kako sebe stabilizirati?

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

i dakle, imam ispušne ventile i vjerojatno zbog toga ludim cca jednom mjesečno, a ne češće.

---

Po meni ovo spada u skoro pa nirvana kategoriju! :lol:
Inače kod moje male deračina uopšte ne pali, već stalno moraš da je hvataš na foru. Najviše me nervira što meni to ne ide onako lako, prirodno, nego stvarno moram oko toga da se potrudim, a kad sam umorna i nervozna pređem na automatizam, a u mom slučaju je to deračina, koja je potpuno neefikasna i na koju ona odgovara svojom tvrdoglavošću i deračinom. :roll: Spas mi je kad je mm tu, pa onda on uleti, a ja iskoristim par minuta da se izduvam i razmislim o daljoj strategiji.
Čini mi se, takođe, da bi dobar deo mojih problema naprosto nestao kada bi moja devojčica imala svakodnevnu priliku da se naprosto fizički istroši, po mogućstvu napolju. Sve više sam ubeđena da deca danas imaju premalo prilika za fizičku aktivnost. Blago li se vama koji imate kuću sa dvorištem.

Citiraj:

---

IvanaR prvotno napisa

Čini mi se, takođe, da bi dobar deo mojih problema naprosto nestao kada bi moja devojčica imala svakodnevnu priliku da se naprosto fizički istroši, po mogućstvu napolju.

---

Slazem se! Primjetila sam da nam je dan puno mirniji kada smo dosta vremena vani, u setnji, u parku, u dvoristu. Klinci su presretni i zauzeti istrazivanjem, a i kad se vratimo doma im ne dosade njihove igracke kao ako smo cijeli dan doma.
Sto se tice vikanja, ja se nekako uspije vam kontrolirati, iako ne uvijek. Dakle, nije da nemam potrebu da zavicem nego se kontroliram i zadrzim to u sebi. A sad, koliko je to zdravo....

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

anamix ok. pošteno veliš da nisi karakter i gotovo
nemoj se onda siliti
kad ti prekipi otvori opet neku sličnu temu
u tome će i sam prestati :lol:

---

:)

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

SikaPika, a zašto tako malo i loše spavaš? Znam da si doma s djetetom, barem bi trebalo biti dosta vremena za dobru organizaciju.

---

he he, evo me nakon što nekoliko dana nisam noći gubila za kompom, ali sam ih zato "gubila" uz TV, čitanje, pa malo peglanja, druženja s MM
da nema tih noći i tih sati samo koje provodim sama sa sobom, mislim da bih bila luda
da, jesam kod kuće, ali kao što rekoh, sve poslove, što u kući, što s djetetom, kupovine... obavljam 90 posto sama (MM je prosvjetar, radi u smjenama, ima hrpu posla i za kod kuće, a važno mi je da kada ima vremena da ga provodi s djetetom), a to znači da sam cijelo vrijeme s M., ako nešto i radim, ona je tu, pričamo, zajedno radimo ili se igramo
kad MM dođe kući i kad je s njom, ili ako jednom tjedno ulete starci ili tek dođu kod nas (mogli bi i puno više, ali eto, tako je kako je), tada obavim neke sitne poslove jer dočekat će me kad tad
nisam tip koji će sjesti za komp ili uzeti knjigu dok se dijete pored mene igra ili gleda crtić... jednostavno to ne mogu, ne znam se isključiti u njezinoj prisutnosti, a i inače imam s tim problema (za razliku od MM koji može ignoririati, ja sam uvijek i sto posto ovdje)
e sad, bilo bi dobro kada bi ona popodne svoja tri sata odspavala sama, u komadu, no, ona se probudi nakon sat i pol (što je najviše što može sama odspavati i najrjeđe se događa upravo taj scenarij), a uglavnom nakon 45 minuta... u tom vremenu operem suđe od ručka, nešto sitno spremmim, eto, kao sad, sjednem za komp
noć mi treba da budem sama sobom, da čitam, razmišljam ili samo buljim u svu silu CSI-a ili čak i Tračericu
inače bih poludjela
ovako pati jedino moja kilaža pa nikako da se riješim tih 5 kila viška jer, umjesto da spavam, ja jedem ;-)

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

zasad radimo na tome i izuzev tri dana njegovog urlanja (nakon čega sam odstala od nasilne metode) nismo uspijeli. sada smo na priči: i si veliki, a veliki ne sisaju po noći. samo moja mudrica uporno ponavlja: nisam ja vejiki, ja sam maji i tjeba mi sisa. sisa je lijepa i fina :)))) pa ti sad budi karakter :)

---

he he he, neka neka
moja M. isto još uvijek sisa, a starija je od Koste skoro pet mjeseci
moram ti priznati da uopće ne razmišljam o prestanku, lakše mi je linijom manjeg otpora, dok je njoj dobro i meni je dobro
eno je, upravo se budi, odoh uvlaiti sisu pa ću doći

eto me na kratko, samo da dovršim (jer gospođica nije htjela zaspati opet bez sise pa se na kraju probudila skroz)
uglavnom, neki dan sam ju mjerila i pita ona mene zabrinuto: Jesam najasja? Jesam sad vejika? Jel sad mojam pestat papat sike?
Dakle, ista stvar - ja sam maja i mojam papati još puno sike, a pestat cu kad najastem i kad kenem u skoju! :lol:

