Printable View
X. Na neki me nacin zagolica, i uzivam u tom osjecaju, ali ne pridajem mu nikakvo vece znacenje od trenutnog uzivanja u necijem drustvu.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
I na temu, iz danas procitane "Ljubav traje tri godine": "Ako je vasa zena na putu da vam postane prijateljica, vrijeme je da nekoj prijateljici predlozite da postane vasa zena." :mrgreen:
zanimljiv link - stručne odrednice zadovoljstva u braku
http://darhiv.ffzg.hr/105/01/TihanaVrhovski.pdf
Ostala bi u braku bez ljubavi (strasti, sexa...) jer ne želim svoje potrebe staviti ispred potreba mog djeteta.
Znači, važnije mi je da ona odrasta s oba roditelja.
Njena sreća je i moja sreća.
ali sto ako si ti nesretna? mozda ce i ona postati nesretna...Citiraj:
Snjeska prvotno napisa
Vidiš, baš to mi je interesantno. Znači zbog njezine sreće i osjećaja sigurnosti između dva roditelja ti bi se odrekla ljubavi. A koliko dugo bi tako mogla funkcionirati, bi li sve izgubilo smisao kad ti kćer odraste i kad vidiš da su ti godine odlepršale a ti si sama?Citiraj:
Snjeska prvotno napisa
Potreba djeteta je funkcionalna i zdrava sredina. Broj roditelja to ne garantira, već njihov odnos.Citiraj:
Snjeska prvotno napisa
ja potpisujem SnjeskuCitiraj:
Trina prvotno napisa
jer mi je 'ljubav' (ona koju definiraju strast i osjecaj pripadanja (brrr na to se posebno jezim) precijenjena kategorija
(naravno ne mislim na odnos u kojem su svadja i maltretiranje bilo koje vrste prisutni)
u dobrom cimerstvu mogu koliko treba
u strasti koja se pretvori u negativnu emociju ne bih mogla ni sekunde
ali partner (nije mi ni muz, jer mislim da je brak kao institucija izgubio svaki smisao emancipacijom zene) i ja smo jako dugo bili prijatelji prije ovog partnerstva
Citiraj:
Snjeska prvotno napisa
upravo suprotno, a znam iz osobnog iskustva što zanči odrastati uz roditelje koji se ne vole, a zbog djece su zajedno....iz tog iskustva sam odlučila otići iz prvog braka jer je bolje biti sam nego loše kompanjan, a i za moje "prvo" dijete vidim da je milion puta bolje ovako....
I ja se moram složiti sa Snješkom, uvjetno rečeno. Ako su okolnosti takve da se realno može predvidjeti kako bi život uz samohranoga roditelja bio mukotrpniji za dijete, uvijek bih se odlučila za ostanak u braku u kojem nema ljubavi, ali ima poštovanja i razumijevanja. To što se takav brak razvrgne, ne znači da će samohrana majka/otac automatski postati sretniji ljudi i bolji roditelji.
S druge strane, ako je osoba sigurna da je samo razvod korak koji ga/je dijeli od sretnijeg života, kako osobnog tako i djetetovog, onda bih podržala (ili bila osobno spremna na) takvu odluku.
Zar ljubav prema muškarcu može zasniti potrebe moga djeteta?Citiraj:
Trina prvotno napisa
Ja ne vjerujem da bi moje dijete bilo sretno odrastajući samo uz mene kao što bilo bila sretna uz nas oboje.
Dijete treba oba roditelja više nego što žena treba ljubav muškarca.
Kad vidim kako moje dijete uživa budeći se ujutro sa nama, igrajući se se sa tatom, kad vidim kako nježan odnos razvijaju njih dvoje potpuno sam sigurna u ovo što pišem.
Sve ovo uz uvijet da u braku postoji korektan odnos bez fizičkog i psihičkog maltretiranja.
