Zasto su kineske majke superiorne

ja sam misljenja, da je svaako dijete osoba za sebe, te svaka familija isto tako.
ako izuzmemo extreme u oba smjera (nisam primjetila da safran stoji sa bicem kod djeteta), polje djelovanja je jako siroko. i ovisi kako o djetetu, tako i o roditeljima, te o njihovim stavovima. nsita tu nije u kamen uklesano.

inace ja nisam primjetila da su kissin, anne sophei mutter &co, nesretni i jadni ljudi. upravo suprotno. a bome i janica mi izgleda kao prilicno uravnotezena zena. a vjezbali su puno i prilicno.

svatko gleda sa pozicije svog djeteta i sebe, pa mu automtski puno toga izgleda i strano i nemoguce i cudnovato.

Pa onda u redu, inače je pokazivanje djetetu kako se nešto crta baš vrlo loše.

I što im je to dobro donijelo? Još vlada komunizam. Ljudi se povijaju pod autoritetom ko pred bogovima. Najjeftinija su radna snaga, odnosno izrabljuju ih. Nad Kinom se nadvio ogroman oblak zagađenja vidljiv iz orbite. Nose se maske na licu da se ne udiše kancerogeni zrak. Njihovi proizvodi su sinonim za nekvalitetu, a hrana za upitnu zdravstvenu ispravnost. Filmovi i kultura su im blago rečeno jezivi. Imali su donedavno, ili još, imaju politiku jednog djeteta i oko toga su bile strašne drame, a vrhunac svega je politika da ako nekog srušiš na cesti i on završi u bolnici moraš mu plaćati liječenje do kraja liječenja/kraja života. Rezultat toga je ovo: https://m.youtube.com/watch?v=dOmYKS0b9aM

A pogledaj Ameriku - oni su odselili svoju industriju u spomenutu Kinu, ostalo im je zagađenje iz industrijske ere + hrpa nezaposlenih koji su mogući trigger budućeg rata....

Uostalom, pogledaj što je nama naša borba dala, he he he....

Pa da. Ljudi koji ne cijene život drugog čovjeka otvaraju tvornice u Kini, zagađuju maksimalno, a to se prelama na leđima kineske sirotinje. Ponavljam, što im je dobro donijelo? Imaju tucet pijanista, i svaki znanstveni tim ima po jednog Kineza? Uz takvu superiornost nj majki očekivao bi da će svojim primjerom održat lekciju svima, ali ne, oni danas prednjače u trci prema ekološkom kolapsu.

Moram priznati da mi Janica Kostelić djeluje kao čista suprotnost riječi uravnoteženo, a o Anne Sophie Mutter ne znam ništa osim da je genijalna glazbenica, no stjecajem okolnosti znam dosta o nekolicini baš glazbenika sa kojima se (uvijek roditelji!) jako puno radilo kad su bili djeca, i ne bih sa svoje točke gledišta rekla da su ti ljudi sretni ljudi, ali naravno, tu se uvijek može postaviti pitanje što je za koga sreća (a na kraju krajeva, i tko je uopće sretan). Mislim, jasno je da je ono što su konkretno Kostelići (a sigurno i ASM) prošli kao djeca ekstremno, a jasno je i to da još puno više djece prođe takvo djetinjstvo, a ne postanu Kostelići ili svjetski poznati violinisti (kod ovih prvih barem možeš reći da je vrijedilo). No, mislim da se takvi ekstremi ionako 99,9% nas uopće ne tiču.

Meni se uopce ne ide u generalizaciju bilo kojeg naroda.( iako se Kineskinje spominju u naslovu)
Mi nismo u Kini, pa su stvari prilicno drugacije.
Ali moram reci da mi je strasno sto vlastitu djecu od ulaska u obavezni skolski sustav mjerimo gotovo iskljucivo po tom uspjehu i po uspjehu izvanskolskih aktivnosti. Godinama ih mjerimo i usporedujemo sa drugima.
Meni je to strasno.
Strasno mi je kad su u pitanju manje uspjesna djeca , a strasno mi je i u slucaju kad su djeca super uspjesna .

