olja, takve stvari koje si opisala u svom postu meni ti iskreno ni ne padaju na pamet. mislila sam ovo što sasa kaže.
Printable View
olja, takve stvari koje si opisala u svom postu meni ti iskreno ni ne padaju na pamet. mislila sam ovo što sasa kaže.
ok, rasprava je krenula od sitnih dječjih razmirica
i razvila se u smjeru roditeljske neangažiranosti čak i kad je nasilje u pitanju, što se često događa u forumskim raspravama i ne znam što je tu toliko čudno
pratim temu kao ozbiljno,ali nakon ovog
:lol:Citiraj:
vertex prvotno napisa
pa nije čudno nego se radi spin tezi da nije ništa supergrozno i neodgovorno kad roditelji ne gledaju svake sekunde svoju djecu. a ti das primjer roditelja psihopata koji svoje dijete potiče da drugoj djeci baca kamenje u glavu.
Ama, meni se sve i čini da razmišljamo i postupamo slično, samo sam htjela objasniti na šta ja mislim pod pojmom "rasprava sa tuđim djetetom".
ono su bila dva različita primjera koja sam navelaCitiraj:
sasa prvotno napisa
mama nije poticala dijete da baca kamenje, nego nije ništa napravila da to spriječi, bez ikakvog komentara
i nije mi se činila kao psihopat
niti sam igdje rekla da je supergrozno i neodgovorno kad roditelji svake sekunde ne gledaju u svoju djecu
pretjeruješ
Ma da se ne lažemo, niti su sva djeca ista, niti svi roditelji postupaju jednako u sličnim situacijama. Ja imam dvoje, i za oboje drugačiji pristup u korekciji, kritici ili pomoći oko prevazilaženja neželjenog ponašanja. Obrni-okreni, roditelj je odgovoran za svoje dijete i njegovo ponašanje. Ako je dijete sklono gristi, udarati ili gurati tuđu djecu, roditelj treba da ga prati i na vrijeme reaguje. Ako je dijete suviše mirno, plašljivo, povučeno i često ispada žrtva druge, razigranije djece, roditelj treba naći način da mu pomogne da se izbori za sebe u datim situacijama. Nikom od nas ne bi bilo milo niti da nam dijete dolazi kući sa čvorugom svaki dan, ali ni da nam na vrata svaki dan dolaze roditelji koji se žale da je njihovom djetetu naše nabilo čvorugu. Ali je realno očekivati da će se bar par puta u životu dijete naći i u jednoj i u drugoj situaciji i da to, najčešće, nije neki big deal. A stoji i to da se neki roditelji trebaju skulirati da od toga ni ne naprave big deal.
slažem se s oljom.
osobno mislim da je primjer djeteta koje baca kamenje u glavu teško pretjerivanje na ovoj temi, a u svrhu da bi se opravdala svoja teza.
kad ti se dogodi, i to više puta, ne misliš da je pretjerivanje
i ne kužim koju tezu opravdavam?
ako misliš da izjednačavam bezazlenu razmiricu s nasiljem, u krivu si
eto, tako je.Citiraj:
olja prvotno napisa
samo to i ništa više.
to je točnoCitiraj:
AdioMare prvotno napisa
samo je teško izvedivo kad imaš dijete koje ne možeš naučiti da se izbori za sebe, jednostavno ne možeš
koje je uvijek postrani, osamljeno, premirno
i nadaš se da će se s vremenom ipak promijeniti
razumijem, grace.
zapravo, meni je jedini problem roditelj koji ne djeluje iz predostrožnosti pa ne uzme šibu od svoga na igralištu punom djece.
ili ne opomene svoje da se ne penje kontra na toboganu jer moje može pasti na leđa s vrha (jer se gurkaju i nakupilo ih se) tobogana.
ili ne makne svoje iz pješčanika (koliko god urlikalo!) jer je počelo razbacivati pijesak po tuđim glavama i očima i ne benda upozorenja da se to ne radi...
eto, tako neke ili slične stvari.
nije da će mojem crijeva iscuriti od takvih situacija, ali sve tako neke potencijalno opasne stvari svaki razuman roditelj će se potruditi ukloniti prije nego do sranja dođe.
