Printable View
po meni se upravo Death-of-Art trudi i to svojski. zar je to tako teško razaznati iz njenih postova :)Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
i da, u retrospektivi su godina ili dvije upravo ništa, nada, nula, ali ovog trenutka kad pritisak traje 24/7 x mjesece i mjesece i čini ti se da se ne nazire kraj nema govora o nostalgiji, kužiš :)
Zanimljivo je da sam se po toj teoriji i ja "našla prozvana".Citiraj:
moia prvotno napisa
Ja osobno ne smatram da je "cura" dovoljno informirana, jer da je, onda bi znala da je to normalno ponašanje djeteta, a ne da ga je razmazila ili pogriješila što je odgovarala na svaki kme.
Apropo svega recenog, evo mog iskustva iz mog ugla.Naime kad mi je prva cerkica bila beba 3,4,5,6 meseci moj komentar mm-u je bio 'nek je ziva i zdrava, ali ja sam sa decom zavrsila", i to sam stvarno tada mislila, eto koliko mi je bilo tesko.A kada je napunila 2.god jedva smo cekali da napravimo jos jedno takvo malo zanovetalo:)
Samo sam ovog puta ja bila pshicki potpuno pripremljena, objasnjavala sam sama sebi i podsecala kako ce biti tesko, i prihvatila tako da kad je beba stigla sve je bilo super.
I kada se potpuno oduzmem i od psihickog i fizickog umora, jednostavno sednem kazem ok, to je to i proci ce, ili jos bolje legnem pa se ljubim sa mojim devojcicama :), i sve otpocetka, lagano i bez nervoze.
I sada razmisljamo kad cemo trece.....
ja ovo iz njenih postova nisam iščitala pogotovo ne kao misao vodilju ili sažetak njenog javljanja. iščitala sam nešto sasvim drugo, kao što sam i napisala. ali možda i griješim.Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
za tebe uopće nije zanimljivo ;) i onako usput, znaš li ti uopće definciju teorije i što teorija u svojoj suštini jeste jer ja ovdje nisam izvodila teorije, sorry :)Citiraj:
Anemona prvotno napisa
nego, koje li samo arogancije...no, s obzirom na tvoje postove općenito, mislim da je nisi niti svjesna pa ti je oprošteno ;)Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Ma definitivno si u pravu, idem brzo pročitati tvojih 385 postova, da pokušam upiti malo tvoje nearogantne pameti.:-PCitiraj:
moia prvotno napisa
evo, ja sam isčitala ovdje:Citiraj:
moia prvotno napisaja ovo iz njenih postova nisam iščitala pogotovo ne kao misao vodilju ili sažetak njenog javljanja. iščitala sam nešto sasvim drugo, kao što sam i napisala. ali možda i griješim.Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
Citiraj:
Death-of-Art prvotno napisa
Citiraj:
Death-of-Art prvotno napisa
Ne kažem uopće da se ne trudi, ali svoje dijete doživljava kao razmaženo i opsjednuto njome, a sebe retardiranom ili lijenom :mrgreen: pa čini mi se da bi joj bilo lakše da manje očekuje od oboje, to je sve...
Čak sam i ja munjena, došla do istih zaključaka. :lol:Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
napisala si post koji generalizira i njime si se obratila svima koji su napisali i jedan redak na toj temi, nisi li? :) po toj tvojoj teoriji svi smo trebali okrenut glavu na njen post i reci joj, nacitala si se svega, deal with it. :/Citiraj:
moia prvotno napisa
moia-hvala kaj si pametna i kaj pravilno rezoniraš , percipiraš i zaključuješ. :)
to je danas rijetkost.
Anemona, na tvoje komentare se uopće neću osvrtati. nastavi živjeti u zabludi odnosno uvjerenju da si popila svu pamet svijeta i da ti nitko nije ravan samo molim te dočekaj se na noge kad jednom prilikom budeš prisiljena tresnuti na zemlju.
