Imam vremena pola sata, sat van kuce, vise puta tjedno. Osim ako nemam. Nekad jednostavno ne mogu predvidjeti.
Printable View
Imam vremena pola sata, sat van kuce, vise puta tjedno. Osim ako nemam. Nekad jednostavno ne mogu predvidjeti.
Jao j-la, ja ti se divim! Da tako radim ne bi vjv.nikad imala snage da se pokrenem.
Radim do 3, rucak me ceka skoro svaki dan zadnja 2 mj.a do 5 se dobivam- oduzeta na kaucu
Bas se lose nosim sa stresom
Znaci, realno imam vremena
Samo sto ne volim popodne vjezbati i energija mi je u podrumu
A ujutro u 5 trebam ustati da bih ubacila vjezbu prije posla
I to sam gurala nekako
Ali onda popodne nemam snage zivit
Nikako na zelenu granu, a bome cu morati
Kaae, ja te nemam sto savjetovati, meni kile nisu problem
Sve ostalo jest...
Ja sam po ne znam koji put odlučila da ću redovito vježbati. S tim da sam ovaj put odlučila da neću trčati jer mi svaki oblik trcanja prije ili kasnije rezultira visenjesecnim bolovima u koljenima. Isto tako znam da nemam ni volje ni upornosti vježbati neke Jilian, insanity, zumba i sl programe, nego mi treba nešto mega jednostavno. Tako da mi je plan trenutno redovito ići na ergometar tj spravu za veslanje + rolanje oko Jaruna kad je vrijeme ok i ne vodim djecu na trening odmah nakon posla. S obzirom da s posla stižem pod normalno u 18 u zadnjih mjesec dana sam na Jarun uspjela otići ravno jednom :( Veslanje za sad ide nekako, polako ali me bar koljena ne bole ..
i iako imam dosta preko 40 ne mislim da mi mišićna masa nešto pretjerano opada, problem je da se salo počelo gomilati... a to mi se nikako ne svidja :mrgreen:
Ontopic satova, već dvije godine imam Gear s2 i mislim da se bar malo vise krećem nego prije jer kad vidim dan s 3,5 tisuće koraka osjećam se bas loše... Pa pretežno uspijem bar 8000 koraka dnevno.
Kaae, ja bih preporucila privatnog trenera 2x tjedno ako postoji takva mogucnost. Trebaju ti vjezbe snage i rad s tezinama, godine nam nazalost ne idu u prilog. I dobar izracun potrebnog dnevnog unosa kalorija , niti to ne ide u prilog .
I spavanje , dobar nocni san od 7-8 sati.
Mb
Super da ste tako lijepo uživali!!
Flopice drži se ,treba neko vrijeme da se čovjek navikne. Ja sam isto doma malo prije 17h.
Ima li šanse da trčiš s posla doma? Pa onda doma.zalegneš i odmoriš. Ne znam jel bolje stojiš s energijom u 15h ili u 17h.
Kaaa i sillyme samo polako curke, ja ti isto predlažem privatnog trenera i trening van kuće.
Danas smo se lijepo iskupali, sunčano, toplo. Navečer sam išla :trci: uz more pola sata lagano da isprobam 1'put nakon davanja krvi i sve ok.
Sutra opet kupanac do ručka, pa za Zg.
Ostala bi najradije ovdje.
Na ovo sam i ja mislila, pa sam zato prvo konstatovala da vjerojatno nema vremena za van kuće.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Kaae, ovo što je Sirius napisala je formula za uspjeh.
Ako ne možeš vani, pokušaj u kućnim uslovima.
Flopi, ja ne dam san. Ustajem ujutro u 5 i 15 da bih izašla iz kuće do 6. Nema toga što bi me natjeralo ustati ranije da bih vježbala.
Nekad ni ja nemam snage poslijepodne, pa se ili natjeram ili odmorim, zavisi jesam li dobro spavala noć prije.
Slušaj svoje tijelo. Odaberi nešto što ti neće uzeti zadnji atom snage jer ćeš se samo dodatno iscrpiti.
Zavidim na radnom vremenu, da mi je bar ljeti tako kraće.
