Printable View
probem je cvijeto kad se zelje ispunjavaju na nacin na koji se ispunjavaju potrebe, bez oklijevanja i promisljanja. kad mala beba treba dojku, das dojku i to je to. kad trogodisnjak trazi sladoled prije rucka, a ti mu to das ko bebi sisu, onda si masio fudbal.
istina.Citiraj:
marta prvotno napisa
jedino, što fakat ne poznajem te koji daju sladoled ko bebi sisu :mrgreen:
e, ali to nije "po regulama" AP-a ili Juula ili bilo kojeg pravca o kojem ovdje razgovaramo, a o kojem se pišu "anti" knjige. tu opet ne vidiš dijete.
jos jednom, ti koji daju sladoled ko bebi sisu vjerojatno uopce nisu dali bebi sisu. paradoks :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
nemojte doslovno sada shvatit sladoled i sisu, nadam se da se kuzi poanta
ja sam na prethodnoj strani iz onog ininog i mc niza stekla dojam da one upravo tako dozivljavaju ap.Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
poznajem i one koji su davali sisu i one koji nisu davali sisu.Citiraj:
meda prvotno napisa
Citiraj:
meda prvotno napisa
Pa da, slažem se. Ali, kad je sveobuhvatno - ne kosi se jedno, s drugim i trećim, onda je upitno koliko je uopće nešto od toga, od a-b-c- primjenjivo kao neki "program". U tome treba svako isplivat na svoj način, i zadržat i razum i sredinu. Tj. u ključnom trenutku prestat shvaćat doslovno (ovo kad potrebe pređu u želje).
ja bih samu sebe citirala jer mislim da sam napisala pametno, a nitko nije reagirao :oklagija: :mrgreen:
jel vam to drži vodu? :mrgreen:Citiraj:
mislim da svaka osoba koja voli sebe, koja cijeni sebe, neće dozvoliti gaženje po sebi. od nikoga, pa tako ni od djece.
a ako to nije slučaj, onda treba raditi na sebi.
i opet, i u tom slučaju, kad je riječ o djeci, manje će pogriješiti ako sebe daje previše, nego premalo
dobro da si sebe citirala, jerbo se mogu sloziti s napisanim, a nisam to prije uočila. hvala na podsjetniku.
Pa ne bi trebalo biti a-b-c program, a slažem se da nije loše napominjati da ne bi trebalo. Ljudi jesu skloni shvaćat doslovno, samo, to je tako uvijek, ako žele doslovno, naći će nešto i pičit doslovno, ne mora to biti knjiga, može bit mama, ekipa...
Koliko se sjećam Juula, čini mi se da bi iz njegovih knjiga čovjek mogao zaključiti da dijete ne treba nikad ni zagrliti ni uzeti u ruke. On piše o nekim drugim spektima odgoja. To je nekako i do zrelosti čitača, da shvati da mu svaka knjiga daje samo još jedan uvid u temu koji ne može biti sveobuhvatan. A možda bi stvarno trebale pisat upute na početku knjige (možda i pišu?).
cvijeta, skroz drži vodu, svaka riječ!
Drži drži, apsolutno.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Lijepo si to i pametno napisala :peace:
Yes :)!
ja razlikujem dati sisu i dati sisu na svaki kme.
i mislim da vise ti koji daju sisu na svaki kme kasnije lakse uspostave te neke svoje granice. jer jednostavno dode spontano, dosadi ti skakati na svaki kme i hoces malo mira za sebe ponekad :mrgreen:
dok ovi sto otpocetka imaju neki red i daju sisu (i sve ostalo) po rasporedu i oprezno doziraju nosenje, spavanje i slicno da se dijete ne razmazi imaju vise problema s tim granicama. pa ta djeca koja su spavala sama najednom kad nisu bebe pocnu dolazit u krevet ili drze mamu za sisu za utjehu makar ne doje vise godinama.
to je neka moja teorija :angel:
a cinjenica je da postoje osjetljiva razdoblja za neke stvari, i ako se odredene potrebe ne zadovolje u osjetljivom razdoblju nastane kurslus, mozda i zauvijek
cvijeto, drži!
ina, nijedan a-b-c program u podizanju djece ne funkcionira. osnovne smjernice, stil, to da. i ponajviše objašnjenja onoga što intuitivno osjećaš i što se u praksi događa.
cvijeta je dobila zadovoljštinu :mrgreen:
Ja bih rekla da si več na početku fulala. Uopće ne vidim poveznicu zašto bi osoba koja ne daje sisu na svaki kme (odnosno lagano usmjerava dijete prema nekim formiranim obrocima), istovremeno dozirala nošenje, spavanje i slično.Citiraj:
meda prvotno napisa
Mene npr. smeta ta generalizacija, jer se tu ističe kako ide sve u kompletu, ili ništa.
