Printable View
- važno je da se s nekim druži. ne mogu svi biti dio popularnog društva
- ako se zbližila s nekom djevojčicom pokušajte ju pozvati na igranje, ne mora to biti nužno kući, možeš se probati dogovoriti za druženje u parku
- ubuduće nemoj prekidati dječja prijateljstva jer ti se ne svidi kako se netko ponaša prema tvojoj kćeri.
Ne pomaže to kaj dolaze od oca s čudnim idejama, pričaju o policiji (još im se to vrti otkad im je on rekao), o zombijima i duhovima. Agresivni su i imaju sve čudnija ponašanja. Ili su djeca jednostavno takva u toj dobi jer vidim svašta i od druge djece po igralištima. Ali opet.
Nisam u tom trenutku prekinula druženje toliko jer mi se mala nije svidjela već jer se ona nije javljala doma, već bi otišla mimo dogovora da mi se mora javiti, i taj dan kad sam došla pred školu bila sam voljna da je pustim da se druži, ali ta curica je prošla kao da je i ne poznaje.
Ako je krenula u boravak zadnja dva mjeseca školske godine trebat će joj više vremena da se uklopi nego da je krenula od početka. U boravku provode dosta vremena u igri i slijedeće školske godine će se vjerojatno situacija znatno popraviti. Sada preko ljeta ionako ne možeš učiniti ništa. Što se forsiranja druženja tiče, teško da tu baš možeš puno napraviti. Kod nas svi imaju neke popodnevne obaveze (ona razvoženja s druge teme) i nemoguća je misija dogovoriti druženje bez obzira koliko se ja trudila. Ali vjerujem da nije svugdje ista situacija.
Ja bi na tvom mjestu sada preko ljeta pokušala naći neke radionice u knjižnicama ili neko društvo u parku, a na jesen bi pratila situaciju i pokušala ako uspijem uloviti priliku za neko dodatno druženje ili razmjenu brojeva s drugim mamama.
Upravo to otiđi u knjižnicu ukoliko slučajno nema tam klinaca, bar se budu s knjigama družili, a lijepo to možete i svi skupa lijepo je to dok su tak mali
Ili u park pa na kog naiđete s tima se družite onak usput
Ma to mi ne ponestaje ideja, i na igralištima znaju nekad i nać nekog, posebno ovima tipa Maksimir. Ali to u školi eto nije uspjelo jer, evo bubam, možda zato što smo skromna familijica. Možda se to zamijeti. Ne znam.
Ko kaže da se mora družiti s klincima iz razreda sad istog trena? Doći će i do tog spontano
Ili nece.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Meni iskreno nije jasno zasto netko ne bi ulozio neki dodatni napor u podrucju u kojem se dijete nije snaslo.
Postoje prilicno objektivni razlozi zbog kojih se dijete nije snaslo, a nisu samo karakter djeteta.
Da je djetetu situacija ok i da ne pati , super. Obzirom da nije tako odmahivati rukom i govoriti neka cita knjige u knjiznjci mi je prilicno promaseno.
Vrlo malo ljudi u vrlo malo stvari u zivotu ne moraju ulagati u nesto vrijeme i energiju.
a gdi stanuju ta deca, ako joj nisu u bližnjem kvartu sva energija promašena
sad se snađi s parkićima i knjižnicama, a na jesen vidi kaj se može poboljšati, vjerojatno hrpe klinaca nema ni u zg
Nemam pojma koga bih pozvala, a čak i to ne jamči da će se to druženje nastaviti u školi. Ta grupa djece ima svoju dinamiku i svatko se snađe tam na licu mjesta. Tko može od vas reći da su mu školski prijatelji bili oni čije su ih mame pozivale na druženja? Frendica mi ima sličan problem, njenu klinku su izbacili jer je malo punija. Ona je još prilično društveno vješta. Ne shvaćam što bi ona trebala. Mala joj se igra s djecom u susjedstvu. I da, pati kad dođe u školu. Svojoj sam objasnila da je to dio odrastanja, naučiš prihvatiti da te nekad ljudi neće u društvo. Osim kaj ja tu imam brdo svojih trauma i ne znam koliko sam objektivna. Otac joj nažalost neće isto s tim moći pomoći, on je i veći društveni izopčenik nego ja.
