Kako doživljavate nedojilje?

Pa ja mislim da je sasvim ljudski opravdavati se.

Ja sam prvu bebu dojila 6-7mj uz tesku muku i s kombiniranjem ad-a. Opravdavala sam sebe stresom,savjetima neinformiranih ljudi itd. A tko me šiša šta nisan uguglala 'sve o dojenju' valjda bi tu Roda iskočila prva. Nema opravdanja,a ja sama sebi i dalje tražim opravdanje i utjehu. Tako je to,valjda je tako lakše.

Jedna moja prijateljica je sama sebi tražila opravdanje toliko daleko da je imala nalaz od specijalista da ima premalo mliječhnih žlijezda. I onda je rodila opet...i dojila više od godinu dana bez problema.

Kome god mogu dat cu savjet i uopce se necu osjecati lose pritom. Ako nesto neznam uputit cu tamo di znam da znaju tu informaciju. I to je to. Nije toliki problem u neinformiranosti majke koliko u neinformiranosti svih ostalih. I dalje vladaju oni koji misle da mlijeko nestaje nakon 3mj,da beba treba dojiti svako 3h,da treba dobivati na težini 1kg mjesecno do godine dana. Nažalost

Citiraj:

---

Ginger prvotno napisa

Kaae, je, sigurno je gledala americke smjernice pa joj dala sarmu :roll:
I ako mislis da je to ok po onome cega si se ti drzala, onda si na onoj temi drugacije pricala
Jer, ova mama sigurno nije zamotala jednu sarmu bez zacina i svega onog sto ide u sarmu pa to dala bebi
Mislim, stvarno mislis da je to ok hrana za 7mjesecnu bebu?
Ako da, nadam se da si u manjini

---

Ma joj, ne mislim da je sarma ok za sedmomjesecnu bebu, ali mi je otprilike jednako nebulozno kolutanje ocima na ono sto rade drugi. Ocito nemaju pojma, nije da su nasli studiju u kojoj pise da je sarma sa svinjskom masti i preslanim zeljem odlicna hrana za pocetak dohrane (iako, ima dijelova svijeta gdje je to bas tako i vjerojatno im je sasvim dobro tako kako jest). Generalnih americkih smjernica nema, osim onih sto govore o preporuci iskljucivog dojenja do barem 6 mjeseci, a zatim o sigurnosti, kako ne bi doslo do gusenja hranom.

U slucaju sa sarmom, mislim da je mama lose informirana i da se ocito nalazi u okolini gdje je to prihvatljiva hrana. Umjesto kolutanja ocima na forumu, pokusala bih joj reci da sarma bas i nije nesto, a ako mi nije dovoljno bliska ili me ne trazi savjet, onda bih je stvarno pustila da hrani bebu sarmom. Nije idealno, ali ne ugrozava zivot nikome, kao sto bi ugrozavala da vozi dijete zavezano za krov automobila. :neznam:

Ok, stima
Necu kolutati ocima pred njom, al eto negdje moram...
I ja savjete u RL dijelim ako me se pita, inace ne
Ovdje na forumu pretpostavljam, da ako netko pise, ocekuje i nekakav odgovor

Ali kolutanje ocima na tu sarmu ide u isti kos s kolutanjem ocima na hranjenje adaptiranim ili na dojenje. Bezveze je i jedno i drugo i trece.

Meni nije

Da se nadovezem, meni je ta sarma u rangu ove sto je 4mjesecnom djetetu umjesto dojenja i ad davala kravlje mlijeko s kakaom

Nije jedino ako ne polazimo svi s istog stajalista, a to je da vecina roditelja, i to velika vecina, zeli najbolje za svoju djecu. Vecina vecine ima barem neku ideju gdje bi mogla potraziti informacije koje imaju smisla, a manjina ili ne zna, ili stvarno nije u prilici.

