Strahovi, strepnje, "panika", zabrinutost,... u trudnoći

da se i ja javim...dakle, prva trudnoća: milina, ova druga: ah!!!! samo nešto strijepim, pa imam hematom, pa krvarim, pa me nešto boli, pa ne boli, pa sam uglavnom loše volje, svi mi idu na živce, kad bi se svi maknili od mene i ostavili me malo na miru da na miru sjedim u wc-u i promatram smeđe tragove na moj ulošku, a u 11. tjednu sam, pa čitam po forumima i suzper mi je dok je sve ok , a kad pročitam neki loš scenario odma mi ej u glavi i tako.......a nisam ni na pola puta....nemam više riječi! probava mi katastrofa, i tu se mučim...sve u svemu: jedno blaženo stanje! evo sad sam se istresla!!!!!! hvala što ste me saslušali:oops: ( ili niste )

Citiraj:

---

mistic prvotno napisa

Becky mislim da sve mi koje imamo MPO iskustvo previše osluškujemo sebe i svoje tijelo. Od prvog dana smo u istraživanju i promatranju i previše analiziramo.
Znam po sebi, kad sam bila trudna 2 mj. htjela sam ponoviti test da vidim jesam li još trudna jer mi se činilo da nema nikakvih simptoma :roll:
I sad kad sam 26 tt bojim se svega i svačega, stalno mislim da će se desiti ono najgore.
Prva trudnoća mi je bila prirodna i sasvim druga priča. Bila sam skroz opuštena, nisam stalno virila u gače i bila u panici. Svaka trudnoća je drugačija, meni se razlikuju skroz, uopće ih ne mogu usporediti.
Najbitnije se opustiti i probati što manje misliti (znam da je lako reči), i sve će na kraju biti dobro, sigurna sam. :-)

---

otrpilike ovako, i meni je ovo ivf trudnoća, no i prva je bila ivf, al bila sam puno smirenija, doduše i mlađa! isto kao i ti, malo malo pa mi je na pameti ono najgore, i ne mogu se smiriti! prestrašno, i prenaporno! teško me ljudi podnose oko mene već :(

Citiraj:

---

nataša prvotno napisa

otrpilike ovako, i meni je ovo ivf trudnoća, no i prva je bila ivf, al bila sam puno smirenija, doduše i mlađa! isto kao i ti, malo malo pa mi je na pameti ono najgore, i ne mogu se smiriti! prestrašno, i prenaporno! teško me ljudi podnose oko mene već :(

---

Da te utješim malo...uz sav strah i strepnje dogurala sam do kraja, sada sam u 38 tt i čekam da se gospodin odluči izaći!
Pokušaj se opustiti i ako možeš skreni misli na nešto drugo, biti će sve ok ;-)

U prvoj trudnoći sve je bilo idealno da bi na kraju završilo loše a sad u drugoj stalno nešto :-( danas me cjeli dan probada u stomaku a već danima imam neki smeđi iscjedak. 14tt sam i neki dan sam bila kod dr na ultrazvuku i sve ok. Naj radije bi svaki dan išla dr, stalno nešto. Je li ijedna od mama imala slične simptome oštro probadanje u predjelu pupka.

a da li piješ nešto od terapije, utrogestane ili slično? Obzirom na iscjedak. Miruj nema šetanja spremanja usisavanja.

Citiraj:

---

ardnas prvotno napisa

a da li piješ nešto od terapije, utrogestane ili slično? Obzirom na iscjedak. Miruj nema šetanja spremanja usisavanja.

---

Pijem dobroston, danas je već bolje žiganje je nestalo. Izludilo me je jučer, čitav dan za poludit. Hvala ti

Ništa draga, samo uspori i meni je tako bilo i jako sam se čuvala tamo negdi do 20 TT. Obzirom na prijašnju anamnezu odmaraj leškari uživaj i ne sekiraj se. Bit će to sve ok.

marija, ja sam u prvoj t imala tako neko peckanje u predjelu pupka, ispostavilo se da je urinarna infekcija. provjeri i to, ako se nastavi. svako dobro! :-*

Citiraj:

---

manal prvotno napisa

marija, ja sam u prvoj t imala tako neko peckanje u predjelu pupka, ispostavilo se da je urinarna infekcija. provjeri i to, ako se nastavi. svako dobro! :-*