zato meni nikako nije jasno šta se ima objašnjavati da dječak prijeti šibom jer je neraspoložen - ne tiče se to ni mene ni dječaka nego roditelja koji mu je dozvolio da tu šibu uopće ima u ruci.
točno to, AM
e,ali neki misle da su parkici tu za djecu i da se sami trebaju izborit za sebe bez uplitanja roditelja...i onda su tu sad drugaciji pogledi i razmisljanja kada,u kojoj mjeri i u kojoj se situaciji treba angazirat.....neki bi prije a neki kasnije....Citiraj:
olja prvotno napisa
s koliko se godina po vama dijete moze ostavit bez nadzora u parkicu? pitam,jer ja svakodnevno vidim da je vecina u kaficu preko puta,dakle uopce ne prate sto se dogadja....onda pomislim da kako to izgleda kad tete izvedu djecu u parkic,nema sanse da njih 2 mogu sve popratit...
Pratim
Sa nekih 5-6g mogla sam malo skrenuti pogled, sa nekih 7g možda bi dijete moglo biti bez stalnog nadzora u igri, ali to ne prakticiram radi drugih stvari i opasnosti, a sa nekih 9g može biti sa drugom djecom samo u parkiću, uz uvjet da se svakih pola sata javi sa moba.Citiraj:
zasad skulirana prvotno napisa
i, šta sad, ako se ne držiš ovoga, plus-minus, odmah spadaš u one koji ne brinu ili? :mrgreen:Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Eto tu se očekuje od svakog roditelja da bude neprestano odgovoran za svaku sekundu dječje igre djeteta od 2-7 godine ponaosob. Mame s više djece bi se valjda trebale klonirati da ne bi koji digao štap ili pijesak bez prismotre, a tete u vrtiću puše na klupici a njih 25 pomješani s drugih 50 bauljaju i sam dragi Bog ih čuva. Smiješno je što se često radi o istim roditeljima koji ljuljau svojeručno šestogodišnje dijete nakon što je to isto dijete sasvim solidno preživjelo 10 sati u kolektivu.
Pa,evo ove Deadine godine i moje se jaaako razlikuju. Ili ovo razbacivanje pijeska koje je netko gore naveo. Meni to nije nešto što je urgentno, kako za moju tako i za tuđu djecu. Mislim, to je kao što neke mame kad moji donesu nešto za jest u park pa nude uokolo zovu svoju djecu da brišu ruke prije jela, neke ne daju uopće da jedu od nepoznatih a neke ni ne znaju da im djeca nešto jedu. I ja mogu stoput mislit da ove što vlažnim maramicama prebrišu i ruke i usta pretjeruju, a one valjda misle da moji osim što imaju gliste šire i zarazu.
A o tome da svaki roditelj treba čuvat vlastito dijete, nema rasprave. Pitanje je koliko čuvanja je prihvatljivo. Iz vaših opisa parkova ja bih predložila da skupimo novce pa da u te problematične parkove bar u 2 najprometnija sata platimo psihologa da nadzire roditelje i njihovu djecu. Imam troje djece, koje sam odgajala u tri različita grada, i po veličini i po regiji, a u ZG sam se selila 7 puta i nikako nijedan od parkova kojima sam gravitirala nije bio takav. Valjda, Bog čuva budale koje sjede na klupi i ulijeću i otimaju tuđoj djeci štapove! Ozbiljno mi se čini da nekako s porastom promišljanja roditeljstva nekako oduzimamo djetinjstvo malenima u najboljoj mjeri. Obično naguravanje dvogodišnjaka ili rasprava oko tobogana ili posesivnost prema pješčaniku postaju nasilje.
Sad je gotovo, cvijeto, outale smo se i više nikad naše riječi neće imat težinu. Sad svi znaju za the dark side iz parka.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
tko?Citiraj:
casa prvotno napisa
tko je to napisao?
a tebe, cvijeto, ovaj put ne kužim
Deaedi piše kako ona postupa sa svojom djecom i nisam stekla dojam da to postavlja kao univerzalno pravilo
čemu to?