Silly, super da si našla stvar koja te veseli :-)
Da, teoretski je moguce (u smislu da ima dosta privatnih trenera), a u praksi moram vidjeti kad su raspolozivi i koliko su fleksibilni. Imam vezu kod jedne iz Azerbejdzana. :mrgreen: (Mislim, super je zena, zivi za vjezbanje.) Spavanje ne mogu mijenjati, ne stignem. 5.5 - 6.15 je sazetak koji mi daje Fitbit, a ako ignoriram to sto mi govori da sam budna (nisam -- spavam!), onda je prosjek 6.5, ponekad 7. Brojanje kalorija sam doktorirala. Ostaje mi privatni trener. I ne znam sto bih dalje kopala sa zdravstvene strane. Sve kile koje sam dobila u proslih godinu dana su dosle s ciklusima od 40+ dana. Sve skupa je super nemotivirajuce.
Flopice, sto se rasporeda tice, meni se menja non stop. Evo sad sam 'uhvatila' letnji: ustajem u 5:30, izlazim na trcanje u 7, vracam se u 8. U 11 vodim devojcice na bazen, a popodne smo 'slobodni'. Tako je radnim danima, dam si jedan dan rest. Plivanje mi je 2 puta nedeljno uvece u 6:45 - bude mi kasno i budem umorna, ali se iscimam i uvek mi bude ok posle. Ja imam dete od 13 godina i on mi pricuva male za te plivacke treninge. Igraju se pola sata odmah kod bazena. Nikom od nas to nije tlaka jer on je takav da mu treba puno slobode ali ucestvuje u svemu i ne bezi od odgovornosti. Radimo zajedno. Ujutro obicno svi spavaju, ali kad izlazim probudim jednog od decaka (13 i skoro 10) cisto da budu tu ako Thea ustane. Ostavim im dorucak. Preko vikenda mi muz pricuva decu 3 sata za trening, to mi je long run. Istezem se kad imam priliku.
Danas sam trcala bas po vrucini, 12-3, ali imam srecu da mi ne smeta kad je vruce.
Kaae, upoznata sam s tvojom mukom, nadam se da ce se brzo razresiti, ovako ili onako. Slazem se s curama da nam godine ne idu u prilog, ali to se na zalost ne moze promeniti.
Mene jeza hvata kad pomislim na jesen i sve obaveze.
Draga Kae, osjecam tvoju muku. Meni se tijelo totalno naviklo na ovaj rezim trcanja i stojim s kilama, a isto bi rekla da pazim sto jedem. Ako pretjeram tjedan dana ( tipa na odmoru, i to vise sa picem nego sa klopom), evo kila-dvije gore. Nazalost jedino neki striktni program prehrane, gdje mi neko kaze sto i koliko da jedem od namirnica koje imam od tjednog shoppinga, plus jos neki program vjezbanja , snage su mi pomogli da prosle godine smrsavim par kila. Ali guess what: u godinu dana sam ih sve lijepo vratila, a mislila da je trcanje dovoljno za odrzavanje.
Predlazem da ti i ja lijepo krenemo vec danas ono lijepo samo ujutro ugljikohidrati, prije toga ustati sat vremena ranije i otrcati ili odvjezbati bodyweight ili nesto slicno. Uz dnevno ludilo od posla i brige za djecu uvijek imati pregrst voca i povrca kojeg sad hvala bogu ima za gricnut, da trbuh bude pun. I jogurti naravno. Pocastiti se za rucko-veceru velikim komadom mesa i sa velikom salatom. I onda van u setnju i igru s djecom, na biciklima, sa loptom, i slicno. Meni je vecer uvijek najrizicnije doba za jest gluposti, pijuckat vino, pivo i slicno: zato skupa s djecom u krevet , s knjigom u ruci. Nikakva tv i gluposti, sa muzem samo jos moze setnja po kvartu ili kakav cardio:-)
I tako iz dana u dan, vise-manje dok djeca ne odrastu :-)
Naravno jednom tjedno sve gore navedeno zaboraviti i raditi nesto totalno drukcije: nekakav izlet, kino (oboje moze i bez grickalica, kokica i cole; sebe sam uvjerila onomad da je jednako zabavno), sto god volis i u cemu si uzivala prije djece. Ja cu probati, i imam volje biti ti podrska ovdje ako zelis.
Kao sto vidite, opet sam budna :-( u nedoba. Dobra stvar je da imam vremena citati vas i cekati da dodje koliko-toliko pristojno vrijeme za ustati se dok si u gostima. Prijavak jucerasnjih deset km na 5:40, muz me ganjao. Opet divan krajolik, ali sparno za podivljat. I komarci su krenuli vjetru usprkos.