Anchie i ostale. ja sam svjesna toga da je se on rodio zahtijevan. znam da je on takav.
a ja sam previše popustljiva. i tako smo se baš našli. zahtijevno dijete dobilo je mamu koju može slomiti vrlo lako.
da je njega umjesto mene potrefila neka mama koja je stroža i upornija nego što sam to ja , on bi se njoj u roku par mjeseci sigurno primirio i ne bi mu sa 7 mjeseci bila trauma kad mama ide 3 minute na wc. ja iskreno mislim da je on odmah shvatio kako me može kontrolirati i kako ću ja uvijek ali uvijek reagirati na sve njegove zahtijeve.
istina je da on nije kriv što je takav. jer takav je rođen.
ali ja jesam kriva što ga nisam znala obuzdati iz prve.
tj. nisam mogla. ne mogu ni danas.
on mene pogleda tužnim pogledom i ja sam gotova.
ljudi mi kažu "pusti ga da plače".
ne mogu. kako da ga pustim da plače?
on kad plače meni se čitav svijet sruši.
kad mu je bilo mjesec dana ja sam njega nosila na rukama i gurala kolica teška 20 kila od zrinjevca do kvatrića jer je eto njemu u jednom trenu usred šetnje puklo da on neće bit u kolicima nego hoće da ga nosim.
sory, al meni su neke mame rekle kako bi one svoju djecu stavile u kinderbet, zamračile bi sobu... beba bi cendrala možda 15 minuta i sama bi zaspala.
ja ne mogu pojmiti da ga ostavim samog da se uspava i to je moj problem.
a većina žena to radi. a moj uopće ne spava u kinderbetu, kinderbet mi samo za presvlačenje služi.
mame mi se hvale kako njihov pojede kašicu bez da se pomakne... a moj zakelja sve po sebi i okolo sebe zato jer hoće uzet zdjelicu s kašicom u ruke a ja mu nisam u stanju reći "ne" nego mu dam zdjelicu i on rukama jede iz nje. i kaj ću? kad vidim kako je sretan kad to čini što ću drugo nego ga pustiti da se sav zamusa.
mame mi se hvale kako njihov doji točno svaka 4 sata... a moj doji ovako svakih: 3 minute, 5 minuta, 10 minuta, 1 minuta, 8 minuta, sat vremena, dva sata, 5 minuta, 1 minuta, pola minute, 20 sekundi, 2 sata, pola minute...
previše mu dopuštam i nisam sigurna koliko je to dobro.
u pravu ste kad kažete da se djeca rode zahtijevna.
ali mislim da niste u pravu kad kažete da se to ne može dovesti u red.
ja vjerujem da bebe osjećaju koliko nas mogu kontrolirati. i moj je odmah shvatio da sam ja u stanju njega nositi 5 sati u komadu i da ću ga izvadit iz kolica čim zacendra.
istina je da puknem po šavovima upravo zato jer sebi zamjeram.
ne kažem ja da je neki bed što je on meni toliko privržen...ali daj molim te... pa da krene s vrištanjem čim se ja ustanem s poda. igramo se na podu s igračkama a on svakih 3 sekunde gleda prema meni da provjeri jesam li tu i vidim da je sav histeričan, maltene se trese i ko da živi u strahu da ću se ja pomaknuti. to mi nije normalno i to mi je fakat too much.
ali što je tu je.
ja to ne mogu promijeniti jer nastavit ću po svom jer takva sam i nisam u stanju disciplinirati bebu.
on će i dalje spavati sa mnom u krevetu, i dalje će se uspavljivati na sisi sat-dva i dalje ću ga držati na sebi dok surfam netom i sve ostalo (evo, upravo spava na meni)...
i ne... ne mogu ga ostaviti nikome jer neće nikome da ide. čak ni tati.
bojim se da će situacija biti sve gora a ja moram natrag na predavanja i na posao.
što kad krene u jaslice? kako će uopće krenuti u jaslice? kakva će tek to tragedija biti?
pa ne mogu biti na porodiljnom idućih 20 godina, čime ću ga uzdržavati?
pa ne može samo moj muž biti zaposlen.
i ne. ne mislim da histeriziram.
živjela sam s bratovom ženom i boravila 24 sata dnevno s njezinim bebama i kad se toga sjetim pomislim samo "Blago joj se".
jesu li njezina djeca rođena takva da se oko njih ne treba plesati 24/7 ili su osjetili da od nje neće dobiti svu pažnju svijeta... ne znam... znam samo da smo ja i ovaj moj još povezani pupčanom vrpcom i da tu nema pomoći dok ja ne riješim u glavi da moram malo ohladiti.
bojim se da ovdje na rodama odveć brijete na spiku "apsolutne istine" pa one vaše knjižice iz rodinog kljuna ko da su Biblija.
ne. niste uvijek u pravu i ne, nije sve što kažete Zakon. vi furate svoje psihoanalize djece ko da je to matematika.