---

Može bit a i prehlađena sam , pijem brusnicu ona je dobra za takve stvari. Hvala ti

prvi put sam na ovom forumu i ne znam da li sam uopšte dobro poslala poruku, ali evo nadam se da ćete je dobiti...drago mi je da postoji ovaj forum i da možemo jedna s drugom podeliti šta osećamo...mene isto muči strah, e sad kod mene je to možda preuranjeno, ali evo moram se nekom požaliti...pre godinu dana sam imala spontani pobačaj, ali jako strašan...godinu dana sam preplakala zbog gubitka bebe i sve što mi se izdešavalo, nekih par meseci nakon pobačaja sam doživela panični napad, ali ne mogu ni opisati stanje u kom sam se našla, svi su mi rekli da je to zbog traume koju sam doživela...i sad ono glavno, postoji mogućnost da sam ostala trudna, još mi ne kasni mesntruacija, ali kada sam shavtila da postoji mogućnost da sam ponovo trudna ja sam se uspaničila i stalno me pere strah, hoće li biti sve ok., hoću li ja to moći, kako ću ja izdržati tih devet meseci,hoću li ja znati biti mama i sve tako, jedan dan budem super što postoji mogučnost da sam trudna, a onda opet nakon sreće krene strah i sve tako, pa mi se šplače, pa sam nervozna, pa krene nešto kao panika...i onda sam se uplašila kolio je to zdravo za bebu ako jesam trudna, pa me i toga strah i sve tako...ali mi je lakše jer vidim da nisam jedina i da ima neko ko to razume, mislim na sve vas koje ste tu...u prvoj trudnoći sam sjala od sreće, a desilo se to što se desilo, a sada uf baš mi je teško...eto, nadam se da vas nisam udavila :)

Eto,svaka je trudnoća slučaj za sebe.3 puta sam rodila,svaki puta imala drugačije simptome,ali sam to nekako s energijom nadoknadila,nema što nisam bila po kući u stanju napraviti i kilometara prijeći.Sada sam toliko umorna,bezvoljna,nije mi dobro.Imam toliki strah da nešto neće biti u redu.Nekakav crv sumnje me izjeda toliko da ponoći imam strašne snove od kojih se budim ujutro u suzama,prekrivajući usta rukom da mi jecaji ne probude ostalu djecu.Užasno mi je.Nemam baš niti neku podršku sa strane,moram reći.Ljudi su puni predrasuda prema obiteljima s puno djece,a i poznanici imaju neko svoje čudno mišljenje.Vagala sam do zadnjeg trena dali ići na amniocintezu(uskoro punim 35,a suprug 45).Da budem iskrena u potpunosti,nismo planirali još djece,ali apsolutno sam sretna što sam trudna,a opet nesretna zbog straha kojeg osjećam.Odlučila sam ne ići na am,jer me i toga postalo strah.Užas,nikad nisam bila takva kukavica.U prva tri poroda sam namjerno išla taman kada treba(trudovi na 5 minuta),a sad mi se čini da ću kampirati ispred Petrove da me što prije odvedu u rađaonu.Uf,nadam se da će se nekako sve preokrenuti za par tjedana,jer ću izluditi od konstantnog razmišljanja.

hrabro, Vilma i sve cure!
ja sam treći put trudna - čekam peto dijete i imam više strahova sada nego u dvije blizanačke....nisko nosim, jako nisko, i brinem se previše - ali teško si mogu pomoći. ipak vjerujem u dubini da će biti sve ok, samo nisam znala da sam baš TAKAV paničar.... :-)

Citiraj:

---

dupla duplica prvotno napisa

hrabro, Vilma i sve cure!
ja sam treći put trudna - čekam peto dijete i imam više strahova sada nego u dvije blizanačke....nisko nosim, jako nisko, i brinem se previše - ali teško si mogu pomoći. ipak vjerujem u dubini da će biti sve ok, samo nisam znala da sam baš TAKAV paničar.... :-)

---

Ajme, divno!
Čestitam!
Ti paničar?!
Ti si najhrabrija mama na svijetu!
Sve će biti OK.

Citiraj:

---

Vilma Kremenko prvotno napisa

Nemam baš niti neku podršku sa strane,moram reći.Ljudi su puni predrasuda prema obiteljima s puno djece,a i poznanici imaju neko svoje čudno mišljenje.

---

Moja je susjeda u trećoj trudnoći imala takvih problema s rodbinom i "prijateljima". Svi su je pitali "što će ti to?" U trudnoći je bila puna strahova. Bilo mi je tako drago da sam imala priliku ohrabriti je jer sam i sama prošla kroz takve scenarije. Na kraju je sve prošlo u najboljem redu, tim više što je nakon dva dečka rodila slatku curicu.