To nije uspjeh kako ga ja vidim. Drilati dijete da ostvari moje ambicije. Uspješan čovjek ima sve u balansu. Karijeru, obitelj, emocionalno zdravlje.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

I što im je to dobro donijelo? Još vlada komunizam. Ljudi se povijaju pod autoritetom ko pred bogovima. Najjeftinija su radna snaga, odnosno izrabljuju ih. Nad Kinom se nadvio ogroman oblak zagađenja vidljiv iz orbite. Nose se maske na licu da se ne udiše kancerogeni zrak. Njihovi proizvodi su sinonim za nekvalitetu, a hrana za upitnu zdravstvenu ispravnost. Filmovi i kultura su im blago rečeno jezivi. Imali su donedavno, ili još, imaju politiku jednog djeteta i oko toga su bile strašne drame, a vrhunac svega je politika da ako nekog srušiš na cesti i on završi u bolnici moraš mu plaćati liječenje do kraja liječenja/kraja života. Rezultat toga je ovo: https://m.youtube.com/watch?v=dOmYKS0b9aM

---

da, a ti komentiraš sve to s tipične pozicije zapadne superiornosti.
mi ćemo njih naučiti.
kineza je 1,5 milijarda.
mi ne znamo voditi državu od 4 milijuna ljudi.

Uh, ako dijete na početku učenja klavira mora vježbati po 2 sata dnevno, onda mijenjaj pedagoga.

Moguće da je prodigy, ali i tada treba razmisliti i odvagati kako to voditi dalje. To su kritične godine.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

da, a ti komentiraš sve to s tipične pozicije zapadne superiornosti.
mi ćemo njih naučiti.
kineza je 1,5 milijarda.
mi ne znamo voditi državu od 4 milijuna ljudi.

---

Ne vidim Hrvatsku kao zapad.
Komentiram ono što vidim.
Da su tako superiorni ne bi bili u d*eku u kakvom jesu.
Ima ih puno? To bi im trebala biti olakotna okolnost s obzirom na takvu pamet i disciplinu, a ne otegotna. Pazi, oni imaju 1.5 milijardi malih wunderkinda. Gdje su to pokazali? Neka nitko ne krene s gospodarstvom jer druga strana tog ubrzanog rasta je ekološka katastrofa.

Ja selektiram ono što se mora i ono što se može, a ne mora.
Škola, pranje zubi, samostalno hranjenje i ostalo što ste naveli je nešto što se mora. Ok, znam da sve možemo izbanalizirati do kraja i reći da se ni to ne mora(u konačnici, samo se mora umrijeti), ali to je ipak nešto što je u današnjem društvu neki minimum moranja.
Klavir, sport i ostale izvannastavne aktivnosti su nešto što bi, po meni, ipak trebalo biti prije svega plod djetetove želje, a tek onda i roditeljskog poticanja. Kao što sam već napisala, ako vidim da djetetu nešto zaista nije sjelo do kraja i da mu je muka i dosada kada mora ići, onda ne bih inzistirala. Ako vidim da dijete tek povremeno ne želi otići jer se u tom trenutku zabavilo nečim drugim, onda inzistiram da ode.
I općenito, slažem se sa Sirius. Danas su akademski uspjesi i općenito razvoj kognitivnih aktivnosti na vrlo visokoj cijeni. Ne znam. Ne vidim zašto bi dijete (ako govorimo o djetetu urednog i zdravog razvoja) trebalo biti ciljano bombardirano svim tim aktivnostima koje pospješuju kognitivni, govorni ili bilo koji drugi razvoj. Dijete treba biti dijete. Neopterećeno i razigrano. Što ne znači da takva nisu i djeca čiji roditelji ciljaju na poticanje razvoja, ali ja tome ne vidim svrhe ako za to nema zdravstvene indikacije.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