2+2=4 ekvivalentno tome "bebu je nemoguće razmaziti".
to je samo vaše mišljenje i krivo je.
niste ni vi Izvor svega znanja o djeci.
bez uvrede... ali često pristupate pretenciozno govoreći o nekim stvarima kao da su do temelja definirane.
definirati djecu je radikalno, fanatično i na kraju krajeva banalno i apsurdno.
al,ah. šta ja znam. ja sam jedva punoljetna neinformirana glupačica.
ja cu ti samo napisati da si djelomican odgovor dala sa ovim: "on mene pogleda tužnim pogledom i ja sam gotova.." dokle god ces se ti tako osjecati, vezano uz sve, ma koliko ces pokusavati neces dobijati zadovoljavajucu reakciju. jer se i sama boris sa sobom. ko sto se svi bore kad se nadju u novim izazovima i pokusavaju dobiti najbolji rezultat na sto optimalniji nacin. nasi odgovori i komunikacija (kako sa djetetom tako i sa odraslima) nije samo u rijecima. i ti i ja, a djeca jos vise, iscitavaju i ono sto, na prvi pogled, nije vidljivo. iscitavaju tvoje geste i tvoje osjecaje. djaba ti vikala nesto, ako tvoje tijelo u tebi vristi suprotno. to ti je primjer sa plakanjem i pusti ga da place i zasto ti to ne uspijeva. meni je godinama trebalo da moje NE zaista i bude ne, a ne- ne sa upitnikom, ne- znas ja to ne bi htjela ali ako ti to toliko znaci, onda da itd. jedino gdje ne NE od prvog izrecenog puta znacilo i dozivljavano kao NE je bilo izletavanje na cestu jer tu se zaista nisam ni u kojem segmentu psihe ili emocija neckala jel joj govorim ispravno i grijesim li. nadam se da ces ispravno iscitati ovaj post. svi smo mi od krvi i mesa i preispitujemo svoje postupke i odluke iz dana u dan :)
Dajmo svoja iskustva, komentirajmo probleme i nacine na koji su ih drugi rijesili, ostavimo se etiketiranja sugovornika.Citiraj:
moia prvotno napisa
DoA, za mene je pohvalno što nemaš srca pustiti svoje dijete da plače i s te strane sve pet. Hoću ti po tom pitanju reći da si nemaš što zamjeriti i da se slobodno opustiš. Ali s druge strane ne sviđa mi se da drugim majkama savjetuješ da "srežu to u korjenu". Ako ti paziš na svoje dijete, dozvoli drugima da paze na svoje.Ti kažeš da se djecu može dovesti u red.Ja ti kažem ovo: može ih se naučiti da mogu plakati do sutra i da neće postići ništa, pa da na kraju prestanu plakati i pomire se sa situacijom. Ja znam odrasle ljude koji su odgojeni na takav način. Ti ljudi imaju problema s odnosom prema roditeljima i braći, sa zasnivanjem svoje obitelji, nemaju osjećaj vlastite vrijednosti, ne cijeneći sebe teško im je bezuvjetno i opušteno voljeti druge. I ja sam jedna od tih odraslih ljudi. Zato te molim da ne savjetuješ novopečenim majkama da to rade sa svojojm djecom.Kad gledaš svoju prijateljicu ili šogoricu i njihovu savršeno mirnu djecu, ne znaš što će od te djece kasnije ispasti. Možda su to jednostavno mirna djeca, a možda su to djeca slomljenog karaktera koja će tek u pubertetu početi pokazivati znakove problema. Možda je nihovim majkama danas lakše nego tebi, ali će im tijekom idućih godina biti puno teže.Ti odgovaraš na plač svog djeteta jer slijediš svoj instinkt. I dobro radiš. Slobodno nastavi tako i ne moraš se smatrati retardiranom.