Citiraj:

---

dupla duplica prvotno napisa

hrabro, Vilma i sve cure!
ja sam treći put trudna - čekam peto dijete i imam više strahova sada nego u dvije blizanačke....nisko nosim, jako nisko, i brinem se previše - ali teško si mogu pomoći. ipak vjerujem u dubini da će biti sve ok, samo nisam znala da sam baš TAKAV paničar.... :-)

---

Čestitam! Ma tebi je čudno jer je samo jedna beba. Svaka ti čast. I sve najnajbolje.

duplaa čestitam !!

hvala curke. nisam htjele uzurpirati temu. da li je još netko nosio vrlo nisko i brinuo oko toga?

Cestitam dupla duplica! Kako lijepo!
Ja nosim nisko, ali za sada ne brinem i nista mi ne smeta. Cekam sljedeci pregled za 10 dana i nadam se da ce dr reci da se posteljica malo podigla.
Koliko si trudna? Sto imas neke poteskoce jer nisko nosis?
Ps. i ja sam mislila da cu u 3. trudnoci biti flegma, jer sam vec sve to prosla vec dva puta, ali nisam bas opustena.....stalno nesto osluskujem i mozgam.....

bok cure evo ja sam nova, trudna sam 4 mjeseca i imam veliki strah od prirodnog poroda. ali jako jako veliki i ne znam šta da radim uništit ću si trudnoću i sve te ljepote jek stalno razmišljam samo o tome. pomozite ako možete

Dupla ja od prvog dana nosim na mjehuru i osim što sam imala kontrakcije od 15tt (sada niti k od njih) i što sam 50% vremena na wc-u nemam ama baš nikakvih problema s tim. Dapače, žgaravica svega 2x u trudnoći jer mi beba nije nasađena na želudac, u 37 tt još uvijek normalno dišem.. slušajući curke koje nose visoko kakvih problema imaju s tim mislim da sam sretnica barem po tom pitanju. Ne živciraj se, uživaj :)

Simkin, beba ipak mora negdje i nekako izaći.. Ne vidim razlog zbog kojeg bi paničarila zbog prirodnog poroda, pa nije to baš neki bauk i ne traje tjednima. Probaj si utuviti u glavu da ćeš si sama sa strahovima zakomplicirati trudnoću i porod, ako ni to ne upali porazgovaraj s doktorom, neka te uputi na psihološku pomoć jer ovo stvarno nema smisla.

Citiraj:

---

simkin prvotno napisa

bok cure evo ja sam nova, trudna sam 4 mjeseca i imam veliki strah od prirodnog poroda. ali jako jako veliki i ne znam šta da radim uništit ću si trudnoću i sve te ljepote jek stalno razmišljam samo o tome. pomozite ako možete

---

Čega se bojiš?
Bolova? Bar danas ima svačega da ti se smanje bolovi. I lijekova i epiduralna anestezija. Bol je jaka, ali ništa što ne bi mogla izdržati. Uostalom ta jaka bol traje kraće vrijeme. I boli samo za vrijeme truda. U pauzi nema bola.
Garantiram ti sa četvorostrukim iskustvom da se boli u porodu ne moraš bojati.

Ako imaš neki poseban strah, napiši. Pokušat ću ti objasniti što, kada i zašto se događa. Ako to želiš. Nekome je znanje sigurnost, a netko ne želi znati.
No, sigurno ćeš dobiti više odgovora, ako znamo što te plaši.

Evo mene opet. :)

Prvih 6 mjeseci trudnoće osjećala sam se fenomenalno. Bila sam nevjerojatno smirena, staložena, optimistična... Bilo je onih strahova u prva tri mjeseca (hoće li sve biti OK, je li beba zdrava...), ali me ni u jednom trenutku nije lovila panika.
No, otkako sam zašla u zadnje tromjesečje, kao da mi se kompletna percepcija promijenila... Postala sam razdražljiva, nervozna, lovi me panika od... svega. Ne da mi se više raditi, a ne želim na bolovanje jer nam treba novac... pa se bojim jesam li dorasla izazovima roditeljstva... pa strah što ćemo kad dijete napuni godinu dana jer baš nemamo uvjete za vrtić... i onda taj konstantni strah od neimaštine... Muž i ja gotovo da nemamo podršku ni od koga pa sam i zbog toga frustrirana...

