mi ovako.
znam da bolje funkcioniraju u rutini, al hbg. ne mogu, ne ide mi i gotovo. i opet živimo, što bi moja mama rekla.
nego, i dalje ostajem pri svome da brkate teme. ovo što ti spominješ leo, "plivanje" u vrtiću, nema veze s ovom temom. izboriti se među starijima, nije lako. nekome je, al nekome, karakterno, nije. u nekome trenutku će biti lakše, evo, mislim da si odlično procijenila situaciju.
ovo kako ja shvaćam ovaj topik je puno lakše i puno banalnije.
meni osobno isto važno. a uvelike ovisi o nama. poznanik od j, dečko 11 godina je baš primjer za ovaj topik. mali ništa ne zna. ne zna plivati, ne zna voziti biciklu. vezat cipele valjda zna. te je premali da uči plivati sa 5, te je premali sa šest, te mu se sa sedam neda, te ima vremena, i eto ti njega s osam godina i rukavićima u moru, a s 11 totalno trapav i topi se u moru. posljedica - ne želi se kupati cijelo ljeto.
pa po ljeti primjeri - mame koje ko kopci gledaju te šestogodišnjake da ne bi upali u more, da ne bi skakali s rive, da ne bi trčali po stijenama, pa da ne bi slučajno uzeli nož u ruke s 4 godine. pa u parku. mame s djecom školarcima . te nemoj ovo te nemoj ono. krenu u školu i ne znaju sami preći cestu.
ima takvih primjera kolko ćeš.
a nekad se treba potruditi. da sam se potrudila, m bi znala voziti role. al nisam. malo se njoj neda, malo se meni neda, nije mi tolko bitno kao plivanje koje sam forsirala jer me bilo strah utapljanja - i eto ti. ništa se strašno neće desiti, al ja to gledam kao svoju grešku. koju želim ispraviti čim prije. i zato mislim da je dobro malo i sebe i njih pogurnuti i u tom smjeru. da ju naučiš već jednom vezati te pertle :-p teško mi je spojiti njenu sliku i smotanost vezanja tenisica nekako :mrgreen:

