:love:
Printable View
:love:
vaclave predirljive priče suze same teku ne razumijem kako itko može ostati ravnodušan nakon proćitanog :love:
Svaka rijeć pogađa ravno u srce ali ja nemam više suza,davno sam ih isplakala a sada ostaje samo tupa bol i nada da ćemo nekada i mi uspjeti :love:
vaclave :heart: :heart:
Drage Rode,
Zahvaljujemo Vam se na Vašim riječima utjehe,podrške i dobrim željama za ev.
odlazak u Prag.
Odlučio sam ovaj post napisati tako da nikog ne rasplačem.
Na moju izjavu da je dosta, i da djevojke zbog mene plaču čitav moj život,moja draga se grohotom nasmijala.
Bože, čudne li žene.
Ovaj post bih mogao nazvati:matematički post.
Vrtim po glavi naše godine rođenja,i dolazim do zastrašujućih podataka.
Kad bi u Pragu sve prošlo super,u najboljem slučaju bi trebalo još dvije godine do
dolaska zlata malog u našu kuću.Jednostavnom matematičkom operacijom dolazim
do brojke: 47.
Naravno da sam ja u svojem pretjeranom optimizmu, koji graniči sa naivnošću,da ne kažem glupošću,preskočio sve moguće, ne male, probleme prije toga.( od oplodnje J.S do embriotransfera,preko implantacije, trudnoće,poroda itd.itd.
Na ovo razmišljanje me navela vijest da je najstarija trudnica umrla i da su njeni blizanci
ostali siročad.Mi nismo baš toliko stari ali ipak....
Tješim svoju dragu da nismo ni debeli ni sijedi ni ćelavi, i da bi se možda,ponavljam možda
mogli prodati za koju godinu manje nego što stvarno imamo.
Kada bi bilo kupaca,u što mi je stvarno teško povjerovati.
»Tješi se ti tješi» kaže moja jedina neumoljivo.
Bože, čudne li žene.
Malo ću napraviti jedan vremenski skok.
Priča prva: prvi dan škole našeg zlata malog.
Dobar dan ja sam učiteljica X.
Dobar dan ja sam Y .
Super,znači vi ste djed od male/malog Y.
Zemljo otvori se,iako je njena konstatacija,ako malo bolje promislite, sasvim točna.
Naime ja u tom trenutku imam 54 godine,i pored svega,što mi o sebi mislili sve najbolje,ja sam ipak stari prdonja od 54 godine.
Ali gospođice učiteljice,zar se ne vidi da sam ja maloj/malom Y TATA.
Bože,čudne li žene
Priča druga:veliki odmor
Moja draga i ja,sa omanjim koferom dolazimo u školu.
U koferu je džemper-više komada ( možda zahladi) košulja kratkih rukava-više komada
( možda zatopli ) maramice svih vrsta,flasteri ( zlu ne trebalo ) sendvič od.....( sve moguće vrste) izvorska voda sa dubine dva i pol miljuna metara. ( ta ima idealan omjer nečega sa nečim ) više vrsta sokova,.kinder ovo,kinder ono.......
Kada nas razdragana dječica opaze,jedan mangup zaviče:ej Y opet su ti došli baka i djed.
Zemljo otvori se.Naše zlato malo se pokrije majicom po glavi i trk u školu.
Bože, čudnog li djeteta.
Pa što se djeca čude,što ima čudno u tome da mi svaki mali odmor,veliki da i ne spominjem
dolazimo u školu sa omanjim koferom i donosimo svom zlatu malom potrebne stvari.
( Pitam Vas ja,a što ako padne kiša,ako nestane struje u školi,ako mravi izvrše desant )
Bože,čudne li djece.
Pošto sam ja zasigurno najstariji magarac na ovom forumu, zanima me kako se Vi nosite
sa svojim godinama i eventualnim roditeljstvom u kasnijim godinama.