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

:lol:

he he, a i super su mi ovi tvoji postovi sa snijegom
i ja mogu puno tolerirati, ali kad pet puta moram ponoviti jednu te istu stvar, e onda stvarno zamračim, ali ono, zamračim
i tako se proderem da se i M. i MM stresu
totalno mi je bed zbog toga jer nekada stvarno jako zagalamim
no, čini se da je i to urodilo plodom jer ju sada nakon trećeg puta pogledam u oči i lijepo zamolim da me posluša jer se stvarno ne volim dereati na nju
to bude ono kao: Mašo, nemoj da mama poludi :lol: (dodala bih ja tu još neke stvari, ali bi se netko mogao naći uvrijeđen pa neću)
i opsujem, o kako znam opsovati, MM se ljuti na to, ali nekada me baš briga
ne lupam ničim, ne udaram ništa, ali ni nisam taj tip

eh da, skužila sam da se najviše derem na nju kada sam ljuta na MM
kad sam to shvatila, prije nego što se proderem na dijete, proderem se na njega i mirna Bosna
šalim se, gledam da se ipak ne derem
udahnem, izdahnem
a kad mislim da ću ispiliti na mozak kad me milijunti puta pita Tko sam ja?, a ja ne znam je li Jurica, je li Mješalica ili je Luk Suzan, onda samo odem u sobu, kuhinju, kupaonicu nešto spremati...

---

A kako bi bilo da jednostavno kažeš da ti ne znaš što je on i da ti ona sam mora reći tko je!! Probaj par puta i vidjet ćeš!!!

Znam da će ti se ovo činiti glupo i možda neizvedivo ali palilo je kod mene!!!

Dakle kad mlađa počne urlati do besvjesti, jednostavno sjedni ( naglasak na SJEDNI - ako treba i na pod, jel u sjedećem i ležećem položaju su ljudi manje spremni urlanju i vikanju i agresiji općenito, a isto tako djeca jako vole kad se spustiš na njihovu razinu, lakše te prihvate ) negdje blizu nje, i smireno i bez riječi ju promatraj!!
Ona će u početku naravno derati se iz petnih žila, ali s vremenom će vidjeti da ju ti doživljavaš, ali da jednostavno ne želiš reagirati na to njeno plakanje! Kad prestane slobodno ju pitaj : Jesi li završila sa plakanjem i mogu li ti sad obijasniti zašto ti to nešto nisam dozvolila!!
Ovo sa objašnjavanjem je isto tako ključno ako ne želiš da se te epizode urlanja ponavljaju, jer djetetu treba dobro obijasniti zašto nešto ne smije raditi, dobiti, i sl.

A stariju kćer možeš posjesti kraj sebe ili u svoje krilo, te zajedno promatrajte seku, i gotovo šaptanjem joj objašnjavaj razlog zbog kojeg seka nešto ne može ili ne smije tako da i starija kćer shvati!!

Znam da se ovo što sam napisala ćini dosta teško i ponekad nema dosta vremena za takve nazovimo seanse, ali vjeruj mi, super stvar je da treba samo par tih postupaka i već stvari krenu na bolje!!
Djeca su pametna i nekad prepametna, a mi smo ti koji se izluđujemo time, nekad stvarno bez potrebe!!!

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

samo moja mudrica uporno ponavlja: nisam ja vejiki, ja sam maji i tjeba mi sisa. sisa je lijepa i fina :)))) pa ti sad budi karakter :)

---

O da, ni M. (iz istog razloga) nikako ne dopusta da joj se kaze da je velika.
Ljudi joj cesto prilaze sa: O, kakve velike oci imas! a ona se dere: Male!!! :mrgreen:

Citiraj:

---

mrgica prvotno napisa

A kako bi bilo da jednostavno kažeš da ti ne znaš što je on i da ti ona sam mora reći tko je!! Probaj par puta i vidjet ćeš!!!

---

o pa da, tako i bude
ali kad se na kraju dana skupi sve to plus sto drugih stvari
kad se unezvijeri zbog toga što papuče ne stoje baš onako kako ona hoće
onda se maknem na tri minute, vratim se i sve ok
i da, u pravu si kad kažeš da se treba spustiti na djetetovu razinu, i to u fizičkom smislu
nisam to nigdje pročitala, ali nekako mi to logično, najčešće to i radim kad ona zbog nečega poludi
ali kad vidim da ludi i da nema toga što bi ju smirilo, onda se malo maknem, bez ljutnje, bez ignoriranja, samo se malo maknem, vratim, pitam je li prošlo i kad ona kaže - obriši mi suzice, znam da je sve ok
no, to se uglavnom događa kada je umorna pa onda svi principi i odgojne mjere padaju u vodu

[QUOTE=SikaPika;2083253]o pa da, tako i bude
ali kad se na kraju dana skupi sve to plus sto drugih stvari...

onda se maknem na tri minute, vratim se i sve ok....

ali kad vidim da ludi i da nema toga što bi ju smirilo, onda se malo maknem, bez ljutnje, bez ignoriranja, samo se malo maknem,...