Ja i dalje mislim isto

Ja sam joj zakolutala ocima u zivo, pa mogu i na forumu.
I ne, kolutanje na adaptirano i kolutanje na sarmu ne idu u isti kos.

Ja bi recimo voljela da je mene mama od 3-ceg dana zivota hranila sa adaptiranim mlijekom, umjesto kravljeg mlijeka sa keksima. I voljela bi da mama od moje sestricne nije njoj kao dvomjesecnoj bebi dala krvavice, umjesto adaptiranog mlijeka. I ona bi to voljela, jer mozda nebi imala toliko problema sa zelucem danas.

Pa da, adaptirano mlijeko je hrana prikladna za bebe, a sarma to nije
Neusporedivo je
I da, za mene je neinformirana, jer sam sigurna da joj niti jedan pedijatar ne bi savjetovao da bebu hrani sarmom (ako idemo s tim da ne moraju svi traziti informacije online)

A mozda je zena, pardonmyfrench, stvarno paglu pa nije ni pitala pedijatra sto dijete treba jesti, a pedijatar joj je toliko los da je nikad nije pitao cime hrani tu bebu. Recimo nas pedijatar svaki put pita sto dijete jede, a i koliko. Ne znam rade li to svi.

Nemamo svi iste mogucnosti, ni intelektualne, a ni neke druge, neovisno o tome sto je u danasnje vrijeme vrlo jednostavno doci do informacija. Super je educirati i podijeliti nesto sto znamo s drugima, pogotovo ako je to sto znamo zapravo i ispravan, tocan savjet. Bezveze je kolutati ocima i ne napraviti nista jer od toga, zapravo, nitko nema koristi.

Ma to ti je ona priča..baba Mara je svojima davala sarmu pa im ništa ne fali. Neki ljudi smatraju uspjehom da im beba od 6mj jede SVE. Valjda je onda napredno. Neinformiranost. Možda i glupost. Tanka je granica. I ja sam u nekim svojim potezima bila neinformirana,pa i paglu ;-) da nebi bilo da vrijeđam. Patronažne treba obrazovati. Pedijatri nemaju vremena objašnjavati do detalja. Med.sestre također..ako i znaju nemaju vremena. Al zato baba Mara ima vremena i znanja na pretek

Ja se ne sićan da je nas pedijatar pitao što jede (bar ne nakon 7mj) a odlična je žena,informirana i po pitanju dojenja i dohrane. Možda nije pitala jer joj ja izgledam informirano i pametno. LOL

Nemaju ljudi nažalost vremena za detalje,a i neki roditelji funkc. na način: ma pust doktore,oni malo pretjeruju. Surađuju sa farmaceutima. Kravlje je zdravije od ad-a i sl. blablarije

Al kako nam je sve u kukumaru tako i na ovom području. Ništa čudno

Puno ljudi nije kompetentno za svoj posao,pa je teško procijeniti što poslušati. Vjerujem da postoji mnogo pedijatara čijem bi se mišljenju vi tj mi zgrozile. Sarma nađe sarmu bez problema ;-)

da se vratimo temi ... (skrenuli ste malo na dohranu)

mislim da je puno toga u samoj majci tj. dojilji ili nedojilji
samo da napomenem da nikoga ne osuđujem svako ima svoje razloge!!

ali evo moj primjer... imala sam velikih problema sa ragadama 6 tjedana i na kraju su ragade prošle sa zepter lampama (sve sam drugo probala) ali nisam odustala od dojenja zbog ragada iako mi je tada puno žena i starijih i mlađih reklo da zašto se toliko mučim?!! znači tad je cicala skoro svakih sat i pol po 45 minuta a dok nije cicala ako sam bila samo sa mužem ili sama hodala sam po stanu gola u gornjem dijelu :lol: i isto sam spavala bez gornjeg dijela piđame a najkompliciranije mi je bilo nosanje ali dobro prošlo je i to...
i sad nakon godinu dana dojenja pričam sa jednom kolegicom na poslu o tim ragadama i kako sad imam lijepe bijele ožiljke na rozim bradavicama a ona meni kaže ajme pa zašto si se toliko mučila kad postoji ad mlijeko?!!