Iskreno, još nemam drugo dijete, ali ako ću ikad imati, nadam se da ću uspjeti uspostaviti kakav takav red. A taj minimalni red bi za mene značio da mi ne visi manji cijeli dan na sisi, pa ne uspijem ništa s večim i da mi manji ne spava cijelo vrijeme sa sisom u ustima, pa ni tad ne uspijem ništa s večim.
Naravno, ovo je nešto što bih ja voljela da se tako odigra ili ne odigra, svjesna sam da te obično život demantira. Ovo su samo moje želje, a kako će biti tko to zna.
Moje dijete je npr. bilo vrlo lako za uspavljivanje i spavanje (odmah od rođenja). Zaspao je tako da smo kraj njega legli i u teoriji je spavao jako dobro. Tek danas vidim da bi se on naviknuo iste sekunde na kinderbet bez ikakve traume i negodovanja, ali mi smo ga jednostavno ostavili pored sebe.
Danas vidim da mu ništa ne bi falilo ni u kinderbetu.
Da drugi put dobijem tkvo dijete, radije bih "iskoristila" taj njegov karakter "u svoju korist". Na to gledam kao "prilagođavanje djetetu".
ajme sto mi je dobra ova tema. :-) (ja volim ovaj smajlic! ne patroniziram)
i da imam vremena sto bih se sad raspisala... ali nemam :-(
ja stvarno mislim da ako vec hocete raspravljati o knjizi od winterhoffa, da je ipak procitate...:mrgreen:. naravno da ne morate, ali meni nekako uvijek bude cudnovato, kada ljudi pisu o knjigama koje nisu procitali.
(ne on se ne boji malih kineza)
ima u njoj stvarno interesantnih stvari. on naravno nije juul, ali ima odredene pametne poante. inace, jucer sam trazila neke knjige na nasim policama doma, te primjetila da imam pet punih polica (oko pola ikeinog billya) knjiga o roditeljstvu i djeci. :-o ocito si ne mogu pomoci.
ina, kuzim sto hoces reci, ali mislim da si neke stvari preradikalno dozivjela. ja ne bih rekla da je knjiga u suprotnosti sa ap-om. mislim da se on referira na jedno od tumacenja ap-a. i tu se s njim slazem.
mm i ja smo povezujuci roditelji, to smo bili, prije nego sto mi je sears dosao u ruke .i ima sasvim dovoljno knjiga na njemackom govornom podrucju, koje su siroj publici prilicno nepoznate, meni su i bolje od searsa koji je meni tipicno americki predoslovan, te previse pun recepata.
medutim ja sam sigurna da se jedan dio roditelja povezujuce roditeljstvo prilicno krivo tumaci, te se zapravo koncentrira na tehnike, te zapravo ostaje na nivou tehnike. koja samo po sebi ne znaci puno.
vjerojatno ce nekima zvucati hereticno, ali ja mislim da mozes i dojiti, i zajednicki spavati i nositi..i..i i ne biti povezujuci roditelj.
isto tako obrnuto, odnosno sa svim nijansama izmedu.
ja osobno uopce ne mislim da ap ima ikakve veze sa bauljanjem nocima, te onim sto mc kaze "majka koja vise nije osoba". medutim sigurna sam da dio ljudi to upravo tako dozivljava. ima vise nego dovoljno topika na tu temu na nasem forumu u kojima zaista vidis da ljudi misle da je to smisao ap, da si umoran, izbezumljen, zivcan,,,itd i to stalno ( dijete je 2 godine staro, ali mama ne moze na wc...)
ja ne mislim da je to samo po sebi stetno. takode mislim da nije samo po sebi izvrsno. mislim da poanta lezi negdje drugdje.
