Bebac ti ima 2,5kg..koliko sam skuzila niski trombociti utjeu na krvarenje, kaj ne? A i daju se inekcije za to? Da je nesto jako lose, ne bi te pustili kuci. Ajde jos malo izdrzi i biti ce sve ok :heart:
Printable View
I koliko vidim, sama trudnoca moze uzrokovati blagi pad trombocita.
Ma ne, inekcije se daju kod visokih vrijednosti, a neželjena njihova nuspojava je krvarenje - to se treba izbjeći.
Da, nekad trudnoća uzrokuje pad.
Sutra ću sve pitat.
Koliko sam sada procitala daje se doza ako su niski upravo zbog krvarenja.
Ma nešto si krivo pročitala, heparin se ne daje kod niskih trombocita. Možda si za nešto drugo gledala, doza čega?
A hebat ga...ipak nisam krivo:
Kada sam po internetu prertrazila zasto su opasni niski trombociti u trudnoci,naisla sam na podatak da moze doci do nemogucnosti zaustavljanja krvarenja nakon porodjaja,tako da me je to jako uplasilo i potreslo,stalno razmisljam o tome da cu iskrvariti na smrt i ne mogu sebi to da izbacim iz glave! Da li moze da ostavi neke posledice po bebu? sta da radim posto sam vec videla da trombociti ne mogu da se nadoknade ishranom. sta je prouzrokovalo snjihovoo snizenje! Molim vas da mi odgovorite u sto kracem roku,jer jako brinem. Unapred Vam puno zahvaljujem!
Odgovor doktora:
Poštovana, mišljenja sa kao i hematolog. Ne trebate brinuti nisu preniski.
Svakako ćete ih kontrolirati još do kraja trudnoće i u samom porodu. Ako će biti niski dobit ćete jednu ili dvije doze u porodu.
Koliko su tebi uopce?
Ma doze trombocita će dobit, ne inekcija...inekcije ih još više snižavaju.
Moji su sad 162, prije 3 tjedna bili 170, a prije toga 178...padaju!:zbunj:
A hebat ga lavko, kaj ja znam kako se te "doze" daju...pokusavam ti pokazati da nije tako crno i nemas razloga za paniku. Isto sam procitala da se obnavljaju svakih 10 dana.
U ovoj prici njezini su 129...
Vidjet ću sutra. Boga pitaj što je više normalno...al ne znam ni jednu curu s ovog foruma da su joj s tom dozom padali,...to su kao bezvezne doze.
Da, to sam i ja nekako zaključila nakon cijelog dana.
Idem buljit u tv. Hvala ti Kris što si bila sa mnom danas...puno mi znači kad netko sasluša.
Lavko, i ja sam imala niske trombocite, i to dosta niže od donje granice u zadnjim tjednima (ne sjećam se vrijednosti) i nitko se nije uzbuđivao.
;)
Osim mene :)
evo opet mene :mrgreen:
ne znam baš puno o trombocitima, ali sam malo došla razglabati o pozitivi i negativi. ja se s anksioznošću borim već 21 godinu iako mi se čini da sam oduvijek bila mimoza i da je mamina iznenadna smrt bila samo okidač da ona ispliva u svom punom "sjaju".
i sad ću vam reći jednu čudnu stvar koja se događa kod mene. inače sam stvarno vesela i pozitivna osoba prema vani, ali kad se meni događaju neke teže stvari u životu, a to se najčešće tiče zdravlja i sigurnosti mene i moje obitelji ja se jednostavno bojim pozitivno razmišljati. da, dobro ste pročitali....strah me je. i onda smišljam najcrnje scenarije i izluđujem i sebe i druge, ali to je meni poput nekog obrambenog mehanizma. zašto? vjerojatno zato što su me sve najgore stvari u životu poput te mamine smrti zatekle kad sam baš bila u super modu. znate ono...opušteni ste, mozak vam je u praznom hodu i onda paf. drmne vas nešto...i tako više puta.
i na svjesnoj razini znam ja da to moje pozitivno ili negativno razmišljanje ne bi promijenilo tijek tih događaja i da sama sebi i svojima činim gore svojim crnjačenjima, ali moja podsvijest u tim trenutcima vlada nadamnom. jednostavno mi nešto ne dozvoljava da se opustim do kraja jer mi se čini ako se opustim da me čeka opet neko neugodno iznenađenje. i zato kod mene nije išlo bez farmakologije. a probala sam godinama svašta, ne volim se ni prisjećati.
