Xxxx
Tih nepostojecih kakti 90% homogenih (možeš mislit) birača, je jedna tendenciozna i netocna (u matematickom, logickom i svakom drugom smislu) brojka kojom se u nedostatku argumenata tako rado maše. Samo se pitam do kada?
Printable View
pa do izlaska iz krize.
dokazano religija buja u siromasnim godinama, a suknje se skracuju i sex povecava. kad se vrati blagostanje, ljudi izadju iz katakombi, nose duze suknje i seksaju i prokreiraju se manje :lol:
seni, tnx :-)
zna li netko kada će napokon biti obrađeni rezultati popisa stanovništva (ili sam nešto propustila???)? možda već tada ta famozna brojka od 90% bude urazumljena. nadam se da se bar dio papirnatih vjernika ipak iskreno izjasnio. kada bi se i za vjeronauk (kao za npr. izborni predmet informatike) roditeljima poslalo uplatnice, vjerojatno bi onih kojima je to najvažniji predmet isto bilo mnogo manje.
sve u svemu, ako će izlaskom iz krize biti manje seksa, neka nama religije!
A što ako ipak bude 90% vjernika? Hoćete li onda prestati izbacivati vjeronauk iz škole i naći druga rješenja za svoju djecu? Izbaciti loše vjeroučitelje i odgojiti djecu da se ne vrijeđaju? Uvesti nove predmete kao alternativu ili organizirati bolje satnicu?
Ili ćete svejedno inzistirati na sprovođenju svoje volje i iskoristiti priliku što je na vlasti ekipa koja ni najmanje ne drži do glasova vjernika?
pingulice, misliš pravih vjernika? ne onih koji određuju neke stvari zbog tradicije ili reda ? jer možda svega nekoliko djece iz razreda od mog sina iz takvih obitelji, a obitelji ostalih su prigovarali i puhali zato što im djeca nedeljom moraju na misu kao pripremu, a očekuje se da se i oni bar jednom pojave sa njima (a oni imaju pametnijeg posla).
Ja se ne osjećam ugrožena vjeronaukom u školi, barem nisam dok nisam vidjela koje nedostatke nosi nedostatak alternative .
Ja znam masu vjernika koja je glasovala za ovu ekipu. Pogotovo oni vjernici kojima je potrebno lijecenje neplodnosti.
Cubana po definiciji pinguice takvi nisu vjernici:-P
roditelji tu imaju jako malo utjecaja. niti su roditelji ubacili vjeronauk u škole, niti ga roditelji mogu izbaciti iz školskog programa.
svi koji se boje da će vjeronauk biti izbačen iz škola zbog roditeljskog, ili pritiska javnosti, mogu mirne duše spavati.
a tko bi trebao odgojiti djecu da ne vrijeđaju? valjda oni čija djeca idu na vjeronauk, a ne mi čija djeca lutaju hodnicima i koju se vrijeđa (mi nemamo negativnih iskustava, sva sreća, ali nije mi bilo svejedno). nisam čula za slučaj da oni koji ne idu vrijeđaju one koji idu, niti da se vjeroučitelji istinski trude spriječiti negativno doživljavanje "čudaka" koji ne idu. a tko će odgojiti te prave vjernike-roditelje da ne vrijeđaju ljude koji imaju drugačiji svjetonazor, spolnu orjentaciju, bore se s neplodnošću, sve te koji su, po njihovim mjerilima puni grijeha? pri tom uvredom smatram i da se moli za njihovo "prosvjetljenje" i pokušaje da ih se navede na pravi put.
Riječanka naravno da bi roditelji trebali odgojiti djecu da ne vrijeđaju. Samo i u školi se treba nešto konkretno poduzeti. Znam da su nedavno bile akcije od Unicefa protiv bullinga i internet bullinga među djecom.
Riječanka ako nekoga vrijeđa moj svjetonazor i to što molim za te ljude onda ni on nije tolerantan. Svi smo mi puni grijeha. Ali mi vjernici nemožemo prihvatiti kad nam netko nameće da moramo njihove grijehe izbrisati iz Biblije i maknuti iz deset Božjih zapovijedi i reći da njihov grijeh nije grijeh i javno izdati Isusa bilo šutnjom bilo govorom ili činom.
Mi imamo malo djete za vjeronauke, imamo godinu dana , ali još nije krštena, niti mi se nešto žuri s tim, niti smo nas dvoje oženjeni , eto niti s tim nam se ne žuri. Ali ja neznam po ćemu je nećije djete bolje ako ima krštenje, ide na vjeronauk, prvu prićest, i na šta se več ide. A od moje susjede kćer išla na krizmu ćinimi se bila obućena kao mafijaška udovica a ne kao curica od 14, a svećenik nije ni trepunuo, kasnije mi mala rekla da su svi bili tako obućeni. Ako moje djete bude htjelo ići neka ide, ali da ću ja sudjelovati previše neću, jer nisam vjernik.