Da, zato sam napisala da "...ako je odnos prijateljski i korektan, bez ikakve vrste zlostavljanja.." (tako nekako). U tome i je čitava bit ovog pitanja.Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Snješka, ja tebe u potpunosti razumijem. Ali mislim da osobno nisam toliko plemenita i da nebi bila sposobna pomiriti se zauvijek živjeti bez ljubavi. Zato sam i napisala onaj treći odgovor. Znači, ne diraj djetetovu sigurnost ali nemoj zapostaviti ni sebe i svoje potrebe. Koliko god zvučalo ružno, zapravo, ali vjerujem da bi nakon nekoliko godina ravnodušnosti ipak potražila ljubav negdje drugdje
[quote="Cubana"]Potreba djeteta je funkcionalna i zdrava sredina. Broj roditelja to ne garantira, već njihov odnos.[/quote]Citiraj:
Snjeska prvotno napisa
X
nebi se složila. :/Citiraj:
Snjeska prvotno napisa
Ja vjerujem da dijete zna i osjeća i ono što se događa medju nama-ili ne događa u ovom slučaju...i da se na to može naviknut. Al ne vjerujem da je u redu da dijete takav odnos smatra normalnim-odnos u kojem smo oboje nesretni i igramo predstavu nebi li dijete bilo sretno.Nitko ne može biti sretan u namještenoj situaciji
Pokusavam shvatiti neki od ovih argumenata, ali mi je vec pomalo smijesno da se misli kako bi dijete moglo biti sretno samo zato sto vise nije u situaciji koja je prestala biti idealna. Zar stvarno mislite da bi dijete bilo sretno sto ga odvajaju od fizicke prisutnosti jednoga roditelja kako bi ovaj drugi mozda bio sretniji (a mozda i ne bi, kad bi vecina obaveza oko odgoja djeteta, kuce i financija pale na njegova/ njezina ledja) :?Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Ili se nadate nekoj filmskoj idili u kojoj rastavljeni roditelji jednakopravno brinu za svog potomka dok se do tad nesretna majka/ otac preporadjaju i nalaze ispunjenje u novootkrivenoj slobodi i prilikama koje su iza ugla cekale samo na rastavu?
Sto mi ne zvuci nista vise filmski od braka u kojem nema ljubavi i strasti ali svi zive u divnoj prijateljskoj vezi, oboje jednako zadovoljni novonastalom situacijom, dijele obveze i odgovornosti bez svadja, predbacivanja, ona pricuva djecu dok je on vani s drustvom i obrnuto... A navecer, poslije partije 'rijec na rijec', legnu u krevet i prijateljski jedno drugom okrenu ledja.Citiraj:
argenta prvotno napisa
i/ili se seksaju a pri tome misle na nekog drugog :roll: ,sorry ali mi je to :sick:Citiraj:
summer prvotno napisa
pricate o crno bijelim situacijama
kao da ljubav padne s neba ili ne padne, pa ja nisam kriva ako mislim na drugog dok se seksam s muzem :/ manemoj.
za ljubav se treba odluciti i na njoj raditi. sto je lakse ako krene iz romanse, zaljubljenosti, strasti.
podjednako treba ulagati u odnos s muzem kao i u odnos s djecom. mislim da je greska ako se djeca stave na apsolutno prvo mjesto, pa makar iz najbolje namjere za njih.
Pa tako ni dijete koje će jedva čekati vikend da vidi tatu ili će plakati što mora ići kod tate i ne može s prijateljima na nogomet.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Tata će isto biti "jako sretan" što mu dijete dolazi uplakano ali se ne može odreći tog zajedničkog vremena jer je to jedino vrijeme u kojem njih dvoje mogu izgraditi kakav takav odnos.
Mama će ostati kod kuće s knedlom u grlu pitajući se kako to sve djeluje na njeno dijete...
svaka priča ima dvije strane
ono što je meni prihvatljivo tebi ne mora biti, i obrutno ;)
Još nisam odgovorila u anketi i sve si razmišljam..
Mislim da u svakom braku dođu krize pa i prođu ako oboje žele biti i dalje zajedno i ako se vole.
Ono o ljubavi i prijateljstvu mi nije jasno baš.
Jer obično ljubav prestane nakon što je prvo nestao prijeteljski odnos, dakle za zahlađenje je obično potreban nekakav razlog. Koji bi se teoretski trebao otkloniti da se prvo popravi komunikacija, a onda i sve ostalo.
Mislim da ću glasati za da, jer ako ima nade za poboljšanje odnosa ne treba odustajati.