A sad redom: mb divnooo, jedino steta sto ste pogorili.
Flopi, samo budi strpljiva i pronaci ces rjesenje za ovaj stres i novi ritam. Uvedi lagano nesto u dnevnu rutinu, umjesto kauca. Legni u krevet za promjenu:-), pa vidi koliko ti zapravo treba popodnevnog odmora. Ja bi na tvom mjestu pojela taj rucak sto mama spremi ( zavidiiiim) i onda u polumracnu sobu na pola sata/sat. Nakon toga lagano po kuci sa kavicom u ruci, i nakon toga si vec oko 6 spremna za trening:-) I sretno na Sljemenu, planiram vas doci bodriti ako mi mm nesto drugo ne isplanira.
A ova lili bas znade iskoristiti dan, iz nje sve frca zivotna radost. I kako sve skupa uklopi, cudo jedno.
J-la, bas mi je zao da si imala tako tezak period iza sebe, no glavno je da je to "iza" i da imas snage i volje za dalje. I ipak si stalno postala nesto.
Silly, i tebe da pohvalim, treba traziti dok ne nadjes, veslanje je suuuuper vjexba za sve misice. Ja bi samo nakon toga i nakon rolanja dodala neke izdrzaje, trbusnjake, cucnjeve s utezima.... A roleri na Jarunu bas uzivaju, skoro ko ja u jutarnjem trcanju.
Kli-kli, ti si masina i iskreno ti se divim.
Sirius, kako je u skolici?
Meni je bila koma spoznaja da moram jesti jako malo da bi gubila na tezini.
Uz 3-4 x tjedno ozbiljnih treniga 1500 kcl.
Ja sam jela malo vise , kako koji dan recimo do 1800.
Meni je to psiholoski malo. Jos uvijek se u glavi borim sa tim.
( Visoka sam 160cm i krenula mrsaviti sa 82 kg. , 42 godine, bez ikakvih kronicnih bolesti)
Kjb, u skolici je dobro.
Samo sam ocito u nekoj gadnoj fazi , jucer nisam mogla odraditi duzinu od 9 km do kraja. Dosla sam do 7,5 km i onda hodala km po nasipu. U meduvremenu je pored mene prolazila brza grupa pa sam onda otrcala zadnjih 400 m , valjda se i to broji.:mrgreen:
Moj ludi brat javlja da je niki dan imao prvi trenig nakk 7 godina netreniranja. Kaze , odvalio 4 km na 6:04 i jos hodao malo. Samo ga malo bole trbucnjaci.:roll:
Mladost ludost.
kjb, takav raspored mogu samo sanjati. Za sad, kad ja ustanem, ustaju i djeca. Ako je radni dan, ostavljam ih u vrticu, a ja produzim na posao. Vikendom su sa mnom; muz ustaje kasnije.
Preko tjedna radim do 3 ili 4, razvazam ih po aktivnostima. Nekad trcim prije toga na vjezbanje pa radim navecer od doma, da nadoknadim sto sam propustila na poslu. Ako nemaju aktivnosti, onda ih ostavim u vrticu pola sata, sat dulje pa odradim vjezbanje ili trcim u ducan po sto god trebamo za kucu. Kad se pojavimo doma (oko pola pet, pet kad nema aktivnosti i pola sest, sest kad ih ima), onda se igram s djecom u kuhinji, odnosno pravim se da ih ne ignoriram dok pokusavam smisliti sto cemo jesti (alergije: mlijecno, jaja, kikiriki, sezam, ostali orasasti plodovi, mrkva), onda jedu i spremam ih za spavanje.
Od 21 nadalje, kad sam sigurna da spavaju i kad se uspijem izvuci iz sobe, trcim mahnito po kuci, perem ves, razmjestam sudje (perilica-ormari-kamo vec), zadnjih dva mjeseca gubim na muza dodatnih pola sata, sat, radim ako sam pobjegla s posla prerano, spremam/kuham dorucak, rucak i uzinu za mladje dijete (sve to moram poslati u vrtic jer je nazalost nisu u mogucnosti nahraniti), spremam sebi jelo za sljedeci dan, u neko doba se napola tusiram i padam u krevet izmedju ponoci i jedan. Zadnju knjigu sam procitala nekad tamo 2012-te, a i tad sam zadnji put gledala televiziju/filmove (probala sam par puta, ali nis', ako imam priliku sjesti i gledati - zaspim). Citam ovih dana na orbitreku, ali zapravo se krecem prebrzo da bih se mogla koncentrirati na citanje pa cu mozda ipak probati audiobooks, tek toliko da ne gledam u bolji buducnost (odnosno autoput koji se vidi s prozora gym-a).