Sa štovanjem
.
vaclav oliti srđan, moj prdonja upravo danas ima 55 g. :lol: I nije najstariji magarac na ovom forumu jer ja sve za njega obavim. Prijenos uživo, k'o iz Sabora. Upravo sam mu pročitala tvoje pismo, ma odlično je :lol: .E, da, njegov komentar...ma ja se ne brinem za godine :mrgreen:
Vaclave stvarno si ti jedan orginalan tip, nemam riječi svaki tvoj post me ostavlja bez daha, neki me nasmije a za neke tvoje ostove potrošim brdo papitnatih maramica da izbrišem potok suza nakon pročitanih tvojih riječi.
Uvijek se sjetim prijatelja od sestrinog svekra i svekrve koji su se godinama, tačnije 19 godina borili sa neplodnošću i dobili u sloveniji putem MPO svog dječaka i njegovih priča kada bi išao na roditeljski sastanak i kada je došao prvi put na roditeljski sastanak i kada je učiteljca rekla ne može djed da dolazi na sastanak a on se naljutio i kaže nisam mu ja djed ja sam tata tog dječaka a učiteljica ostala paf. :? :? :?
Ja sam umirala njemu od smijeha i njegovim dogodovštinama (usput kada je mali krenuo u 1 razred on je imao 52 godine).
Danas je taj mali dječak izrastao u velikog momka koji je uspiješno završio dosta težak fakultet, svoj je čovjek a on i njegova supruga su još vitalni ljudi koji su ponosni na njega.
Pa prema tome bez brige, sve se stigne dočekaćeš ti nama zdrav i vitalan i unuke svoje.
Pozdravljam jedan post u kojem su suze jedino od smijeha, to čitam kao neki dobri znak ma kako završilo :love: . Kako se nosim - a, ko sa svime, iz svoje kože se ne može. Ti računaj da imate dobre šanse da poživite barem do 70-te, a dotad je dijete već punoljetno. Kad će ko "partit", nikad se sa sigurnošću ne može znat. Budite odgovorni prema svom zdravlju, smij'te se više nego što plačete, ne živcirajte se i to je to. A šta će neko reć' ovo ili ono - uvijek bi se moglo tako nešto reć. Za sebe sam se najviše plašila da ću bit roditelj u stilu pokojnog M.J.-a i da ću djetetu usred ljeta navlačit čarapice na plaži, u stilu tvojih koferčića itd. Zasad mi se čini da nisam takva. Ovo će ti moderatorice splitat u odvojenu temu, iako mi se čini da je u vrijeme biti ne-biti MPO u hrv. jošne krene rasprava i o tome. Sretni i veseli bili, vaclave i NJŽ :)!
izuzetan duh
izuzetan talenat za pisanje i pripovjedanje
i izuzetna osobnost
svaka cast, skidam kapu- moj duboki naklon!!!!
i od srca vam zelim sve najbolje.
Vaclave nakon suza, sada si me nasmijao.
Čuj, ja nisam tako"stara" 32 lagano gazim, MM 36, da ti pričam o godinama mislim da nisam kompetentna, ali onako ću ti s moje točke stajališta reći da godine nisu mjerilo ama baš ničega. Stoga ti preporučam, da uz sve muke i probleme koje imate (isto kao i ja i MM) ma nemoj se još i time opterećivati!
:*
Vaclave stvarno imaš duha i talenta za pisanje!
Svaka čast!
Potpuno razumijem tvoje dvojbe oko godina. Ja imam 43 a MM 42 godine. I on je definitivno odustao od postupaka, za razliku od mene koja se još nada...
Razlog? Smatra da smo dovoljno puta pokušali, nije uspjelo a sada smo u godinama kada su drugi ljudi već bake i djede.
I kaže : djeca se imaju kada si mlad.
A opet što da ti kažem? Sve je relativno...Neki roditelji umiru već poslije 40 godina a neki dožive i 80. Pa sad si ti misli u kojoj si grupi i kakva ti je genetika?
Sretno Vam bilo u Pragu!
vaclave zakon si ozbiljno :lol:
a što se tiče godina, ne brini ti o tome. Meni 38, MM-u 39 znači kad krene mali u školu bit ćemo oko 45.-46. i vjerojatno ćemo biti najstariji roditelji, ali me to stvarno ne brine.
