Ne stignem sad citati tekst, ali budem, samo da se osvrnem na ovo - da, apsolutno postoji militantni ogranak antife. Malo kontradiktorno. Radi se o malom dijelu, ali i srednjoj struju antife odgovara da ovi postoje, čisto kao balans.
Printable View
vertex, ti ćeš reći da držim stranu :mrgreen: al meni je tekst, za razliku od vojkovića - odličan. i čak ne bih išla na to da je danas antifađizam jedno, a prije pedeset godina je bio drugo. naravno, al to nije poanta.
i je - imbecilna je tvrdnja. zato što povijest ne možeš mijenjati. to i je upravo opasnost o kojom sam govorila. kad više puta ponoviš nešto, to gotovo da postaje - istina.
postoje povijesne činjenice, ne možeš mijenjati povijest kako ti paše.
antifašizam je pokret koji se pojavio u cijeloj europi kao odgovor na fašizam i nacizam.
na našem području ključnu ulogu u antifašističkom pokretu su imalo - komunisti. komunistička partija. ne liberali, ne nemam pojma seljačka stranka, nego - KP. komunistička partija. oni su ti bili koji su organizirali NOB - ne možeš u hrvatskoj odvojiti antifašizam od komunizma, ni danas ni jučer - moramo znati o čemu pričamo. moramo znati što znači riječ antifašizam, što predstavlja taj pojam i koja je njegova povijest. i u europi i na ovim prostorima. ne mogu ja mom j sad nešto palamuditi o današnjem antifašizmu koji uključuje i feminizam i borbu protiv homofobije, a bez da zna povijest. to je iskrivljavanje povijesti. zasluga za antifašizam na ovim prostorima je prvenstveno na komunističkoj partiji. gotovo. kao što kaže, da smo čekali liberalne antitotalitarne antifašiste da se organiziraju...ode sve u pm.
hbg, i englezima bi vjerojatno onda bilo lakše da nije bilo tako. i vojkoviću :mrgreen: bi bilo lakše da nije bilo tako - ali bilo je tako.
to je ono o čemu priča članak.
a dalje kaže - druga stvar je što je današnja borba drugačija. danas nema smisla nostalgično se vraćati na titove biste jer nam to neće pomoći. kao što i nema smisla ovo što radi vojković :-p kako bi se kao deklarirani antifašist distancirao od komunizma i totalitarnog režima.
što više razmišljam o tom članku to mi je sve više imbecilan :P
mislim, pa postoji povijesni razvoj ljudskih prava, i prava žena kao i prava gej populacije kao i ostala ljudska prava i nikako mi nije jasna kritika.
A vidiš, mene sad brine što ti mene uvjeravaš da povijest ne možeš mijenjati. Jer meni to ne pada napamet, a sumnjam da i Vojkoviću pada napamet. Je li to jedino što čovjek može imat naumu kad želi eventualno nešto propitati vezano za antifažizam, falsificiranje povijesti?
Ti bi stvarno rekla da u Staljinovom režimu nije bilo elemenata fašizma? Nečega što bi danas nazvali fašizmom, što bi Dežulović nazavo fašizmom? Recimo, kazna od pet godina prislinog rada za homoseksualce?
Upravo i sama kažeš da ne možemo trabunjat o antifašizmu danas, moramo uvijek imat na umu ono od nekad. Ok, pa to i Vojković kaže, zar ne? To je ono od nekad što je nudio antifašist Staljin, pet godina prisilnog rada.
Meni se čini da bi se deklarirani antifašist morao distancirati od komunizma.
NE razumijem ovo baš najbolje. Koji izvorni antifašistički pokret je proizašao iz komunizma?