Vikendom povlacim djecu po ducanima, ponekad ih odvedem da vide nesto sto nisu Target i lokalni ducani s hranom, ako nije -40 ili +40 celzijusa (s komarcima i vlagom), izadjemo i u dvoriste. Vozimo se biciklima kad god je to moguce (u mojim krajevima je klima doslovno odvratna), pokusavam pripremiti barem nesto od hrane za nadolazeci tjedan, pomalo nesto pospremim, tek toliko da nismo totalna prasad (kupili smo robota pa usisava preko tjedna). Ponekad subotom i/ili nedjeljom uspijem ukrasti sat vremena za teretanu ako mladja odluci odspavati popodne ili je zainteresirana za buljenje u ekran s tatom i bratom. Nekad prodje, nekad ne. Otprilike jednom mjesecno ih pricuva baka jedno 2-3 sata preko vikenda, ali ne oslanjam se na to jer nije pouzdano. Kad sve skupa zavrsim, nekad padnem odmah u krevet, a nekad ne - danas sam se pocastila s pola sata buljenja u prazno (iliti forum, FB i slicno).
Nije mi nesto bas idealan period u zivotu, ali sta's. Proci ce i rijesiti se i to valjda, kako kaze kli_kli. Dolazi mi mama na dva mjeseca sad preko ljeta, a dijelom ce tu biti i brat, pa ako nista drugo probat cu tad nesto s osobnim trenerom. Na jesen bih trebala i poceti dovrsavati magisterij, skroz sam ga razvukla.
Hrana mi stvarno nije problem; stvarno znam sto jedem i koliko jedem. Sad se jedino od muke polako bacam na eksperimentiranje s izbacivanjem ovog ili onog. Bojim se da su kod mene godine i hormoni skroz zeznuli stvar (em dojim, em ne spavam dovoljno).
Mozda sam sad od silnog tipkanja izgubila 1 gram. :lool: i kad sam se izjadala, mogu dalje (u krevet). Drzim fige da je sutra dobar dan za sat vremena crtica.
Znam da nisam ni priblizno jedina koja je u guzvi; samo se malo jadam. Stara sam baba, a djeca su mi bebe. :/
Ja sam mrsavila odlicno s 1600 kalorija na dan, s orbitrek treningom od 30-60 minuta na dan, 5-6 dana u tjednu. Skinula 13.5 kila u 3.5 mjeseca, ostala trudna i rodila prvo dijete. Rodio se taman iza mog 35. rodjendana. Sve kile iz te trudnoce (njih 10-ak) su otisle prakticki odmah, a u sljedecih godinu dana, bez ikakve vjezbe i s prehranom od oko 2000 na dan, otislo je jos 15-ak kila, a s njima i ovulacija. Nju sam vratila B vitaminom i dobitkom od 3 kile, nakon toga ostala trudna s mladjom, rodila nju, izgubila skoro sve kile iz te trudnoce i previse se priblizila 40-om rodjendanu. Zadnjih godinu dana, odnosno skoro godinu i pol, ne funkcionira nista. U visku sam nekih 17 kila od najnize tezine prije prve trudnoce, a to mi nije sav visak. :drama:
Kronicnih bolesti nemam ili ne znam da ih imam. Prije ovo prvo, nego drugo.
Ali ok, pomaze malo se ovako istresti pa u nove radne pobjede.
Kaae, meni je frendica nutricionistica napravila jelovnik i pratila me mjesecno na onoj vagi sa postocima.
Trenizi su bili sa trenerom 2x tjedno, poligon sa utezima, girjama i ostslom opremom, jedan do dva treniga trcanja uz to.
I kile su isle prilicno polako prva dva mjeseca po 3 kg mjesecno, a kasnije samo 1,5 kg mjesecno.
Gubila masno tkivo i dobila nesto misicne mase, sto nije zanemarivo . Ali da je bilo relativno sporo, bilo je.
Kaae draga, ja padoh u nesvijest pročitavši ovo!
