Tiwi prvotno napisa
Ja oduvijek radim nedjeljom. I subotom. Blagdanima također. Praznicima kad svi spajaju i zapravo uopće o tome ne razmišljam tako ogorčeno kao neki.
Kad sam počela raditi posao koji radim, bila sam potpuno svjesna da taj posao nije od X do Y sati već da me mogu pozvati u gluho doba noći i ja moram ići. Ili da se dok šetam s mužem i djecom u slobodni dan nešto desi - ja trebam reagirati, dakle biti ono što jesam u svom poslu i - raditi.
Razlika je u tome da mene moj izbor veseli, da gledam na radne dane kao na izazov i ono što je meni normalno. Ne ljutim se na ljude koji na Božić otvaraju poklone a ja sam već na poslu. JA sam tako odabrala.
Mogla sam recimo raditi negdje drugdje, ali tamo bih možda radila samo u tjednu ali na normu (kao recimo moja mama cijeli život) ili nešto slično.
Svaki posao je težak na svoj način ali bi trebao i ispunjavati. Svojevremeno sam radila u trgovini (svašta sam probala ;) ) i bilo mi je super, jest teško kad stigne roba ili kad se rade inventure, ali mi je bilo i zabavno. Ja volim raditi s ljudima. I nije istina da se ne može pronaći neki drugi posao, samo se treba pomaknuti.
O plaćama i adekvatnoj naknadi za rad petkom i svetkom (u ovom slučaju nedjeljom i praznicima) treba razgovarati. To je važan dio. A ne zabrane.