Iz mog iskustva, malac u prvom razredu nije baš sklopio neka prijateljstva za druženje preko praznika
Sad u drugom već je. I koliko vidim, i ostali su sad se nekako grupirali, prema tome gdje tko živi
Moj mali (s kojim sam mislila da se to ne bude dogodilo jer Asperger, dugo je bio bas odvojen od svih) svaki dan traži ići k frendovima. Nalaze se na igralištu jednom blizu gdje ih nekoliko živi. Moj ima ni 500 m do tamo, ide solo biciklom.
Nitko od roditelja nije prisutan, niti dogovaramo druzenje. Ponekad samo provjerimo jel neko dijete doma i smije li na igru baš tad. Ali i to smo prestali jer klinci sad sami dodu i pokucaju i pitaju. Tako su jednom i k nama došli i to mi baš bilo lijepo.
Dakle, daj još vremena, mislim da će sve doći na svoje
vjerujem da će u 2. razredu razredu biti nekih projekta gdje će se ili sami podijeliti ili će ih učiteljica grupirati, da se to izradi, je imaš pravo to je dio odrastanja, ali možda će se cura iskazati u crtaćem, čitalačkom, spotskom smidlu ..... , pa će se tu grupirati u nešto opipljivo??
Budi spremna i na moguću situaciju da se neće poboljšati.
Danas su djeca drugačija. Sve manje vremena provode u inetrakciji s drugom djecom, a više s mobitelima.
Pitala sam neki dan starije dijete što su radili na moru kad su imali 13 godina - kaže igrali se skrivača i ledene babe ( djeca različitih godišta,i veliki i mali), a ovi danas sjede i vrte tik tok...ne znaju se zabaviti
..
I to se događa i s mlađom djecom. Ne uspostavljaju kntakte, iključuju jedni druge iz društva, vrlo brzo si dosade ...
Odi s djecom na selo ( govorila si da imaš neki dom na selu). Nek promijene okolinz,možda tamo ima djece pa će im biti lakše...
A sljedeće godine, idi češće na informacije i informiraj se o djetetu, pokaži interes i zamoli učiteljicu za podršku. Može ju npr.smjestiti u klupu s nekim drugim djetetom koje se isto nije povezalo s nikim...
Ne mogu tamo, sve sam pogasila da ne plaćam duple režije. Nema vode, odnosno ne znam je li sigurna za piće i nema trgovina, a ja nemam auto.
E, da, moja nema telefon. A vidim svi imaju.
Klupe su im pojedinačne, svatko sjedi sam. Išla sam ovo polugodište, ali ju je raska samo hvalila koliko je talentirana.
Ja. :)Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
I sad su mi neki od tih ljudi jako dobri prijatelji.
Moraš naći neki način za djelovati na taj problem ako ga želiš riješiti. Djeca izbacuju drugu djecu iz društva zbog milijun gluposti. Naša T je mijenjala razred i koliko god da je to bila pozitivna promjena, opet je imala taj neki period kad se s djecom iz bivšeg razreda više nije družila, a novi razred ju nije još prihvatio.
I morali smo nešto napraviti, koja je uopće opcija ako mi je dijete nesretno jer se ne druži u školi. Razumijem ja potpuno da ti se ne da uletit nekoj mami s pozivom za druženje, ajme meni je muka bila samo dok sam mislila o tome. Ja sam takva da imam svoj uski krug prijatelja s kojima se družim stalno, a nove ljude niti volim upoznavati niti imam potrebu za tim :mrgreen: ali opet, T je stvarno društveno dijete, obožava djecu, druženja, nova prijateljstva i bilo je bitnije u tom trenutku da njoj to fali nego to što sam ja malo asocijalna.