šaljem ti jedan veliki, ma najveći hug ženo
i pokrivam se po glavi :škartoc:
i znam da sam totalno nerealna kad usporedim vaše ritmove sa svojim
plačipi... :mrgreen:i
al se tako osjećam i gotovo :facepalm:
mislim da je moj najveći problem hipo/hashi štitnjača plus anemija
organizam mi je smrdan i moram imati ritam ko beba da bih bila funkcionalna
zadnje 4 godine imala sam savršeno uigran ritam
i preko noći sam se prebacila u petu brzinu (a ove vaše brzine meni su nezamislive, mislim da bi crkla nakon pola godine takvog tempa)
i ne mogu sebi doći od toga
smijem se Lili kad mi veliš da trčim poslije posla ( u 15 sam već u podrumu, koncentracija nula, kapci teški, pritisak na očima i čelu, zijevanje)
znam da je to teško razumjeti, ali to je moja realnost i svjesna sam da nije normalno, da žena u 40.-toj do tri popodne "ne može preko slamke"
inače uopće nisam taj usporeni tip, kroz dan napravim brdo stvari i rješavam obveze- nisam neka mila gera koja se prevlači po kaučima
volim rano ustati i ne volim izležavanje
mislim da je ovo razdoblje prilagodbe
najprije, radila sam nešto sasvim drugo, i to drugo me nije trošilo ovoliko
ovo sad mi je kaotično - nešto na što nisam pripremljena- posao koji traži veliku koncentraciju, sastanci sa strankama, telefoni neprestance zvone, mailovi neprekidno dolaze, rad na terenu po 10 sati barem jednom u 10 dana, vožnja po 400 km
sad tu dolazi do problema- jednostavno kao da je mom tijelu previše podražaja i vrišti za mirom
ok. pružim mu mir i odmor i mislim sad je to to, pičim dalje
ali jok, opet nisam svježa ni poletna ni regenerirana
kjb baš sam se istim ovim tempom koji predlažeš vodila da ću se tako posložiti - identično
osim dijela s mamom i ručkom- to je mm preuzeo na sebe :heart:
od 5-6 pijem kavu, pripremam se za trčanje ili vježbanje
onda dođe 6 a ja i dalje sjedim, samo se prebacim na vanjsku terasu
i sjedim
i sjedim
obično netko navrati i ja sjedim i dalje
i prokleto sjedim do noći
onda pozavršavam što imam i idem spavati
sad kad kukam, kukam do kraja :mrgreen:
Hocu reci, godine i " tijelo pamti" cine svoje. Nakon nekog vremena ne djeluju stari trikovi. Jednostavno treba promjeniti pristup.
Cure :love: neman pametnih savjeta, saljem zagrljaje.
Ja sam odustala od CF do jeseni jer ne stignem. Trcat idem izmedju 20 i 22h, kako koji dan stignem. S posla dolazim oko 4 a obicno se vratim jos sat predvecer. Srecom, kuham mozda dva dana iza posla jer je muz vecinom ujutro kuci. Sad ce mazi poceti treninzi opet pa moram i to ubacit u jednadzbu :drama:
Kaee, meni je ovo teško i čitati. Koji tempo.
Ono što bih ja rekla da je najveći problem je tvoj umor i nedostatak vremena. Sve je u takvoj žurbi/ strci da nemaš mirne obroke a ni mirni dan. Ja sam skižila da najviše jedem kad sam umorna. Kao da hranom pokušavam doći do nekog odmora organizma
meni je ovo proljece bilo kaoticno. niz emocionalnih, stresnih stvari i dodatni fizicki napori.
sad sam si uzela odomr, odmor bez griznje savjesti, koja me inace lovi. jutros na endomondu stize pregled proslog tjedna: 0:0:0 (hh:mm:ss). ne sjecam se kad sam to imala. ali da sam pametnija i ranije bih ga uzela. ali nisam ni malo pametna bila. to je rezultiralo samo mrcvarenjem svog tijela.
na drugi godisnji idem za tri tjedna. taj ce biti iznimno naporan, ali zanimljiv.
u ova tri tjedna cu raditi onu jogu koju je flopi radila, i otrcati koji km. ali samo onako kako zelim.
sto se tice godina i kg. istina je da se drugacije taloze, ali se taloze. dalje sto cu pisati kome ne pase nek ne cita.