i to drugdje je to, da bez obzira kako ti je pao grah (u smislu da su djeca razlicita), da je petogodisnje bauljanje izbor roditelja koji u datoj situaciji bira tako. neki drugi roditelj bira drugacije. dakle ne baulja.
e sad nit je bauljanje, niti nebauljanje samo po sebi odlicno ili pogresno, nego to ovisi o cjelokupnoj slici odnosa i komunikacije djeteta i roditelja.
ali svejedno nakon svakog takvog topika, ostaje zakljucak, da je to zapravo sudbina, te bit dobrog ili ap roditeljstva.
a nije. ona je osobni izbor roditelja, da reagira tako, a ne drugacije.
eto, radi lakseg razumijevanja jos jedan primjer. znamo da duda u pocetku dojenja moze biti kontraproduktivna, no kad se dojenje ustali, je po meni prilicno svejedno da li ce dijete koje ima jaku potebu sisanja sisati maminu siku, ili svoje prste ili dudu. niti jedno od tih rjesenja nije ni bolje ni gore. ali ne sjecam se nijednog takvog tokiak u kojem barem polovica postova nije istla u smijeru: fuj..fuj plastika. duda nije ap.
da, zasto? ako je nekoj mami ok da joj dijete cijelu noc drzi bradavicu u ustima sve pet. ako drugoj to nije u redu, pa dijete ima prste ili dudu, isto sve pet. manje je sve pet, ako si ti zbog te bradavice izbezumljen, neispavan, nervozan i zapravo uopce ne zelis da ti bradavica cijelu noc bude u necijim ustima, ali to sve jedno radis, jer se tako mora, jer je to ap i jer naravno ti nisi jedna od onih groznih komotnih mama, koje jasno i znaju i pokazuju sto zele i sto ne zele.
jer ni jedna od tih odluka nije ni ap ni anti ap. ta odluka je jednostavno osobni odabir roditelja.
svatko tko ima dara za razumijevanje i "osjecanje" ljudi moze to vidjeti svakodnevo u blizoj i daljnoj okolini, kao i na forumu, da se cesto dogada ta "zamjena teza". tehnika postaje sama sebi svrhom.
eto nase je dijete deset godina spavalo u nasem krevetu. zvuci grozno zar ne? :mrgreen: nije bilo planirano. ni u snu ne mislim da je to samo po sebi bolje, opcenito ni pojedinacno.
opcenito mislim da je dok su bebe male da zajednicko spavanje ima prednosti,u globalu gledano. kada zajednicko spavanje prestaje, je stvar odlike roditelja koju oni donose u skladu sa situacijom, dijetetovim potrebama, temperamenom, svojim potrebama, temperamentom, navikama spavanja..itd..itd
pojedinacno, takode ne mislim da je za nasu curu bilo bolje tako, nego da je npr sa x mjeseci ili godina spavala u svom krevetu.
kao sto je moj pametni mm rekao, ocito nam nije bilo naporno, nije nas smetalo, pa je tako ispalo. ali to nema veze ni sa ap-o, ni sa ne ap-om, niti sa juulom, niti sa bilo cim, sto bi aludiralo da smo zbog te tocke fantasticni roditelji. ima veze samo sa nas troje. i nasim odlukama.
ostatak, kad stignem.
blago ti se :)Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
ja sam daaavno otvorila topic u stilu sta kad tata nije AP. sta kad ima ideje svojih roditelja o plakanju i jacanju pluca, nosanju i naucavanju na ruke, a dugo dojenje mu je fuuuj?
na kraju je postao jaci co-sleeper od mene, maramas i propagirao prednosti dugog dojenja kolegama na poslu. al trebalo je doci do toga.
i kad si sama u tom "svom" shvacanju roditeljstva, onda je normalno da osjecas nesigurnost pa te frka i na depilaciju otic da dijete ne bi imalo traume.