Ona je pokušala pozvati neku djecu na druženje ali nije baš bilo nekog odaziva. Pa smo muž i ja zaključili da je definitivno i do nas. Dođemo po nju, ne družimo se baš s drugim roditeljima, odemo, popričamo samo što baš moramo. Ono, zašto bi i pustili djecu kod nas, ona je nova u razredu, mi kao roditelji vjerojatno ispadamo neki teški asocijalni čudaci, koji smo im razlog i dali da dolaze kod nas, nikakav. :)
Pregrizla sam, prišla nekim mamama u tih 5 min razgovora pred školom (to ti je točno taj vremenski okvir u kojem djeluješ kako god znaš), dopustila da nas upoznaju da vide da stvarno nismo čudni i pozvala ih na druženje. Mislim, bio je to proces, nije se to sve u tri dana dogodilo. Napravila sam prvi korak, prvo smo pozvali jednu curicu i njene roditelje na kavu nakon škole. Pa su rekli da imaju obaveza. Okej, nebitno uopće jel to istina ili nije, ja sam sebi rekla u tom razredu ima još 21 dijete, e pa imam 21 radni dan da nakon škole pridobijem nekog. :mrgreen: i uspjelo je odmah idući dan. I idućih dana je uspjelo još par puta. Krenulo je s kavama/sladoledom, parkićima, pa kod nas ili kod drugih roditelja kući, a onda su se djeca družila i bez nas. Odvezemo nakon škole ili mi kod nas ili drugi kod sebe, pokupimo ih za sat, dva i super.
Trebalo je malo vremena da i drugi počnu inicirati druženja, da ne zovemo uvijek samo mi, ali i to smo pregrizli i fokusirali se samo na to kako se ona osjeća u društvu te djece. Došlo je na svoje, počeli su i nju zvati kod sebe, evo sad se druže i preko ljeta. U biti, hoću reći kužim ja muku i proces je to sve, ali djeci je bitno i nekad stvarno ne dođe samo od sebe na svoje nego se moramo i mi potruditi.
Koja razlikaCitiraj:
zutaminuta prvotno napisa
U razredu mog sina 3-4 ih ima mobitel. I to uglavnom oni koji busom idu kući, i curica koja je solo doma (njegov razred nema boravak)
Mene pere hrpa toga, ne samo što sam nedruštvena, u depri, stan je katastrofa gotovo non stop, nekih dana se jedva natjeram odzdraviti nekome kog znam, kamoli da zovem na kave sebi, ljude po igralištima puštam da razgovaraju s mojom djecom ako žele, a ja se povučem čim dalje. Znam da imam debeli problem. Tako funkcioniram još otkad imam valjda osam godina. To što još nemam posao nikako ne pomaže. Sjesti i reći nekome čujte koristim mjeru roditelj odgajatelj mi je nešto nezamislivo. Horor.
Ma znaš kaj, ako je tvoja curica već u prvom razredu nakon škole okolo zujala s curama ja čisto sumnjam da je ona neko povučeno asocijalno dijete. Snaći će se ona u društvu.
Znaš li kako ćeš najbolje pomoći svom djetetu, odnosno djeci? Tako da pomogneš sebi. Vrlo jednostavno... Kreneš od malih stvari - odzdraviš ljudima, završiš projekte u stanu koje si započela (a sigurno ih ima, sudeći po topicu "žene koje rukuju bušilicom", da sad ne tražim...Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Djecu odgajamo više time kako živimo nego što im govorimo. Budi dobra prema sebi (to ne znači popuštanje, nego naprotiv - prisiliš se napraviti ono što znaš da je za tebe dobro) pa će i djeci biti dobro. Ako te gledaju jadnu, mislit će da su oni uzrok tome (što ne valja) ili će i oni biti jadni.
Nije povučena i asocijalna, ne zna baš probiti led jer to nije vidjela od mene, ili oca, ali ima totalno interes za drugom djecom. Vidim da je ovako malo naivna i nema tu neku kak bih rekla društvenu inteligenciju kao neki njene dobi. Ne provali baš uvijek kad se šalim s njom, a ni kad se ova jedna prijateljica šali s njom. Ne znam je li to zbog tog što nema puno veze sa tv sadržajima i sličnim pa da bude upoznata ili što. Uglavnom vidjet ću kako će to biti početkom slj g pa ću pokušati nešto smisliti.