Često puta, i na forumu i u životu, nailazim na stav "meni je vjeronauk u školi bezveze, ali ako će moje dijete htjeti ići, neka ide, mene to ne smeta", ili "neka ide, da se ne izdvaja od ostalih".
Moj dojam je da baš zbog takvog stava imamo ovakvu situaciju: velika većina djece ide na vjeronauk, koliko su zaista vjernici, drugo je pitanje, a oni koji ne idu zaista ispadaju "crne ovce", ili u najboljem slučaju, problem za učiteljicu/školu koji moraju smišljati što s njima za vrijeme tog sata.
Malo je djece koja zaista mogu kompetentno odlučiti žele li slušati vjeronauk ili ne. To je ipak nešto o čemu bi trebali odlučiti roditelji, i onda stati iza svoje odluke. Na kraju krajeva, to je nešto što se nastavlja na obiteljske vrijednosti i stil odgoja, a to je onda roditeljska, a ne djetetova odluka.
Da je više onih koji zaista ne idu, bilo bi lakše sve skupa organizirati - tu mislim na zamjenski sadržaj za one koji ne idu (pa da budu svi zadovoljni, i oni koji idu na vjeronauk i oni koji ne idu), ili odgovarajuću aktivnost. Ovako situacija varira od škole do škole, a nama "crnim ovcama" se vječito nabija na nos ta famozna brojka od 90% (ili koliko već).
tanja_b, slažem se.
ja bih se još složila i s organizacijom nastave vjeronauka da bude prilagođena djeci koja dolaze iz vjerničkih obitelji, i onih koji ne prakticiraju vjeru.
mi ne prakticiramo vjeru kod kuće, ali nemam ništa protiv usvajanja i te vrste znanja.
i samo da nadodam - takav način vođenja satova vjeronauka je jako dobra podloga razvoju tolerancije kod djece :-)
Evo, mi nismo vjernici, a ja sam napisala da bih svome dala da ide, ako zeli (nikako ga ne bih upisala samao zato da ne bude crna ovca). A mozda i ne bih, daleko je do njegovog prvog razreda. A pitanje je, kad djeca postaju kompetentna da donesu odluku zele li ili ne zele na vjeronauk? Vidjet cemo kako ce rasti, kakav ce biti. Ali na kraju ce to ipak biti njegova zivotna odluka. I kako su moje bake "sokirale" svoje majke svojim cvrstim uvjerenjima da Bog ne postoji, tako ce mozda i moja djeca "sokirati" mene nekim svojim uvjerenjima. Al meni je to zapravo manje bitno, neka dijete vjeruje sto zeli, a ja mu necu skrivati svoj stav.
nitko vjernicima ništa ne nameće, barem ne u današnjoj hrvatskoj. bilo bi fer prema sugovornicima (barem na ovom topicu tj. kod ovakvih tema) priznati društvenu realnost u kojoj svi živimo.
što je tebi grijeh, neka tebi i dalje ostane grijeh. ali meni valjda to ne mora biti grijeh? mislim, donekle mogu razumijeti o čemu govoriš, ali čini mi se da nikako da shvatiš da nisi jedina u ovoj državi i da se nekakav se suživot koji se donekle odgovara objema stranama (ili koliko god strana/drugačijih ima u ovom društvu) mora naći.
Mene vrijeđa to što si uzimaš za pravo ocjenjivati tko je pravvi vjernik, a tko nije.
Po tvojim kriterijima, ja ne bih bio vjernik, a uvjeren sam da jesam. I to nimalo lošiji od tebe.
A oni koje sam susreo koji doista svjedoče vjeru ne sude o tome koliko je netko vjernik. Tako da je dobro da ideš pod stare dane na vjeronauk i družiš se s vjeroučitejlima koji svjedoče vjeru, jer možda ćeš naučiti da nemaš pravo ocjenjivati druge i postavljati kriterije o tome tko je a tko nije pravi vjernik.
Potpisujem te, osim što smo mi još daleko od toga. Po tom pitanju polazim od sebe. Kad se uveo vjeronauk u škole, ja sam bila 3. razred i roditelji su mi rekli da oni ne vjeruju u Boga i da me nisu upisali na vjeronauk ali ako ja želim ići da mogu, da je to moja osobna stvar. Po meni je okej da dijete ide i da ne bude crna ovca, ako je to dijete odlučilo, tj ako ono samo doživljava taj pritisak, a ne roditelji koji nekad unaprijed odluče da se to mora. Ja nisam poželila ić na vjeronauk, a mislim da je društveni pritisak u tom smjeru 91. bio malo veći nego danas. I točno se sjećam svoje logike: iako nitko ne zna ima li Boga, ako moji roditelji misle da nema, to je sigurno više vjerojatno, jer oni sigurno znaju bolje od svih ovih ljudi :lol:
Ja sam davno, još u socijalizmu, išla na vjeronauk u crkvu. Mislim da bi i danas tako trebalo biti. Nema smisla nešto nametati jer se postiže suprotan efekt. Meni je vjeronauk bio zanimljiv zahvaljujući super velečasnom koji nam je vjeru približio kroz igru. U školi ga djeca doživljavaju kao svaki drugi predmet za koji će dobiti ocjenu (da ne kažem da nekom čak i ruši prosjek - tako sam čula). Kad nešto moraš učiti onda ti se to baš i neda, zar ne?