I što im je to dobro donijelo? Još vlada komunizam. Ljudi se povijaju pod autoritetom ko pred bogovima. Najjeftinija su radna snaga, odnosno izrabljuju ih. Nad Kinom se nadvio ogroman oblak zagađenja vidljiv iz orbite. Nose se maske na licu da se ne udiše kancerogeni zrak. Njihovi proizvodi su sinonim za nekvalitetu, a hrana za upitnu zdravstvenu ispravnost. Filmovi i kultura su im blago rečeno jezivi. Imali su donedavno, ili još, imaju politiku jednog djeteta i oko toga su bile strašne drame, a vrhunac svega je politika da ako nekog srušiš na cesti i on završi u bolnici moraš mu plaćati liječenje do kraja liječenja/kraja života. Rezultat toga je ovo: https://m.youtube.com/watch?v=dOmYKS0b9aM

---

Offt. nema takve ekološke katastrofe kakva je rat. Nikakva industrija to ne može sustići. Da samo spomenem Hirošimu (u glavi mi je zbog jučerašnjih vijesti).

Iz vlastitog iskustva: slučajno sam se zatekla u avionu iznad Arapskog poluotoka (vraćajući se sa spomenutog Dalekog istoka) negdje godinu dana nakon zaljevskog rata... Ne znam točan datum, rane devedesete. Ne možeš to zamisliti - pustinja iz zraka izgleda kao karta, kao nacrtano nešto, ali u njoj gore baklje - dim - oblaci... razorena postrojenja, užasno...

Ne kažem da je to po bilo čemu posebno (ima toga po svijetu više nego je čovjeku ugodno misliti, kamo god se okreneš) ali me se dojmilo jer sam vidjela na svoje oči mrvicu tog užasa.

A Kinezi to sigurno nisu izazvali. Ne kažem da nisu izazvali štošta drugo, ali nisu iznimka. Na žalost našu i budućih generacija.

A što se tiče baš Kine - što učiniti? Prestati kupovati njihovu jeftinu robu? Da, to je jedan od načina... ali šipak, kad bolje razmisliš, za mnoge stvari ni ne znaš odakle sve dolaze i koliko posrednika prolaze (globalizacija na djelu) pa je to teško izvedivo.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

A što se tiče baš Kine - što učiniti? .

---

a kako bi bilo - ništa? i ostaviti kinezima da nešto učine ili ne učine. pustite kineze na miru :D pitanje je kako bi im država izgledala da su drugačiji, a nije pitanje usporedba s nama. vjerojatno bi bili gladni.

e, rehab, tu si na skliskom terenu :mrgreen:
mm dan danas zamjera svojoj mami da ga nije tjerala. za ništa nikad.
ili ja sa svojom biciklom :lool:
nije mi se dalo učiti pa me nitko nije tjerao. i onda sam je traljavo naučila, kasno, i dan danas se ne osjećam sigurno na njoj. i to mi u principu - smeta.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

e, rehab, tu si na skliskom terenu :mrgreen:
mm dan danas zamjera svojoj mami da ga nije tjerala. za ništa nikad.
ili ja sa svojom biciklom :lool:
nije mi se dalo učiti pa me nitko nije tjerao. i onda sam je traljavo naučila, kasno, i dan danas se ne osjećam sigurno na njoj. i to mi u principu - smeta.

---

točno, i ja znam odrasle ljude koji zamjeraju svojim roditeljima da ih nisu u djetinjstvu naučili da se trude i rade i strpljivo sjednu za nešto
sad, tu se postavlja pitanje dokad su roditelji odgovorni za to, jesu li ti ljudi u 20 godina svoje punoljetnosti mogli išta sami kod sebe promijenit u tom smjeru..

uglavnom, kina i turkmenistan aside, mislim da pitanje "gdje je mjera" nije nimalo jednostavno
slažem se s čini mi se rehab po pitanju nepovjerenja u "mama zna najbolje", dovoljno je vidjet koliko odraslih ljudi za sve svoje probleme krivi mamu. Hoće li mi za 20 godina zamjerati da ih nisam dovoljno tjerala, da sam ih previše tjerala, ili pak reći hvala mama što si me tjerala/što me nisi tjerala..
ja sam u ovih 6 godina vidila da sam ja sklona manje očekivat od djece nego što oni mogu. neki od pokazatelja su mi i to da su starijega sve živo tete u vrtiću naučile: kako da skine majicu, kako da si sam izvadi juhu ili namaže namaz na kruh, kako vezati vezice... meni nije palo na pamet da je on spreman na to :škartoc:

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

točno, i ja znam odrasle ljude koji zamjeraju svojim roditeljima da ih nisu u djetinjstvu naučili da se trude i rade i strpljivo sjednu za nešto
sad, tu se postavlja pitanje dokad su roditelji odgovorni za to, jesu li ti ljudi u 20 godina svoje punoljetnosti mogli išta sami kod sebe promijenit u tom smjeru..