Tužna sam i zabrinuta. Ne znam više kako da se oraspoložim i razveselim. :(

ja razumijem simkin. takvi strahovi ne mogu se otkloniti razumom i logikom i tapšanjem po ramenu. ako je tako preporučam dobrog psihoterapeuta uz čiju pomoć se može psihički dobro pripremiti za dan poroda, možda i redovito prakticirati vježbe disanja i opuštanja.
to je ono što ja otprilike radim. moj prvi porod bio je blago rečeno mučan i imam veliku traumu od tog lošeg iskustva, zato se pripremam da ovaj put budem smirena i hladne glave bez obzira na težinu poroda.

mishekica, mislim da svaka žena barem u jednom periodu ima takve misli, treba stat na loptu i korak po korak, kao što i uostalom riješavamo sve probleme i teškoće u svakodnevnom životu, uvijek nađemo riješenje. sjeti se svih dobrih strana trudnoće i lijepih trenutaka koji te čekaju sa tvojom novom bebicom, koliko će to unjeti sreće i ljubavi u vaš dom. :)

jel itko ima noćne more?
neku noć sam sanjala da sam došla roditi u bonicu, prikopčali me na sve one aparate, dali drip. molim ih vode, da šetam jer ne mogu ležati, ali nitko me ne doživljava.
nema mm kraj mene, sama sam u velikoj prostoriji, sa sestrom i doktorom koji nešto kucka na mašinu. pogledam na infuziju i vidim da mi zrak ulazi u krv jer sestra nije zatvorila sistem na vrijeme. odjednom počnu pištati aparati oko mene, svi se ustrče, a ja gubim svijest i jedino što uspijem napraviti prije nego se potpuno onesvjestim je da zovem mm-ovo ime.
o strahu od poroda neću uopće govoriti. kad se samo sjetim kakvih sam se sve nagledala vidim se kako ležim na mjestu tih žena i ne osjećam se nimalo dobro. :scared:

Nisam baš imala noćne more, barem ne u pravom smislu te riječi. Tu i tamo sanjam da sam već rodila i da je beba nešto veća pa si onda mislim: "Ma kad sam ja to rodila? Zašto se toga ne sjećam??" I budem užasno tužna što je sve prošlo, a da nemam pojma kako i kada. :)

A poroda se ne bojim. Baš sam jutros, dok sam išla na posao, razmišljala kako me toga uopće nije strah. Naslušala sam se svega (vidjela nisam ništa :mrgreen:), ali nekako vjerujem da će biti dobro, lijepo, prirodno... onako kako ja želim. Imam neki izrazito pozitivan stav prema tome, što je malo čudno, pogotovo ako pročitaš moj prethodni post gdje pišem koje me sve paranoje love. Začudo, oko poroda sam totalno staložena. :zaljubljen:

Uf,ja nemam snove povezane s porodom,nego baš neke ono sulude koji nemaju veze s vezom.Inače uopće ne sanjam,nego jedino u trudnoći.Ne znam što to znači,ali neku noć sam sanjala da mi je ponovno umrla majka koja je pokojna već skoro 10 godina.Užasno sam opterećena s tim.

Psiholozi kažu da sanjanje (pokojnih) predaka može ukazivati na pokušaj da podsvjesno povežemo nove i stare generacije. Ja sam već nekoliko puta sanjala svog didu. :heart:

Citiraj:

---

mishekica prvotno napisa

...A poroda se ne bojim. Baš sam jutros, dok sam išla na posao, razmišljala kako me toga uopće nije strah. Naslušala sam se svega (vidjela nisam ništa :mrgreen:), ali nekako vjerujem da će biti dobro, lijepo, prirodno... onako kako ja želim. Imam neki izrazito pozitivan stav prema tome, što je malo čudno, pogotovo ako pročitaš moj prethodni post gdje pišem koje me sve paranoje love. Začudo, oko poroda sam totalno staložena. :zaljubljen:...

---

meni je uz strah od poroda, puuuuuuunooooo veći strah od poroda u našim bolnicama.

Pozdrav svimaa :)
Tako mi je drago šta postoji ovakav forum, gdje se mame mogu nalaziti i pričati o svojim iskustvima, pa tako i o strahovima. Evo meni je ovo prva trudnoća, tek mi je 19 godina i eto uspješno sam dogurala do 25 tjedna, zaista sam blažena trudnica bez mučnina, bez bolova, bez ikakvih komplikacija osim povremene žgaravice i umora, no ipak svega me strah. Poroda ko poroda se ne bojim,mislim strah me bolova da ih neću moći izgurati bez ljekova; shvaćam da je to nešto prirodno, ja se više bojim doktora, da se neće poštivati moje želje da ne želim drip, da želim hodati koliko želim, piti kad hoću, da je dragi non stop uz mene, pogotov zato što sam mlada, da mi ne bi rekli da sam balava,a toliko sam se informirala, totalno sam počela razmišljati da ne krećem u bolnicu dok mi trudovi ne budu bar na 5 minuta... Al opet možda se prepadnem svega pa počnem paničarati pa dođem prerano u bolnicu pa da me požure da rodim... Samo se nadam da će sve biti u redu ko čitava trudnoća :)

fingertips, welcome :)