Nemoj se maknuti, jel ju prepuštaš samu sebi, a malo djete se ne može nositi sa svom tom silinom osječaja!!! Recimo naprimjer; kad se ti svađaš sa mužem, jel bi htjela da on usred tvog povišenog tona i uzrujanosti , jednostavno ode!! Ja bi na tako nešto još više poludila, jel bi to doživjela kao ignoriranje!! Tako i djeca to doživljavaju!!
Radije ju čvrsto primi u svoje naručje i zagrli sa što jačim stiskom, jel dokazano je da zagrljaj ( tzv. medvjeđe šape ) pomaže u smirivanju negativnih emocija!!
A kad se smiri obavezno s njom porazgovaraj o problemu koji ju je doveo do tog stanja i ponudi joj neko jednostavno rješenje!! Reci joj kako npr. nije potrebno dizati take tenzije oko nepospremljenih papuća i kako si ti uvjek uz nju i da ako ima problem neka ti jednostavno kaže i obijasni o ćemu je rijeć!!

Isto tako s negodovanjem ti moram skrenuti pozornost na jednu jako bitnu stvar ( jel sam i ja s njom imala problema ): ako i ti reagiraš na neke stvari jako uzrujano, npr. oko nepospremljenih igračaka, prolivenog soka itd., vrlo je vjerojatno da će tako reagirati i djete oko stvari koje nju smetaju!!

Citiraj:

---

mrgica prvotno napisa

Radije ju čvrsto primi u svoje naručje i zagrli sa što jačim stiskom, jel dokazano je da zagrljaj ( tzv. medvjeđe šape ) pomaže u smirivanju negativnih emocija!!

---

na ovo bih ja recimo dobila fraze i počela nekog tući da me proba grliti kad imam žutu minutu
tako da to nikad ne bih primijenila ni na svoje klince

ali s ostalim se slažem :-)

Evo da se "pohvalim", upravo sam imala potrebu odmaknuti se od svog djeteta. Nakon što nije htio zaspati uslijed 45min uspavljivanja u njegovo uobičajeno vrijeme spavanja, što će za sobom povući poslijedice na cijeli dan i na sve naše popodnevne planove, što sam više o tome razmišljala kako me to ljuti, bila sam sve luđa. Onda sam ga presvukla iz pidžame, ostavila ga da se sam igra u dnevnoj sobi i otišla prati suđe (uz malo nepotrebnije lupanje loncima), da ne bih napravila neku glupost npr. udarila ga ili vikala ga samo zato što ne može zaspati.
Evo sad sam se vratila u dnevnu, i tipkam po Rodi, a on vozi svoje vlakiće.

eliot, meni je bilo lakše, kad sam shvatila da je bolje razmišljati trenutak po trenutak, jer u ovakvim situacijama i meni je odmah u glavi bilo da je to što on sad nije zaspalo problem koji će se rastegnuti na dva dana (cendranje, nemir, prerano večernje spavanje, loš san, prerano jutarnje buđenje, cendrav pa ne jede,...) i onda sam bila sve nervoznija.
Onda sam pokušala da se ne nerviram toliko unaprijed i jednostavno smo preživjeli dan sat po sat. Obično je i dobro ispalo na kraju.

Pa to je uredu, i ti to ne moraš primjenjivati ako misliš da nebi pomoglo!!

Ja imam djete s posebnim potrebama i takve stvari koliko god se meni u poćetku bile sulude, ipak nakon nekog vremena su se pokazale djelotvorne!!

To što imam djete s posebnim potrebama govorim samo da probaš shvatiti kako tek negdje djete s PP ima ispade a ti ga uopće ne razumiješ što mu je, a isto tako se brineš o svakom svom postupku i reakciji, jel nipošto nebi htjela unazaditi njegov razvoj!!

[QUOTE=mrgica;2084815]

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

o pa da, tako i bude
ali kad se na kraju dana skupi sve to plus sto drugih stvari...

onda se maknem na tri minute, vratim se i sve ok....

ali kad vidim da ludi i da nema toga što bi ju smirilo, onda se malo maknem, bez ljutnje, bez ignoriranja, samo se malo maknem,...



Nemoj se maknuti, jel ju prepuštaš samu sebi, a malo djete se ne može nositi sa svom tom silinom osječaja!!! Recimo naprimjer; kad se ti svađaš sa mužem, jel bi htjela da on usred tvog povišenog tona i uzrujanosti , jednostavno ode!! Ja bi na tako nešto još više poludila, jel bi to doživjela kao ignoriranje!! Tako i djeca to doživljavaju!!
Radije ju čvrsto primi u svoje naručje i zagrli sa što jačim stiskom, jel dokazano je da zagrljaj ( tzv. medvjeđe šape ) pomaže u smirivanju negativnih emocija!!
A kad se smiri obavezno s njom porazgovaraj o problemu koji ju je doveo do tog stanja i ponudi joj neko jednostavno rješenje!! Reci joj kako npr. nije potrebno dizati take tenzije oko nepospremljenih papuća i kako si ti uvjek uz nju i da ako ima problem neka ti jednostavno kaže i obijasni o ćemu je rijeć!!

