Danasnja djeca-previse ekrana,premalo igre?!

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Da, u pravu si. Ura nije malo. Samo tako brzo prođe. Najjače su igre koje sami izmisle. Stavili su sad igračke u čarape i prave se da su im to bebe. Najmanja vucara motor u čarapi i govori da je beba. Stavili su ih u kutiju i vuku okolo na kolicima za namirnice. :lool:

---

Sjajno! Upravo to im treba - mogućnost da sami smisle nešto kreativno.

Moj E. je obožavao biti učitelj i na svom krevetu je organizirao školu. I danas negdje imam identifikacijske iskaznice koje je napravio svojim plišanim cuckima i imenik (informativku).

I kazalište lutaka nam je bilo hit.

Kazalište sjena nisam nikad radila, ali dalo bi se - treba samo karton za okvir i poluprozirni papir za pečenje za platno: https://www.youtube.com/watch?v=CzRRP5mFeR0 ili https://www.youtube.com/watch?v=xyv-c6eHSmw
Ne treba nikakvih lutaka, mogu klinci rukama raditi figure - ovako: https://www.24sata.hr/lifestyle/kako...lako-je-667546
Za bolje figure treba više od jednog para ruku, pa nek klinci isprobaju suradnju :-)

Moj dok je bio jedinac i imala hrpu cucka ,znal je napraviti krug igračaka,pa su tak igračke pričale priče,dok su drugi kao slušali

Da, te igre s elementima drame su odlične i klinci ih vole. Ne treba im to ni pokazivati - većina se sama dosjeti. Simuliraju situacije iz života.

žuta, bila sam u tvojoj situaciji i što se mene tiče spasilo me je kad sam si konačno postavila u glavi,
onu skandinavsku izreku: Nema lošeg vremena, nego samo neadekvatne odjeće i obuće
ili tako nekako

znači vani, vani, satima vani, probaj naći igralište sa što manje blata, uzmi stare krpe da
pobrišeš sprave ako treba, nešto igračaka,
nešto za prizalogajit i popit (pretpostavljam da još imaš kolica pa njih natovari),
kažeš da ti je Maksimir blizu, šetaj s njima,
naći će oni grančice, kamenčiće, kornjače da u njih gledaju isl.

a nisam prije bila tip koji voli zimu, nego ide se van kad je sunce itd.
ali onda sam shvatila da su klinci skroz drugačiji kada su puno vani, a i ja
a viđala sam roditelje koji bi došli van i brzo otišli, ja ih sve i dočekivala i ispraćala

moji klinci sada idu u vrtić i školu, ali i sada kad nam se desi da smo cijeli dan slobodni,
budem s njima vani doslovce satima, osim ako je baš jako hladno i cmoljavo, ali takvih dana, ruku na srce baš i nema puno u ZG,
recimo danas, nije predivno kao u proljeće, ali celzijusi su + i ništ ne pada, dakle možeš bit vani dugo

a komplicirana jela ćeš spremat kad porastu, sad samo jednostavno

Hvala orange. Nemam kolica. Bila bi mi dodatni uteg, a ne pomoć. Iako, najmanja mi zaspi na pol puta kad se vraćam iz Maksimira (20 m pješke do tamo) pa je moram tegliti. Ne mogu si priuštiti da budem satima vani jer trebam oprat, napravit ručak, pa i ovaj jednostavni i stavit ih spavat. Tjedan dana sam probala bez spavanja popodne i budu cmizdravi već od 16 h. Oblačenje je borba, svlačenje je borba. Kako god da ih obučem njima bude hladno za prste pa još kad nema nikog vani onda i oni traže doma. Ne lunja mi se po mraku s troje male djece jer se osjećam nesigurno od petardi i pijanaca. Gledat ću da budemo duže vani jer mi doma ispiju krv urlikanjem, samo da to složim nekako logistički.