:

---

ovo moje, odnosno od mm-a nije išlo u tom smjeru.

ne zamjera on njoj radi sadašnjeg života. nego radi toga što je mogao više uživati u mladosti. osjetiti kako je to kad, ne znam, osvojiš neku medalju, kad doživiš nekakav uspjeh s ekipom...ima smisla za sport i žao mu je što nitko o tome nije vodio računa dok je bio dijete nego je sam bauljao, upisivao se, ispisivao :lool:

Vidi njih dvije ! Pa napisala sam da moraju znati ono što je obaveza :mrgreen: Ne tjeram ih da voze bicikl, da se samostalno kupaju i oblače, da si režu kruh, nego to odradimo kroz igru i zafrkanciju, na način da im bude privlačno. Moraju naučiti biti samostalni i moraju učiti u školi, ne zato da bih se ja kitila njihovim diplomama i uspjesima, nego zato što moraju znati kako uloviti ribu, a ne da im ja, supruge ili centar za socijalnu skrb kasnije dajemo ribu :mrgreen:
Hoće li dodatno trenirati neki sport, učiti jezike, svirati glazbalo - to ovisi o njihovoj želji. To nije nešto što je nužno, a pogotovo ne u tako maloj dobi. Mogu im dati savjet, prijedlog, potaknuti ih, ali da ih silim da 2 sata vježbaju nešto što ne žele vježbati, umjesto da se igraju, nema šanse.
Samostalnost i zdrav socio-emocionalni razvoj su baza svega, po meni. Kognitivni razvoj i akademski uspjesi tu dolaze kao šlag na tortu.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ovo moje, odnosno od mm-a nije išlo u tom smjeru.

ne zamjera on njoj radi sadašnjeg života. nego radi toga što je mogao više uživati u mladosti. osjetiti kako je to kad, ne znam, osvojiš neku medalju, kad doživiš nekakav uspjeh s ekipom...ima smisla za sport i žao mu je što nitko o tome nije vodio računa dok je bio dijete nego je sam bauljao, upisivao se, ispisivao :lool:

---

A gle, mi mame smo krive dok smo žive, s tim se treba pomiriti :mrgreen:
I ja sam završila tu glazbenu školu (možda me zbog toga i žicnuo ovaj post od Šafran :mrgreen: ) jer su roditelji trenirali moju upornost i dosljednost, pa nikad nikakve koristi od toga, osim što sam dobila koji bod više pri upisu u srednju školu. Nakon što sam dobila diplomu u ruke, nikad više nisam ni dotakla tipku klavira.
Ipak, sklona sam mišljenju da se lakše liječe traume od bauljanja, nego od prisiljavanja da se završi nešto što se ne želi :mrgreen:

Ali ne možeš o glazbenoj suditi samo po svome negativnom iskustvu

Neka djeca se nađu u tome i sviraju cijeli život, čak i ako ne postanu profesionalni glazbenici

Mislim da imamo sreću u Hr što je ozbiljno glazbeno obrazovanje ovako dostupno
Ali važno je krenuti na vrijeme

Citiraj:

---

Danka_ prvotno napisa

Ali ne možeš o glazbenoj suditi samo po svome negativnom iskustvu

Neka djeca se nađu u tome i sviraju cijeli život, čak i ako ne postanu profesionalni glazbenici

Mislim da imamo sreću u Hr što je ozbiljno glazbeno obrazovanje ovako dostupno
Ali važno je krenuti na vrijeme