Isto tako s negodovanjem ti moram skrenuti pozornost na jednu jako bitnu stvar ( jel sam i ja s njom imala problema ): ako i ti reagiraš na neke stvari jako uzrujano, npr. oko nepospremljenih igračaka, prolivenog soka itd., vrlo je vjerojatno da će tako reagirati i djete oko stvari koje nju smetaju!!

---

ma gle, nisi skužila
kad se dvoje supružnika, dvije odrasle osobe, tko god, svađaju, postoji komunikacija, postoji odnos, ja pričam, ti slušaš pa ti pričaš, ja slušam ili se deremo istovremeno
u slučaju kad ona poludi sama na sebe, kad pokušava obuti papuče koje lete na sve strane, kad se ona svađa s papučama i ne dopusti da joj pomognem i stavim ih na mjesto, ona mene ne želi
i da ju ja u tom slučaju zagrlim, ona bi se izbezumila
ja se tada maknem da ona sagleda situaciju, da uzme papuče, složi ih kako hoće i onda dođem
naravno, tada napravim sve to dalje što si nabrojala i sve pet
isto je i s odraslim osobama, kad sam gladna i umorna, luda sam i MM zna da me tada treba pustiti i kada mu nešto pokušavam objasniti, molim Boga da mi nije ni blizu jer mi sve ide na živce, kakvo Božje grljenje
on je isti takav, pusti me da se sredim i sve će biti ok

kad se ona kao sa mnom svađa zbog nečega, nikada joj ne okrećem leđa i ne odlazim, pokušavam ju saslušati i objasniti joj, kada vidim da ne ide, stojim i čekam da se smiri
ne uzimam i ne grlim jer moje dijete nije takvo, kad dođe i kad se želi zagrliti ja to odmah napravim
i nema toga zbog čega bih joj uskratila zagrljaj, toplu riječ ili što slično
takva sam i u odnosu s mužem, nisam tip koji se duri, kod mene je sve kao na dlanu
kada bi mene muž zagrlio u žaru svađe, znaš kako bi to meni izgledalo - to što se ti i ja raspravljamo je čisto sranje, dođi da te zagrlim i sve ok, a problem ostaje u zraku
dok se ne riješi, nema grljenja
samo, s djetetom se nikada niti ne svađam niti raspravljam kao s mužem pa ne vrijedi ni rasprava ni grljenje

Ok, sve to stoji!! A jesi li razmišljala ikad o tome da se ona ne svađa sama sa sobom nego traži tvoju pažnju, ne želi da joj pomogneš, ne želi razgovor, nego samo tvoju blizinu i pažnju ( napokon ona radi nešto što je privuklo tvoju cijelu pažnju )!!

I nemoj ti mene krivo shvatiti, JA NE ŽELIM NIKOGA KRITIZIRATI, samo dajem savjete koji su meni pomogli,a isto to očekujem od svih vas na forumu!!

Imam i ja svojih problema i to preko glave, koji se vuku već duže vrijeme i još nisam našla ispravne metode, kako ih riješiti, a s obzirom da sam nova na forumu, očekujem puno dobrih i pametnih savjeta, pa da i vi svi skupa meni pomognete!!

hvala ti što se toliko trudiš :love2:
samo mi je malo smiješno što si se nekako okrenula baš meni zato što sam ja u 2,6 godina života mog djeteta otišla u drugu prostoriju možda tri puta
znaš, ja sam ti od onih koji se daju rastezati u svim smjerovima kada su u pitanju situacije koje nisu rješive sad i odmah (glad, umor... ono, dok pojede i dok joj dođe do mozga, kako ja kažem, potraje, a stvarno je rijetko gladna jer sam i od onih koji stalno nutkaju jesti, stalno joj je na dohvat ruke kakav keksić, grožđice, jogurt i sl.)
dam se rastezati, ali i iimam pravila, a nekako mi se čini da ih dobro postavljam budući da imam sjajno dijete i sjajan odnos s njom
a što se tiče tvojih problema, ajde, ponudi nam što imaš pa da vidimo možemo li mi za tebe nešto napraviti :-)

Ma nisam se ja zapikirala baš za tebe!!!
Sorry kaj misliš da te imam na piku, jel stvarno nemam!!! Počela sam odgovarati na tvoje postove onako stvarno usput!!!
a kaj se tiće mojih problema, pogledaj teme koje sam ja otvorila!!!

Savršeno!! Tu nema više ništa za dodati!!

Krasna tema. Nisam ni vidjela kad se otvorila. Bili smo prezauzeti - deracinom:mrgreen:.

Koji put je tesko sa sigurnoscu ustvrditi uzroke i posljedice : da li smo mi nervozne zbog posla, godina, vremena, menstruacije, pa djeca (koja, zna se, imaju sedmo culo za sva nasa negativna zracenja) polude ili jednostavno ima faza kada djeca izlude nas, nevino kad nam ne daju spavati jer, eto cicaju bespomucno, ili zlocinacki, kad su oni ti koji divljaju i urlaju. Kako god postavimo situaciju, mi histericne, nenaspavane, urlajuce mame, koje nikako da se priblizimo svom idealu njezne, mirne stalozene majke, koja umjesto vikanja i udaranja vrata, svoje urlajuce bezobrezno dijete uzme u zagrljaj pun ljubavi (modelu kojeg savjetuju svi clanci, knjige i forumi dobrog odgoja) .