Ovo je zbilja grozno kad mi piše sve u jednom pasusu... zamislite razmake između nekih rečenica, molim vas
zamislit cu ako ti zamislis u mojima :mrgreen: ENTER DoA i nemoj smetnuti s uma da ti beba ima tek 7 mjeseci i da jos ne zna kako s tobom komunicirati i da ce tvoje "citanje misli" ubrzo prestati i da ce ti dijete znati reci sta zeli i s vremenom ce moci shvatiti i tvoja obrazlozenja zasto nesto (ne)zelis.Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
DoA, sto ti u stvari zelis od forumasica na Rodinom forumu?
Da te potapsaju i kazu da si u svemu u pravu i da samo naprijed, ostavis dijete da urla za tobom u sobi ili u kolicima?
Ajde reci otvoreno, kad se vec tako ljutis, sto ti treba?
Jer na forumu ces naici na razlicita misljenja i neces dobiti samo povladjivanje i utjehu.
I sto sad prozivas Rodin kljun.. pola forumasica koje su ti se javile s misljenjem koje te bocnulo, vjerojatno ga nikad nisu ni imale u rukama.
Osobno, meni se cini da ti imas problem samo sama sa sobom.
Dijete trazi ono sto mu treba, bez primisli i skrivenih namjera i s punim pravom ocekuje od tebe, osobe koja se najvise/najintenzivnije bavis njime da mu potrebe ispunis. POTREBE, ne zeljice i izmisljotine.
Ti, kao odrasla, odgovorna osoba, odlucit ces hoces li odgovoriti na sve njegove potrebe pa makar to tebe dekomodiralo i dovelo u poziciju da si mu na raspolaganju 24/7 (ili manje, ako imas mogucnost ukljuciti partnera u dio brige/igre/setnje) ili ces ponekad, vlastitom svjesnom odlukom svoje potrebe staviti pred djetetove.
Razmisli malo - jesi li podijelila na forumu svoje dileme zato jer te kopka da stav kako "malo deranja nece skoditi" i "razmazila sam ga" ne drzi vodu i nije ti ugodno s njim, jesi li htjela neciji "amen" u namjeri da ga pustis da place, da mu nesto uskratis i sl. pa se sad ljutis jer nisi to dobila ili nesto trece... dosla si prosvijetliti foirumasice da je stav koji zauzima vecina nas na Rodi, neispravan, glup, blesav, .. .nadopuni cime hoces...
Zauzmi stav kakav mislis da je ispravan i rascisti sa sobom zasto je on za tebe i tvoje dijete ok, ali nemoj drugima taj stav prodati kao ispravniji od njihovog. :)
koliko ja vidim ona bi nosala svoje "razmaženo" dijete a naša djeca neka plaču u kinderbetima :mrgreen:Citiraj:
BusyBee prvotno napisa
ot mislim da sam skontala kako u novi red...:jupi:
vrlo mi se opasnim čini svaljivati na dijete odgovornost za svoje ponašanje prema njemu
možeš učiniti sve da mu udovoljiš, ali ako to čini9š u grču i nevoljko,
dijete reagira na to kako se osjećaš
bolje je napraviti manje, ali s dobrom voljom i veseljem
PRIMJER
žena drži 1,5 godišnjaka na rukama i prigovara mu
-joj, kako si težak, pa ne mogu te držati, pa ovo, pa ono
eeej!
ili ga nosi s osmijehom
ili ga spusti i reci mu da je pretežak te ga zagrli i pomazi kad zaplače jer mu se ne sviđa tvoja odluka
Bebabeba, moia, death of art, moje skromno mišljenje je da je teško dobiti podršku na ovakvoj temi,gdje se jedino politička korektnost računa, iskrenost vrijedi nula bodova, tako da, Bebabeba, definitivno je bila greška otvarati ovakvu temu, jer tu samo politička korektnost pobire bodove. (a politički korektno je skakati na SVAKI KME, to je nepisano pravilo ovog foruma, tek toliko da se zna )Meni uvijek bude žao kad vidim da se priča toliko izvrne da ispadne kao da je npr. Anemoni (no hard feelings, anemona) više stalo do npr. bebabebinog djeteta, negoli samoj bebabebi. A to ćemo se valjda složiti da definitivno nije istina.
Dijana, molim te, nemoj pretjerivati. Ovo sto si napisala je tvoja istina, kako ti nesto dozivljavas.
Nije uopce do politicke korektnosti nego do koncentracije roditelja koji slicno misle.
