Tara2108 prvotno napisa
Isprike, prvi put sam na ovom forumu, napisala sam čitav post i nije mi jasno kako nije otišao cijeli nego samo prva rečenica.
Majka sam djevojčice koja ima 2 godine i još uvijek ne priča (živimo u višejezičnoj sredini i dijete je suočeno sa 3 jezika na dnevnom nivou). To je okej, međutim komunikacija nam isto šteka, i to je potvrđeno od strane defektologa i logopeda. Komunikacijski je na razini djeteta od godine dana ( nema pokazne geste u smislu da prstićem nešto traži ili inicira i potiče da pogledamo u nešto njoj zanimljivo). Pokazna gesta je prisutna da ona pokaže nešto u slikovnici, print na majici, sliku životinje na zidu itd...svaki put kada ja uzmem njenu ruku kako bih s njenim prstom nešto pokazala ona vadi prstić automatski, ne ide cijelom rukom.
Kontakt očima slabo koristi u komunikacijske svrhe, iako nema problema sa gledanjem u oči, bez problema gleda dulji vremenski period, baš ako joj nešto ne dam i vidi da nema druge pogledat će me. Navikla je dobiti sve na plač, ja već unaprijed znam šta želi. Kratke naloge izvršava, tipa daj baki dudu, izvadi dudu iz usta i stavi baki u dlan, ali recimo da mahne pa-pa nema teorije iako kad mi svi međusobno mašemo gleda nas sa zanimanjem i smješkom ali ruku ne diže.
Sve me to jako brine, defektolog kaže da po njenom ona nema intelektualne smetnje ali komunikacija je jako, jako loša ali isto tako kaže i da ima puno prostora da se ostvari puni potencijal. Logoped potvrdio.
Ona super povezuje stvari, tipa ključ u bravu, novac u novčanik, naočale na oči samo što je gledala kako mi to radimo, razmišlja...
U nekim stvarima toliko zaostaje da se sledim, a u nekima baš vidim da je pametna , baš iz krajnosti u krajnost. Ako ima neka mama da je prošla slično i da mi kaže kako je sve na kraju ispalo.
Na ime se odazove odmah ako ju zovem nekud vani, viknem sa druge strane ceste, ako ju zovem kad uđem u kuću a da me nije prethodno vidjela itd ali kad ju zovem ovako dok je zauzeta, nema šanse, vrlo rijetko, a znam da zna kako se zove i znam da kad se odaziva odaziva se jer čuje i zna da je upućeno njoj. U parku ode svojim putem, ne ferma nikoga, ne okreće se. Djecu isto ne doživljava do te mjere da joj se dijete neko obrati ona isto kao da je duh, ni trznula nije.
Sve me to jako plaši...