Ako nam dojavis kad okvirno imaju dorucak, rucak i spavanac, slozit cemo ti logistiku bez problema ;-)

Jel sve troje spavaju po danu? Ako da, to jako olaksava.
Ja se slazem s orange. Na tvom mjestu bih bila sto vise na zraku s njima, nabavila bih ona mala lagana kolica za najmanju, ne bih je teglila toliko i razvaljivala ledja.

Ha, ha da lili logistika...

Znam teško je, radiš ogroman posao, podižeš tri mala ljudska bića, i to sama.
Ali na kraju dana, sigurno uz ogroman, ogroman umor, osjetiš i zadovoljstvo, naročito
kad,svi zaspe :)
Evo čisto par natuknica kako sam se ja organizirala
ja sam uvijek kuhala odmah u jutro,odnosno napravila pripremu, narezala povrće,
stavila kuhat dok se oni bude jer u jutro su bili mirniji, uspavani, oni doručkuju i
brzo ih spremaj van, jer kasnije će bit umorni, prednost ovog je da se neke stvari
kad ih napola skuhaš i ugasiš, same dovrše u toploj vodi (povrće, riža)Samo, pazi da sve pogasiš kad idete.

Dobro Lili kaže, kolica su neprocjenjiva i treba ih što dulje koristiti jer ti ona služe i za transport
stvari i kad mala zaspi. Normalno da si umorna ako je 20m nosiš.

Dakle kad budeš dulje vani s njima i oni će se naviknuti, a kad nađu nekog prijatelja, na konju si...
dakle ti ćeš vani zapravo odmarati. Možeš uzet igračke da im bude zanimljivije, moje iskustvo je da kućne
igračke dobiju sasvim novo lice kad su vani. i još ako za njih pokaže interes neko drugo dijete...juhu, znači autići,
suđe, lutku stavi u ruksak,
uzmi im užinu, vodu
dakle vani ste 2 sata ili duže
Kad se vratite, dakle ručak je gotov, jedu, a možda i zaspe, ako ne, tihi odmor uz dugometražni crtić,
neznam, ali dugometražni uspavljuju bolje od kraćih, tak je kod svih mojih,
ako još jednom stignete popodne van, dobro, ali i nemorate kad je zima, 2 sata u jutro poigraju
I još par savjeta oko hrane, pojednostavi, ima toliko jednostavnih a zdravih obroka,
ja imam 4 djece i zahtjevan posao (mada je svaki zahtjevan) i uopće se ne sekiram
zato što nakon 3. djeteta nisam 2 godine ispekla kolač, a nakon 4. 3 godine.
Museve, kreme i sl. sam radila sa 2 djece, poslije ne, možda opet jednom krenem...
Sama si, iskoristi to u svoju korist, sama si svoj gazda, sta te briga ako nisi stigla sredit suđe,
legni i sredit ćeš u jutro kad si odmornija,
je, teško je.
ja se ponekad znam uloviti u 7 navećer, poslije posla i usred bavljenja sa školarcima,
pubertetom, vrtićarcem pitajući se kako je moguće biti ovoliko umoran...
ali znam da će oni narasti a ja ću se sa nostalgijom sjećati ovoga...

Sorry sad vidim da sam off topic, pa se vraćam na temu, dakle,
za jutro preporučam Hrt2, obrazovni program, popodne dugometražni crtić, navećer Stem crtići,
a između puno vani i igre

Lili, meni je guranje kolica iz nekog razloga koma. Neopisivo mrzim onaj osjećaj kad treba spustit i podić kolica s nogostupa. Čak i kad guram ona obična kolica za namirnice jednom tjedno. Baš ne volim to. Klinka dio vremena hoda, tako da ne bih mogla držat i nju i klinca za ruke i kolica istovremeno. Bivši ih je puštao da hodaju ispred i iza po par metara. Mene trnci prolaze od pomisli da mi tako jednom ne izlete pod auto.

