Printable View
Ja sam čitala Purpurni hibiskus i Amerikanu. Drugačije su, no nekako mi je Amerikana bolja. Purpurni hibiskus je pisan na drugačji način, iako ta dva romana imaju zajednički nazivnik.
Amerikana mi je bolje sjela, nemam neki poseban razlog.
Čitam manje nego prije, razlozi su razni.
Trenutno čitam Noćni vlak za Lisabon.
noćni vlak za lisabon je zanimljiv. meni puno više u onim dijelovima konkretne priče o portugalskom liječniku nego u onom poetskom.
amerikana mi je super, a sunce počela i nisam mogla nastaviti koliko mi je sapunjavo bilo.
ja odradila korektnu, ali zaboravljivu knjigu o osobi u 2. svjetskom ratu koja skriva židova u obiteljskom podrumu i istovremeno s njim otkriva seksualnost. kao posebnost knjige na omotu je istaknuto da je autor namjerno o glavnom liku pisao ne određujući njegov/njezin spol. no, čini mi se da je u tom smislu francuski na kojem je roman pisan puno tajanstveniji jezik, jer meni se učinilo da je u jednom trenu u prijevodu na hrvatski spol određen i takav mi je ostao u glavi do kraja knjige.
još da sam zapamtila ime autora ili djela, gdje bi mi kraj bio :facepalm:
prijavljujem i jako zanimljivo gostovanje na subversive festivalu mladog francuskog pisca edouarda louisa koji je predstavljao na hrvatski jezik upravo prevedeni autobiografski roman "raskrstimo s eddyjem".
nisam ga pročitala, ali ga prvom prilikom tražim u knjižnici jer me autor jako zaintrigirao svojom pričom o odrastanju u radničkoj obitelj na sjeveru francuske, o utjecaju "toxic masculinity" na svoju obitelj, posebno na oca, o tome kako je u takvom okruženju biti gay, pa zašto podržava žute prsluke, zašto nikad neće biti kulturna elita u parizu, itd.
evo i odličnog intervjua s edouardom:
https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...vnost/8925539/
Polovica zutog sunca mi je najlosija. Onda Americana. A najbolja od te tri Purpurni hibiskus. Citala sam ga tek prosli mjesec, progutala u 3 kisna dana u tramvaju na putu za posao i s posla. Tako je kratak i pitak, a uzasno bolan taj roman, sva sam bila u grcu dok sam ga citala. Jako mi je mocan. Inace od nje stvarno slatke i kratke vec spominjane We should all be feminists i Feminist Manifesto.
Sada citam The End of Eddy Edouarda Louisa. To je vjesto pisan autobiografski roman o odrastanju u uvjetima svekolike (ne samo ekonomske) neimastine.
I naravno, kako to vec sa svekolikom neimastinom biva, o nasilju.
Poslije me ceka novi Karakas.
Ajme sad vidim Chesil:), ja ga citam na Kindlu u engleskoj verziji!
Olga Tokarczuk: Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju
Ovo je najopičenija knjiga koju sam pročitala u zadnjih nekoliko godina!
Totalno sam začarana, ne toliko fabulom knjige, koliko onim neizmjernim linijama koji ju prate i na neki način uokviruju: od prevođenja Blakea, pisanja određenih imenica velikim slovom, nazivanja ljudi posebnim imenima, pomaknutih osobnosti gotovo svih protagonista, pa sve do fine ironije koja se provlači kroz čitav tekst.
Baš dugo nisam pročitala nešto što me ovako osvojilo! :heart:
Baš dobar intervju, drugačiji.Citiraj:
chesil prvotno napisa
Tek sam prošli tjedan po prvi put čula za njega. I ja ga planiram svakako pročitati!
zanimljivo, iskreno, pametnoCitiraj:
chesil prvotno napisa
stavljam si Eddyja na popis za procitati
i mene je odusevio, bas se covjek ne boji razmisljanja.
I francuski ima rodove: petit-petite (malen, mala).Citiraj:
chesil prvotno napisa
Engleski bi bio zgodniji za tvoju ideju.
Možda sam nešto krivo shvatila.
Upravo sam pročitala Karakašev "Blue moon". Svidio mi se toliko da sam ga procitala odjednom (zaboravivši na sve kućanske poslove i planove)
Knjiga Bel Canto je krasna. Djeluje sporo, ne osvaja na prvu. Iako se lako čita, nije me jače zainteresirala ispočetka, dok se nisu pojavile prve duhovitosti. Proza me je podsjećala na Marqueza i Saramaga, a da bude uvjerljivije, smještena je u neku južnoameričku državu. Svidio mi se stil pisanja, više puta sam se uhvatila da se smiješim dok čitam. Nije zahtjevna na intelektualnoj, ali jest na emocionalnoj razini.
Kao stvorena je za obožavatelje opere, što ja nisam, ali volim glazbu općenito pa sam razumjela.