---

Nemam pojma gdje si isčitala da sudim glazbenu školu po svom negativnom iskustvu. Sudim razloge i načine na koji djeca završe glazbenu školu. Poznajem i ja jednu curu koja je obožavala glazbu, koja je vježbala satima svojom voljom i na kraju završila glazbenu akademiju i postala priznata violinistica. To mi je super.
I moje dijete uzme često moju gitaru, tambura po njoj i izrazilo je želju da upiše glazbenu školu i uči svirati gitaru. U tome ću ga maksimalno podržati, ako ga ta želja bude još držala kada dođe vrijeme za upis u glazbenu školu.
Ali, da mu danas zabranim igru, dam mu gitaru u ruke i tjeram ga da svira dva sata objašnjavajući mu da je to dobro za njega, to mi je daleko od bilo čega pozitivnog što mogu povezati s glazbenim obrazovanjem.

Pa normalno, zato treba pratiti dijete.

Ne možeš dijete prisilom naučiti niti da vozi bicikl, ali to ne znači da ne trebaš probati i potruditi se oko takvih osnovnih vještina. Ali ako baš ne ide, pa ne treba siliti.

Evo mene su roditelji uporno vukli na skijanje, a ja to nikako nisam mogla savladati, i naravno da im to zamjeram, što ne znači da im ne bih zamjerala da me nikad nisu vodili.

JEdno je malo nametnuti djetetu obavezu da vježba ako ide u glazbenu, naravno u skladu sa dobi, ako vidiš da dijete u tome pronalazi i zadovoljstvo (premda mu se ne da uvijek vježbati), a drugo je uporno siliti i inzistirati na nečemu što dijete ne voli. Meni je muž violinist, i pola njegove familije su profi glazbenici, pa smo mi isto tako malu upisali u pripremnu muzičku, ali smo vidjeli da dijete to uopće ne zanima (dapače, zadnju godinu je tulila kad je trebalo ići na tu aktivnost) i nisumo forsirali da ide u glazbenu školu (premda bi to iz sto razloga bilo super za nju). Ali, oni su recimo tamo svirali nekakve flautice, i MM je skužio da ona ne takne tu flautu između dva sata i rekao je - pa nju to niti najmanje ne zanima, čemu onda forsirati.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Nemam pojma gdje si isčitala da sudim glazbenu školu po svom negativnom iskustvu.

---

Iz ovoga što si napisala zaključila sam da pohađanje glazbene škole smatraš više lošim nego dobrim izborom za većinu djece. Žao mi je što sam ekstrapolirala, to su pak moje traume ;)

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

I ja sam završila tu glazbenu školu (možda me zbog toga i žicnuo ovaj post od Šafran :mrgreen: ) jer su roditelji trenirali moju upornost i dosljednost, pa nikad nikakve koristi od toga, osim što sam dobila koji bod više pri upisu u srednju školu. Nakon što sam dobila diplomu u ruke, nikad više nisam ni dotakla tipku klavira.
Ipak, sklona sam mišljenju da se lakše liječe traume od bauljanja, nego od prisiljavanja da se završi nešto što se ne želi :mrgreen:

---

Kao i ti, dvosatno vježbanje šestogodišnjakinje ne vidim potrebnim, uobičajeni način učenja glazbe ne podrazumijeva toliko rada u toj fazi, napisala sam gore već.

Evo, ja "ne zamjeram" Šafran da joj dijete hoće na poticaj vježbati. Moja je bez ikakve moje inicijative nepomično sjedila i crtala od 4.-6. godine po 3 sata u komadu. Klavir u 1.r vjezba koliko joj treba, 45-60 min
(kad treba raščitati nove stvari, vrijeme ode začas), ali odbija pomoć, ne da mi ni blizu. Vidim da nije muzičar u duši, ali je veseli i kad god zajamra da ne bi, ja odmah nudim prekid i ispis.

G.Š. razvija velik broj sposobnosti i vještina, a da nijedna ne mora imati veze s kasnijim sviranjem. Od discipline, koncentracije, upravljanja vremenom, rješavanja problema do motorike, multitaskanja i sl. Sve ee to pokaze kasnije u zivotu, koliko god Rehab mislila da njoj nije tako :mrgreen:.