dakle hoću reći da je nekim ženama koliko god bile informirane ili ne jednostavno dojenje kao takvo totalno nebitno

buble, identična priča kod mene. Sve isto, hodala gola po stanu, spavala gola, problem mi bio nositi, 2 mjeseca mi je trebalo da zarastu rane, svaki podoj suze u očima a prije svakog početka podoja htjela sam vrištati od užasa zato što opet moram dojiti. No, uspjeli smo. I naravno da me onda naživcira pitanje da zašto uopće dojim. Ili zašto još dojim. Mogu misliti kako je mamama koje su uz sve još imale i izvukle mastitise, soorove i tko zna što sve ne.

Citiraj:

---

buble prvotno napisa

dakle hoću reći da je nekim ženama koliko god bile informirane ili ne jednostavno dojenje kao takvo totalno nebitno

---

Upravo tako.

Citiraj:

---

buble prvotno napisa

dakle hoću reći da je nekim ženama koliko god bile informirane ili ne jednostavno dojenje kao takvo totalno nebitno

---

ok, slažem se da je tako, ali nije nebitno njihovoj djeci.

Ja ne bih rekla da je jednostavno doći do informacija. Jednostavno je doći do hrpe kontradiktornih informacija, to da.
Svatko ih filtrira kroz sebe i čuje što mora čuti, već prema tome kakav je i u kojoj je fazi vlastitog života.

Ne treba ovdje povlačiti pitaje osobne odgovornosti. U trudnoću i roditeljstvo svi stupamo više manje nespremni, i vodimo se za primjerima oko nas tj. upijamo to neko kolektivno znanje.

Tako je.
Na osobnoj razini nam dojenje moze biti potpuno nevazno .
sa informacijama ili bez njih.
Ali na drustvenoj razini nam ne moze biti nevazno jer je optimalna hrana za novorodence i ima brojne prednosti za majku.
Generalno , ako se gleda globalno, visoka stopa dojenja donosi dobrobiti u zdravlju populacije.

sirius, lijepo si to rekla

vazno je, koliko god to nekom osobno bilo nevazno

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Tako je.
Na osobnoj razini nam dojenje moze biti potpuno nevazno .
sa informacijama ili bez njih.
Ali na drustvenoj razini nam ne moze biti nevazno jer je optimalna hrana za novorodence i ima brojne prednosti za majku.
Generalno , ako se gleda globalno, visoka stopa dojenja donosi dobrobiti u zdravlju populacije.

---

slažem se u potpunosti!
malim koracima idemo prema cilju... ovakve udruge kao što je RODA uvelike pridonose tome! Podrška dojenju u bolnicama je sve bolja i bolja! Iako čujem da je u manjim gradovima podrška u bolnicama katastrofa ili nikakva :cry:
I na kraju krajeva ja sama promoviram dojenje koliko mogu ali kako sam i rekla nekim ženama je to apsolutno nebitno. Sa jednom prijateljicom sam odustala o promocije :) nakon što mi je rekla da svojoj bebici daje čaja i pazi još kaže ona meni na deci čaja stavim SAMO (pazi samo) žličicu šečera i to već od tjedan dana bebici ....skoro smo se posvađali :-(
i kako da ja onda nastavim sa promocijom...

buble, promoviras tamo gdje to ima smisla
tj.pricas ako te se pita
jer, u ovakvim slucajevima sto ti navodis, to nema smisla
bar ja tako mislim

Citiraj:

---

buble prvotno napisa

slažem se u potpunosti!
malim koracima idemo prema cilju... ovakve udruge kao što je RODA uvelike pridonose tome! Podrška dojenju u bolnicama je sve bolja i bolja! Iako čujem da je u manjim gradovima podrška u bolnicama katastrofa ili nikakva :cry:
I na kraju krajeva ja sama promoviram dojenje koliko mogu ali kako sam i rekla nekim ženama je to apsolutno nebitno. Sa jednom prijateljicom sam odustala o promocije :) nakon što mi je rekla da svojoj bebici daje čaja i pazi još kaže ona meni na deci čaja stavim SAMO (pazi samo) žličicu šečera i to već od tjedan dana bebici ....skoro smo se posvađali :-(
i kako da ja onda nastavim sa promocijom...