Osobno na forumu pisem istinu, cesto mi se iskrenost i obila o glavu, zato podrazumijevam da i drugi pisu ono sto doista jest kod njih, a ne sto je politicki korektno.
a ti krivo kontaš.Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
htjela sam reći da je laž da se mala beba ne može razmaziti-broj 1.
broj 2-srezati u korijenu znači ne nasjesti na laž broj 1 i jednostavno dijete ne naučiti na to da misli kako bez mame ne može disati.
ja smatram da sam krivo napravila i da sam se takoreći sama uvela u tešku situaciju jer sam čitavo vrijeme od početka sebe uvjeravala da će biti bolje pa sam sve popuštala i to je postalo sve gore. kad mu je bilo 3 mjeseca mogla sam otići na wc. sad kad ima 7 mjeseci ne mogu otići na wc bez njega.
broj 3... ma briga mene kako će tko sa svojim djetetom. ja sam samo rekla na koji način žene sebi mogu olakšati i to je to.
no, ne bih ja rekla da je ovdje glavni problem što i kako će tko sa svojim djetetom... nego vidim kako se neke majke vole češati tamo gdje ih i ne svrbi.
naprimjer na ovom forumu niti jedna žena ne smije reći da je umorna poslije poroda. vi joj odmah zovete socijalnu službu da joj pokuca na vrata.
sory, to mi je degutantno.
tim više što većini ovdje nije uopće namjera pomoći nekome već većina (ne sve, većina) žena ovdje daje savjete samo zato jer će u tom svom savjetu navesti usporedbu sa samom sobom tipa:
"ja nikad nisam bila umorna... meni to ništa nije bilo teško..."
misleći kako će time dobiti titulu za majku godine.
ne znam s kim se ovdje neke žene natječu?
tko je bolja majka?
svaka majka je svom djetetu najbolja tako da mi ovakvo suptilno nametanje "ja sam bolja majka od tebe..."
je definitivno bezvezno i besmisleno.
da ne kažem kako je patološki infantilno.
DoA preporučujem ti knjižicu Jespera Juula 'Znati reći ne mirne savjesti'. Mene je njegovo predavanje i dotična knjižica preporodila.Ujutro sam slušala predavanje, a popodne sam napunila kadu i legla u nju, a kad je MM sa djetetom na rukama ušao u kupaonicu jer "dijete voli gledati kako se mama kupa" rekla sam VAAAAN (mirne savjesti).
Dijana, ja prva nisam nigdje napisala da treba skočiti na svaki kme. BebaBebin post mi je u redu, ona piše o svojim dilemama. I razumijem da ima objektivnih problema, i nema ih samo ona, netko ima probleme s psihom, netko s leđima. Dok sam otvorila temu tu je bilo već tri stranice odgovora pa se nisam trudila, ali BebaBeba ima moju punu podršku.
Uključila sam se na DoA koja savjetuje drugima da rade ono što ni sama ne bi radila sa svojim djetetom. Ona nema moju podršku kad preporuča novopečenim majkama da dovedu svoju djecu u red. A ima je u svemu ostalom što radi.
potpis pod cherry, ako sam prenervozna od nošenja sjest ću pored djeteta i tješiti na druge načine, ali najgore mi se čiini ostaviti ga u sobi, i to zamračenoj :/
Iskreno ja ne smatram da je greska bilo otvarati ovu temu. Greska su ova prepiranja. Po meni sasvim nepotrebna jer bar meni je super i korisno cuti druga misljenja, makar se ona meni ne svidjela jer, kako je netko rekao ja cu misljenja procitati, a dal cu ih uzeti u obzir ili nastaviti po svom, to je cisto moja odluka. Nitko se nebi trebao "paliti" zbog tudih misljenja, procitajte, ako ocete uzmite u obzir, ako ne - nikom nista!
Btw, ja sam od svih ovih postova iz puno njih "izvukla" ono sto pase prije svega mojoj bebi a i meni. I da, i dalje mislim tj ZNAM po svojoj curici da se dijete od 5 mjeseci MOZE na neki nacin razmaziti, i sudeci po mom djetetu nitko nemora bit uz nju 24h na dan, jer ona se sama zna zaigrati, zna sama zaspati a kad joj nesto treba dobrano to zna pokazati.