Peterlin, ne bih rekla da sam jadna, ali nisam neka baš blješteća pozitiva, rekla bih da sam realna. S tim da mi sud stoji, mama me gnjavi, i nemam posao, msm da je realno da očekujem od sebe da ne skačem euforično oko ljudi kao štenac. Okej, karikiram. Ugl, pristojna sam prema svima. Nisam zlopamtilo. Mogu pričati, mogu sve. Ali baš da me ispunjava upoznati se s nekim i održavati interakciju. Nekad mi i ova moja cjeloživotna frendica bude previše.
Ja se potpuno slažem sa sirius i Riri.
Dijete treba biti na prvom mjestu, pa i ako to znači da ti radiš stvari koje ne voliš raditi (prisili se bit malo društvenija radi djeteta).
I ne prekidaj djetetu prijateljstva iz tebi znanih razloga. To je bio kiks po mom mišljenju.No šta je, tu je. Ubuduće pametnije.
I neka obavezno ostane u boravku na jesen.
Nemoj joj tako maloj govorit tako teške ozbiljne stvari.
Nemoj joj tako maloj govorit tako teške ozbiljne stvari.
"Svojoj sam objasnila da je to dio odrastanja, naučiš prihvatiti da te nekad ljudi neće u društvo".
Radije ponudi rješenja. Zašto bi se tako malo dijete mirilo da nema prijatelje u razredu cijelu osnovnu školu? To kako je bilo tebi je tvoja priča.
Njena bi trebala bit ljepša zašto ne bi bila?
Treba prekinut taj niz i tvoj i mužev.
Pomoći djetetu.
A ne prepustit se inertnosti.
Sretnooo!
Zuta, a zašto bi netko morao znati da si roditelj odgajatelj?
To uopće ne moraš u površnom razgovoru govoriti.
Tražim posao, izmedu poslova sam, bilo sto
To ljudi uvijek pitaju kad se upoznaju. U principu, cijelo vrijeme govore ili o poslu ili o djeci, ili mogu šutjeti pa pričati o Netflixu. Osim tog, mogu i šutjet, ali će povezati dva i dva, troje male djece, ne radi, dakle. Ako izmislim nešto bit će samo gore. Osjećam se ko da imam d*rek na tenisici koji ne mogu skinuti, a smrdi.
Voljela bih da mogu Lili, ali kad se meni s nekim ne druži to mi je iscrtano na licu da nemre bit jače. Nemam nikakvu kontrolu nad izrazima i mikro izrazima. Kaj se tiče tog da je grubo reć kako je, voljela bih da je meni to majka tako rekla, umjesto kaj se čudila kao pura dreku i ostala bez riječi i onda ponavljala što sam joj rekla do beskraja. Nisam joj prekinula prijateljstvo, došla sam jer sam joj htjela staviti sat na ruku da znam kam će do kad će, ali klinka nije ni pogledala prema njoj, a kamoli da ju je pričekala da dobije odgovor od mene.
Pa neces biti roditelj odgajatelj do penzije. Prije ili kasnije ces na trziste rada pa ces onda mozda o sebi misliti bolje.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Pa nije loše reći djeci kako je u nekim situacijama, ali ovo je promjenjivo, zašto bi dijete prihvatilo da se drugi jednostavno neće družiti s njom jer je to dio odrastanja. U nekim situacijama da, stvarno se djeca nekad jednostavno ne žele družiti i to je okej, ali ovdje bi se vjerojatno nešto promijenilo uz malo truda. Mislim da se isplati barem pokušati.
I ja mislim da vrijedi pokušati radi svog djeteta i da se osjeća bolje.
Žuta, ti koji bi te ružno gledali zbog statusa roditelja odgajatelja govori više o njima nego o tebi. Rastavljena si mlada majka troje male dječice sasvim dovoljno da normalan čovjek bude empatičan, a ne pun osude.
Uostalom možeš iskoristit takve razgovore da ljudima natukneš da ako čuju za neke mogućnosti zapošljavanja da ti jave. Čak možda bude i nešto korisno od toga.
Prvenstveno ti trebaš poradit na sevi i slici same sebe jer prava je šteta što samu sebe vidiš i tako lošem svjetlu. Shvaćam da ti nedostaje samopouzdanja, ali ovi je prilika za rast i razvoj i tebi kao i djeci. Nikad ali nikad nije kasno.