imamo mi danas u obitelji i puno anegdota vezanih uz moje stanje, ali vjerujte da u tim trenutcima nije baš bilo smiješno. jedan primjer...
moja curica je imala 18 mj. i nakon učestalih respiratornih infekata njena pedijatrica joj odluči izvaditi krv. sjećam se da su joj vadili u njenoj ordinaciji i da su uzorak slali u bolnicu u centralni laboratorij. nalaze sam trebala predignuti ja sljedeći dan i odnijeti pedijatrici. svi koji me znaju upoznati su s time da me ničega u životu nije više strah od predizanja ili čekanja nalaza. nije me strah igala, zahvata, noževa...ali me je užasno strah onog papira na kojem pišu rezultati pretraga. i idam ja tako prema bolnici i guram malu u kolicima i već unaprijed se preznojavam i smišljam što su joj pronašli i što nas sve čeka. dolazim na šalter laboratorija, uzimam papir s nalazima, a on potpuno prazan sa kraticom ZGR. i tad počinje najgori dio svega. momentalno su mi se odsjekle noge, srce je htjelo iskočiti iz grudi, panika neopisiva. u glavi sam složila da taj "zgr" je sigurno kratica za zagreb i da je krvna slika toliko loša da su je sigurno poslali tamo na dodatne pretrage ili oni ne mogu izmjeriti tolike vrijednosti pa nas šalju drito za zagreb...uglavnom, sve biser do bisera. sad mi je to toliko nelogično i glupo da se smijem tome, ali onda sam mislila da mi je dijete životno ugroženo. u ono vrijeme nije bilo još mobitela pa sam jurila ko sumanuta do muža na posao jer nisam bila u stanju više suvislo funkcionirati i on nas je odvezao kod pedijatrice s tim famoznim nalazom. ne moram ni reći koji sam njemu šok priredila. da ne dužim previše, ona kratica je značila da se uzorak krvi zgrušao i da nije bilo moguće testiranje. djetetu su ponovno izvadili krv i nalazi su bili naravno ok. i onda sam se neko vrijeme bila pokrila ušima i nastojala biti skulirana...do iduće prilike ili neprilike :mrgreen:
znam, koma je to sve... ali razum ponekad pobjegne kod nas koji smo skloni tome. i onda ti život pretvori u jedan veliki đumbus. i često se osjećaš poput one antilope koju tigar vreba pa mora biti stalno na oprezu. jer ako se malo zaboraviš, ode glava.
odužila ja ovaj put, ali to je nešto s čim se borim pola života pa itekako kužim problem. jer je to zapravo problem. ali srećom postoje neka rješenja koja ga mogu dosta ublažiti.
Lily,hvala,pozdravi i ti mamu!!! Danas sam 16+3,sve je ok osim povremenih krvavih iscjedaka,zbog kojih sam u pon.navecer na hitnoj zavrsila,al sve je ok: beba,ja zatvorena...dr.ne znaju uzrok krvaruckanja.
Lavko,sorry na OT,al na fejs sam ti sve rekla,drzi se,bit ce sve ok :heart:
Bodulica, u sridu svih srida! Sve isto, identično i kod mene, posebno ovo:
Pesimizam je moj obrambeni mehanizam. Tako se spremim na najgore koje može doći, jer ako se opustim, pa se nešto loše desi, šok će biti još veći. Ali sada je to preraslo u teško kontrolirane emocije, sve poprima razmjere tragedije, svaki nalaz ili neka prolazna pojava.Citiraj:
inače sam stvarno vesela i pozitivna osoba prema vani, ali kad se meni događaju neke teže stvari u životu, a to se najčešće tiče zdravlja i sigurnosti mene i moje obitelji ja se jednostavno bojim pozitivno razmišljati. da, dobro ste pročitali....strah me je. i onda smišljam najcrnje scenarije i izluđujem i sebe i druge, ali to je meni poput nekog obrambenog mehanizma.
Točno zamišljam tvoju reakciju kad si vidjela taj nalaz...meni su nalazi najgora stvar na svijetu, ko da čekam smrtnu presudu.