---

Nekad je vrlo tanka granica izmedu promocije i petljanja u osobne izbore.
Treba ju znati prepoznati, na osobnoj razini.
To jos moras nauciti. :)

pa to onda nije promocija...
nego već dok je neka od prijateljica/rodica/kolegica trudna već krećem sa laganom promocijom/edukacijom

da polako shvaćam

Postoji razlika izmedu ( globalne) promocije i ( vlastite) samopromocije. :)
Nekad je to dvoje tesko razdojiti .

" razdojiti"
kako prigodno.
:)
trebalo je biti " razdvojiti" , ali i ova greska je zgodno uletjela.

Ovo je moja priča o nedojenju.
Kad sam ostala trudna informirala sam se o svemu u vezi djeteta pa tak i dojenju. I znala sam tj. nisam ZNALA nego sam naučila koji me sve problemi mogu snaći i kako ih riješiti.
Porod je prošao ok, dobila sam ga odmah na prvi podoj, iako nije to baš bio podoj, više je on malo cuclao i mazio se. Prvu noć nije bio sa mnom. Ujutro se budim i prvo gledam u svoje cicke. Promjena nema, nisu nabrekle nisu tvrde. Donose mi malca i od tad se ne razdvajamo. Na svako njegovo kme cica je u ustima. Nakon cijelog dana nacicavanja ja sam umorna, on se dere, javljaju se ragade, sestra nas obilazi i govori kak je to sve ok i kak nam super ide. Na cicama i dalje nema promjena.
Noć provodimo u začaranom krugu dojenja, deranja, nosanja, sve gorih ragada... Ujutro i sester kuže da nešto nije ok, stiskaju cice nikakve kapljice ne izlaze, kao zaključak je da još mlijeko nije došlo ali da je sve ok i da dalje dojimo. A meni je već zlo od svega, kužim da je za ragade kriv krivi položaj i kužim da nema mlijeka jer on ne cica efektivno ali nitko me ne doživljava, samo vi njega na cicu, čudotvoran odgovor.
I tak prolazi još jedan dan, ja plačem, djete vrišti i niš više ne pali neće više ni cicu, muž dolazi u posjetu i ne zna šta da radi s nama. Navečer ih molim da mu daju AD i da mi je već puna kapa svega ali ne može, rodilište prijatelj djece, samo cica i bok.
I tako te noći u 4 ujutro napokon dolazi sestra koja više nije mogla slušat deračinu i sva ljuta govori mi da kakva sam ja to mama koja ne zna smiriti djete i da će njega sad odnjeti da se ja odmorim. Moš misliti. Sljedeća dva sata ja radim i razmišljam kak bi bilo da se bacim kroz prozor.
Dolazi i spasonosni treći dan, trebamo ići kući ali jasno mi je da ne idemo jer mali više i ne plače, sav je mlitav, ne možeš ga probuditi ne reagira više na niš, cimerice i ja provjeravamo jel diše. Dolazi pedijatrica i govori: mama vi ćete ili nahraniti svoje djete ili ide na infuziju." Svijet mi se srušio, počinje panika, od mojih cica još niš... Zovem sestru molim za pomoć, on veli da kaj mi nije jasno i odlazi.
Zovem muža i govorim mu da idemo u apartman ili ja uzimam djete i idem doma.