Kak god da okrenem, svako gubljenje kontrole, deranje (manje lupanje vratima jer su stara), ja se osjecam kriva (u svakom slucaju lose). Jer, u pravilu, odrasli su pametniji, nacitaniji i zato...uvijek krivi. No, odrasli su isto samo ljudi, razliciti karakteri koji imaju bolje i losije dane. O pa ovo zvuci kao neko opravdanje. Ili tjesenje:roll:. No kao sto su mnoge mame zakljucile, mi se uistinu ne mozemo mjeriti sa djecom - njihova energija je neogranicena : niti mozemo izdrzati cjelodnevni sportski program koji bi naseg hiperaktivca konacno izmorio (osim onih mirnih i njeznih mama koje tu energiju kanaliziraju), niti mozemo trpiti da djeca cijelu noc dolaze, odlaze i ostaju u bracnom krevetu (osim onih mama koje su oduvijek zeljele biti okruzene djecom, ukljucujuci i doslovno), niti se, kao u mom slucaju, nije lako mjeriti sa izdrzljivosti deranja djece (moja kcer moze lako urlati i preko dva sata, vise dana uzastopce - no priznajem, da nakon toga nemamo nikakvih problema sa spavanjem:yes:).

Znam, znam vikanje i bilo koji oblik nasilja se treba osuditi, cak i onaj u najmanjim dozama, jer nasilje je nasilje, a mi smo na Rodi...no ipak mi se cini da je razlika kad tu i tamo viknemo, ka je u fazi kad nas "iskusava", kad se izbezumimo, jer nam je dijete izumilo posebno inventivnu provokaciju i onog sistematicnog vikanja kad osjecamo da si same vise ne mozemo pomoci, kad vicemo zbog svega i svacega, kad "puknemo" i kad imamo osjecaj da smo potrosili sve rezerve nase psihicke stabilnosti, kad dijete postane neprijatelj nase unutarnje ravnoteze i kad umjesto savjeta na Rodi pretrazujemo avionske kompanije sa prekooceanskim letovima. Ako se ude u zacarani krug, odnosi sa djecom se uistinu mogu jako pokvariti (govorim za sebe).

Slazem se potpuno sa savjetima da je potrebno naci svojih pet minuta : pet minuta spavanja, druzenja (sa iskljucivo odraslim osobama koji nemaju djecu ili ne razgovaraju o njima), sporta, shoppinga, setanja....Nije lako kad nema bake i dede, a muzevi su na putu. No postoje babysitterice, dobronamjerne susjede, stariji brat koji se moze jednom "zrtvovati" za Vas. U slucaju dobokog beznada, uvalite dijete njezinom najboljem prijatelju/ici "na igranje". Ovo zvuci kao neko pametno davanje savjeta, no nije. Provela sam svoje vrijeme sa "Ja sam losa mama, kako se mogu izbezumiti. Ja sam kriva. Ja nisam dovoljno tolerantana. Jadno moje dijete. Bla, bla, bla...." - e pa ta mi mantra nije nis pomogla! Samo sam se ubila u pojam. Tek kad sam nasla nacina da se opet natankam s malo energije, krenulo je na bolje. Nekako mi se vratio humor, koji zna se pomaze u rjesavanju ponekih situacija, manje dramaticno reagiram na provokacije .... no dobro to pisem danas, jer je bio lijep proljetan dan bez oblacka (ni na nebu ni u kuci), a sutra mozda otvorim neku novu S.O.S. help temu na forumu.

[QUOTE=eliot;2084888]Evo da se "pohvalim", upravo sam imala potrebu odmaknuti se od svog djeteta. Nakon što nije htio zaspati uslijed 45min uspavljivanja u njegovo uobičajeno vrijeme spavanja, što će za sobom povući poslijedice na cijeli dan i na sve naše popodnevne planove, što sam više o tome razmišljala kako me to ljuti, bila sam sve luđa. Onda sam ga presvukla iz pidžame, ostavila ga da se sam igra u dnevnoj sobi i otišla prati suđe (uz malo nepotrebnije lupanje loncima), da ne bih napravila neku glupost npr. udarila ga ili vikala ga samo zato što ne može zaspati.
Evo sad sam se vratila u dnevnu, i tipkam po Rodi, a on vozi svoje vlakiće.[/QUOTEJ


Super Eliot!!! Bravo ti!!!

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

anamix, tvoja beba ima dvije godine. Ne mogu razumjeti, oprosti, da te beba od dvije godine može izbaciti iz takta. Pa, ma kako ne spavala.
Uopće ne znam kako ćeš kad poraste ili ako budeš imala dva-tri, pa još svaki u svom filmu. A tek kad počnu njima hormoni...
Meni je dvije godine pjesma. Divota. Buđenje noću, sitnica. Prihvati to tako da je s djecom jednostavno naporno, zahtjevno, umorno, neispavano. Da je drugačije bilo bi čudno. Ali, djeca su većinom vremena sreća.