Oni se bude skupa sa mnom i nisu uspavani ni mirni nego mi se vešaju oko vrata, svađaju se i moram trčati iz sobe u sobu. Kavu ne popijem u miru. Ne mogu obavit tuš u miru jer uletavaju i zahtijevaju koješta. Ali ipak jutro iskoristim ponekad za neka od jela, tipa predkuhanje slanutka.

Njih dugometražni crtići ne ometu u tome da ometaju mene. Uglavnom izgube interes nakon 10 minuta i dolaze tražiti ovo ili ono. Ne radim kolače jer mi je otišao grijač, ali volim raditi nešto slatko tipa keksi jer i oni sudjeluju.

Ja bih velikim dijelom potpisala orange.
Zuta, sto ti toliko smeta kod kolica, podizanje prednjih kotaca i spustanje na plocnik?ono ne dizes cijela kolica samo kotace malo odignes? Nije mi bas jasno. Meni bi sve bilo bolje od nosaranja.

A malo olabavi s tim da se svi moraju drzat tebe dok hodate, ne bas kao bivsi al ono da su tu negdje okolo :mrgreen: pa niste stalno na cesti i zebrama :-)

Kuhanje bi pojednostavila upravo ovako kao orange.

Kazem lakse bi bilo kad bi rekla njihov ritam obroka i spavanca. Recimo mozes nesto ogulit i polupripremit dok spavaju za sutradan ako vec ne mozes jutrom.

Uz silni umor koji sigurno stalno osjecas, ja bih uzela neke suplemente obavezno Mg i naucila im jasno i glasno reci NE. Imas pravo i zaderat se na njih, zaustavit ih i trazit mrvicu mira dok recimo pokusavas pripremit im rucak. Ono mogu ti skakat po glavi vecinu dana al brate mili kad je dosta, dosta je. Neke stvari se moraju obavit. Ne zelim pametovat, alimoraju naucit i ono decidirano NE koje vrijedi u posebnim prilikama.

Ovi od 4 i 5 god bi ti mogli pomoc gurat kolica s malom, dala bi im krumpire da ih peru u posudi, uvalila neke zadatke uobicajene iz svakodn.zivota ne nuzno igracke i obavezno ih pohvalila kako su veliki i pomazu.

Sad mi je kasno, oci mi se sklapaju, imala bih ti ja dosta ideja za organizaciju al ne mogu bez nekog vaseg vrem.okvira nista predlozit. Kuzis?!

Al vec ces ti naci nacin :kiss:

Nismo ustalili raspored jer sam posljednjih tjedan dva pokušala vidjet kak sve ide bez popodnevnog spavanja. Dakle prije toga 8 buđenje, do 9 rastezanje i ne mislim na vježbe nego pijenje vode, wc, tko je što sanjao, itd., kuham si kavu, njima doručak, tu rastezanje do 10, idem pod tuš, oni kakaju, slažu puzzle, prepiru se oko odjeće, idemo van 11 h, budemo do 13, idem doma, bacim meso na tavu, bolonjez ili juhu, dan ranije skuhano, ili carbonaru, ili krpice, stvarno hrana nije problem, idu spat 14 h, do 15:30 buđenje i mamurluk do 16:30, već je mrak i tu mi se ne nateže ponovo da bi izašli, dajem da bojaju, mijese ili igraju svoje igre koje izmisle, gledam što za večeru, oni sudjeluju ako se radi s brašnom, oko 20 kupanje, simo tamo do 21 i crtić u pozadini koji dvoje mlađih ne zanima i gledam kad će završit dan.

Galamim i previše.

Ma ne možeš to Lili, svi ti savjeti su kap u moru u cijelom njezinom danu. I ona je preumorna da se uhvati nekog tvog savjeta i racionalno i efikasno ga provede u praksi. Ako ga i provede, to će joj možda spasiti 17 minuta u danu. A ostaje joj još milion minuta.

Ona ako ne dobije pomoć od nekog drugog, ne pomaže joj nikakav savjet “nareži mrkvu navečer”.