Zanimljivo kako malo toga ima na internetu o antifašizmu na engleskom. Evo što kaže talijanska Wikipedia o izvornom antifašizmu (nabrajaju glavne političke i društvene aktere koje su činile antifašističke snage, nadam se da se da razumjeti barem ključne riječi, za one koji ne govore talijanski):
L'antifascismo non aderisce in sé a una particolare ideologia politica. Comunque tra le principali forze politiche e sociali antifasciste di questo periodo si possono indicare:
- Le forze di matrice liberale (spesso anche italiane) dei governi,partiti, movimenti, singole persone di ispirazione liberale che furono esautorati dal fascismo (a proposito si può ricordare il "Manifesto degli intellettuali antifascisti" diBenedetto Croce, esponente del pensiero liberale italiano);
- Le frange del movimento operaio di ideali anarchici e/o comunisti, ma anche quelli legati al Partito Popolare Italiano e al Partito Repubblicano Italiano. La funzione dell'opposizione del mondo operaio al fascismo è stata sottolineata da molti fra i più importanti leader antifascisti[1];
- Le democrazie parlamentari opposte alle potenze dell'Asse. In particolare la Gran Bretagna, la Francia e gli Stati Uniti, dopo un'iniziale accondiscendenza verso il fascismo, proseguita con atteggiamento accomodante fino alla Conferenza di Monaco del 1938, passarono all'azione militare che portò alla distruzione dei regimi fascisti in Germania, Italia e negli altri paesi europei direttamente intervenuti nella seconda guerra mondiale;
- L'Unione Sovietica che, dopo un iniziale patto di non aggressione con la Germania nazista (Patto Molotov-Ribbentrop) dopo la Conferenza di Monaco, reagì all'attacco tedesco portato con l'Operazione Barbarossa di concerto con le potenze occidentali e i vari movimenti antifascisti;
- I movimenti democratico-cristiani e socialdemocratici;
Istina. Ja čitam njemački.
Kužim otprilike to na talijanskom i pojavljuje se riječ koju sam se ja bojala i staviti negdje, jer je kod nas isto nejasno što ona znači, barem među širokim masama - a to je anarhist. Zato i nema na američkom tržištu, pretpostavljam.
Čak i wikipedia na engleskom i njemačkom daje naznake o različitom pristupu i shvaćanju:
Anarchismus (abgeleitet von altgriechisch ἀναρχία anarchia ‚Herrschaftslosigkeit‘; Derivation aus α privativum und ἀρχή arche ‚Herrschaft‘) ist eine politische Ideenlehre und Philosophie, die Herrschaft von Menschen über Menschen und jede Art von Hierarchie als Form der Unterdrückung von Freiheit ablehnt. Dem wird eine anarchistische Gesellschaft entgegengestellt, in der sich Individuen auf freiwilliger Basis selbstbestimmt und föderal in Kollektiven verschiedener Art wie Kommunen als kleinster Einheit des Zusammenlebens, Genossenschaften und Syndikaten als Basis der Produktion zusammenschließen.
Anarchism is a political philosophy that advocates stateless societies often defined as self-governed voluntary institutions,[1][2][3][4] but that several authors have defined as more specific institutions based on non-hierarchical free associations.[5][6][7][8] Anarchism holds the state to be undesirable, unnecessary, or harmful.[9][10] While anti-statism is central,[11] anarchism entails opposing authority or hierarchical organisation in the conduct of human relations, including, but not limited to, the state system.
Tko razumije oba - osjetit će notu. Ja ću pokušati prevesti njemački:
Anarhizam (izvedena iz grčke ἀναρχία anarchia, bez gospodara) je politička ideja i filozofija, koja odbacuje dominaciju čovjeka nad čovjekom i bilo koji oblik hijerarhije kao oblika smanjivanja sloboda. Nasuprot tome nudi anarhističko društvo u kojem se pojedinci na doborovoljnoj bazi samoodređuju i udružuju se federalno u kolektivima različitih vrsta poput komuna kao najmanje jedinice suživota, zadruga i sindikata kao proizvodne baze.
To ne piše na engleskom. Ova udruženja koja sam već spominjala ne negiraju državu, samo su si unutar države stvorili svoje jedinice koje ih štite od negativnih trendova. Npr. nemaju nikakav strah od otkaza, od kredita u švicarcima, od toga da će ostati sami. Netko će uvijek raditi od njih. Al nemaju nikakvo pravo naslijediti nešto. Održavaju to gdje žive i kad jedan istupi, otvara se mjesto za novog člana. Ovaj koji odlazi ne može ništa ponijeti sa sobom. Meni je neka blaga varijanta toga prihvatljiva, ali nisam ni približno zrela za takav način života.
ovako napisano - ne mislim.
je li komunizam sam po sebi nesto lose? ili losije od kapitalizma? je li komunizam sam po sebi totalitaran? ili smo imali prilike samo vidjeti sto znaci socijalizam u totalitarnoj izvedbi?
smiju li se zastupati marksisticka gledista? biti socijalisticki i/li komunisticki nastrojen? bez da itko pomisli da time opravdavas staljina i/li sve zlocine i nepravdu koja se desavala u socijalistickim zemljama?
a zataskavanje zlocina nije sad neka posebnost jednog pokreta, nego svih.