Kad si sama, muž većinu vremena po svijetu, jednostavno se privikneš. Nema pucanja, živiš tako kako jest. Nered pospremiš kad zaspe ili se zaigra, ili spremate zajedno.
Da li sam ja tako flegma osoba, ne znam, ali ne moram lupati vratima. Ne kažem da me nikad nisu razljutili, toliko da zatvorim vrata i maknem se, naročito kad su se tukli. A braći je "tučnjava" ipak dio zajedničkog odrastanja, pa sam počela tako shvaćati.

Najviše mi pomaže kad se sjetim kakva sam ja bila kao dijete, kako je moja mama reagirala, pa shvatim da nije samo meni naporno. I stavim se u kožu djeteta, pokušavam sagledati situaciju kako je ono vidi. Pomaže, vjeruj. Djeca ne rade ništa da bi nam napakostili i zagorčali, jednostavno ne znaju drugačije.

Mi roditelji smo pametniji i možemo kontrolirati svoje neprimjerene postupke. Ako ne možemo, moramo potražiti pomoć. Na vrijeme.

Pokušavam se sjetiti sebe sa 32 godine. Kako su to divne godine-vrhunac ženstvenosti. Trebate biti presretne, doduše i četrdesetdvije su prekrasne, ali ne toliko...;-)

---

Savršeno, tu se nema što za dodati!!

Ja se ne slazem s time, i mislim da sa starijom djecom nije tako tesko kao s malom.
(osim onima koji su imali ''dobre'' bebe)

I ne vjerujem u onu ''mala djeca mali problemi, velika veliki''.

Ali to ovisi o covjeku, ja sam covjek kojem je najteze s djetetom bilo kad je ono bilo fizicki najzahtjevnije,beba i malo starija beba koja nista ne razumije... Sada ima 27mj i vec 5-6mj nam je ODLICNO, ja sam odusevljena koliko je lakse :)

Da da, znam, da ce sad neki reci vidjet ces kad ovo ili ono, ali ja znam sta pricam i za mene je to tako, govorim u svoje ime....:mrgreen:

beti, bas me zanima da li bi bila tako cool i flegma da imas dvoje katastrofalnih nespavaca kao ja.

kad covjek ne spava, promijeni se. potreba za spavanjem je jedna od osnovnih ljudskih potreba i ako je konstantno narusena, sistem se urusava. ne govorim o djeci koja se 3-5-7 puta nocu probude, posisaju 5 minuta i zaspu dalje. govorim o djeci koja ti doslovno strgaju noc na puno, puno komada od po 15 minuta (stariji) tako da ne mozes u cijelu noc uci u onaj dublji san koji odmara, ili o djeci koja se bude po noci ali kad se probude, vriste i pokusavaju izaci iz kreveta i ne zaspu po nekoliko sati i pritom vriste i vriste (mladja). izderem se onda i ja na nju jer pucam po savovima i preumorna sam da nadjem neki zen u sebi koji bi me sjetio kako se trebam ponasati.

i da, sa starijom (zahtjevnom) djecom je milijun puta lakse nego s mladjom (zahtjevnom) djecom jer s njima bar mozes razgovarati, a i spavaju nesto bolje.

Citiraj:

---

SaraRi prvotno napisa

Ja se ne slazem s time, i mislim da sa starijom djecom nije tako tesko kao s malom.
(osim onima koji su imali ''dobre'' bebe)

I ne vjerujem u onu ''mala djeca mali problemi, velika veliki''.

Ali to ovisi o covjeku, ja sam covjek kojem je najteze s djetetom bilo kad je ono bilo fizicki najzahtjevnije,beba i malo starija beba koja nista ne razumije... Sada ima 27mj i vec 5-6mj nam je ODLICNO, ja sam odusevljena koliko je lakse :)

Da da, znam, da ce sad neki reci vidjet ces kad ovo ili ono, ali ja znam sta pricam i za mene je to tako, govorim u svoje ime....:mrgreen:

---

Sara Ri; u potpunosti ti vjerujem da znaš o ćemu pričaš!!
Kad jednom dijete nauči komunicirati, na nama je da ga samo usmjeravamo, a u tom trenutku stiže jedno predivno doba u kojem vidiš kako naš odgoj stvarno djeluje i u kakvu osobu djete izrasta!!
U početku je najteže jel su to male bebe koje ne znaju komunicirati, a mi roditelji samo metodom pokušaja i pogrešaka možemo pokušati kako da mu udovoljimo, a kad malo porastu i kad ti oni sami mogu puno toga reći, sve je lakše i više se ne moraš brinuti oko toga da li se razumijete, kad je ono u stanju reći što mu je, što osječa, što ga smeta i što želi ili ne želi!!