Samo treba krenut s prvim korakom.
Bit će i odbijanaca kako reče Riri,al opet šibaš dalje nešto će upaliti.
Sorry na tipfelerima
Probaj zamisliti kako te doživljavaju tvoja djeca. Kako te oni vide? Kako si ti doživljavala svoju mamu dok si bila njihove dobi?Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Kakvu sliku o sebi želiš da djeca imaju i pamte? Mamu koja je borac za sebe i njih ili mamu koja se miri sa sudbinom?
Mamu koja ne dramatizira oko svega. Tako hoću da me dožive. Prema crtežima kak me nacrtaju rekla bih da me gledaju puno pozitivnije nego ja svoju mamu ikad u moje 34 g.
Znate kak zovu ro po portalima? - Okotitelji.
Dakle, radim na sebi, borim se, uzela sam neku edukaciju, tražit ću posao kad to završim, evo je mala pozvana kod moje frendice na rođendan, ali ako su se djeca u razredu grupirala, meni je prvo da joj velim da ne uzme to tolko srcu. I jučer mi je rekla da nije da je uvijek sama, ali da odu se družit sa starijima. Pitam je kaj i ti ne odeš - kaže, nije joj zanimljivo. Al zna reć ima prijateljicu ovu, onu. I dve mame su mi bile simpa, i ova jedna par puta pokrenula interakciju, sem kaj dođem tam izmučena ko šlapa jer se tad svega nanizalo, te bolesti, te vodene, prehlade, bolest šaka usta, czss, ujak, mater, svega, i da zvuči ko glupe izlike, al kad ne spavam i imam migrene doista mi nije do razgovora jer i ako da onda uhvatim ljude i krenem kukat.
Onda lijepo s osmjehom (malo i lažnim nema veze), jednostavno kažeš da si priločno umorna i da ti trenutno ne ide najbolje samoj s troje djece.
Normalni ljudi neće zamjeriti. Skrenut će temu ili će te pustiti na miru.
Sjedi na klupici u parkiću, možda nakon nekog vremena naleti neka mama s kojom će ti biti drago popričati.
Nemoj biti stroga prema sebi, ali se pokatkada moraš i prisiliti za interakciju s ljudima. Možda ti tako uleti i kakvo poznanstvo i neki poslić (imam jednu koja je tako dobila posao na pola radnog vremena).
Ni ja ne gledam blagonaklono na majke odgojiteljice,ali isto tako mogu procijeniti kome je financ. pomoć potrebna, a kome nije.
Da sam na tvom mjestu,ako netko loše komentira tvoj status, ja bih iskreno rekla da je tebi u ovom životnom trenutku kada ne možeš s troje djece pronaći posao i njih smjestiti u vrtić, to spas jer bi ti djeca bila kruha gladna.
Vezano uz posao - je l bi možda radila u McDonaldsu? Koliko sam shvatila vrlo su fleksibilni s radnim vremenom. Možda bi mogla raditi na 4-5 sati od jeseni, kad djeca krenu u šk i vrtić.
Fakat mi nije jasno po kojim portalima RO zovu "okotitelji". Ja to baš nigdje nisam vidjela.
I ja sam alergična na RO i to najviše zato jer znam koliko je meni bilo i je teško i koliko radim, a nikad mi nije palo na pamet sjediti doma i cuclati državu Ok, ti si možda jedina koju znam da joj ta mjera baš treba/trebala je.
Već sam pisala da nudim posao i na pol radnog vremena i svakako pa se baš nitko nije javio što mi govori da evidentno RO ne žele raditi.
Evo, ponavljam ponudu. Ako te zanima javi mi se u inboks pa ćemo vidjeti što se da napraviti. Bez obaveze.