Kad mi MM pokaže neke likove i kaže išao samnom u osnovnu ili srednju ja uvijek ostanem :shock: jer su to neki stariji likovi koje ne mogu spojiti sa svojom generacijom.
Ujedno imam prijatelje koji imaju dijete (osnovnoškolca) a ujedno on ima i unuka koji je star kao i sin i bila je komedija u parku jedan viče deda drugi viče tata a škvadra samo gleda. Mali je super, inteligentno dijete, pristojno, odličan učenik jer eto njegov tata ima vremena posvetiti se sinu (u penziji je) pa kad i mama dođe kući sa posla: ručak kuhan, žena se najede i posveti djetetu.
Dakle prednost roditeljstva u zrelijim godinama je da imate više vremena za dijete, svoje ste mladenačke hirove i zabave većinom prošli i željni ste obiteljskog mira, a dijete je toliko željeno i iščekivano da ćete dati maximum od sebe kao roditelj (ne omalovažavam mlađe roditelje da me se krivo ne shvati jer sve ovisi od čovjeka do čovjeka).
A nema bojazni da ćete pretjerati u svojoj brizi za dijete - pa normalno je brinuti se :love: .
Želim vam od srca da uspijete pa neka onda pričaju što god tko želi.
Matematički podaci koje iznosiš nisu zastrašujući, iako tako zvuče, ali ima nas još (ja 46, MM 45). I MM još uvijek fura taj skoro naivni ali dobrodošao optimizam i nadu u naše roditeljstvo, a na sam spomen problema u vezi ostvarivanja trudnoće i rođenja našeg djeteta postaje gluh uz objašnjenje kako zdravlje i naša psihofizička kondicija ipak igraju veliku ulogu u tome (činjenica je da je uteg ženskih godina u našem slučaju teži od muških godinica)!!! I bez obzira na starost, vaše dijete će biti jako željeno, voljeno i paženo i ono će sigurno biti svjesno i zahvalno zbog toga!!!Citiraj:
vaclav prvotno napisa
Volim čitati tvoje inspirativne postove pune duha i želim tebi i TŽ puno uspjeha i sreće u Pragu! :bye:
naša lipa i pametna ina ti je sve super napisala :love:Citiraj:
ina33 prvotno napisa
A ja sam otvorila ovu temu i kad sam vidila pismo, skoro sam ga preskočila jer ne plače mi se više.
Baš si me ugodno iznenadio i nasmijao.
Ne opterećuj se, bit ćeš ti sasvim cool tata za jednog starog prdonju. Puuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuno bolji nego mnogi mlađi.
Nisu bitne godine nego ljubav i želja, Sve ostalo je sr.
:) Sretno u Pragu i ne brini se za godine!
Također želim vam sreću u Pragu i ne opterećujte se godinama, pa puno ljudi ima djecu u 40- tima(pa i mnoge Holivudske zvijezde) pa zašto ne bi i vi.
Razmišljaj ovako što da vam se recimo desi to spontano (nekim čudom) sigurno se ne bi odrekli djeteta samo zato jer tko zna što će s vama biti u budućnosti.
Ovako je još bolje jer vi to dijete silno želite i nije vam se recimo slučajno zalomilo a da to niste htjeli.
moja rodica se udala za tipa koji ima 47 godina i juce mu rodila curicu!
by the way,on ima sina na 3 godini fakulteta.i znas sta? ne bih rekla da se opterecava koliko ce imati godina kad ta curica krene u skolu!
i djeluje super zadovoljan!:)
stoga, trcite u Perag sto prije,a ja ,kao i ostale cure,zelim svu srecu svijeta!
:* :love:
Godine zaista nisu vazne,zelim vam svu srecu!!!!! :)
Drage Rode,
Pozdravljam Vas u ovaj kasni sat,bez neke naročite ideje ili inspiracije za pisanjem.
Javljam Vam se «da smo mi dobro i zdravo što svim srcem želimo i Vama.»
(Tako su se nekad davno u vrijeme moje bake ili još i prije pisala pisma)
U očekivanju smo mejla iz Praga da nam ugovore termin za konzultacije.