Apropo DOA, draga, ja sam isto "jedva punoljetna glupačica", imam 21 godinu i pojma nemam takoreci ni da sam ziva, ali trudim se, vidim da je tvoja beba zahtjevnija od moje, i da se kao i ja jako puno preispitujes, ali savjetujem ti isto sto sam gore napisala - procitaj - poslusaj - ignoriraj. Ti najbolje znas svoju bebu i najvise ju volis i tu se uopce nema sto pricati i isto tako najbolje znas njene potrebe. Dala bih ti jedan savijet koji je po meni koristan, ali nazalost ne mogu ovdje jer cu bit zestoko "nabijena na kriz" a to zaista ne zelim, kao sto ni ne zelim ulaziti u konflikte ni sa kime ovdje. Zato mi se javi na PP :)
@Dijana ja cu tvoj post u potpunosti debelo potpisati, ali kao sto sam rekla - ipak se nesto moze izvuc iz ovih postova pa smatram da nisam totalno bas fulala s temom!
:-D:-D:-DCitiraj:
Mima prvotno napisa
tnx.
Samo ovoliko: otvaračica teme je zbilja jako mlada, na antidepresivima je, ima neračišćenih odnosa s majkom-kako se njoj na ovoj temi pomoglo? Ja jedino vjerujem da je morala popiti još koji antidepresiv više.
evo, ja sam bila umorna poslije poroda i napisala sam to već na par mjesta na forumu, i socijalna me još nije našla...Citiraj:
Death-of-Art prvotno napisa
Jok, ipak nisam, ovaj forum ipak nije vrijedan toga :grin:Citiraj:
Dijana prvotno napisa
evo. nisam niti sumnjala da će se barem jedna osoba uhvatiti najgluplje moguće stvari koju sam napisala u naletu čisto bezveze i tako je doslovno shvatiti i dubokoumno o njoj filozofirati idućih 5 stranica.Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
gle.. just forget it.
o tome sam zapravo pisala tamo gore...iako se to ne odnosi samo na NE vec da izgovorene rijeci budu u skladu sa onim sto zaista osjecamo, zelimo, trebamo...i nakon knjige treba rada. znam da meni je :)Citiraj:
Mima prvotno napisa
a gle, moje je mišljenje da ima nekih mama, svakako u kombinaciji s karakterom djeteta, koje jednostavno imaju to nešto u sebi da se puno posvete djeci, ali ih nekako nauče da znaju kad im mama nije dostupna pa ne kmeče.
nije samo u karakteru djeteta, jer ja mislim da bi sve bebe bile najsretnije kad bi mama bila cijeli dan njima na raspolaganju.
imam jednu prijateljicu koja je to sve nekako posložila da joj djeca stvarno sama zaspu u krevetu, da se igraju u vrtiću, od kad su bile stvarno male bebe.
osobno, mislim da je stvar u njenoj smirenosti. ona to nekako tako smireno sve postavi, žena je totalni zen. i stvarno vjerujem da su i njene bebe bile zadovoljnije, iako su spavale same u krevetiću, od onih beba gdje mame moraju piljiti u strop dok djeca ne zaspiju, a u sebi kuhaju i živciraju se jer je u kuhinji kaos, one neotuširane i masne kose. i u sebi mole boga da dijete što prije zaspije, i sa svakom minutom im se tlak penje na osamsto i na kraju bi dijete najrađe opandrčili nečim po glavi, samo da već jednom zaspe. (ovo mislim, naravno, figurativno).
različiti smo, imamo različite obitelji, različite muževe. ja mislim da treba naći neki sistem, koji nam odgovara. promijeniti ono što se može promijeniti. meni je totalno bezveze utjeha - proći će. izdrži.
šteta je ne uživati u tim preslatkim malim bićima dok su tako mali. nego izdržavati i mučiti se.
ne kažem da svako ne pukne tu i tamo, i da je to lak posao. ali, ne bi trebao biti ni baš u rangu robije. :-/
DOA ne sekiraj se glupostima. Ti znas najbolje za svoje dijete. Kao i ja za svoje. Kao i svi ovdje za nasu... ups svoju djecu... fakkkkkkkk ne rade mi ssmajlici...