Pa, u raspravi... Od takvih primjera smo došli do nasilja i kamenovanja. Naravno, da ima svega, ali tema je otovrena na temu dječjih razmirica na koje jedan roditelj ne reagira.
da, došli smo do nasilja i kamenovanjaCitiraj:
casa prvotno napisa
nismo pisali da je naguravanje i posesivnost oko pješčanika nasilje, nitko to nije ni napisao ni izjednačio
a poveznica je da se događaju situacije da roditelj ne reagira ni na opasne stvari, a kamoli na nešto bezazleno
ali eto... meni dosta
stvarno mi se ne da više pojašnjavati
a da imam ružna iskustva koja mi stvaraju grč u želucu... imam, i to mi je dovoljno bez da mi se servira da namjerno pretjerujem da bih istaknula svoj point
toliko
gle, tako ja postupam. MM ima druge kriterije. Naravno da drugi roditelji imaju svoje granice, koje uostalom ovise o vise stvari: i djeca se razlikuju, pa je tako cura oduvijek odgovornija, pa bi granica mogla ici u minus, ali je puno motoricki bila nespretnija, a mali skroz obrnuto, onda ako se igra sa poznatom djecom ili sa nekima koje 1x vidim, da li smo u velikom ili malom parku, da li smo u ZG u nasem ili drugom kvartu, da li smo u ZG ili u drugdje... Nije mi isto da li se igraju u nasem parkicu sa najboljim prijateljima ili smo na Jarunu u velikom parku sa hrpom nepoznatih... Imali smo slucaj kad je mojoj curi u parku prisao muskarac od nekih 30g...ja sam bila nekih 50m dalje s malim, MM s psom jos dalje, kad smo to skuzili sjurili smo se oboje do nje... tip je dosao do nje i mijenjali su slicice onih nogometasa ljetos...hm...Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
http://public.fotki.com/zasad-skulir...igraliste.html
odma sam se sjetila ove teme kad sam vidila tablu....:mrgreen:
Imam primjer. Maleni od dvi god vrlo drustven, uvijek pridje svima i pozdravi. Jednom je u parku dozivio ruzno iskustvo di su mu dvoje dvogodisnjaka oteli igracku a drugi ga udario. On se od tada potpuno promijenio. Izbjegava druzenja sa djecom a prilikom interakcije sam postane jako nasilan i grub.. jucer je u parku djeci vikao da su ruzna ko cudovista, naziva ih cukom i tjera od sebe,ljutio bi se i vrista na njih.. ono sta me najvise zabrinulo je izjava da ce ubiti drugog malca. .... ne znam gdje je to cuo, nikada nije bio izlozen nasilju. Objasnila sam mu x puta da je to ruzno a on bi iznova ponavljao da su djeca ljuta i da ce ga udariti. Sad iz straha vjerujem da svoje igracke cim bi neko prisao a onda slijedi izljev bijesa sta su mu uzeli. Stvarno ne znqm sta dalje. Zasad izbjegavam mjesta di ima djece i vjerujem da ce ga mozda proci. Sa druge strane se brinem je li ima traumu koja zahtjeva strucnjaka...
Pricala sam i sa njime doma u vise navrata i svaki put bi mi tjeskobno odgovorio da su djeca zlocesta i da ce ga tuci.. i da zato se ponasa tako jer ih zeli uplasiti jer se boji...... i sad to radi potpuno neduznoj djecici a ja nekome sa strane ispadam majkom zlocestog neodgojenog derista... kako mu razbiti tu kategorizaciju sva su djeca ljuta i zlocesta jer su ga dvojica neocekivano napala...??? Iskreno grc mi u zeludcu svaki put jer osim sta inace pazim svaki njegov korak sad jos i vise jer nikad ne znas kad ce ga tko napasti ili on nekoga.. mozda sam i ja kriva kad su ga napali sta sam ga samo udaljila od njih... iskreno ne znam di su bile majke a nevjerujem u pokusaje disciplinacije tudje djece... brinem se jako jer izjave tipa : "ubit cu te nozem cuko (pas) jedan" me potpuno zgrozilo i sokiralo!!! Nikada ga nisam udarila ili vikala,niti govorila ruzno... nism ni trebala, bio je poslusno, drustveno, milo dijete...
jos uvijek je poslušno drustveno i milo dijete.
malo ga je iznenadilo ponasanje vrsnjaka , pa pokusava sam sa sobom rijesiti u glavi situaciju.
Pretpostavljam da ne ide u kolektiv ( za razliku od ekipe koja mu je uzela igracku u parku) pa nije navikao na takav nacin komunikacije.
Sta da mu kazem zasto ga je to dijete iz cista mira i neocekivano tuklo a da razumije??????