Kad si napisala da ti javi svoj raspored mislila sam da ćeš doći u Maksimir malo joj pomoći :lol:.

Iz moje perspektive, lakše je samo ako se opustiš oko zdrave prehrane, čiste kuće i ekrana. A ja još i imam muža koji se tu i tamo ukaže ;).

Mene su kišobran kolica spasila zadnje 3 godine. Dugo sam u njima vozila i najmanju i srednju. Jedna je imala npr. između 2 i 3, druga 5-6. Spustila bih kišobran kolica u ležeći položaj, manju bi zakopčana, a stariju sam uvalila isto nekako da sjedi iza nje, noge su joj visile preko kolica. Je bila već klipanica, ali to je ona moja zahtjevna i nakon tri sata vani ta ne bi mogla hodati još do doma pola sata nego bi dramila i urlala kako je umorna, ukopala se na mjestu i ne micala, pa su mi ta kolica dobro došla. Isto bi nekad zaspale u njima, čak i obje, i nekad im je to spavanje u kolicima do doma bilo dovoljno popodnevno drijemanje pa bi navečer ranije zaspali. A kolica su uvijek izgledala ko ona od beskućnika, natrpana sa svih strana :lol:.

Tako mi je žao što ih ove godine više nismo nosili na more jer najmanja više nije htjela ni sjesti u njih (srednja bi se sigurno i sa 7 vozila u njima) pa sam morala nakon 10 godina sve tegliti na plažu bez kolica ;).

Eto, dan ti je savršen žuta.
Fali ti samo da netko odradi pola toga da ne moraš sve to sama :cry:.
Nema univerzalnog recepta, samo si nadi male trenutke zadovoljstava i sreće u danu, i polako, dan po dan.

Većina braće i sestara kako rastu se sve vise igraju zajedno, uz naravno,periodičke bjesne svađe...tako da se možeš nadati sve duljim razdobljima mira...
kod mojih u toj dobi pali jedna finta koja se odnosi na moje uključivanje:
Ja se započnem igrati s njima, a onda se diskretno povućem kad se zaigraju, a onda kad me opet zovu dođem natrag.
npr. to mi trenutno pali kod vrtičarca, ambiciozno započnemo nešto raditi zajedno od legića, ali on ubrzo sam odluta u svoj svijet, a ja si mogu "priuštiti" raditi nešto drugo...
sta ćeš, stalno behandlanje multitaskinga...

Jedva sam dočekala da se riješim kolica. Ostala mi je urezana slika bivšeg kak tovari na sebe kolica s klinkom unutra i klinca na ramena i spušta se i dolazi i ponaša u vezi toga ko da ga je netko natjerao na kalvariju. Zapravo, mogao je pustiti dijete da hoda niz štenge, ali nije jer nije imao živce, kako za dijete tako i za bliske susrete sa susjedima. Toliko me dugo je*ao s tim stavom "vidiš, vidiš što ja sve prolazim, a ti tako..." Imao je upaljen crvuljak kad je uporno tvrdoglavo nosarao sve to dolje, pravio se većom žrtvom neg je jer pomoć nije htio, a ni rješenje (da ode jbn dr). Htjela sam nositi malu u nosiljci da ne mora on teglit pa se protivio, a onda opet kukao jer on nosi kolica. Morala sam na nj način ili sve - sva djeca, kolica i psi, ili nikako. Probala sam jednom dvaput vuć kolica i to je bilo ko da s dvije lijeve ruke držim jer su kotači otišli već, a on nije dozvoljavao da uzmem nova.

Nema mrtve teoretske šanse da ikad nabavim kolica, a i ova za namirnice već mjerkam ne bi li ih prodala.

Da orange, ovo je odlična finta. To mi je pošlo par puta za rukom, ali ne potraje dugo jer se brzo krenu natezat oko čega god.