Što se tiče druženja, nemam pametnih ideja jer ja funkcioniram potpuno drukčije i nemam i nisam nikad ni imala vremena pozivati mame i djecu k nama doma, a nemam ni gdje. Moja kći ima jednu prijateljicu od 1. razreda OŠ i toliko su si dobre da evo i ove godine idemo zajedno nas tri i dva psa na more i super to bude. Ja kuham i brinem o svemu, a njih dvije uživaju i skupljaju energiju za sljedeću akademsku godinu. Iz gimnazije je ostao jako povezan razred i oni se sastaju tu ii tamo, ali to je onak masovno, na hrpi su svi. S faksa ima krug od 5-6 cura i dva dečka s kojima se druži, ali na način da odu na kavu poslije faksa, ili proslave uspješno položen ispit, no s njima se ne druži privatno van kruga bolnica. I eto, sve se svodi na jednu prijateljicu i to je ok i dosta. Tak bude i tvoja kći i to je najčešće tako. Nitko nema pun autobus prijatelja. Nemam ni ja. Zna se što su prijatelji. Ovo sve drugo su poznanici i prolaznici kroz naše živote.
Imali smo sličan problem.
Slažem se s curama. Meni je bilo lakše, jer sam poznavala roditelje iz kvarta iz parkića u vrtićko doba. Isto sam se raspitivala kod nastavnica druži li se, treba li mu pomoći i sl., zvala sam k sebi par puta obitelji (nemam ni ja kapaciteta zvati često), ali sam razgovarala s drugim roditeljima kad sam imala priliku i neki su zvali našeg k sebi, tako da kad kreneš, ne mora biti da će te samo opteretiti, možda pozovu tvoju curku k sebi nekad. Samo trebaš krenuti. Možeš nekome ponuditi jedan dan da uzmeš dijete odmah poslije boravka k sebi pa da ga pokupe. Neki ponedjeljak, kad si imala vikend prije da središ stan. Meni je recimo u petak najgora situacija u stanu.
Što se posla tiče, ja ne vidim problem da kažeš da si trenutno bez posla pa koristiš tu mjeru, al da si na edukaciji i da se želiš zaposliti. Možda se u razgovoru s drugim roditeljima i tu otvore neka vrata. Problem bi bio da se žališ što se ukida mjera.
Uglavnom, svi pišemo isto, tako da valjda ima tu neke istine. Ali ne treba odustajati nakon jednog pokušaja.
Sad vidim da je Tanči napisala drugačije, ali nisam iz njezinog posta shvatila da je njezina kći bila bez prijatelja, nego je imala jednu.
Osim što potpisujem gornje postove, dodat ću da je i mene pogađalo što mi je dijete svojedobno bilo bez (odgovarajućih) prijatelja u razredu, neminovno je da te to boli. Onda smo i ja i ona shvatile da je JEDNA prava prijateljica dovoljna za razredno okruženje jer se u paru lakše "plete mreža" dok si u školi.
Spominješ agresivnost i čudne teme u vezi sa svojom djecom - na tome morate raditi, teško će se netko sprijateljiti s djetetom koje ne može kontrolirati ispade bijesa. Sorry ako sam nešto krivo shvatila.
Nisu toliko ispadi bijesa nego onako ne znam, budu čudni nekad kad dođu od oca.
Sad ne mogu tražiti posao jer doista nemam kamo s njima dok ne krenu u vrtić/školu, a potom ću se potpuno fokusirati na edukaciju jer ako ne prođem morat ću vratiti novce u cijelosti.
Tanči, ima na index portalu u komentarima, i općenito u komentarima svuda. Znam da su ljudi bijesni i jasno je zašto, ali ovo je mržnja na kub.
Sad gledam, kad su na igralištu, svi se neš grupiraju i zadirkuju. Druga djeca grupica i onda njih troje grupica. Jedni drugima viču da su bebe ... :unsure:
Ili to tak treba biti?
Daj, molim te, komentari na portalima su opcenito septicka jama drustva. Na bilo koju temu.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Sto se tice mjere RO to je cista politicka propaganda na racun zaposlenih koji pune proracun. Sto ne znaci da imam nesto protiv korisnica koje samo koriste ono sto im je ekipa omogucila. Nitko nije lud samo tako pustiti povlastice i novac koji stize na racun.
Nazalost, u tvom slucaju, koliko god ti to cini dobro jer imas neki izvor prihoda za samopozudanje i sliku o sebi cini ti lose .
Posao kreni sad tražiti, brzo će ljeto biti gotovo i počet će školska godina