom prema državi porijekla (zna se tko je sa Zapada, a tko Balkanac, i kamo Hrvatska spada, štogod mi mislili o tome).
Tanja_b, i mene to brine, taj porast desnicarstva, nacionalizma.. i isto kolliko vidim to je jedan globalni trend
Ovo sto cvijeta i ginger kazu, naravno da dijete misli ono sto i roditelji, tocno se sjecan sebe u toj dobi. Mama je rekla nesto u stilu ti mozes vjerovat sta zelis, a ja sam prvo pitala "a sta ti vjerujes?" i priklonila se tome.
Tako i moj sin, on je to shvatio kao dio naseg identiteta, pa me prekjucer pitao da zasto ono ne vjerujemo :mrgreen:
Vec sam ovdje pisala u trenutku frustracije sa sudarom svijetova izmedju njega i best frenda iz vrlo religoozne obitelji (otac mu je bio ili trebao biti svecenik). To u biti ok ide, ne stvara probleme izmedju njih, a svako toliko se pokaze dobra prilika za ucenje.
Uglavnom, kako je zimus bilo da frendu ne donosi poklone Djed Mraz nego Isus, tako me sin neki dan pitao dok je stavljao zubic pod jastuk: a je li p. dolazi Isus umjesto Zubic vile? :lool:
da.
na koji način se u hrvatskoj obilježava 70-ta obljetnica oslobođenja? na koji način mi slavimo tu veliku obljetnicu?
evo, u rijeci je obilježavanje 70 godina oslobođenja rijeke. i to je čak i obilježeno na primjeren način - na korzu i u muzeju grada rijeke je postavljena izložba fotografija -
http://www.jutarnji.hr/prva-godina-o...afije/1342091/
jučer je u hnk bila svečana akademija.
9000 ljudi je izgubilo živote u bitki za rijeku, grad je bio razrušen. to su bile žestoke žestoke borbe. vrlo lako je rijeka mogla ostati talijanska. grad je tada oslobođen, nakon dugih i teških godina tuđe vladavine.
bar jedan dan u godini, dok šećemo uz hotel kontinental i uz rječinu, treba odati počast tim ljudima, sjetiti se svih porušenih mostova, pa nanovo izgrađenih - ovaj put s ciljem spajanja, a ne razdvajanja grada.
slabo mi je na riječkim portalima se vode rasprave jel to dan oslobođenja ili dan okupacije grada.
neke temeljne vrijednosti se ne dovode u pitanje, neke povijesne istine su baš to - povijesne istine. a antifašizam je jedna od njih. ne znam, francuzima ne pada na pamet dovoditi u pitanje svoj antifašizam.
ponosna jer se jučer ovo pjevalo u hnk:
https://www.youtube.com/watch?v=4CI3lhyNKfo
inače, tko gleda RAI, državnu talijansku televiziju, nije ništa neobično da je ta pjesma na televiziji. koliko god to nama iz naše perspektive izgleda - nemoguće.
eto, ne zamjerite, krenula kratko pa me ponijelo malo. :mrgreen:
Samo ti daj... :)
I meni je to bas tuzno. U cijeloj europi se obiljezava Dan oslobodenja, svi se ponose svojim Pokretom otpora, a mi se sramimo nasih partizana.
Rijeka i Istra su godine i godine ispred ostatka lijepe nam nase. Zao mi je da ne zivim tu negdje. A imate i more :D
različitost...hmm..
treći razred. pitanja: što je bolje biti visok ili nizak?
imati plavu ili crnu, ravnu ili kovrđžavu kosu?
nitko mi nije odgovorio da je jednako ili da su bedasta pitanja.
procjenjujemo svoju okolinu , ocjenjujemo djecu svakodnevno.... posljedica: djeca ne vole i ne prihvaćaju sebe jer se počnu ocjenjivati.
moje je mišljenje da krivnju (ne)usađuju prvenstveno roditelji dok du djeca mala.nesvjesno. zatim slijede odgajatelji u vrtićima, učitelji u školi( glavni, koji s djecom provode puno vremena).neka učiteljica vjeronauka može lošim pristupom pojačati krivnju kod djeteta ukoliko se ono otprije osjeća loše. 2X tjedno po 45 min jako je malo vremena.
prema mom iskustvu pohađanje ili nepohađanje vjeronauka do kraja trećeg razreda nije utjecalo na prihvaćanje različitosti...
Dovoljna je jedna rečenica ili postupak da ti ostane trag za cijeli život... u skladu s tim 2x45 min tjedno nije malo.
ja imam 2 frendice koje su cijelo djetinjstvo išle na vjeronauk i u crkvu, pa sad uopće više ne idu i razmišljaju na potpuno drugi način. Znam ih koji nisu odgajani u religijskom duhu, pa su danas vjernici. Svašta postoji, al ja bih rekla da ništa u kamen nije uklesano.
Prihvaćanje različitosti i sl. mislim da definitivno prvo dolazi od doma i odgoja. Dijete koje misli svojom glavom neće drugo dijete, učitelj ili....(nastavi niz) samo tako "preobratit". Ja sam bila takvo dijete, odrasla u izrazito ateističkom okruženju (BiH), pa me život donio u potpuno drugačije okruženje (RH). Ostala sam "svoja".
Bez obzira na okruženje, ono ne mijenja moj način razmišljanja o životu, ljudima..... Iako stvarno volim slušati potpuno različita razmišljanja.
Moja djeca idu na vjeronauk. Evo kćer obavila i Krizmu i pjeva u crkvenom zboru i voli ići u crkvu, a mali je 1. razred i za sad nije neki ljubitelj vjeronauka. Crkva je recimo sastavni dio naše kulture i nemam ništa protiv da djeca uče o vjeri i kako su se naši stari borili za tu vjeru.. Susjeda je davnih dana poskrivećke krstila svoju djecu koja su stara kao ja a ja koja sam odrasla u "komunističkom " gradu dobila sam od djeda po tamburi kad sam par puta otišla u crkvu. Ja nisam išla na vjeronauk i samo sam krštena i crkveno vjenčana :D. Smatram se vjernikom bez da ližem oltare i i ulizujem se svećeniku jer vjera je ono što je u nama i to nam nitko nemože niti nametnuti niti oduzeti.
Mene nervira to forsiranje i maltretiranje djece, djeljenje dvojli i trojki iz vjeronauka već u 3. osnovne.Prisiljavanje male djece da sjede na misi mi je suludo..mi odemo par nedjelja u godini na misu i to je to. Kćeri nisam branila, sama je odabrala da pjeva u crkvenom zboru al bogami neću ni malog prisiljavat na ništa. Ako bude problema sa vjeronaukom-ispisat ću ga bez pardona.
Muz i ja nismo vjernici i ne vidim ni jedan razlog zasto bismo upisali dijete na katolicki vjeronauk. To mi je jednako kao da smo muslimani ili budisti, pa upisujemo djete na kat. vjeronauk, jer eto, vecina ide. :-)
Djeca ce opcu kulturu, pa tako i edukaciju o razlicitim vjerovanjima koja nas okruzuju, primiti od nas i sve pet.
A ja mogu samo da placem, za razliku od Hrvatske i Srbije, vjeronauka je u osnovnim skolama BiH/RS - obavezna. Da nije, ne bih uopste imala dilemu oko toga hoce li je moja djeca pohadjati. Taj izbor bi im ova nedemokratska majka definitivno uskratila.