I ja sam ovako kao Bubilo po dvoje djece na jedna kolica + otraga ona konzola na kojoj je netko stajao i vozio se +/ili beba u marami.
I povješane torba i vrečice po kolicima...a na kolicima piše nosivost 25 kg :)

Citiraj:

---

orange80 prvotno napisa

Većina braće i sestara kako rastu se sve vise igraju zajedno, uz naravno,periodičke bjesne svađe...tako da se možeš nadati sve duljim razdobljima mira...
kod mojih u toj dobi pali jedna finta koja se odnosi na moje uključivanje:
Ja se započnem igrati s njima, a onda se diskretno povućem kad se zaigraju, a onda kad me opet zovu dođem natrag.
npr. to mi trenutno pali kod vrtičarca, ambiciozno započnemo nešto raditi zajedno od legića, ali on ubrzo sam odluta u svoj svijet, a ja si mogu "priuštiti" raditi nešto drugo...
sta ćeš, stalno behandlanje multitaskinga...

---

Ovo je istina, ali treba preživjeti ono razdoblje dok najmlađe dijete ne napuni barem tri godine (baš period u kojem je zutaminuta sada sa svojom djecom). Nema spasa, osim pomoći sa strane.

Ja sam imala samo dvojicu, na blizu, ali bilo mi je dovoljno da osvijestim kako nema prečica. To treba preživjeti. Lakše je uz tuđu pomoć i zato treba prihvatiti (pa i zatražiti) baš svaku pomoć koja se nudi.

***
Baš sam rekla kolegi da ću mu isprintati svoje stare materijale za predškolce (ima unuke blizance te dobi), ali za dob od 2 godine teško je naći bilo što da im veže pažnju dulje od par minuta. Jednostavno, to ne ide da se postaviš na glavu.

Još pamtim kako im u toj dobi nisam kupovala odjeću po dućanima nego isključivo na placu. Nedajbog ući u zatvoreni prostor - cirkus samo takav... Dugo je to trajalo. Možda mi je iz tog razdoblja ostala navika kupovanja krpetina na placu, kad si s pajnkrtima nisam mogla priuštiti ulazak u normalan dućan. A još smo imali sreće, jer je u ono vrijeme trgovina s cipelama bila u susjedstvu. Zatvorili su je u međuvremenu, kao i većinu drugih... Sad ovisimo o velikim shopping centrima (užas) i iskreno suosjećam s roditeljima male djece koji moraju onamo ulaziti. Eh...

zutaminuta, proći će i to, a onda ćeš se pitati kako si pobogu uspjela preživjeti i ostati normalna. U jednom trenutku čovjek samo shvati da su se okolnosti promijenile i da je bolje. Sretno!

Da ne budem offt - pomoć ekrana u ovoj dobi često je nezamjenjiva i jedini spas da si čovjek osigura pet minuta mira. Ne šalim se.

Sve je to u redu, samo ne treba pretjerati, ali ne vidim baš puno šanse za to. Jedno dijete će se lako zabuljiti u televizor ili igricu, ali kad je troje u pitanju - uvijek će se naći netko među njima da ostale "preusmjeri", hehehe...

Zuta tebi je sasvim sigurno jako tesko u trenutnoj situaciji,ali kako ja nisam tip osobe koja voli samo konstatirat nego uvijek djelujem u smjwru rjesenja, pricam o svom zivotu jel, i trazenja nekih mogucih bar kratkorocnih rjesenja i usteda vremena za sebe pa tako i sada :-)
Sigurna sam da razumijes sta hocu reci.

Mene je oduvijek u zivotu spasavala dobra organizacija i na izmaku snaga, bilo privatno bilo poslovno i ne moze me nitko uvjeriti da bolja organizacija ne pomaze. U svemu.

Nekad je to jako malo, nekad puno.