ok, ja nisam imala problema s higijenom i zadovoljavanju svojih "relaksirajucih" potreba- stavila bi ju u maramu, hopsala na lopti i surfala, pila s frendicama kavu s njom na sisi...al da sam ju drzala uz sebe ko da smo jos uvijek pupcanom spojene, jesam. da sam pokusavala prosvjetliti sve oko sebe kako i zasto nesto nije ok, jesam. a onda sam "odrasla" :lol:
i da znas da bi opet mogla otvorit takav topic. covjek bi pomislio da nakon 6g AP neces cuti izjave: pa necu ju navikavat na nosenje i cuti ššššš u sobi kraj kreveta dok beba place kao pokusaj uspavljivanja....:facepalm:
cvijet, drzi vodu, ali...uvijek postoji neki ali....
prvo, sto znaci dati sebe previse?
mislim da sebe ne mozes dati ni previse ni premalo.
ili das ili ne das.
winterhoff, uopce ne govori o prevelikom davanju sebe, on govori o problematici toga da se osoba djeteta i osoba roditelja (u vecini slucajeva majke) simbioticki stapa u jednu osobu. (na plitkom nivou:
danas mi je dobro jela.....sutra imamo kontrolni iz matematike, na dubljem nivou..pa procitajte knjigu., nece vam skoditi, mada u njoj nema nista puno novoga sto juul vec nije obradio)
medutim, jos jednom naglasam, ne radi se uopce o povezujucem odnosu, radi se o tehnikama koje su postale same sebi svrhom, te dovode to toga da dijete nije u stanju razluciti gdje pocinje njegova osobenost, a gdje zavrsava roditeljska. svi primjeri u knjige mi nisu bas uvijek dobri, te se ne slazem sa svim djelovima, ali u tockama simbioze, porastu takozvanih "helikopter roditelja", "mama orlova", stavljanju djece u srediste , mislim da ima pravo.
pa napisala sam gore, ta sisa i svaki kme je samo metafora za odgovaranje na djetetove potrebe i suprotnost tome, neodgovaranje od prvog dana jer ce to dijete razmaziti itd. ne mora to obavezno biti sisanje, moze biti bilo koja potreba koju je potrebno ispuniti, a dijete nam jasno daje do znanja da ju ima.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
nije to obavezno u kompletu sa spavanjem, nosenjem i slicno, ali vecinom ide u kompletu s mentalnim sklopom da dijete ima potrebu, a ne zelju (za manipulacijom i slicno, kao sto se to cesto cuje). pa dijete ima i potrebu za redom, samo sto se taj red ne poklapa bas uvijek s nasim. ne jednom sam cula da ljudi ne daju djeci spavati kad im se spava jer ce to poremetiti roditeljske planove.
nadam se da sam sad bila jasnija
da, potpis na ajvicu i martu, vertex odlican post i cvijeto, recenica vrijedna samokvotanja. sad idem citat dalje. za inu i emsu prvo trebam popit kavu :lol:
beba na ramenu, svita Rockabye Baby na jutjubu, ja se njisem i forumiram.
jesam li na dobrom putu ili sam los (A)P? :mrgreen:
Pa da. Nije tu autor radikalan, niti ja (mislim, meni se ne čini). On je kontra ovoga gore. Koje se ipak ne čini "izolirana pojava" - jednostavno, previše je takvih topica.Citiraj:
seni prvotno napisa
Yes, yes, yes. I jako si se zanimljivo dotakla ovoga "bolje previše, nego premalo". U stvari, emsa i ja smo, malo radikalizirajući, ekipu malo "marketinški zainteresirale za knjigu", a ti si lijepo ubacila u gol.Citiraj:
seni prvotno napisa
slazem se sa seni, bilo bi dobro da procitate tu knjigu. ja sam isto bila malo skepticna, prijatelj mi ju je preporucio, dapace poklonio!
ali me ugodno iznenadila. i mislim da je ovaj forum stvarno zreo za tu temu s obzirom na njegov veliki utjecaj na sire pucanstvo
i inace na temu previse davanja sebe, ima jedan lijepi odlomak posvecen takvim roditeljima u knjizi otrovni roditelji.
u tom kontekstu (mada mislim da je cvijeta tu mislila nesto drugo kad je rekla vise ili manje davati), nisam bas sigurna da bi se djeca takvih roditelja slozila sa tvrdnjom sto je bolje, sto je gore.
hm...meni se cini da ovi drugi imaju i postavljaju granice od samog starta.Citiraj:
meda prvotno napisa
ovi prvi krenu ko lijecnici bez granica i onda se umore i pocnu ih postavljati malo konfuzno, ovisno o raspolozenju.
tako ja shvacam.
no tu ne govorim da je jedan nacin bolji od drugog. samo kako ga ja vidim.