Što reći kada mi se čini da je sve već odavno rečeno?Mogu se samo ponavljati u svojim razmišljanjima, mogu Vam pisati bajke o svojim uzaludnim nadanjima i željama,ali čemu? Umoran sam i nemam više ni snage ni volje.
Neka ovaj post bude bez suza bilo koje vrste i neka bude samo isprazno razmišljanja bez kraja i konca jednog starog i umornog čovjeka.
Ponekad mi se čini da smo cijeli život u ovoj priči,što je,ako malo bolje promislite, skoro i istina.Naime,zajedno smo 21 godinu što je skoro pola mog života.Da su stvari tekle kako smo očekivali,i kako su trebale
biti,kako se događaju već miljunima godina ljudskoj vrsti,sad bi se,možda spremali da postanemo baka i djed.Bože moj dragi,a mi nismo još ni mama ni tata.I nešto me sve strah da nećemo niti biti.
Na ovo razmišljanje me navelo to što sam sreo prijatelja,iste smo godine rođeni,koji ima sina od 26 godina.Za njegovu suprugu,prilikom vjenčanja,je trebala privola njenih roditelja, a on
je bio jedva punoljetan.
A ja još od ranog djetinjstva imam »laganu traumicu» da ne budem stari otac.
Ja sam treće dijete u obitelji,a i otac se oženio relativno kasno,tako da je on imao 44 godine
na dan kad sam ja rođen.Imao je 50 godina kad sam ja krenuo u školu.
Nažalost ne znam kad danas djeca kreću u školu, a u moje vrijeme se kretalo sa 7.
Pošto sam ja bio «pametno» dijete,i na inzistiranje moje majke kod odgovornih u školi,ja
sam krenuo u školu sa 6.Trebao sam polagati nekakav «mini test» i majci su kazali da ako to položim mogu krenuti sa 6.Pošto sam ja već sa 4 godine znao i slova i brojeve,to je za mene bio pis of kejk
Tako da sam ja čitavo moje jadno i nedovoljno školovanje bio najmlađi učenik u svakom razredu koji sam pohađao.
Dakle, u tom trenutku moj otac ima 44 godine a moja majka ima 31.
Jednom za vrijeme velikog odmora,mi mališi smo započeli razgovor o tome koliko nam
roditelji imaju godina.Jedan mališ kaže:moj tata ima toliko a majka toliko.Drugi kaže:
moj tata ima toliko a majka toliko.
Dođe red na mene,i ja kao iz topa i kao najveći lažov na svijetu odgovorim:moj tata ima 29 godina a moja majka ima 27.
Ni dan danas ne znam kako sam baš te brojke odabrao,ali mi je to u tom trenutku izgledalo
super i vjerovatno sam, podsvjesno, želio da imam mlađe roditelje.
Koji put ne znam ni što sam jučer imao za ručak,a tog događaja se jasno sjećam.
Moji roditelji mi se nisu nikad zahvalili što sam ih u trenutku pomladio za priličan broj godina.Naravno da im to nisam nikad ni rekao,jer se nije smjelo lagati.
(Tko laže taj i krade,a tko krade taj ne voli druga Tita.Takva su to bila vremena)
Želim Vam sve naj..naj..
Sa štovanjem
vaclav nasmijao si me, iako na malo gorki način :)
Moj tata je imao 52 kad sam rođena. Uvijek me je ljutilo što su ga ljudi proglašavali mojim djedom. Ali to ga nije nimalo smetalo da bude divan otac. Sad ima 88 i čita slikovnice unuci.
Piši bajke, lijepe su i pomažu. Ako ti se i čini da trenutno ne pomažu tebi, možda pomognu onome tko ih bude čitao...
Mene je pisanje (svega i svačega) znalo izvući iz depresije, dok nije bilo Sunčice.