Poslije sam se sjetila otkud mu ovo za ubiti... prije par dana je na parkiralistu nazalost imao prilike vidjeti jednu mamu kako tuce curicu od dvi tri god.... uz glasno vikanje raznoraznih izjava.. a melan vriskala iz petnih zila.. zena ju ispljuskala i pocupala kosice cudo jedno....
moj se maleni totalno sledio i poceo plakati i vikati : ne ne teta tuci malu seku... tu je zena stala skupila malu i rekla da ce doma dobiti jos...mi smo se odma skupili i jedva ga smirila koliko je plakao.
trebalo mi puno skakljivog objasnjavanja zasto je teta tako divljacki tukla curicu
Bio je u jaslama vrlo kratko, pokupio tesku gnojnu upalu uha pneumokokom, pa zbog prsnutih bubnjica koji evo i nakon 6 mj jos lijecimo morali smo ga ispisati po savjetu ORL.
Nista ja ne kazem. Ne mora on u jaslice ici. Ali da ide veca je vjerojatnost da bi tamo povremeno ga netko lupio, gurnuo ili mu uzeo igracku. To su dvogodisnjaci. Nisu to zlostavljaci, nego djeca koja jos nisu naucila samokontroli.
I evo idemo u gradski park da se on malo izigra, druzi sa djecom...mozda koja iskusnija mama moze da mi da neki savjet...
Citiraj:
orcha prvotno napisa
Prvo bi zapisala broj tablica, a nakon toga bi pozvala policiju i socijalnu sluzbu. Takve situacije nisu za okrenut glavom i otici dalje.
Iskreno strah me da ne usvoji nasilno ponasanje ka normalno jer kad tad ce ga neko opet udariti i nedaj boze on nekoga neduznoga.
Joj sve se tako brzo odigralo da sam i ja ostala zatecena. Isto ka i u parku. Malo sam razocarana i sobom sta me totoliko pogodiloinisam vjerujem ispravno postupila.
To ce se sigurno dogoditi. To da udari nekog neduznog. Ili nekog tko je udario njega. To je dio odrastanja. Ne znaci da ce zbog toga usvojiti nasilnicko ponasanje.Citiraj:
orcha prvotno napisa
sad govorim o ponasanju medu vrsnjacima.
Ne komentiram ponasanje mame na parkiralistu ( to je za osudu i drugu temu).
po meni, kao prvo, nemoj oko "tuče" dvogodišnjaka raditi dramu. ja bih mu rekla to je ružno ponašanje, nije lijepo, to djecu boli i gotovo. i tako 100-1000 puta :D nema se tu što puno objašnjavati. pa ta mala djeca stalno mlate jedan drugoga. pogotovo kad su igračke u pitanju. refleksno dižu ruku. ne svi, naravno, al puno njih.
a ovo za parkiralište...po meni, i tu i u parku trebaš odmah reagirati.
da mali vidi kako se ti ponašaš u tim situacijama. nikakva škakljiva objašnjavanja. trebala si odmah njoj tamo reći - GOSPOĐO, jeste normalni, zvati ću vam policiju!!!
a u parku tom što ga je udario - lijepim glasom reći, ne, to nije lijepo, ne smije se udarati druge.
Puno pricaj s njim, objasni mu da se ne smije tuci, naguravati i tako stalno. Ako vidis da ga je netko gurnuo, reci i tom djetetu koje ga je gurnulo isto. Nazalost jako puno djece u Hrvatskoj jos uvijek dobivaju po guzi pod normalno, samar tu i tamo. U puno kucanstava se psuje umjesto da se kaze dobro jutro, a tv gori od jutra do sutra kao pozadinski zvuk, a sto se sve moze vidjet na istim...ufff...da ne idem dalje.
Tesko je onda boriti se protiv hrpe djece koje su tako odgojena i kojima je to normalno, ti mozes samo zastiti svoje dijete, on je jos mali, sjedi pored njega u pjescaniku (ili gdje god vec, budi u neposrednoj blizini) i prati jednostavno situaciju, pricaj mu sto je dobro, sto je lose.
Jesi mu objasnila sto znaci ubiti?
Cvijeta je to lijepo srocila. Prati situaciju i puno pricaj s njim.
Cvijeta zna znanje ;)