Sve te razumijem, sve i točno tako se osjećam.
normalno je da u trudnoći padaju trombociti, tvoje brojke su savim ok.
samnom u bolnici je bila trudnica pred porod s trombocitima na 65 i nisu dizali frku.
a kad se spominju doze, radi se o transfuziji tj. o dozama krvi...
navedena trudnica je nakon poroda primila dvije doze tj. dvije vrečice krvi, činjenica je da je malo jače krvarila nakon poroda (radilo se o vaginalnom porodu blizanaca), ali poslije je sve bilo ok
aaaah.... bormeč je i meni jučer bio jedan od loših dana
Dva koraka napred, jedan nazad i tako do kraja će biti, izgleda
Provela sam par sati na hitnoj u Petrovoj neki dan zbog sumnje na urinoinfekt (jako probadanje) što zapravo znači da sam provela par sati u predrađaoni....
PTSP mi se mam vratio :drama:
Drži se lavko, budemo mi to nekako :ghug:
Joj, Majuska , skroz te razumijem.
Bjezala sam od bolnice kad god sam mogla ( imala sam samo dva rutinska pregleda u bolnici u 36 i 38 tj. , i to mi je bilo previse. Srecom rodila sam u 38 + 5 tj.).
Majuska, grlim
Lavko, moji trombo tjedan dana pred porod su bili 70, pa me porodili sutradan uz pripravke trombocita, to su te doze, ne kompletna transfuzija nego se prociste samo trombociti iz krvi i oni se daju tijekom operacije
Stvarno nemoj zato brinuti jer ti se kontroliraju i prate
Sad mene zanima
Jel bolje rodit vaginalno ili cr
U slučaju pada trombocita
Ili opcenito zbog korištenja fragmina ?
Mislim da i ja previše čitam forume :/
i meni su trombociti bili niski, al to je normalno. Bila sam na heparinu.
Puno sam se raspitivala o vrsti poroda koj ije poželjniji kad si na heparinu jer sam silno željela prirodni porod, tad su mi čak rekli na SD da je bolji CR ako je žena na heparinu i ima problema s koagulacijom. Uglavnom nakon 22h sata trudova sam ionako završila na hitnom CR.
Jedino što znam da mi nisu uzimali iz pupkovine jer su rekli da je bitnije da mene što prije sašiju a ne da čekaju da otpulsira (upravo zbog krvarenja ja sam shvatila da to vrijedi općenito za sve žene na CR jer nisu govorili da ja nešto posebno krvarim).
meni je gin rekao da je kod heparina bolji vaginalni porod, no ja sam u trećoj trudnoći imala hitan CR
(zadnja injekcija je bila 36 sati prije CR jer sam 22 sata nakon iste bila u predrađaoni)
na porodu sam jako krvarila (ali kod mene je u igri bila i djelomična ruptura maternice po starom šavu)
pa sam nakon CR dobila tansfuziju (dvije doze)
Evo vratila sam se od hematologa. Po nalazima - pretraga anti Xa, imam previše heparina u krvi tj. prerazrijeđena je, i odredila mi je nižu dozu. Konzultirala je i prof. Zupančić koja se time bavi i koja je rekla da može još malo rasti ta vrjednost ali ne puno.
Ne znam da li je to netko kontrolirao ali pretraga pokazue koliko je učinkovit heparin i da li treba prilagođavat dozu.
Radončić je rekao da je svejedno na kojoj sam dozi jer je kod mene diskutabilno jel mi uopće treba heparin.
Profesorica iz Petrove tvrdi da mi uopće ne treba.
Đelmiš mi nije htio potpisat zahtjev za inekijama, tek mi ga je hematologica odobrila.
Eto, pomolimo seeeee
Lavko, ne čitati ove postove...:mrgreen:
Koje? Misliš o porodu? Ma jel vjeruješ da jedva čekam samo da sve bude u redu.
Majuskapredradaona u Petrovoj brrrrrrrr.Provela sam u njoj od 21navecer-10-11ujutro.
Horor:-o
I ja sam tam ležala jednu noć. Nije mi bilo strašno.
Jel vjerujete da ja ni sad nisam mirna...nakon što mi je,kako je Kris rekla, stručna osoba rekla svoje.
Ova tema ima savršen naslov - recite mi da sam luda...
Ja bih sigurno bila luda da slusam toliko ( razlicitih) strucnih misljenja.
I to ti sigurno odredenu nervozu stvara.
Drugi put ces bit bezbriznija. Jedino ti to mogu reci.
Pa možda, ma ne, ja volim čut doktore i nekako se ne razlikuju po ovom pitanju. Mene muče drugi slučajevi, priče s foruma, i slično..