ali takodjer i nasa volja i snaga za aktivnoscu pada. tako da oprostite price ne ide dolje. nije bas tako. jer pogledajte koliko se sjedi, vozi i sl. sve je to rezultat nedostatka vremena. ja sam ovo proljece dosta trckarala, ali bas dosta, kg su otisli sami dolje, trckarala sam i ja ranije, ali ne u toj kilometrazi. no slomilo me uz sve to. i cim sam usporila malo vidi se. sta je tu je.
no da bi se posvetile sebi, morate prvo imati dovoljno vremena. dakle dovoljno vremena za san, dovoljno vremena za ne ubacivati hranu lopatom u sebe. dovoljno vremena za kuhanje i biranje namirnica. dovoljno vremena za vjezbanje, a povrh svega dovoljno volje. ja je nemam cesto.
drugo je kad vam u zivot uleti promjena, koju sad ima npr. flopi ili j-la. ali cim se izvuku iz turbulencije mogu krenuti dalje.
i da tesko je. fakat je tesko. ali sjetite se energije s kojom ste prstale u 20-tim, vidite svoje klince koliko se gibaju i skakucu i kad "miruju". a pogledajte sebe. bas kako je opisala flopi mozak mozda i daje signal ajdeeeeeeeeeee, ali drugi dio ne daje komandu kreni. jer komfor zona je ono sto nas koci.
tako da kad odlucite, morate ocistiti raspored za sebe. i posvetiti to vrijeme sebi. ponekad na to ode i po dva sata, s pripremom i zavrsnim tusiranjem. ali morate biti spremni zrtvovati to vrijeme. probelm je i pitanje je od kud ga uzeti. vidite kako kli_kli je uposila starije za to svoje vrijeme.
sorry na iskrenosti, ali i sama puno puto pokleknem. i predam se komforu, pod krilaticom pa k vragu i ja to nekad zasluzujem. ali dok god je bez griznje savjesti je OK.
edit: Nano je sazela to u jednu recenicu, dok ja pisem trijade :lool:
Ovisno zašto imaš endomondo
Moj je u pet dana prošlog tjedna skupio samo 68 km.ali nisam sve stiskala.samo walking,nula trčanja
Spajka mudro zboris! Neka si ti odmorila :love:
Mene ceka sad 2 mj bez plana i programa. Trcat cu koliko stignem, neman plan. Vjezbat nemam di.
Ja se uvik liti udebljam jer zbog nedostatka vrimena vise jedem gluposti a manje vjezbam. I stalno sam pod stresom :drama:
Jelena endo ne ukljucujem za hodanje ako mu pace nije ispod 8. Dakle setnja nije za mene vjezbanje. To je setnja. I u njoj uzivam.
Ti onda odmah znaš jel buš ispod 8.00
Meni je žustra šetnja a takva mi je svaka itekakva vježba
flopice, i ja sam ti hipo/hashi, vec 10 godina :( pijem euthyrox 100. trenutni tsh 4.26. i feel ya, nikako nije lako, i cim je stitnjaca malo losije (a svi imamo fluktuacije, autoimuna je bolest) jaaaako se oseti.
Jesi pisala negdje o jelovniku, da te ne gnjavim sad s pitanjima ispocetka (znam da si vec dugo u ovome)? Cisto da usporedim s ovim gdje sam ja. Po godinama smo tu; mozda grijesim.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Tempo mi je takav kakav je, ali sigurno nije najzustriji na svijetu. Kli_kli, na primjer, sigurno ima vise obaveza s duplo vise djece nego ja, itd (spominjem nju jer mi je najpoznatiji njezin raspored). Vjerojatno da me se docepa neki life coach i organizira mi vrijeme, naslo bi se nesto. Evo, mozda mi ne bi dao da sad tipkam, izmedju dorucka za djecu i planiranja ostatka dana, uz kuhanje rucka. Ali i to mi nekad treba za malo zdravog razuma.
Ovo sto pise spajka, da, to je rekla i doktorica prije skoro godinu dana na pregledu - stani na loptu i, prvo, prestani jesti. Ali jebi ga, ne jedem. Jela sam prije 10-ak godina, ali rijesila sam odnos s hranom. Sad rjesavam, izmedju ostalog, problem s godinama.
Curke moje drage,
Sad tek vidim sve vaše postove, al smo u vožnji, idemo doma s mora.
Ovih dana ću se raspisati.