Sad mi je palo napamet da se možda radi o tome da si roditeljske podforume počela čitati puno kasnije od mene. Ovakvih tema bilo je neizbrojivo više 2006., kad sam ja pristupila Forumu. Zato nam je možda percepcija drugačija, meni se čimni da smo čudo narasli od tada u stavljanju tehnikalija na njihovo mjesto.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
:lool:Citiraj:
seni prvotno napisa
dobar post, slažem se sa svim napisanim.
ovo bih prokomentirala:
je, u teoriji to i je tako.Citiraj:
znamo da duda u pocetku dojenja moze biti kontraproduktivna, no kad se dojenje ustali, je po meni prilicno svejedno da li ce dijete koje ima jaku potebu sisanja sisati maminu siku, ili svoje prste ili dudu
al obično, kad se dojenje ustali, a nama je trebalo neko vrijeme jer nikako nije išlo ko po špagi, beba iskatapultira dudu na drugu stranu sobe. da znaš koliko sam joj gurala i gurala tu dud u usta, al nisu htjeli. pa je spavala s cicom u ustima.
i, ne mogu reći da mi je to bila neka uživancija, kao npr zajedničko spavanje (tu smo negdje po godinama :mrgreen: ). bilo je u tom trenutku jedino moguće spavanje. a da svi spavamo.
no, slažem se, kad sam došla na forum, imala sam taj osjećaj o dudi kao najcrnijoj mogućoj non ap varijanti.
citiram seni jer je ovo ono sto mislim da je tocno. i bitno za raznorazne rasprave
Citiraj:
vjerojatno ce nekima zvucati hereticno, ali ja mislim da mozes i dojiti, i zajednicki spavati i nositi..i..i i ne biti povezujuci roditelj.
isto tako obrnuto, odnosno sa svim nijansama izmedu.
uuu, sto postova u međuvremenu, idem čitat.
da, bas takav dojam sam i ja dobila. ocito nisam dobro objasnila, a ti u jednoj recenici! :klap:Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Hm... nemam pojma. Jesmo li?Citiraj:
vertex prvotno napisa
Previse i premalo davanja je subjektivna kategorija i ne mogu se sloziti s tim da se ili dajes il ne dajes.
Previse i premalo je nesto sto se javlja u obliku griznja savjesti. Vecina nas nismo toliko formirani ni sigurni u sebe i sve svoje odluke pa nam se dogođa sljedece situacije:
- dijete od nas trazi nesto sto mu mi u tom trenutku ne zelimo dati, jer zelimo napraviti nesto za sebe, ali kako to sto zelimo za sebe nije neka jako vazna stvar, pitamo se, tj. grize nas savjest jesmo li trebali dati djetetu umjesto sebi. Mislim da do toga dolazi jer mi nismo nase dijete, pa ne mozemo znati koliko mu je zapravo vazno to sto zeli, pogotovo ako je maleno pa ne moze u potpunosti jasno artikulirati. To bi bio taj subjektivni osjecaj premalo davanja, pogotovo ako se usporedjujemo s nekin drugim roditeljima za koje opravdano ili neopravdano mislim da su pozrtvovniji od nas.
- dijete nas trazi nesto, a to nas ometa u vlastitim planovima, medjutim iz istih razloga kao i gore mu ispunjavamo zelje (a mozda i potreba) i onda se nakon toga osjecamo kao da smo dali previse, odnosno cini nam se iz naseg kuta gledanja da je to sto dijete zeli pretjerano.
a ne, marta, ti to romantiziras :)
meni je "davanje previse sebe" u kontekstu zanemarivanja vlastitih potreba, da ne spominjem zelja, i ispunjavanju svih djetetovih prohtjeva ne obracajuci paznju (a mozda ni neznajuci) da li se radi o potrebama ili zeljama. bivanje sluge, ropkinje etc. djetetu.