A meni je upalo u oči da sve mame koje su rezolutno za ne, računaju na to da će dijete/djeca ostati s njima..Ili sam ja to tako iščitala. A zamislite kako je očevima u toj situaciji..i bi li tako rezolutno bili za razlaz u slučaju da djeca pripadnu ocu? Meni je recimo nezamislivo biti razdvojena od svog djeteta, ali znam da je i mm-u. I što onda?
mogu podijeliti vrijeme s djetetom pola pola.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
doduse, to ne funkcionira u svim situacijama - npr. kad roditelji vise ne zive u istom gradu.
sto se tice pripadanja djece ocu - to je skoro pa neizvedivo - sudovi tek u iznimnim slucajevima donose takve odluke (ja to smatram prilicno nepravednim prema ocevima)
i mom muzu bi bilo neprihvatljivo zivjeti bez djece, iako mislim da bi on puno teze organizirao svakodnevni zivot s njima
Mislim da je praktički neizvedivo, iako pošteno, podijeliti dječje vrijeme pola mami, pola tati. Dijete ispada kufer, koji se prebacuje tamo-amo. :/
A budući da sudovi kod nas odlučuju u velikoj većini u korist majki, očevi su ti koji se moraju miriti s viđanjem djeteta dvaput tjedno po par sati.
Ma ja se ni ne mogu staviti u tu kožu, mislim da bi mi srce puklo. Ali nekome mora pući, meni ili njemu. (u toj hipotetskoj situaciji).
ok, ako su obje strane suglasne da se brak više ne može popraviti, ali ako nisu?
E, da, baš to. Mislim da je čest slučaj da u braku pati jedna strana, dok je ona druga sretnija u njemu, ma kakav bio, nego izvan njega. Ne kažem da je to razlog za ostajanje, nego samo ističem da dijete u pod takvim okolnostima nikako ne dobiva "funkcionalnu sredinu".Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Treba li djecu staviti na prvo mjesto kad je u pitanju održanje braka? Ne u svim slučajevima. Ali ako su jako mala i nemoguće im je objasniti zašto odjednom nema više mame ili (češće) tate, mislim da je poštenije održati brak bar neko vrijeme, živeći u dobrim odnosima, upravo radi njih.
ja mislim da je summer dobro napisala:
to je realno, koliko su realni i woody allenovski scenariji sretne obitelji tipa muž, žena, bivši muž, bivša žena, sadašnji muž bivše žene, sadašnja žena bivšeg muža, hrpa djece i svi žive u harmoniji i veselju.Citiraj:
Sto mi ne zvuci nista vise filmski od braka u kojem nema ljubavi i strasti ali svi zive u divnoj prijateljskoj vezi, oboje jednako zadovoljni novonastalom situacijom, dijele obveze i odgovornosti bez svadja, predbacivanja, ona pricuva djecu dok je on vani s drustvom i obrnuto... A navecer, poslije partije 'rijec na rijec', legnu u krevet i prijateljski jedno drugom okrenu ledja.
u realnosti, kad ljubavi nestane, odnosno kad nestane emocionalne povezanosti partnera, brak se raspada. i često, jako često, jedna strana misli da se brak može popraviti, čak štoviše nije ni bila svjesna problema, a druga strana već živi svoj život, koji nema veze s brakom.
iako sam glasala za DA, nekako mislim da bi u mom slučaju, kad bi nestalo te emocionalne povezanosti koja nas drži zajedno, naš brak brzo ispunile svađe. a ne prijateljstvo. :/
Možda je stvarno problem u meni :/
Jer puno ljudi s kojima se poznajem ima takve "prijateljske" brakove, bez većih svađa, urlanja, lupanja -- ali i bez neke prevelike ljubavi, strasti, euforije... nazovite kako hoćete. I moji starci su vrlo sličan primjer. Nije da su sretni, i nije da je djeci svejedno, ali nije ni najgore što se može dogoditi. Ljudi se jednostavno ponašaju civilizirano (možda ne idilično) i idu dalje sa životom. I ne vide razlog za rastavu samo zato što se više ne vole.
Možda sam jednostavno uvjetovana takvim okruženjem da mi to uopće ne izgleda ni strano ni strašno. Možda sam samo jako staromodna :?
vjerujem da jesi, kao, uostalom, i ja.Citiraj:
argenta prvotno napisa
ali ne mogu ne zapitati se kako je to živjeti sretnije i zadovoljnije.
mislim da tim mirenjem puno gubimo - kako mi tako i djeca.
osobno imam osjećaj da bih bila puno posvećenija djeci da se ne bavim razmišljanjem o odnosu s mm-om.
i dok ja tako razmišljam i pitam se, vrijeme prolazi a djeca rastu. :/
argenta, ja bi prije rkla da je tvoj stav uvjetovan okruženjem koje ti ideju braka bez ljubavi čini normalnom.
isto tako, meni je ta ideja zbog mog okruženja nepodnošljiva.
moji roditelji su ostali skupa godinama nakon što je ljubav nestal, i to iz nekih samo njima znanih razloga jer mi, djeca, nismo živjeli s njima.