Sada ću vam samo reći da vas ljubim i razumijem :kiss:
Samo polako, bit će bolje, proći će i ta luda stresna razdoblja. Treba pronaći način svatko sebi koji mu pomaže da se odmori, naspava, napuni baterije.
Flopice to je ogromna promjena od tvog dosadašnjeg tempa života, treba čovjeku vremena za prilagodbu.Daj si vremena, slobodno nam kukaj draga zato i jesmo tu. Jedne za druge.:kiss:
Kaae, nemilosrdan ti je tempo, maximalno iskoristi mamin i bratov dolazak.
I ja sam imala jako naporno razdoblje ovo proljeće s puno lijepih događaja al i taj pozitivni stres je stres. I baš sam bila happy kad je završio svibanj :-)
Spajka je sve fino napisala ono što i ja mislim.
Da sam znala zimus ovo što sad znam, ne bih se dovela do toga da sam razmišljala o testamentu.
Odmor je bitan, smanjit tempo i radit ono što tijelu treba.
Kjb, nema meni jačeg tempa do decembra, 12.12. mi je termin ;-)
Kaae, ovaj plan s mamom bi mogao upaliti. A za vrijeme bez mame, mislim da trebaš negdje popustiti. Znam da imaš alergičare, i da moraš paziti šta jedu, i da taj dio ne možeš delegirat, ali sigurno ima nešto što možeš.
Uff kad čitam kako živiš, želudac mi se okrene i glava me zaboli.
Kli_kli, svaka čast :naklon:
Sirius bravo za brata!
Kjb dobre savjete daješ, spajka tebi veliki hug i bome i ti dobro veliš.
Kli kli bravo za organizaciju! Ja se snalazim s mužem na smjene.ovaj tjedan mi ide na put pa ću morat smislit nešto drugačije ovaj put. Ma uostalom mogu i sami ostat doma ako je kraći trening.
Ajme sto ste se raspisale. I sve mudre zene. Ali od svega sam uskliknula na j-la i njen post: cestitaaaaaam!
Divno mi je to i znam da ces ti sve to lijepo ukomponirati.
Sad bjezim, idemo za zg. Odvozila sam 35 km na bajsu nakon onih mojih jutrosnjih postova
Kaae
Pokušavam bit praktična i naći rupu (koje na prvu nema.) u rasporedu.
Koliko dana u tjednu ti djeca nemaju aktivnosti? Da ih možda te dane ostavljaš redovito duže sat vremena u vrtiću a ti tad odvježbaš svoje 2x tjedno.
recimo da u toj rupi ne ideš u nabavku hrane nego nabavku ostaviš za vikend.
Jel to izvedivo?
Mislim da dok ne budeš imala bolji i duži san da možeš zaboravit na sređivanje kilaže.
Jel izvedivo dok su djeca po stanu popodne da već tad staviš suđe u suđericu a veš u perilicu rublja? Da ti to ne ostaje za ponoć i krade ti san.
Znam.da tvoj muž ima neke zdravstv.smetnje a jel on može npr stavit suđe ili veš?
Razmišljam naglas o opcijama koje bi ti mogle olakšat rutinu i pomoć da nađeš i čuvaš to vrijeme za sebe.
Po mom mišljenju prvi korak bi ti bio da probaš ranije lijegati i promijeniš si postupno bioritam.
Mene spašava moja organizacija i snažna volja unatoč ludom ritmu, da nije tako ne bi imala ni pola prilika koje pronađem i onda kad ih ostali ni ne spaze. ;-) a opet treba nekad turbo volja unatoč prilici.
Kjb tooo bejbe, svaka čast !!!! Ideeeš...
Cure za utjehu kad djeca pređu neke godine, vjerujem da onda dolazi naše vrijeme ako tad još uvijek budemo voljne bit aktivne :lool:
Neka s iskustvom-koliko god je ta granica? Mislim kod djece of course.
Jel oko 10-12 god?
Prvi korak u svemu je jako jednostavan, ali u isto vrijeme izuzetno tezak.
Prvi korak se zove : " staviti sebe i svoj cilj na prvo mjesto".
Treba prebaciti mozak i razmisljanje na potpuno drugaciji nacin rada, to je puno teze od zestokog sprinta i mrtvog dizanja.