Do kraja me je uvukla u svoj svijet, a onda i rastužila.
Danas sam pod dojmom pa ne počinjem još ništa novo.
Trenutno čitam Put sreće od argentinskog psihologa Jorge Bucay, odlična, za preporuku.
Rođeni za trčanje - jako zanimljiva i edukativna, preporučujem i trkačima i ostalima
Smrtonosno bijelo - posljednji nastavak o omiljenom mi liku Cormoranu i Robin :heart: (otkad sam pogledala epizode serijala potpuno su me kupili)
Wintergirls - tinejdžerski roman o djevojci s poremećajem prehrane, zgodno iz roditeljske perspektive također
Jel' netko čitao pobjednika nagrade Tportal, Put u Gonars od Nikole Petkovića (ili išta od njega)?
https://www.tportal.hr/kultura/clana...noscu-20190523
Nisam.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Al' sam zato bila na dodjeli nagrada :alexis:...
Doduše, pročitala sam u međuvremenu i jednoga od finalista TPortalove nagrade 8-)...Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19
Doduše, knjigu sam uzela i prije nego što sam saznala da je ušla u finalni izbor, ovdje ju je netko preporučio...
Hm, knjiga je sadržajno i koncepcijski jako dobra, oko toga ne dvojim.
Međutim, nisam nekako imala želudac za nju u ovom trenutku.
Bila mi je malo "too much", ponajprije previše mučnih situacija, previše teških ispovijesti na koje uopće nisam bila spremna, previše nasilja, smrti, zatim previše nekih, kao slučajnih, koincidencija, a bogme i previše lektorskih grešaka.
A možda sam je samo pročitala u krivom trenutku...
Ovo je bilo i meni, ali načelno - progutala sam je.Citiraj:
Forka prvotno napisa
Čitala sam svojedobno njegovu knjigu "Kako zavezati cipele", ali uopće je se ne sjećam, osim da me se nije naročito dojmila (zato je se valjda i ne sjećam :mrgreen:). Mogla bih mu dati drugu šansu?Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Ajde, uvijek si prva - pa da vidimo dal da navalimo na nju ili ne :).Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Ne znam baš hoću li tako brzo... trenutno imam doma knjigu za koju ne znam je li samo prijevod loš, ili je sama knjiga tako loše pisana, da uopće nemam volje nastaviti dalje (Owen Sheers: Vidio sam čovjeka). Usput čitam najnovije preveden roman Lise Genove "Svaka nota odsvirana", o kojoj ću nešto više moći reći kad je pročitam do kraja. A istovremeno se oporavljam od Svetlane Aleksijevič (Rat nema žensko lice), koja je genijalna i fenomenalna, ali psihički me svaka njezina knjiga dotuče, i ovu sam čitala u malim dozama jer jednostavno nisam imala želuca i snage za čitanje na brzinu.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Istovremeno su mi dvije knjige na rezervaciji, pa Petković, kad dođe na red...
Hvala svima koje su spomenule"Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju". Knjiga mi je posebna, nisam već dugo bila opsjednuta glavnom junakinjom kao Janinom
Pročitala do kraja roman "Svaka nota odsvirana", pa je red da komentiram knjigu kako sam i obećala.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Zanimljiv mi je fenomen Lisa Genova - žena je neuroznanstvenica, i u ova dva romana koja sam dosad pročitala ("Još uvijek Alice" i "Svaka nota odsvirana"), tematizira neurodegenerativne bolesti u likova koji su po svojoj profesiji nekako najteže pogođeni dijagnozom. Pa je tako Alice sveučilišna profesorica, znanstvenica i intelektualka koja rapidno i rano gubi kognitivne sposobnosti (Alzheimer), dok je Richard, glavni lik ovog drugog romana, svjetski poznati pijanist koji zbog ALS-a gubi ono što mu čini smisao života - motoriku.
S činjenične strane, oba romana su vrlo precizna, detaljna, znanstveno točna i netko tko se želi na malo slobodniji način informirati o ovim bolestima, ima ovdje dobru priliku. Vidi se da je autorica duboko u tom području i da si je dala truda da predstavi ove bolesti široj čitateljskoj publici. S umjetničke strane, hm... nešto mi tu šteka :| pogotovo kod "Alice", gdje mi je previše toga bilo predvidivo. U tom smislu, "Svaka nota..." mi se čak čini i boljim romanom jer otvara još neke druge teme (čišćenje obiteljskih i osobnih odnosa, guranje glave u pijesak, oprost, itd.).
U cjelini, roman mi se zapravo svidio, vuče na daljnje čitanje, iako mu fali "ono nešto" što bi ga činilo umjetničkim djelom, a ne samo priručnikom za opis simptoma teške bolesti. A možda je problem i u meni jer sam prije ovog romana čitala potresnu osobnu ispovijest nizozemskog autora Pietera Steinza, "Čitanje na odlasku", gdje opisuje vlastito suočavanje s istom dijagnozom, ali na tako smiren i trezven način, bez imalo patetike, da sam stvarno ostala zadivljena.