Moj muž mi je masirao cice, stavljao obloge, držao malog na cici jer sam već od umora padala u nesvjest itd i napokon su nas pustili doma. Mali je izgubio na kilaži 430 grama što je po meni totalno van pameti. Zovemo odmah patronažnu koja je totalno prodojeća uspjetg ćemo mi to, slušam sve savjete, ali ni 15 dan od poroda nije vratio porođajnu težinu. Tad na njen savjet dajemo AD i nakon 15 dana nervoze i vrištanja, otpalih bradavica, suza i nemoći dobivamo dvosatni predah. Kombinirali smo dojenje i AD dva mjeseca, a onda sam odustala jer mi se iskreno više nije dalo boriti i patii kad je što jeo, da li je gladan ili nije... I nakon dva mjeseca tortura je završila i napokon sam počela biti opuštena i uživati u svojem djetetu koje također više nije bilo nervozno, plačljivo itd.
I na kraju priče podržavam dojenje i dalje, nadam se da će sa drugim biti uspješno, ali ako i neće, ovakav show si više nikad ne bi priuštila ma što od tko mislio o tome.

Pa da,promocija...samopromocija.

Nek se sve one kojima je uspjelo ako treba i samopromoviraju jer ove kojima uspjelo nije se itekako se (samo)promoviraju svojim "znanjem" o dojenju. Jer vjerujte mi one "znaju" sve,al eto spadaju u onih neznam točno 2% žena koje uistinu nemogu dojiti. Ja sam dojila,a i dalje neznam ni 30% o dojenju...zato one "znaju" i educiraju. Govorim o svojoj okolini i onome što sam vidjela i čula svojim očima i ušima.

I ja ne pričam samo ako me se pita već i onda kada netko meni priča o svom dojenju ili kako je nestalo/prestalo. Ili onda kada netko u mojoj prisutnosti daje krive savjete,onda se itekako osjećam dužnom reći ono šta smatram ispravnim. Trenutno imam dva različita iskustva dojenja i dva različita uspjeha pa barem u tom okviru mogu reći da kad sam radila na način A završilo je manje slavno,a dok sam radila na način B završilo je 6mj isključivog dojenja bez da se dalo kapljice vode i sveukupno 15mj dojenja. (moglo je još,al nije mi se dalo :mrgreen: )Uostalom uvijek kažem gdje sam ja dosla do svih potrebnih info o dojenju čemu mogu i zahvaliti da je uspjelo. A onaj koji prima informaciju ima priliku odlučiti sam za sebe

Gianna, ti su rodila u Petrovoj? Sjećam te se s teme o Petrovoj. Ova tvoja priča mi je totalno iznenađenje sa Petrovu. Prvo, da nisu dali nadohranu, a drugo da su te pustili s bebom u tom stanju doma.
Kad sam bila na babinjačama poslije prvog poroda (isto Petrova) jedna cimerica isto tako nije nikako mogla nahraniti bebu, ali pedijatar nije pustio bebu doma u tom stanju. Ne znam kako je završilo jer sam ja otišla, a cimerica je ostala. Rodile smo isti dan.

Da, Bella, rodila sam U Petrovoj ali samo tjedan dana nakon što su uveli rooming-in i to je bio sveopći kaos, pa volim svoje iskustvo pripisati njihovoj potrebi za prilagodbom. Jer i sestre su se žalile da one to ne žele da je njima koma, da se ne zna tko pije tko plaća, a bile su u tolkom strahu od glavne sestre Marije kao da je ona ne znam Hitler, jer njezine su smjernice samo dojenje, dojenje, dojenje, jer su jedva dobili status rodilišta prijatelja djece i da ne nabrajam...
Iskreno da nije bilo mogućnosti apartmana tj., mogućnosti da imam nekoga uz sebe ne znam kako bi to sve završilo.... A, kad sam vidjela djete u tom stanju veći strah u životu nisam vidjela.... I jako mi je krivo što sam toliko molila za pomoć i angažirala se, a pomoći nigdje.
Vjerujem da je sad situacija bolja, jer mi je kuma rodila prije dva tjedna i kaže da su se doveli u red.