Ne, nije sam po sebi loše, ali je imao katastrofalno loše izvedbe.
Dakle, naravno da se smiju zastupati marksistička gledišta i biti komunistički nastrojen, ali bi se moralo jasno distancirati od totalitarnih izvedbi komunizma (ima li drugačijih), kao što bi se moralo distancirati i od onih koji se nisu odredili prema totalitarnom sistemu kad je za to bio čas, kao i od simbola komunizma koji su u totalitarnim režimima upotrebljavani - a to uglavnom nije slučaj.
pa do komunizma ionako nismo nikad ni dosli, ali da imas pravo do totalitarnih izvedbi tog sustava koji jr bio i kod nas. problem je da se, govoreci o hr, 25 god imalo vremena distancirati (pa i procesuirati), ali kad je vecina aktera od tada opet vukla konce, nije postojala politicka volja. to je sve toliko umrezeno da nema sanse da se itko iz te stare garde distancira. a vidimo da (njihova) djeca nastavljaju istim putem.
Anarhizam je dijametralno suprotan od totalitarizma. Ako pogledas recimo simbole od antifa-e, oni sadrze crno i crveno. Crno je vezano uz anarhizam. Recimo one dvije zastave crvena i crna ili petokraka pol crvena pol crna.
To je recimo meni odbojno, to mahanje simbolima. Al eto prepoznatljivo je.
Pa da, prepoznatljivo kao simboli koji su obilno (zlo)upotrebljavani u totalitarnim režimima.
Ili neki dan otvorim stranice neke antifa grupe a oni podržavaju i šalju pozdrave nekoj, kažu, marksističko-lenjinističkoj partiji.
Nisu to simboli totalitarnih sustava kad totalitarni sustav nije antidogmatski! To je sustina antifa ideje biti antidogmatski! Tako da tu skroz fulavas.
A ne vidim zasto ne bi slali pozdrav lenjinisticko marksistickoj partiji. Nisu dosli polagat cvijece Staljinu i Mao Ce-tungu.
Pa čuj, crvena zastava sa srpom i čekićem koja stoji na stranicama grupe o kojoj govorim jest bila simbol u totalitarnom sustavu, a Lenjin je bio vođa totalitarne države u kojoj je vršen teror.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/k...ca/828058.aspx
:facepalm:
moj omiljeni "nisam feministica, ja sam za jednakost" argument :cupakosu:
Tang, pa zašto to čitaš. Ja sam zatvorila prije nego se stranica uopće učitala do kraja. Bila sam brža od brzog interneta, ccccc...
ova lupeta li ga, lupeta.
iako me nisu iznenadili sami podatci ipak je zanimljivo i tužno u isto vrijeme. :/ http://net.hr/danas/hrvatska/istina-...e-hdz-najjaci/
Nismo dugo o ovoj temi:
http://libela.org/sa-stavom/6434-kri...ti-obiteljasi/
Nisam se dugo družila s vama.... Trebalo mi je vremena da posložim život i stvari. Uglavnom, za one koji pamte priču, rezime trenutne situacije.... Djeca znaju tko sam, što sam i koga volim, prihvatila su to sasvim normalno i sad imam jedan novi, ispunjeniji, slobodniji život. Prihvaćaju moju partnericu, mlađa kćer je čak obožava. Sve drugo nije lagano, ali kad je ovaj naš micro-svemir posložen, sve drugo ide lakše. Ponosna sam na svoju djecu, na njihove slobodne duše, na toleranciju.... valjda je za to barem djelomično zaslužan i sav moj trud ... :ghug:
:)
Predivno!
Možeš biti ponosna i na sebe! Rock on!