Ajde drago mi je. Ali su te propisno izvozali, ipak. BzvzCitiraj:
BebaBeba prvotno napisa
Ma nisu, fala bogu pa nisam bas toliko glupa da bi se zaozbiljno dala izvozati i nasekirati na forumu! Slusati ili ne je stvar izbora a ja sam temu otvorila, prema tome - trazili ste - dobili ste!
Ajme, cvijeta, potpis sto puta, pogotovo na zadnji pasus.
opet smo krenuli u osobne prozivke, molim vas da stanete s time jer cu zakljucati topik!
Potpisala bih Cherry, od a do z. DoA, ovo ti govorim i kao psiholog, ostavi klinca rađe da neko vrijeme kmeci sam nego sto skaces na svaki njegov kme a toliko se lose osjecas zbog toga. Postavi osobne granice, odredi do kuda mozes ici...nema goreg nego kada djetetu kao nudis sve a onda mu stalno zbog toga predbacujes.
A sto se tice politicke korektnosti, naprosto ne razumijem sto od nas ocekujete?
kad mu je bilo mjesec dana ja sam njega nosila na rukama i gurala kolica teška 20 kila od zrinjevca do kvatrića jer je eto njemu u jednom trenu usred šetnje puklo da on neće bit u kolicima nego hoće da ga nosim.
sory, al meni su neke mame rekle kako bi one svoju djecu stavile u kinderbet, zamračile bi sobu... beba bi cendrala možda 15 minuta i sama bi zaspala.
ja ne mogu pojmiti da ga ostavim samog da se uspava i to je moj problem.
a većina žena to radi. a moj uopće ne spava u kinderbetu, kinderbet mi samo za presvlačenje služi.
mame mi se hvale kako njihov pojede kašicu bez da se pomakne... a moj zakelja sve po sebi i okolo sebe zato jer hoće uzet zdjelicu s kašicom u ruke a ja mu nisam u stanju reći "ne" nego mu dam zdjelicu i on rukama jede iz nje. i kaj ću? kad vidim kako je sretan kad to čini što ću drugo nego ga pustiti da se sav zamusa.
mame mi se hvale kako njihov doji točno svaka 4 sata... a moj doji ovako svakih: 3 minute, 5 minuta, 10 minuta, 1 minuta, 8 minuta, sat vremena, dva sata, 5 minuta, 1 minuta, pola minute, 20 sekundi, 2 sata, pola minute...
previše mu dopuštam i nisam sigurna koliko je to dobro.
Sve navedeno je moje dijete napravilo nebrojeno puta - nista od toga ne dozivljavam kao problem niti dokazom da mi je dijete zahtjevno. naravno da sam nekad vise ili manje sretna cinjenicom da razmazuje jogurt po kosi ili sto me kicma boli od slinga (a kolica zjape prazna) ali ne opterecujem se time, niti dijete smatram odgovornim za moj povremeni umor i zasićenost.
naravno da imamo pravo na umor i zasićenost ali je i nasa odgovornost kako cemo se s njime nositi a ne djetetova.
ahahahaha evo ovo sam ja; sto posto točan opis - i kad je postalo zaista neizdrživo rekla sam djetetu iskreno: ja ovo više ne mogu, tu sam u sobi pored a ti lijepo zažmiri, smiri se i spavaj. I gle čuda, dijete je zaspalo. E sad, jest da je mali problemčić u tome što sam to djetetu rekla kad je imalo 5,5 godina :mrgreen: Ali MM još uvijek nije!Citiraj:
od onih beba gdje mame moraju piljiti u strop dok djeca ne zaspiju, a u sebi kuhaju i živciraju se jer je u kuhinji kaos, one neotuširane i masne kose. i u sebi mole boga da dijete što prije zaspije, i sa svakom minutom im se tlak penje na osamsto i na kraju bi dijete najrađe opandrčili nečim po glavi, samo da već jednom zaspe. (ovo mislim, naravno, figurativno).
Ja ću potpisati ovo, ako ja napišem, da ne ispadne opet da pametujem. :roll:Citiraj:
BusyBee prvotno napisa
A ti BebaBeba ne znam gdje si isčitala da me tvoje drugačije mišljenje specijalno nervira, vjeruj mi, pogriješila si. :-)
I da, još i (vrlo kreativno) potpisujem i cherry i njenu potpisnicu Bubicu. Nemam kad pisati jer sam spora u oblikovanju misli u razumljivu formu.