A kad smo za rata došle, sve ono što je dugo skrivano,osjećaji koje su goinama zatomljavali isplivali su na površinu i krenule su svađe, varanja, tatina izbivanja, zlostavljanje...
razveli su se četiri godine kasnije i ja mogu sigurno reć da su mi te četiri godine bile najružnije u životu.
ne mora biti uvijek tako, ali mislim da ako ljubavi nestane, a ne pojavi se netko treći s kime imaš takav odnos, nastaje gorčina i jad koji se nekako mora ispoljiti, a najčešće to bude na jako ružne načine koji nikome nisu na korist.
Joj ne znam baš.. Mislim da ne bih mogla tako živjeti. :? U emocionalnoj hladnoći. Možda se oni vole, na neki način? Ostati u braku i truditi se da se stanje popravi je ok. Ali mirenje s nezadovoljavajućim odnosom mi nije normalno, pa u to ni ne vjerujem. :/Citiraj:
argenta prvotno napisa
A idealno bi bilo da se mama i tata obožavaju i da svi skupa žive sretno i zadovoljno do kraja života. Ali to baš tako ne ide. Pa onda valjda moramo odabrati najmanje bolnu opciju. Jer kako god okreneš uvijek netko nahebe.
Inače, ja se ne slažem da djetetu šaljemo krivu poruku ako smo prijatelji uz braku. I znam da je za dijete to uvijek bolje nego razvod. Jer koja bi bila najbolja poruka djeci? Roditelji se moraju ljubiti ispred djece, moraju se hvatai za guzicu i skidati jedni drugima hlače?(podsjetio me onaj drugi topic) Na koji način se djeci pokazuje što je dobar brak?
već sam napisala da nije uvijek bolje, a i svoje subjektivno zašto.
u braku smo ja i moj mož, s djecom smo obitelj, tako da se u braku najprije nas dvoje moramo osjećat dobro, a onda iz toga proizlazi sretna obitelj koja je bitna djeci.
Slažem se.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Zanima me što djeca uopće "vide" iz odnosa roditelja koji se ludo vole? Vide da se ludo vole? Djeca?
U takvim odnosima nikada nema povišenih glasova, nema razmirica, nema okrenutih leđa u krevetu? Uvijek ima seksa, poljubaca uz put, smijeha? Nikad dosade, svakodnevnice, umora?
Kako dijete uopće može razaznati kada se radi o npr. roditeljskom umoru, glavobolji,... u jednoj prijateljskoj vezi, a kada o "tihoj misi" dvoje koji se ludo vole?
A to kako će dijete danas sutra koegzistirati u jednoj ljubavnoj vezi sigurno ne uvjetuje međusobni roditeljski odnos za koji netko ovdje misli da je od strane djeteta pomno analiziran.
Djeci treba ljubavi i pažnje, roditelji koji će svaku naglu promjenu raspoloženja ili atmosfere pažljivo djetetu objasniti i razgovarati o tome prije nego dijete donese (krive) zaključke, pa ako se radi o svađi, o glavobolji, o... a koje su uzrokovale drugačije vibre u zraku.
meni se cini da to ovisi o tome koliko su roditelji sami zadovoljni u bilo kojoj vrsti braka, pa i tog kako ga ovdije zovete "prijateljskog".Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
ako je to roditeljima ok i iz njih zraci zivotno zadovoljstvo (uprosjeceno gledano) mislim da je to djeci ok.
ako su partneri ili jedan partner s tim nezadovoljni, nesretni, frustrirani, pa cak ako to i pokusavaju sakriti, ja mislim da to djeca jako kuze.
kako to na njih djeluje je drugo pitanje, jer neki iz kiselih limuna, naprave samo kisele limune, a neki su u stanju napraviti i sjajnu limunadu.
a mislim da i to da li ostaju ili ne ostaju u zajednici koja ih ne zadovoljava, vise ovisi o roditeljskom karaktenom, mentalnom i inom sklopu, nego toliko o tome sto misle da ce njihova djeca misliti.
samo sto je dobrobit djece jedan jako uopceni pojam koji ponekad/pocesto moze posluziti kao savrseni izgovor.
Upravo tako, seni.