Rano opterecenje (pod uvjetom da dijete to želi i da se ne pretvori u umornog zombija) ispituje vlastite granice i širi vidike. Ono što nije normalno je cilj koji se automatski talentiranima ukaže - sportska ili umjetnička natjecanja. E tu kreće 4-6 sati rada u teen dobi UZ ŠKOLU. Tu mnogi puknu, a rijetki isplivaju.

meni je fascinantno kako ljudi koji ne poznaju ni safran, ni njeno dijete, "znaju" sto je za to dijete previse ili premalo. :mrgreen:

Ja sam napisala da je moguće da je toj curici stvarno potrebno toliko, tj. da kod nje ima smisla. Ali uobičajeni način rada ne podrazumijeva toliko puno sjedenja za klavirom u toj dobi.
Bitna je suradnja i komunikacija roditelja s pedagogom koji stavlja dijete pred takve zahtjeve.

Govorim iz osobnog i iskustva vlastitog djeteta. Isprike ako sam nekog uvrijedila. :)

Meni ne smeta ako roditelj vježba dva sata s djetetom klavir. Nije da ga tjera dva sata kopat krumpir na suncu. Sve dok ga iz vlastite frustracije ne nazove smećem, ili ga ne pušta na wc, i ne da mu jesti. :roll:

Uh, ja ne vježbam sa svojim djetetom, tek tu i tamo ukažem na nešto.

A sta fali kopanju krumpira?

Ispucaju ruke i ogrube, pa je onda teško vježbati klavir. Been there, done that. Morala sam odabrati u jednom trenutku - zemljurina ili Petrof.

https://youtu.be/JqHBMJRNYd0

Ovo je zimus kružilo fejsom:mrgreen:

Ja sam do 8. g.s radošću iskopavala krumpire i vodila kravicu i koze na pašu :Heidi: .

Ja sam isto rado kopala krumpire. Zapravo , vadila krumpire. Ali nisam svirala klavir tako da nije bilo prepreka.

Taj klavir je tako dosadan. Ja bih radije da mi dijete svira saksofon.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

A sta fali kopanju krumpira?

---

Jesi li probala dva sata po suncu kopat?

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

meni je fascinantno kako ljudi koji ne poznaju ni safran, ni njeno dijete, "znaju" sto je za to dijete previse ili premalo. :mrgreen:

---

Ne kuzim. Komentiramo ono sto je Safran napisala. Napisala je eksplicitno da mala ne zeli svirati, nego se zeli igrati, a oni tu ne popustaju jer je to za njeno dobro. I to, opet napominjem, mala vjezba 2 sata dnevno unatoc svom protivljenju. Zar trebam osobno poznavati Safran i njeno dijete da bih zakljucila da tu nesto ne stima ?

sad sam opet čitala uvodni tekst.
to su tolike razlike u mentalitetu, da je stvarno glupo uspoređivanje. a još mi, mediteranski tip majke, ono, pazi propuh do 35-te :mrgreen:
al je zanimljivo.
na temu kurikularne reforme i našeg topika o zadaćama i pomaganju djeci oko zadaća. :D

Citiraj:

---

almost 70% of the Western mothers said either that "stressing academic success is not good for children" or that "parents need to foster the idea that learning is fun." By contrast, roughly 0% of the Chinese mothers felt the same way.

---

Citiraj:

---

Chinese parents can order their kids to get straight As. Western parents can only ask their kids to try their best. Chinese parents can say, "You're lazy. All your classmates are getting ahead of you." By contrast, Western parents have to struggle with their own conflicted feelings about achievement, and try to persuade themselves that they're not disappointed about how their kids turned out.

---

:D

fora mi je ovaj dio sa samopouzdanjem, koliko smo opterećeni dječjim samopoštovanjem i samopouzdanjem, nedo ti bog nešto krivo reć :D

Citiraj:

---

First, I've noticed that Western parents are extremely anxious about their children's self-esteem. They worry about how their children will feel if they fail at something, and they constantly try to reassure their children about how good they are notwithstanding a mediocre performance on a test or at a recital. In other words, Western parents are concerned about their children's psyches. Chinese parents aren't. They assume strength, not fragility, and as a result they behave very differently.

