Citiraj:
Ozbiljnije, ja ne govorim o komociji, ja tvrdim da, u Hrvatskoj danas, puno toga što je kao "komocija" nekom ko je udaljen... je još uvijek.... ugroza na r. mjesto, primjerice. Kad se zagrebe malo dublje, od foruma, i od pojmova.
sve ja to razumijem, ina. ali, jbg, ne možeš ni cijeli život biti miš. ako u stvari koja je tebi bitna ne možeš pokazati malčice građanske hrabrosti, a u čemu onda možeš i što onda očekivati od tebe? i kakav život onda živiš? život gdje si određen od drugih i gdje moraš biti kuš da zadržiš ono malo svoje milostinje.
Citiraj:
Ali, ako se odlučite izboriti za ono što jeste, ako se odlučite ne skrivati i ne lagati, ubrzo će vam postati jasno da su vam na putu brojne prepreke, koji se ili ruše ili preskaču. Kada se izborite s internaliziranom homofobijom i sami sebi kažete da ste gej, nastaje trunka ponosa. Kada skupite hrabrost da to kažete prijatelju, evo još malo ponosa. Kada svoju seksualnost obznanite roditeljima, a niste sigurni slijedi li izbacivanje na ulicu, psihičko i/ili fizičko maltretiranje ili pak optužba da ste time uništili obitelj, vaš ponos postaje sve snažniji. Kada se s dečkom poljubite na Zrinjevcu, poput svih ostalih mladih parova, jer zaljubljenost vas je ponijela i kvragu mogući kamen u glavu, itekako ćete biti ponosni. Kada vas zaskoče homofobi (a ti hrabri dečki rijetko kada napadaju jedan na jedan!) i pretuku, no vi ne dozvoljavate da vas to pokoleba, pa još sve prijavite policiji, sigurno će se vaš ponos učvrstiti. Kada ponedjeljkom na poslu ravnopravno i bez nervoze s kolegama pričate kako ste proveli vikend – a vi ste ga proveli na izletu s istospolnim partnerom – onda ćete isto osvojiti djelić ponosa.