Citiraj:

---

bella77 prvotno napisa

Gianna, ti su rodila u Petrovoj? Sjećam te se s teme o Petrovoj. Ova tvoja priča mi je totalno iznenađenje sa Petrovu. Prvo, da nisu dali nadohranu, a drugo da su te pustili s bebom u tom stanju doma.
Kad sam bila na babinjačama poslije prvog poroda (isto Petrova) jedna cimerica isto tako nije nikako mogla nahraniti bebu, ali pedijatar nije pustio bebu doma u tom stanju. Ne znam kako je završilo jer sam ja otišla, a cimerica je ostala. Rodile smo isti dan.

---

To je protuzakonito, ako mama želi dati bebi bočicu i otići doma, ne smiju oni zadržavati mamu i dijete u bolnici ako im ne ide dojenje.

Šta je slijedeće, ne možeš dobiti svoje dijete jer ne dojiš uspješno, a onda možda i direkt u Remetinec, a beba kod Opačičke.

Citiraj:

---

gianna87 prvotno napisa

Moj muž mi je masirao cice, stavljao obloge, držao malog na cici jer sam već od umora padala u nesvjest itd i napokon su nas pustili doma. Mali je izgubio na kilaži 430 grama što je po meni totalno van pameti. Zovemo odmah patronažnu koja je totalno prodojeća uspjetg ćemo mi to, slušam sve savjete, ali ni 15 dan od poroda nije vratio porođajnu težinu. Tad na njen savjet dajemo AD i nakon 15 dana nervoze i vrištanja, otpalih bradavica, suza i nemoći dobivamo dvosatni predah. Kombinirali smo dojenje i AD dva mjeseca, a onda sam odustala jer mi se iskreno više nije dalo boriti i patii kad je što jeo, da li je gladan ili nije... I nakon dva mjeseca tortura je završila i napokon sam počela biti opuštena i uživati u svojem djetetu koje također više nije bilo nervozno, plačljivo itd.
I na kraju priče podržavam dojenje i dalje, nadam se da će sa drugim biti uspješno, ali ako i neće, ovakav show si više nikad ne bi priuštila ma što od tko mislio o tome.

---

Bravo! Ja sam ISTO tako imala jade svjetske i na kraju priče: drago mi je da sam dala sve od sebe, ali ni-ka-da više si to ne bih priuštila. Bradavice skoro otpale, nema, ali neeeeeema dovoljno mlijeka, ma tko god što god pričao, beba urlikala i plakala, ja plakala i jaukala što od jada, što od boli... ma koma. Onda jad što sam dohranu uvela. Toliki jad da u svjesnosti da mi je dijete sito i konačno mirno i spokojno nisam ni to znala cijeniti jer sam se grizla i plakala što nemam dovoljno mlijeka.

A sad... rekla sam si: Ima-ima, nema-nema. I evo, nema mali ni 4 mjeseca, a mlijeka NEEEEEEEMA! S njom sam izdajala do zadnje kapi, do 6og mjeseca se našlo 50% i manje, ali sad evo i ranije neeeeeeeema! Unatoč inzistiranju na dojenju. Nestalo, bye bye.

Podržavam dojenje, voljela bih da imam potoke mlijeka kao neke. Došlo mi je da se ubijem kad mi je prijateljica s kojom sam šetala rekla da ona (kad joj je beba imala 3 mjeseca) izdoji 100ml iz jedne i 100 iz druge, a ja ne mogu 30ml iz obje u to vrijeme!

Moj savjet je- dojite drage moje, ali ako neće- šta ćeš?! Potraži svu moguću pomoć, daj sve od sebe da znaš da si sve za to dijete dala pa kako god da bude- prihvati!