---

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Evo, ja "ne zamjeram" Šafran da joj dijete hoće na poticaj vježbati. Moja je bez ikakve moje inicijative nepomično sjedila i crtala od 4.-6. godine po 3 sata u komadu.

---

Bez ikakve tvoje inicijative, ok.
Sad zamisli da netko posjedne svoje dijete i forsira crtanje od 3 sata, jer to razvija grafomotoriku, koordinaciju oka i ruke, koncetraciju i vizualne sposobnosti. Dijete se zeli igrati, ali ne, to je za njegovo dobro i neka sjedi i crta. Uostalom, to je dobar put da postane akademski slikar.
Jel kuzis razliku izmedju vaseg konkretnog slucaja i ovog izmisljenog slucaja ?

ja svoga tjeram i da svira i da kopa krumpire. al ne dva sata.

ja sam svoje dijete upisala u glazbenu jer sam ja zeljela da dobije neko glazbeno obrazovanje, da nauci nesto novo, da se mora tjerat radit i neke druge aktivnosti osim kognitivnih. njemu se uopce ne ide tamo niti mu se vjezba. al je sretan kad nesto postigne. meni dovoljno. ima sluha, ima talenta, ali nema interesa. on bi se samo igrao u zivotu da moze. a znamo da se to ne moze. i zato ide na glazbenu. sad dolazi period kad ce morati vise raditi za skolu i nece ici u glazbenu jer nece imati dovoljno slobodnog vremena, a koje mu je jako vazno, a i meni je vazno da ga ima. al dobit ce jos jedan sport.

sto se tice autorice...ona je sama priznala da s drugim djetetom njene metode nisu funkcionirale u potpunosti, tako da je na neki nacin priznala svoju gresku.

Kao i Danka mogu napisati been there done that. Dakle s 5 klavir i engleski, pa ples, pa sport, pa svasta... Nitko me nije silio. Meni su roditelji ukazali na mogucnosti. Ja sam odabrala sama klavir umjesto igre. S 10-11 godina sam vjezbala po 4 sata. Cijeli zivot vanskolske aktivnosti. I sada. I mogu se jos uvijek poceti baviti s puno stvari jer imam dobru osnovu. S 5 sam bila najmladja, sad sam najstarija i bas me briga. Ne ide mi ispodprosjecno lose, a vise od toga mi ne treba. S 30 sam se jos natjecala u ekipnom. Ponudjeno mi je s 40 da nastupam u Saxu s ostalim pocetnicima :lool: To me je bilo sram pa nisam (kao Kramer na karateu, tko je gledao Seinfelda).

Mijenjam misljenje je l to sve trebalo ili nije. Jedne godine mi se cini bas super, a druge godine da bi mi bilo bolje da sam se igrala.

Jedino sto su me prisiljavali roditelji su zajednicki odlasci u prirodu - ono ajde se ti sad igraj. Danas obozavam i otici u prirodu tako da to nije imalo kontraefekt.

Nisam s 5, 6 godina vjezbala 2 sata. Mozda 40 min uvrh glave.

Jesam li uspjesna - ne znam, to je relativno, al navikla sam puno i stalno nesto raditi i stalno usavrsavati to sto radim. Ali mi fali fokusa na jednu stvar. Ja bih sve.

rehab, nikad od tebe kineska mama :mrgreen:

Citiraj:

---

What Chinese parents understand is that nothing is fun until you're good at it. To get good at anything you have to work, and children on their own never want to work, which is why it is crucial to override their preferences.

---

a u ovome čak vidim najveću razliku u mentalitetu:

Citiraj:

---

Second, Chinese parents believe that their kids owe them everything. If their child doesn't get them, the Chinese parent assumes it's because the child didn't work hard enough. That's why the solution to substandard performance is always to excoriate, punish and shame the child. The Chinese parent believes that their child will be strong enough to take the shaming and to improve from it.

---

Citiraj:

---

My husband, Jed, actually has the opposite view. "Children don't choose their parents," he once said to me. "They don't even choose to be born. It's parents who foist life on their kids, so it's the parents' responsibility to provide for them. Kids don't owe their parents anything. Their duty will be to their own kids."

---