samo se ti smiji. :mrgreen: i ja ams se zgranula kad sma vidjela koliko sam u nemanju vremena natipkala.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
tocno to sam i zeljela reci. beba nije htjela dudu, ti si trazila nacin da se smiri, pa si je smirila s cikom. sve super. nije ti mozda bilo najugodnije, ali ti je bilo ugodnije nego da dijete vristi.
neka druga beba, neki drugi mama i tata bi nasli (u okvirima ljubavi, brige, razumijevanja da potrebe male bebe idu ispred potreba roditelja) neko drugo rjesenje.
i jedni i drugi roditelji mogu biti povezujuci, ali ce im rjesenje situacije biti ponekad isto, ponekad slicno, ponekad razlicito.
to je poanta.
a poanta nije reci, da je ap, ili jedino pozeljno i najbolje da svaka beba spava sa maminom cikom u ustima. ili sa dudom u ustima. moze i ne mora.
moja isto nije htjela dudu, ali je na srecu nasu nasla svoje prstice.
leonisa, niti ne zelim o tim ekstremima raspravljat. mene zanima ona sredina u koju svi manje vise upadamo. ovo mi je kategorija suprotna od ozbiljnog zanemarivanja djeteta, da ne kazem zlostavljanja.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Citiraj:
meda prvotno napisa
Ne mora biti. Ovisi od djeteta do djeteta. Moji klinci nisu dojeni, od starta su imali svoje krevetiće u roditeljskoj sobi (povremeno smo spavali skupa), i nisam skakala na svako kme. Bila sam doma s njima 3 godine i nisam ih nanašala po sebi non-stop, pa ipak izrasli su u maznu i emotivnu djecu, koja su izuzetno asertivna, druželjubiva, ali i samostalna i sposobna brinuti se sama o sebi.
Rekla bih da sve ovo o čemu se ovdje raspravlja ovisi o tome kakvi su roditelji ali i kakva su djeca, jer nije sve do odgoja, nego i do toga kakvi smo po karakteru.
Moja sestra i ja smo odgajani rekla bih identično, pa ipak naši životni putevi ne mogu biti različitiji.
Negdi na prezadnjoj stranici( stvarno brzo pišete, ne stignem sve isčitati) vidim da me se spominje. Sad ispada da ja mislim da su moja djeca neodgojeni mali delikventi. Ma nisu i nije mi žao za sve što sam radila i što radim. Samo bi nešto promijenila ali i to je teoretski jer evo upravo sad imam popravni po četvrti put pa opet radim identično.
I ja sam jako ponosna na njih, moji sinovi su frajeri a kćer je baš prava ženska kakva treba biti. Sinovi su prelijepi, prepametni, kulturni,..svaka mater bi ih za zeta poželila:)) (kćer ja mislim nebi nijedna svekrva za nevistu :)) ali me malo hebe to što nije sve onako kako sam ja zamislila da će biti. Možda trebam odgajati sebe prvo pa tek onda njih, sa malo preoblikovanim, smanjenim očekivanjima. Ja inače stalno dobivam pohvale na račun njih svih ali štoš kad sam prezahtjevna, ja bi da su na svim poljima super a ne da su savršeni za sve a škola šteka ili škola genijalna a teško do dućana skoknuti po kruh. Valjda me kužite
Sve to sam i htjela sa drugim, naravno, život me demantirao. Što misliš kako smo provodili prve tjedne nego na sisi? :roll: Kako u početku nikako da krene s kilažom pa smo i kombinirali sa adaptiranim, itekako sam dojila na zahtjev, koliko god je i kad htio.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Najvažnije je, ovo što ti kažeš, prilagođavanje, a ne slijepo slijediti nekog autora. I Npr., prakticiram co-sleeping zato jer je meni tako lakše zbog čestog buđenja, a i volim to, a ne zato jer to negdje piše.
kuzim sto zelis reci.Citiraj:
marta prvotno napisa
moj osvrt na davanje ili ne davanje se odnosio vise na to da to nije poanta knjige.
mislim da ta odluka sto nam je premalo, sto nam je previse, a sto optimalno, je spoj vlastitog osjecaja, promisljanja o roditeljstvu, razumijevanje vlastitog djeteta, sposobnosti samorefleksije, te ucenja iz vlastitog iskustva, utjecaja okoline, bliskih ljudi, vlastitog djetinjstva....i jos mnostva drugih cinioca.