Bilo mi je zanimljivo i poučno pročitati ovo iskustvo trans osobe, odnosno, kako sebe definira, non-binary trans person:
My-life-without-gender-strangers-are-desperate-to-know-what-genitalia-i-have
Smjehuljica je krenula s pitanjem što ljudi rade u crkvi... želi ući u neke crkve, pa odemo, pogotovo sad na moru... ali stalno ponavlja pitanje što to oni tu rade... a ja joj odgovaram da razgovaraju sa svojim zamišljenim prijateljem (ona ima zamišljenog prijatelja, pa joj je to blizak pojam), mole ga za pomoć za ovo ili ono... ali vidim da nije sto posto zadovoljna s odgovorom. A ja se ponekad pitam da li je zamišljeni prijatelj dobra opcija, da ne bi stvorila pogrešnu sliku o svom zamišljenom prijatelju.
Za sada pojam boga još nisam spomenula.
Što ste vi / biste vi odgovorili?
Da se mole bogu.
Ja sam mome u toj fazi rekla da se mole bogu, i ne sjećam se koliko sam objašnjavala što to Bog je
namjerno nisam govorila nešto tipa izmišljeni prijatelj, nego "oni vjeruju da ih on sluša i onda im je lakše", tako nešto, ali do tog dijela bi me već prestao slušati, imam dojam da mu je "mole bogu" bio dovoljan odgovor
Uopće ne iznenađuje tko je potpisao peticiju za novi pozdrav oružanih snaga RH.
Citiraj:
pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić, sisački biskup Vlado Košić, nogometaš Josip Šimunić, bivši ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest Mirko Valentić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta Zvonimir Šeparović, don Anđelko Kaćunko, franjevac Miljenko Stojić...
I ja isto da se mole bogu, onda su počela pitanja što je bog itd., tko vjeruje u boga, jel' mi vjerujemu, zahtjev za nabrajanjem tko iz bliže i dalje okoline vjeruje ili ne itd :mrgreen:. Sve ovisi kakav je karakter... Kod moje ne bi prošlo niti "izmišljenom prijatelju" i to bi bilo "a koji, a zašto ga izmišljaju, je li ti, mama, imaš izmišljenog prijatelja, zašto da, zašto ne :)...
Na temelju sadašnjeg iskustva, rekla bih da se isplati "uložiti" malo više vremena i napora u odgovaranje na takva pitanja :mrgreen: , konkretno, ukratko i bez zaobilaženja (nikad mi nije palo na pamet servirati "izmišljenog prijatelja" u religijske svrhe!). Nakon raznih faza, mislim da je moj sin sa svojih 11 godina sad prilično načisto sam sa sobom oko vjerskih pitanja, nema dilema niti mu teško pada što je po tom pitanju u manjini (u razredu i školi).
Ne znam, meni se (za moje dijete od nepune 4 godine) paralela sa zamišljenim prijateljem učinila jako zgodnom, jer ona zna da njen zamišljeni prijatelj ne postoji... kad ga spomene pred nekim novim, zamolim ju da objasni tko je P., pa ona ozbiljno objasni da je to njen zamišljeni prijatelj i da se ona tako igra. Nedavno je tati objasnila da P. ne postoji, da je on samo njen zamišljeni prijatelj, te da i on i Peppa i Pipi i Zvonko i ne znam više tko sve ne žive samo u njenom srcu.
Uglavnom, objasnila sam da tog zamišljenog prijatelja zovu bog i misle da on može sve, pa onda sjednu u crkvu i pričaju s njim, mole ga za nešto... a kako ona zna da zamišljeni prijatelji ne postoje, računam na to da neće vjerovati ni u postojanje tog njihovog zamišljenog prijatelja zvanog bog. U konačnici, osim ovog, našem podneblju bliskog boga, ima ih još puno, kako bude rasla upoznati će svu tu šarenu ekipu, što kroz priče, što kroz učenje. Različiti ljudi imaju različite prijatelje... A svima je zajedničko isto. I tako ćemo pomalo to šarenilo bogova svesti na zajednički nazivnik i poistovjetiti s prirodom, svemirom.
I slažem se s tanjom, treba i te kako puno vremena uložiti, mi smo tek na početku. Zagrijavanje. Prelazna faza.
Lol mojca, a sta ja znam, valjda moze i tako. Meni nije palo napamet, valjda jer moji nisu imali zamisljene prijatelje. Moj j nikad nista bas previse nije pitao. Al zato m kao inina, nikad kraja.
http://m.tportal.hr/vijesti/394545/B...-novinama.html
Provjerila sam, zaista mnostvo medija prenosi kako hrvatski biskup poziva na referendum o ustaskom pozdravu.