Stari i umorni ljudi ne pišu divne postove po forumima. To čine jaki, dok skupljaju snagu... Sretno u Pragu :love:
Ah, svakakve nepravedne norme nam društvo nameće, od kojih baš nitko nema nikakve koristi osim naslađivanja, a nama ponekad ni razum nije dovoljan da im se odupremo. Jer kad masa ljudi pritisne...Da, i ja se ponekad zapitam kako će ljudi na mene gledati kao na recimo trudnicu od 44 g. .... ponekad smo malo preslabi, ali nedamo se mi zar ne?
Joj Vaclave, ti mene istodobno nasmiješ i rasplačeš. :love:
Nisam imala taj problem "starih roditelja", ali kad se MM rodio otac mu je imao 40 (što u to vrijeme nije bilo baš uobičajeno), često su ljudi mislili da mu je djed (iako je, po mom mišljenju, čovjek jako dobro izgledao) i to je mog dragog u djetinjstvu prilično mučilo, a sad je u silnom stahu da će mu se to isto dogoditi.
Čovječe u najboljim godinama, samo ću ti reći da ti/vam želim da se melodija promijeni iz te od P. Valjka na onu od E. Piaff koja slavi nove početke - Ne žalim ni za čim :). Bez obzira kako kocka pala.
Drage Rode,
Lijep pozdrav i želimo Vam sve naj,naj.
Dobili smo termin za konzultacije ( 22.09.2009 ) i sad polako kreću pripreme.
Plan A: avion otpada,razlog znadete.
Plan B: vlak,cijena cca.2.600 Kn-350 »naših novaca». ( dvije povratne karte ZGB.-PRAG.)
Plan C:autobus,cijena nešto manja nego vlak,ali oba ova prometala « pilaju »
cca. 12 sati.
Pošto sam ja u toku svog « dugog i bogatog « života pokupio zavidan broj bolešćina,
između ostalog i ankilozantni spondilitis,sjedenje 12 sati na jednom mjestu mi i nije
baš najdraža sportska disciplina,niti nešto što me naročito veseli.
Plan D:auto,cijena cca.»360 naših novaca»
Naravno da su sve ove kalkulacije jedan veliki CCA.i da to može ići plus-minus ( prije plus ) 20 %
A proposito,cijena noćenja za 1/2 sobu u « njihovom « hotelu iznosi 70 EURA a konzultacije
iznose 100 EURA.
Poslao sam Danici SMS u kojem je molim da nam na mejl pošalje potvrdu termina,više informacija o samom putu,smještaju, rezervaciji hotela,potrebnim nalazima itd.itd.
Nakon čekanja od 20 dana,danas je nazovem i ona se ispričava da je bila u gužvi i da nije
stigla ništa napraviti po tom pitanju.Prvo mi je malo čudno da se dopisujemo putem SMS –a
kao djeca u vrtiću, drugo da u 20 dana nije stigla,i treće ako je ja nazovem,imam osjećaj da me želi što prije otpilit jer je ona vjerovatno u roamingu i možda ona sama plaća svoj račun za mob.ili je uvijek u gužvi?
Pošto je više-manje razvidno da će operacija kodnog imena «KOD VESELOG VACLAVA»
biti započeta planom D,tu opet uskačete VI moje drage RODE.
Pošto ja sa snalaženjem u prostoru imam stanovitih problema ( moja draga kaže da sam ja jedna od rijetkih osoba koja je u stanju zalutati u hodniku ) svaka pomoć je dobrodošla.
S protokom vremena moja gubljenja u prostoru polako prerastaju u legendu.
Za one koji su na satovima geografije sjedili na ušima kao i ja ,Solin je mjesto u blizini Splita
sa 20 000 stanovnika i površine 20 km2.
U jednoj epizodi mog života, kraće vrijeme sam radio kao komercijalista i dobio zadatak
otići kod poslovnog partnera u Solin.Nema potrebe da Vam spominjem da sam tri ( 3 )
puta zalutao i tek iz četvrtog pokušaja uspio pronaći traženu adresu.
Traženje jedne adrese u Sisku u trajanju od 3 sata da i ne spominjem.
I danas kad netko spomene Istru,oblije me znoj temperature vrlo blizu ledištu vode.
Za neupućene,u Istri postoji malo mjesto koje se zove Pićan, i koje sam ja tražio jako jako dugo.
Još i danas kad imam noćne more,moja draga me pita:»Što si ono sinoć buncao,kakve su ono proste riječi koje počimaju sa slovom P i nešto ć ili č ? «.
Ma nije draga to što ti misliš,to sam ja samo sanjao put u Istru.
Jednom sam radio za UNHCR i dobio u zadatak neke važne ljude prevesti od točke A do
točke C.Ako Vas put nanese u Bosnu i Hercegovinu, i negdje vidite grupu očajnika na točci B koji još čekaju svog vozača,stvarno nema potrebe da mene spominjete.
Držim da ste iz sveg gore navedenog stekle dojam da za natječaj za vođu ekspedicije
u dolini rijeke Amazone i ne šaljem zamolbu,jer mi šanse za taj posao i nisu baš nekakve.
Ne treba čovjeku mnogo mašte da zamisli kakav bi to ja kraval napravio u Pragu koji ima 1,2 miljuna stanovnika i 500 km.2 površine u traženju klinike,zato « pomagajte drugovi »
Treba proći tri države i cca. 700 km i tako opet natrag.Bože moj dragi koliko mogućnosti da se završi u Mombasi ili na Zelenortskim otocima.
Pozdrav i sa štovanjem
P.S. molim moderatorice da mi ovaj post ne prebacuju ni na « privatne klinike «
ni na « donacije jajnih stanica»
Ako nije problem da ovo sve ostane na jednom mjestu da mi bude lakše kasnije kad
budem pisao memoare. ( smjeh,smjeh )
.
ja ne mogu pomoći, ali se moram malo :lol:
sretno Vam bilo :heart:
Nisam nimalo upoznat sa situacijom, nit znam tko si ni zašto ideš... ali koliko sam skužio, ti misliš do Praga i nazad u HR autom potrošiti 360kn??? :?Citiraj:
vaclav prvotno napisa
vaclave stvarno si legenda neviđena, nasmijao si me do suza.
:naklon: :naklon: :naklon: :naklon: :naklon: :naklon: :naklon: :naklon:
vaclave ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ sretan put :heart: !
Vaclave, lijepo da ti ovdje ostane za memoire ( :love:), ali ne znam hoće li tu tko od Pražaniki vidjet.... Odoh ti ja na Donacija topic (ako ti već nisi) makar zalijepit link na tvoje pitanje da ih skrenem na tvoj topic. Sretno na putu i inače :*!
Velike, velike fige vam drzim oboma! na svim ekstremitetima!
:love:
:) Sretno!
vaclave ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ sretan put :love:
mi smo iz BiH ,i prva i po mom misljenju najjeftinija varijanta odlaska u prag je autom,ali mm nece ni da cuje.kaze dalek put,stoput cemo se izgubiti,placati putarine,auto star 9 godina....a,moja ideja je bila da posudimo navigaciju(kazu ljudi koji su ju koristili i isli,snalazili se bez problema) , ili postoje google maps,i tu bi se mogao skontati put.
vclave,imala bih par pitanja vezano za prag,imas pp
:love:
sretnooooooooooooooooooooooooo :*
Sretno vam, vaclave!
:love:
Navigacija je zakon... Imas tetu ili ciku koji ti govore kada da skrenes, i koja su ogranicenja brzine... Genijalno. A ti se samo potrudi da ukucas ispravnu adresu i da izaberes najbrzi a ne najkraci put... Jer smo mi saznali na tezi nacin da to nije isto... :lol:
Vaclave, sretno!
Ovaj put je biti za sretnim završetkom :heart: .
vaclave legendo :lol: :lol: :lol: sretno!!!
na zalost ne mogu pomoci, moja praska iskustva se svode na goleme kolicine piva i pruzenu ruku mm da me vodi doma :lol:
Dragi Vaclave sretno vam bilo :heart: misim da vam je najbolje nabaviti GPS, s njim je stvarno vrlo jednostavno; a bus ti iz osobnog iskustva nikada ne bih preporučila, traje stooo godina
vaclave, sretno!!! :D