Samo što kad je dijete malo, sve odluke umjesto njega donosimo mi roditelji!! A kako s vremenom dijete odraste, tu dosta dolazi do izražaja njegovo " Ja", njegove želje, zahtjevi, problemi, a koji puta nam neće preostati ništa drugo nego da se pomirimo s činjeničnom situacijom i da ju prihvatimo takvom kakvom je, jel više nam samo djete neće dozvoliti da sve odluke donosimo mi ( što je i u neku ruku super jel to i je jedan od načina odrastanja ), a koji puta nam njegove odluke neće biti po volji!!

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

beti, bas me zanima da li bi bila tako cool i flegma da imas dvoje katastrofalnih nespavaca kao ja.

kad covjek ne spava, promijeni se. potreba za spavanjem je jedna od osnovnih ljudskih potreba i ako je konstantno narusena, sistem se urusava. ne govorim o djeci koja se 3-5-7 puta nocu probude, posisaju 5 minuta i zaspu dalje. govorim o djeci koja ti doslovno strgaju noc na puno, puno komada od po 15 minuta (stariji) tako da ne mozes u cijelu noc uci u onaj dublji san koji odmara, ili o djeci koja se bude po noci ali kad se probude, vriste i pokusavaju izaci iz kreveta i ne zaspu po nekoliko sati i pritom vriste i vriste (mladja). izderem se onda i ja na nju jer pucam po savovima i preumorna sam da nadjem neki zen u sebi koji bi me sjetio kako se trebam ponasati.

---

Stvarno ne razumijem kako se stalno svi imaju toliku potrebu objašnjavati i opravdavati!!
Pa u redu, nitko neće mame koje ponekad puknu staviti na stup srama i osuditi, one su takve ( možda znaju da to nije dobro, al ne mogu si pomoći ) i to je uredu!!
Al daj više i prihvatite da postoje mame koje nisu takve,a imaju možda i veće probleme sa svojom djecom!! Zašto je to tako čudno!!
One svojim komentarima pokušavaju reći da je možda ponekad potrebno situaciju pogledati i iz dva kuta, a nisu tu da bi nekog osudile!!!

Na kraju krajeva, svi znamo ono isto: DERAJNJE I VIKANJE I HISTERIZIRANJE I LUPANJE nije dobro, i točka ( i daj se više pomirite s tim )!!

mislim da kod male djece, što se recimo tiče konkretno spavanja popodne ( što je mene izbacivalo iz cipela)
ne treba biti strogo dosljedan, u smislu izplanirati dijeli dan prema tom spavanju
ovo pišem eliot, tako sam ja jedno vrijeme pravila planove pa sam pukla
bolje je nekako trenutak po trenutak, bez presinga
ako neće spavati, pa neće,
radite nešto drugo, često za pola sata hoće
i odlasci van na zrak su spasonosni...
a kad se iživciraš pa počneš vikati dijete se isto uznemiri i eto ti, začarani krug

pa svi valjda znaju da deračina i histerija ne donosi ništa dobro i produktivno
i ja znam pa opet tu i tamo zaurlam
Felix tebe potpisujem u dijelu o konstantnom nespavanju
i svugdje otvoreno priznajem da je za mene to ravno najvećoj kazni
e sad, kako se sabrati u tim trenucima voljela bih otkriti
pogotovo jer me vrlo brzo čeka opet jedan takav period

I da; još nešto!!
Evo ja upravo pukla jer ne znam u odgovore ubaciti ove super smajliće!!
Pa dajte mi molim vas pomognite!!

Mrgice, kad pišeš odgovor, ispod imaš opcije Brzi odgovor, Idi na napredno itd. Klikni Idi na napredno i tamo ćeš udesno vidjeti smajliće.
Potpisujem SaruRi i Felix.

Evo da probam!!!

I neuspjeh!! Meni ne prikazuje nikakve smajliće!!!

I da opet sam pukla ko kokica!!!

Na temi o zrihtanim mama je hibiskus objasnila kako je ona to rješila, negdje na 4., 5. stranici.

mrgice, pa sto se ti sad pjenis. mene je iziritiralo sto sam stekla dojam da beti onak s visoka objasnjava da je s malom djecom zapravo lako i da se bez nocnog spavanja zapravo moze, ali mi mame kojima nije lako to valjda samo ne kuzimo... zelim reci da su neke stvari cisto fizicke, fizioloske, ponekad ne mozes biti zen pa makar deset seminara medijacije prosla i imala super prag tolerancije jer ti naprosto previse fali sna da bi normalno funkcionirala.


ne opravdavam se sto ponekad puknem i izderem se. bilo bi cudno da to ne napravim, ne vjerujem da postoji savrsena super stabilna mama koja moze podnijeti sve sto joj zahtjevna mala djeca prirede. zapravo, kad malo razmislim, sa starijim sinom sam uporno pokusavala ne pucati, ne vikati, sve gurati u sebe i na van biti stalozena, mirna, opustena, jer kao eto tako je to s djecom i samo se treba naviknuti, moze se to (je rajt :roll:). a iznutra sam bila hrpa jada, pregrozno sam se osjecala, jednom nogom u depresiji. sad prije svega nastojim ne taloziti bijes i ostale negativne osjecaje u sebi nego ih ispusem sto prije i na sto primjereniji nacin, ali ako mi dodje da vicem i rasplacem jer cu inace puknuti, radije se izvicem i isplacem i nakon toga sam mirna i stalozena i mogu bistre glave rijesiti situaciju.

