a zakaj prvotno napisa
Ja nikako ne vidim zasto bi se takvo, potencijalno unedogled produzivo dojenje, apriori (s pozicije djeteta) smatralo boljim, od prekida dojenja kojeg inicira majka, na blagi nacin, u trenutku za kojeg smatra da je pogodan, i kad je sigurna da to nece izazvati traumu?
Sad ce mi netko reci da i to moze biti ok za mene, ako tako osjecam, ali ja ne govorim o svojoj situaciji, nego generalno?
Svi mi se, kad pratimo razvoj svog djeteta, uz uvazavanje pojedinacnih razlika, ipak uvijek vodimo neki opcim smjernicama. Zna se do kad je ocekivano da dijete prohoda, progovori, nauci kontrolirati nuzdu... zasto je pomisao da postoji i vrijeme do kad je ocekivano da dijete prestane dojiti tako odbojna?