Želim ti puno sreće - lijepu trudnoću do kraja i predivan porod prema tvojim željama!
Vidim da će ti beba biti oko mjesec dana mlađa od moje. Moći ću dijeliti iskustva s tobom. :mrgreen:

kažu da trudnice puno intenzivnije sanjaju. ja doista imam intenzivne snove i inače, a sad pogotovo - po 5-6 različitih u istoj noći.
često su dosta negativni, ali valjda tako izbacujemo unutrašnje nemire pa gledam na to kao na čišćenje.
ovih sam dana sva neka njojava i pomalo zabrinuta, jer me muči kašalj i bolovi u trbuhu. no danas su i kašalj i bolovi manji pa možda magnezij pomaže, a možda je i upala lagano završila (ako je neka bila, trebam dobiti nalaze danas pa ću vidjeti). najvažnije mi je da osjetim bebicu kako lagano šuta pa znam da je bar ona dobro (što je i dr. potvrdila na pregledu prije manje od tjedan dana).

Citiraj:

---

mishekica prvotno napisa

fingertips, welcome :)

Želim ti puno sreće - lijepu trudnoću do kraja i predivan porod prema tvojim željama!
Vidim da će ti beba biti oko mjesec dana mlađa od moje. Moći ću dijeliti iskustva s tobom. :mrgreen:

---

Punoo ti hvala na podršci, i ja tebi želim sve najbolje s tobom i tvojim bebačom :)
Jeeej to mi se sviđa, jer općenito u svojoj blizini nemam mladih i budućih mama... :mrgreen:

i ja imam nekih strahova sada sam trudna 8t i imam hematom 10 mm pa me strah da ne nasteti plodu,premda dr kaze da nema razloga za brigu ne mogu si pomoci kad znam da je on tu...ovo mi je 1 trudnoca nakon 11 godina braka i strah me bas svega.znam da trebam uzivati u ovom stanju al ne mogu si pomoci strah je stalno tu i samo iscekujem novi pregled da cujem da je sve ok...

Citiraj:

---

hope31 prvotno napisa

i samo iscekujem novi pregled da cujem da je sve ok...

---

Ovako i ja ovaj put.
Prve dvije trudnoce sam jedva cekala pregled i bila presretna jer cu gledati bebu, a sada nekako strepim pred pregled i jedva cekam samo da mi dr. rece da je sve u redu. Mislim da je to jer vise znam o tome sto moze krenuti po krivu, dok prije, posebno u prvoj trudnoci, blazeno neznanje.
Ali, sada kad se beba tu i tamo javi udarcima mi je malo lakse.

Citiraj:

---

hope31 prvotno napisa

i ja imam nekih strahova sada sam trudna 8t i imam hematom 10 mm pa me strah da ne nasteti plodu,premda dr kaze da nema razloga za brigu ne mogu si pomoci kad znam da je on tu...ovo mi je 1 trudnoca nakon 11 godina braka i strah me bas svega.znam da trebam uzivati u ovom stanju al ne mogu si pomoci strah je stalno tu i samo iscekujem novi pregled da cujem da je sve ok...

---

Kao prvo, želim ti svu sreću. :heart:

Koliko sam ja upućena, ako imaš hematom, trebala bi strogo mirovati. Baš ono - mirovati. Ne znam je li ti dr. to preporučio. Ako nije, pitaj ga zašto nije. I miruj. Drugo sve pusti. Bebica je najvažnija. :)

Nisam zabrinuta, nisam ništa samo moram s nekim podijeliti ovo: "UBIT ĆE ME OVAAAA ŽGARAVICAAAAAA!!" ahahah poludila sam skroz, al stvarno me izluđujeee :/

fingertips, meni se čini da mi se žgaravica malo smanjila kad sam počela piti mineralnu vodu s magnezijem. nekad mi je pomagalo i mlijeko.
imaš na forumu teme o žgaravici sa savjetima što kome pomaže. nadam se da će neki savjet upaliti i kod tebe.

Spavanje s povišenim uzglavljem svakako. ;) Samo je teško spavati povišeno i k tome na boku. Barem meni. :)

uprav prije trudnoće sam imala opaki gastritis, pila terapiju, i najviše me je smetalo mlijeko al ono užasno, i sad mi smeta, tu mineralnu nisam probala al sam čula dosta mama da govore da im je pomoglo pa ću probati ;)
mishekice, odavno spavam upravo tako s hrpom jastuka bojim se da to ne utječe na moju žgaravicu :)

Ajoj. Onda je stvarno opaka. :love2: