TTiL prvotno napisa
Joj kako divna tema :heart:
Sve citam i uzdisem nad svakim drugim postom i svakom trecom spomenutom knjigom. I smisljam kako da se pridruzim razgovoru. Pa sam smislila da podijelim svoj zivot na faze.
U osnovnoskolskoj fazi sam citala kao luda i poistovjecivala se sa svakom knjigom. Do te mjere da sam iza bakine garaze sisala kosu kao zrtvu grckin bogovima.
Tu je tesko izdvajati ali: grcka mitologija, Karl May, Sue Townsend i Adrian Mole, Kusan i puno onih partizanskih, ratnih i posljeratnih knjiga kao Pirgo i Orlovi rano lete.
U srednjoskolskoj fazi izdvajam Hemingwaya i Richarda Bacha - jedan me ocarao realnoscu i ljepotom propalog, protracenog ili oduzetog zivota a drugi nadom i vizijom.
Na fakultetu moje citanje je obiljezeno ucenjem talijanskog i tu mi je najvise pomogao Dylan Dog (vjecno sam mu zahvalna). I Baricco, Benni, Ammaniti. I jos puno drugih kojima se ne sjecam imena al se sjecam knjiga i osjecaja. A usao je tu i Murakami i jos neki japanci - sve sto sam procitala od japanskih autora mi ja kao sa drugog svijeta.
U fazi doktorskih studija je citanje malo ispalo iz fokusa, sto zbog prezaposlenosti a sto zbog decka (sada muza) kojeg je nerviralo da stalno citam i smisljao je stalno kako da me dekoncentrira. Citala jesam, onako za gust, napreskokce i sto mi padne pod ruku. I polako sam prestala pamtiti autore i naslove. Pamtim atmosfere i drustvena uredjenja i odnose.
U trudnoci sam procitala cijelog Asimova. I puno Clarkea. Bas mi je pasao sf.
U fazi majcinstva sam prestala citati na skoro dvije godine al sad se evo vracam. I skupljam preporuke.
E, da, za kraj da preporucim, nije knjiga mog zivota, al me se bas nekako cudno dojmila. Hunger Games. Mislim, je to za tinejdjere ( :vjecno mlada: ), ali je bas dobro napisana, likovi su nekako duboko izprofilirani i cijela tema je skroz spooky... evo i nakon vise od godinu dana mi cesto pada na pamet, pogotovo kad citam vijesti.