I treba izaci iz svoje zone ugode jer tamo se dogada napredak.
sirius sve lijepo pise. kao i spajka. i to jest najteze. jer da je lako svi bi bili slank i trcali pejsom 5 i dizali 60 na dl.
lakse je kad imas podrsku obitelji u smislu da ti netko uskoci. cuvat djecu, skuhat rucak. ako nemas krpas se sam i trpis sam. i obicno izgaras i na kraju pregoris.
najgore u svemu tome je neuredno spavanje i prehrana. nije bitno imati 5 obroka dnevno. to su floskule prehrambene industrije. niti je nuzno voce svaki dan. ali zeleno povrce i salate jesu.
vazno je spavanje i odmor. a tjelesna aktivnost onda dolazi sama po sebi kao nadogradnja.
Sto znaci staviti sebe na prvo mjesto ?
U mom slucaju rezanje SVIH djecjih aktivnosti, cak i rezanje privatnog logopeda za mladu .
Stariji je ostao samo na hokeju na koje ga je vecinom razvozio tata, ali i njemu sam srezala sve privatne terapeute i pomoci u ucenju, osim instrukcija iz matematike koje sam nasla takve da nam dolaze doma.
Sto se tice vjezbanja, ja sam bila ta koja je " ganjala" trenera za termine i 9 mjeseci vjezbanja u tempu 2x tjedno otkazala sam jednom, ili dva puta.
Trenig se odradivao makar sjekire padale. Pomoc od trenera je bila ta sto je on osmisljavao u potpunosti pa sam ja trebala samo doci i raditi sto kaze.
Sad sam u novoj fazi , pokusavam se disciplinirati da vjezbe snage odradujem doma, ali to je poseban izazov koji zahtjeva posebnu disciplinu. Jednostavno ne mogu uci u raspolozenje za tako nesto kod kuce, a to je nesto sto moram sloziti u svojoj glavi.
Hrana je posebna prica, to mi je puno teze od vjezbanja.
Kako je ovo točno i istinito. I to stavit sebe na prvo mjesto bez grižnje savjesti.nije to lako i ne može to svatko.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Bome sirius ti si se fakat žrtvovala za svoj cilj :naklon: a nakon toliko godina, stvarno je došao red na tebe.
Pa vjezbam vec sad 3-5 puta tjedno, ovisno o tome kako uspijem presloziti vrijeme. Djeca mi imaju samo 2.5 i 5.5 godina i ne osjecam se dobro ostavljati ih u vrticu puno vise nego sto je nuzno, ali ostavljam jer inace ne bih uopce vjezbala. I kad sam s njima, gotovo uvijek provodimo vrijeme tako da su oni uz mene dok ja radim nesto drugo i to mi, takodjer, nije ok.
Muz ne moze nista, osim drzati se uloge odrasle osobe u kuci tako da nas netko ne prijavi u slucajevima kad ja nisam doma. Moze ukljuciti gumb na sudjerici ili upaliti/ugasiti stednjak ili pecnicu, ali ne i izvaditi ono sto je u njoj. Samostalno ne hoda preko tri godine, a zadnjih godinu dana prakticki nikako. Ne moze sam ni s WC-a ni na WC, a zadnjih dva mjeseca, nakon pada, ima jos dodatnog posla (nasrecu ne zauvijek, ali kad tad ce to biti normala). Radi puno radno vrijeme za placu 3-4 puta vecu od moje pa tako odradi svoj dio posla u zajednici.
Ono, jebi ga, neke stvari su se dogodile drugacije od ocekivanog, iako nismo nikad puno ni mogli planirati oko tih njegovih stvari. Njegovi pomazu oko dobrog dijela prijevoza (za njega) i kose mi travu redovito. Nije mi bas lako staviti sebe na prvo mjesto, kako god da okrenem i koliko god puta slusala uputstva oko aviona i kisika.
Tesko je cekati idealne uvjete. Ne znam da li oni ikad dodu?Citiraj:
magriz prvotno napisa
Meni su djeca velika, cak mlade je moglo ostati samo doma dok sa trenirala. Ili sam tempirala trenig nakon sto nju ostsvim u popodnevnoj smjeni.
Ili sam nju ( ponekad i njezinu prijateljicu) vodila na trenig pa su odradile zagrijavnje i rastezanje, a nakon toga su skakale u kavezu za box ( moja teretana tolerira djecu :) ).
Da se razumijemo , moja razmazena obiteljska ekipa je znala prigovarati zbog mojih odlazaka jer je to utjecalo na njihove razmazene guzice. Ali iskreno, bas me briga.