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

mrgice, pa sto se ti sad pjenis. mene je iziritiralo sto sam stekla dojam da beti onak s visoka objasnjava da je s malom djecom zapravo lako i da se bez nocnog spavanja zapravo moze, ali mi mame kojima nije lako to valjda samo ne kuzimo... zelim reci da su neke stvari cisto fizicke, fizioloske, ponekad ne mozes biti zen pa makar deset seminara medijacije prosla i imala super prag tolerancije jer ti naprosto previse fali sna da bi normalno funkcionirala.


ne opravdavam se sto ponekad puknem i izderem se. bilo bi cudno da to ne napravim, ne vjerujem da postoji savrsena super stabilna mama koja moze podnijeti sve sto joj zahtjevna mala djeca prirede. zapravo, kad malo razmislim, sa starijim sinom sam uporno pokusavala ne pucati, ne vikati, sve gurati u sebe i na van biti stalozena, mirna, opustena, jer kao eto tako je to s djecom i samo se treba naviknuti, moze se to (je rajt :roll:). a iznutra sam bila hrpa jada, pregrozno sam se osjecala, jednom nogom u depresiji. sad prije svega nastojim ne taloziti bijes i ostale negativne osjecaje u sebi nego ih ispusem sto prije i na sto primjereniji nacin, ali ako mi dodje da vicem i rasplacem jer cu inace puknuti, radije se izvicem i isplacem i nakon toga sam mirna i stalozena i mogu bistre glave rijesiti situaciju.

---

:yes:

medijacije -> meditacije
prosao rok za edit

Felix, totalno se kuzimo :D

Sigurna sam da onaj koga nije budio vrisak svakih 15 minuta, ne tri-četiri večeri nego mjeseeecima uopće ne zna do kakvog stanja organizam dolazi, i to su po meni vrlo opasna stanja kad ne vladamo baš u potpunosti svojim reakcijama. Skoro pa je noćno izderavanje tolerantno :mrgreen:
Mi smo u kući bili kolektivno ludi, uključujući i mamu koja je kat ispod (ona bi ipak čula samo posebno intenzivna buđenja).

Da kojim slučajem imam iskustvo samo s jednim djetetom potpisala bi i Felix i Beti, ovisno o tome koji bi bio jedinac :mrgreen:

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

mrgice, pa sto se ti sad pjenis. mene je iziritiralo sto sam stekla dojam da beti onak s visoka objasnjava da je s malom djecom zapravo lako i da se bez nocnog spavanja zapravo moze, ali mi mame kojima nije lako to valjda samo ne kuzimo... zelim reci da su neke stvari cisto fizicke, fizioloske, ponekad ne mozes biti zen pa makar deset seminara medijacije prosla i imala super prag tolerancije jer ti naprosto previse fali sna da bi normalno funkcionirala.


ne opravdavam se sto ponekad puknem i izderem se. bilo bi cudno da to ne napravim, ne vjerujem da postoji savrsena super stabilna mama koja moze podnijeti sve sto joj zahtjevna mala djeca prirede. zapravo, kad malo razmislim, sa starijim sinom sam uporno pokusavala ne pucati, ne vikati, sve gurati u sebe i na van biti stalozena, mirna, opustena, jer kao eto tako je to s djecom i samo se treba naviknuti, moze se to (je rajt :roll:). a iznutra sam bila hrpa jada, pregrozno sam se osjecala, jednom nogom u depresiji. sad prije svega nastojim ne taloziti bijes i ostale negativne osjecaje u sebi nego ih ispusem sto prije i na sto primjereniji nacin, ali ako mi dodje da vicem i rasplacem jer cu inace puknuti, radije se izvicem i isplacem i nakon toga sam mirna i stalozena i mogu bistre glave rijesiti situaciju.

---

Draga, ja ti se uopće ne pjenim!!!

Vikanje, deranje, buđenje po noći ( I to mjesecima, a u mom slućaju i godinama ), odbijanje hrane, neposlušnost, ispoljavanje svoje volje, odbijanje svake autoritativnosti, itd. ( a mogla bi tu još puno toga dodati ), je dio i moje svakodnevnice!! Moje dijete ne mora biti savršeno, a ni ja svršena mama ( jel to ne postoji ).
Nekako ja sam se s tim pomirila još u trudnoći sa prvim djetetom!! Znala sam da će biti teško, jako teško i naporno, i nekako sam to već unaprijed očekivala tako da me to i nije ništa previše iznenadilo!! Znala sam da se svaka mama bori s tim nedaćama, al isto tako sam znala da su to samo faze u odrastanju!!
A jedan od mojih " zenova, tantri ili mantri " je : i to će proći, i to je samo jedna od faza, iza koje dolazi neka nova, možda bolja, a možda tri puta gora!!
Ja sam ti jedna od onih : ćim se prije pomiriš sa činjenicom da je to tako i da apsolutno sve mame i sva djeca prolaze kroz to, prije se naučiš pomiriti s tim , a isto tako i naučiš da nemaš ništa od toga da se uzrujavaš!!