Svaka vjera propagira dobro samo što si neki ljudi daju za pravo da sude umjesto Boga!
Prema Zakoniku kanonskog prava svatko tko sudjeluje u ubijanju nerođene djece je izopćen iz KC unaprijed izrečenom presudom. Ali zanimljivo je da se "vjernici" koji glasaju za abortus i MPO i dalje pojavljuju u Crkvi. Što to znači? Da ih ja osuđujem ili da ne poznaju vlastiti zakonik? Odnosno nisu stekli dovoljno znanja o vlastitoj vjeri.
Potpisujem potpuno, a potpisujem i mujicu ;)
pinguice, ako cemo tako gledati onda je i onanija tezak grijeh, svaki seksualni odnos koji ne zavrsi ejakulacijom u zeni je grijeh, svako sjeme i svaka jajna stanica sto propadne je grijeh.
Nije sve crno ni bijelo ili mislis da svaka osoba koja mastrubira nije pravi vjernik?
U mpo-u se ne ubijaju djeca nista vise nego sto to ucini spontani pobacaj.
Tko zna koliko zena ih kroz zivot ima a da nije ni znalo da su trudne.
mene samo zanima kad će militantni katolici prestati koristiti riječ abortus u istoj rečenici u kojoj upotrijebe termin mpo. dok to ne prestanu, znam da veze nemaju o čemu pričaju, tako da se više ni ne zamaram obrazovanjem neukih masa ispranih mozgova.
Ja sam se samo pitala kad će se spomenut mpo na ovoj temi.
I... potpis na Pinky.
Čekajte malo, ma što radi MPO na temi o vjeronauku u školi? Sad idem tražiti tko je to izvukao.
Zar nije vjeronauk samo školski predmet? Učenje o vjeri, ne vjera sama.
Ne moramo biti Francuzi da bi govorili francuski, ne moramo biti vjernici da bi učili vjeronauk.
Najgluplji izgovor koji sam ikad čula i koji često čujem vezano za ubijanje zametaka je "pa većina bi ih ionako umrla prirodnim putem". Zar vam to daje za pravo da ih i vi ubijate?!
Spontani pobačaj je dragi moji prirodna smrt. Ono što se čini u MPO je nasilna smrt.
dobra je ova ignoriraj korisnika opcija :)
moje mišljenje je (a navodim ga samo kao primjer) da se ne treba zavaravati, nego prvo prihvatiti činjenicu da vjeronauk nije predmet kao svaki drugi, poput francuskog ili informatike (to naravno povlači i raspravu je li mu je uopće mjesto u državnoj školi). nije koncipiran na način da samo (neutralno) prenosi informacije (pa i kritičke osvrte) o konkretnoj religiji (kao dio opće kulture), nego ima (ipak) potpuno drugu svrhu.
idući od te premise smatramo kao roditelji da dijete od 6-7 godina sigurno nije dovoljno zrelo, kamo li dovoljno informirano (što je i nemoguće biti u toj dobi) samo odlučiti hoće li pohađati (takav) vjeronauk ili ne, čiji je sadržaj prečesto u suprotnostima sa našim moralnim načelima i (humanističkim i inim) stavovima.
čak i da se radi o nekoj tzv. "religijskoj kulturi" i ona bi bila nepotpuna ako se svim tim religijama ne bi pristupilo i sa kritičkog stanovišta i/li ako se u tom predmetu ne bi spomenuo i ireligiozan svjetonazor (a bilo bi zanimljivo odakle bi se regrutirao nastavni kadar za takav predmet).
dijete od sedam godina ne pravi životne odabire, posebice kad mu se nude samo dvije opcije: ne-vjerovanje ili vjerovanje u religiju koja je u određenom podneblju dominantna. dijete koje pohađa određeni vjeronauk i vjeruje vjeru svojih roditelja najmanje ima slobodu odluke.
kao i kod nekih drugih odluka (poput cjepiva, odabir same škole, pa i donekle drugih vanškolskih aktivnosti) - odluka je i po pitanju vjeronauka bila naša - roditeljska.
mi kao roditelji imamo čvrst i izgrađen stav oko našeg ireligioznog poimanja svijeta i bez straha ga (putem knjiga, radionica) prenosimo na naše dijete. družimo se s ljudima koji imaju sličan stav, da bi djetetu pokazali da iako smo manjina, ne znači da smo sami, niti da je naš stav iako je drugačiji od većine manje vrijedan (kako god ta većina bila nehomogena) u društvu u kojem živimo. na taj način pružamo djetetu svu podršku i sigurnost koja joj je potrebna da se obrani od netolerantnih nasrtaja različitih društvenih normativa.
Nadam se da će mame borilice iz velikih gradova uspjeti vratiti vjeronauk u crkvu gdje mu je i mjesto, da možemo i mi polako njihovim putem
Mrzim pauke