Nisam se možda najjasnije izrazila, ali kada je kiselina (limuna) u pitanju, vrlo važno od kud dolazi, od limuna ili octa, činjenica je da je kiselo, pa tko što za sebe i svoju djecu bira. Ili ne bira.
A može i limunada ili fina salata s octom. :)
:lol:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
lako je nama/meni ovako "palamuditi", kada nisam sama u poziciji (na srecu) da moram donsiti takve odluke. a nisu lake, nikako. :(
apropo, poznajem jedan par koji se rastao i ostao u dobrim odnosima. kod njih dijete zaista svaka dva tjedna zivi s jednim roditeljem. i za sada to funkcionira ok.
Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
glavno da je sad, s limunom i octom, sve jasno :lol:
slažem se s tobom. i moram nadodati, da ona treća opcija, mi nikako ne stoji kao način ostvarivanja osobne sreće. tu bi tek, nakon nekog vremena, bilo belaja. :mrgreen:
joj renata kako se ne mogu sloziti s tobom ALI bas niti u jednoj receniciCitiraj:
renata prvotno napisa
za ljubav se ne odlucujes, ona se dogadja ili ne dogadja, odlucujes se za odnos, vezu, brak, privrzenost, vjernost, kompromise. i ne pomaze to sto si/nisi jednom krenuo iz zaljubljenosti. pomaze to koliko si na pocetku bio pripremljen na to da se ljubav moze nositi sa svim, ali ne i sa vremenom. jer ljubav je ogranicenog trajanja, ona romantizirana ljubav koju bi ti obnavljala i na kojoj bi radila, ona prestaje vjerojatno bas onda kad pomislis da treba na njoj raditi.
u linku kojeg je netko gore stavio pise recenica BRAK JE TEMELJ NASEG DRUSTVA. zar to nije zastrasujuce, ta ucjena i manipulacija, a ne od nikog nego od drustva, nas samih.
a sto ce se to dogoditi s nasim drustvom ako xy% ljudi ne odluci zivjeti u braku? oce se urusiti? kad kazem brak ne mislim na legaliziranu vezu nego na zajednicu dvoje ljudi koja podrazumijeva (za mene) vjernost i privrzenost i kompromise ovdje zvane ljubav. oce djeca biti nesretnija? koga stavljamo kompromisima odrzavanja braka na prvo mjesto? kome brak najvise odgovara? nisu ovo pitanja na koje znam odgovore.
brakovi kakve mi danas imamo nisu postojali do pred par stotina godina, i nama (i meni) se moze ova situacija ciniti savrseno uredjena. kraj evolucije ljubavi. napokon su zudnja i ljubav izborile. imaju glas. tresle su mi se noge kad sam bila u njegovoj blizini, a sad zivimo sretno do kraja zivota. ili bar braka. to je prije imalo srecu dozivjeti svega par junakinja.
ali, jesmo li sigurne ili samo sigurno uljuljkane?
jednom cemo morati, mi, drustvo, poceti preispitivati i brak, taj nusprodukt ljubavi. jer svaka institucija dodje nakon par tisuca godina na red za reviziju.
ja, trenutacno uljuljkana u urednost i normalnost (u lagano pejorativnom znacenju) svojeg zivota, mm zivota i zivota naseg djeteta, necu. ili necu jos. meni odgovara da je jedino neuredno kod nas trenutno ves masina koja curi (ok, ok, i sav onaj nered po stanu LOL).
ali nemoj mi pobogu pricati da uz sve ono sto u braku ne smijem(o), naprimjer skuhati juhu od smrdljivih mu carapa i posluziti je svekrvi (nemam svekrvu), nemoj mi jos reci da ne smijem niti zamisljati nekog drugog dok se seksam i da sam zato KRIVA. u mojoj glavi smije se dogadjati svasta. i nitko sa strane to nema pravo cenzurirati. ponekad imam osjecaj da nam je to unutra jedina sloboda koja nam je ostala u ovom slobodnom svijetu.
ivka, volim kad si tu :heart:
ako bi pitala bilo kojeg seks. terapeuta pa i Stulhofera reci ce ti da je to jedan od najboljih nacina za odrzati strast u braku :mrgreen:Citiraj:
pa ja nisam kriva ako mislim na drugog dok se seksam s muzem
eto. zamisljat cu onda stulhofera :mrgreen:
sve za strast... 8)
ivarica je vrlo inspirativna. :*
uvijek sam je "dozivljavala" vise kao haiku, a vidim da tu ima puno proze.