Čitam Karl-Markus Gauss : Europa- neotkriveni kontinent
Sedam priča o malim narodima koji žive u Europi. Tek sam pročitala dvije - prva je o Romima u Slovačkoj, druga o Asircima u Švedskoj. Dokumentaristički je pisana, ali s puno priča iz života. Meni jako zanimljiva i čitam ju baš nekako polako. Volim te knjige iz kojih nešto naučim, odnosno to su baš neke stvari koje su mi totalna nepoznanica. Iako kad opisuje život Roma, dosta mi je bilo poznato nakon knjiga Kristijana Novaka. Ovo pak o Asircima nisam imala pojma. na kraju te priče se spominje grad Mardin. E bome, kad sam njega zguglala, znam da bih ga posjetila istog trena. Nešto predivno, a opet - nikad prije čula
Baš kod te knjige, i tog poglavlja o Romima, fasciniralo me kako i Gauss i Novak nekako dolaze do istih zaključaka, iako dolaze iz sasvim različitih sredina i pišu različite vrste proze.Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Nisam naišla na prethodnim stranicama (možda je prije bila spomenuta, pa se nadam da se ne ponavljam), oduševila me Sašenjka - Simon Montefiere. Toliko mi je divna knjiga da sam danima bila pod dojmom :heart:
Poslije nje mi je na red došla ovdje već puno puta spomenuta, ali uvijek vrijedna pohvale Elena Ferrante i njezina divna tetralogija. Toliko sam uživala u tim knjigama da sam zadnju čitala polako jer nisam htjela da završi... divna :heart:
Od laganih knjižica za opustiti mozak po ovim vrućinama mogu dodati još
David Nicholls - Jedan dan
Adriana Trigiani - Ljubav na talijanski način
Obje kupila na Marijinim obrocima, ali nisu me razočarale :-)
Knjiga je brutalna, i stvarno treba imati želudac za neke od ispovijesti, ali generalno je izvrsno antiratno štivo.Citiraj:
Forka prvotno napisa
Slažem se!Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Posve slučajno, u ruke mi je došla još jedna finalistica TPortalove nagrade:
Julijana Adamović: Divlje guske
Samo ću kratko - izvrsna knjiga!
(Premda i za nju treba imati želudac :-o).
Uglavnom, riječ je o nostalgičnoj knjizi koja priziva brojna, lijepa i manje lijepa, sjećanja iz djetinjstva proživljenog u jednome ravničarskom selu.
Knjiga je pisana iz perspektive dviju djevojčica, blizanki, koje u prvom licu množine, kao "mi", odnosno "nas dvije", pripovijedaju priču.
Na mnogim mjestima sam se smijala, na još više njih skoro plakala.
Odlično, odlično :heart:...
ja nikako prijaviti pročitane knjige
ali bi se potpisala pod Divlje guske
fantastična knjiga
fantastična
samo se u jednom detalju ne bih složila s Forkom
ali to bi bilo spojlanje
Kako se individualni doživljaji razlikuju :mrgreen: i meni su Divlje guske fantastično dobra knjiga, jedna od najboljih koje sam čitala ove godine, ali zaista se ne mogu sjetiti nijednog mjesta koje bi mi izmamilo smijeh. Zapravo mi je cijeli roman prožet gorčinom i tugom i frustracijom zbog takvog djetinjstva, baš mi je na mahove bila teška za čitanje (u emocionalnom smislu, u stilskom - roman se vrlo lako i brzo čita).Citiraj:
Forka prvotno napisa
Hm, mislim da znam... ;)Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Ovo ne čitajte:
Zapravao nisu dvije djevojčice, nego je jedna, sa svojim alter egom, je li tako?
Tu sam bila malo zbunjena, a mislim da sam još uvijek :mrgreen:...
Pa, evo, sad, na brzinu, sjećam se da mi je bilo smiješno kad su ono birali sestri ime... 8-)Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
da
To je jedna djevojčica koja je zbog obiteljske traume (majka privremeno napustila obitelj) izmislila sestru blizanku i počela o sebi govoriti u množini, a otac, Baba i onaj seoski doktor su to podržavali jer da će joj tako biti lakše sve skupa prebroditi. ;-)Citiraj:
Forka prvotno napisa
Sad ste me stavile na muku jer meni se već po opisu romana činilo da bi mi se Divlje guske mogle svidjeti, ali mi je autorica toliko antipatična da sam bila odlučila da neću čitati. :iskušenje:
Točno to je i moja mama rekla :mrgreen: pa ju je ipak uzela čitati i nije požalila.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Hahaha kao da i moje misli čitate :lool:
A ništa, kud svi tud i mali Mujo :mrgreen:
Bome ste me skuvale :mrgreen:
a zasto antipaticna?
ne znam nista o autorici
da idem guglati?