Re: dijete arhitekt i "uvaljena" majka
Citiraj:
apricot prvotno napisa
ličimo stan i naravno da je dijete dobilo ton-kartu da izabere RAL za svoju sobu.
nekako sam se nadala da će brzo odustati jer je paleta sa 5000 boja...
ili da neće pronaći one boje kojih sam se užasavala...
ili da će reći da ja odaberem...
ali, ne... nisu prošle dvije minute i došla je sa post-itom nalijepljenim na najružniju rozu koju čovjek može zamisliti. sa idejom da se svih 5 zidova tako oboja.
što sada: popustiti njezinom izboru iako znam da je boja prehektična da bi se itko na dulje vrijeme u tome dobro osjećao?
napraviti po svome bez puno objašnjavanja jer ona gornje objašnjenje ne bi prihvatila?
reći kako nema boje u dućanu (to smo jednom probali, pa je rekla da ja izmiješam crvenu i bijelu)?
ne znam bih li :lol: ili :cry:
Nemoj reći da nema boje u dućanu. Djeca osjete laž.
Ne možeš više napraviti po svome jer si joj već dala mogućnost izbora. Ne gazi svoju riječ.
Obojaj zidove onako kako ona hoće. I prošeći malo svojim gradom tako da ga promatraš očima djeteta. Zapanjit će te koliko je sivila...sive ceste, siva pročelja, ono što je bilo bijelo sada je sivo, što je bilo oker sada je sivo...mi odrasli i ne primijetimo koliko nam nedostaju boje, više se i ne bunimo protiv sivila, ali djeca moraju i trebaju...bravo za Orku i ja ću uskoro svoju spavaću ličiti i bit će jaka boja...i baš me briga što će posjetitelji reći...mi tu živimo.