Sretno svim dojiljama, stvarno je predivno priviti bebu i dojiti :-)

Mogucnost izdajanja nema ama bas nikakve veze sa dojenjem i kolicinom mlijeka
Niti mlijeko moze odjednom nestati, kao niti odjednom nastati (samo na pocetku nadolazi naglo u vecim kolicinama)
Ostalo je sve princip ponude i potraznje

gianna, grozno, jako mi je zao sto ti je tako bilo
beba ne smije biti gladna
u nasem rodilistu svaki dan vazu bebe i pazi se da pad ne predje 10% porodjajne tezine, koliko je normalni fizioloski pad
ima isto svakakvih slucajeva, di su sestre ovakve ili onakve, ali ako beba gubi na tezini vise od ocekivanog, reagira se (bar jesu kod ovih slucajeva koje ja znam)
beba se ni u kom slucaju ne smije dovesti u takvo stanje :-(
moja treca curka, nakon sto je super cikila 18 sati, sljedecih 12 nije htjela bi blizu cice - vristala je i nisam ju mogla umiriti
rekla sam sestri i nakon nekog vremena dali su joj malo glukoze
kad je proslo 12 sati od zadnjeg podoja dali su joj malo adaptiranog na casu (uz moju dozvolu), nisu je pustili samo tako
al malena je nakon toga primila cicu i evo skoro 14 mjeseci ne ispusta
hocu reci, bez obzira na rodiliste prijatelj djece i bez obzira koliko dojenje bilo vazno, kad se mora reagirati - mora se

ginger, i ja znam da je to u teoriji tako ( izdajanje i kolicina nemaju veze) ...ali, zasto su uvijek one koje ne uspijevaju u dojenju iste koje ne mogu skoro nista ni izdojiiti?

i sad,netko ko ne zna ce mi reci: a nisi imala mlijeka a ja cu ga ispraviti: ne,steko mi je let-down...
whatever,epilog je isti...

...moj kao u zekane, ja sam odbijala dati AD u više navrata (a pogotovo tu glukozu odma u rodilistu) i na kraju kad je pedica na karton napisala: pothranjenost (100gr mi je dobila u mjesec,nije se ni na porodjajnu vratila) morala sam davat 5x 90ml dnevno, tolike kolicine odjednom,kao da ju ni ne dojim... mjesecima sam se pitala,da sam barem pristala davati AD ranije,samo malo na casicu,mozda bi bilo drugacije....ovako sam uspjela jos 3mj dok je uopce htjela tu i tamo sisat...

skulirana, evo ja sam tri puta uspjesno dojila (dojim), a osim u fazi pocetne prepunjenosti nikad nista nisam mogla izdojiti (10 ml uopce ne racunam)
s tim da je moja prva cura u rodilistu svih 5 dana bila na adaptiranom i glukozi (uz uspostavljanje dojenja, naravno), a najmanja je jednokratno dobila i glukozu i adaptirano na casu
eto...

btw, ovo s manjom i ad su probali, jer su htjeli vidjeti zeli li beba uopce papati (nakon 12 sati od zadnjeg podoja)
glukozu je dobila kojih 9-10 sati od tog zadnjeg podoja, al ni to nije htjela (5 ml je popila)
ja sam naglasila da svakako zelim dojiti

Nikad nisam uspjela izdojiti vise od 30ml iz obje dojke zajedno!
Nikad. Trudila sam se i mučila satima sa elektricnom izdajalicom, rucnom i sa rukama.
Nikad mi nije naglo nadoslo mlijeko, cice su mi od prvog dana mekane.
Jastucici za dojenje mi nisu trebali jer mi mlijeko nije curilo.
Mali je vristao i imala sam ga doslovno 24 sata na cici.

Uspjesno dojim 14 mjeseci. Iskljucivo dojen do 6 mj.
Izdajanje, tvrdoca cica i plac bebe nisu uvijek znak da mlijeka nema.