Ja sam setala sa svojima 3x dnevno, a nekad bih nabrala po 5-6h dnevno. Cisto da se razumijemo, svesna sam da sam ekstrem i iznimka :mrgreen:

S obzirom da su bili 2god razlika, stariju sam vrlo rano naucila da se samostalno oblaci, skida i sl jer sam njega morala zimi u one silne skafandere, slojeve, i sl. I jos mi je pomagala, dodavala sto yreba za njega.....svejedno..kad se sjetim oblacenja zimi...brrr....

Nije situacija uopce usporediva s tvojom (iako je s drugim obiteljima s 2 djece koje vjerojatno nisu bile vani toliko sati na dan) koja je cijele dane i noci sama s djecom al kazem sta je meni pomagalo.

Vjerojatno da ti neki savjet od nas moze biti od pomoci.

Jel miruju u kadi ovi stariji? Ja sam svojima znala stavit vode onako ne previse da nije opasno, ubacit im patke, kornjace i cudesa, ugrijem kupaonu,otvorim vrata da ih cujem, radili su urnebes sve mokro al su se zabavili a ja dobila vrijemr npr za napravit rucak. Sve bih prostirke i sl maknula ranije da ne moram poslije susiti :mrgreen:


I cini mi se da imas lufta u tom jutarnjem rastezanju od 8 do 11h, ja bih svoje sto prije razbudila, dala dorucak i brzo van tako da se ranije vratimo doma.

Imas srece u svemu tome da ti spavaju po danu, moji su oboje prestali s 3 god al tako im je pasalo, nisam htjela forsat.

žuta, nisam shvatila, koji je razlog zašto pokušavaš ukinut dnevno spavanje?
čini mi se to dosta rano, ako vidiš da su kenjkavi, bolje da ipak odspavaju

inače ja mislim da ako ste stvarno svaki dan dva sata vani da to uopće nije malo

al ako im je dosadno, možda možeš osmislit aktivnosti da ih što više umoriš, tipa da se utrkuju od stabla do stabla, ti sjediš na klupi i vičeš priprema pozor sad!
i onda kad dođete kući crtić dok ne završiš ručak, nakon ručka spavanac
meni je to najlogičnije i najslađe, fizički se umoriš i ogladniš, pa pojedeš i odkunjaš


oprosti, možda to već radiš pa padam s Marsa

Mene sve počne svrbiti samo dok čutam što Žuta pišeš, a ne mogu ni zamisliti kako ti je živjeti na taj način.
Nego, nisam skužila, pratila... zašto djecu ne daš u vrtić?
Tako bi ti bilo puno lakše.


Sent from my iPhone using Tapatalk

mislim da je majka odgajateljica.
no moguce da grijesim.

zuta zivot nije ono sto vidimo u filmovima. zivot s malom djecom je iscrpljujuci i tezak.
ja sam imala samo dvoje, s malom razlikom. Muz je dosta radio, ali je bio prisutan, imali smo i tetu igralicu jednom tjedno.
dakle uz sve to ja nisam imala savrseno skuhano, nisam se trudila i lomila svima udovaoljavati. iskljucivo sam prezivjela taj period.
Zbog toga sto mi se nije svidjalo ici po parkicima, presleili smo se na selo u kucu s vrtom. to me spasilo.
znam da tebi ne pomaze ovo sto smo mi napravili, ali nama je.
iako ti se sad cini dalekim, shvatiti ces u jednom trenu da je sve proslo. i da konacno mozes i sama van. svasta nesto.

mada ja se jako dobro sjecam tog perioda, nemam ruzicaste naocale. Bilo mi je tesko, bilo mi je naporno, a isla sam na posao, djeca su isla u vrtic, imala sam OK financije, muza koji je vikendom jako puno pomagao oko klinaca, kroz tjedan manje, tetu igralicu, bar jednom tjedno.

Eto dakle nije lako, sad samo prezivi, sve ostalo ce s vremenom nekako doci.

jos jednom zivot nije americki film.

peterlin, ma oni su relativno poslušni u trgovinama, ne gnjave, posebno ako im udovoljim male želje, da nema covida bila bi milina otić do centra zujat po štandovima i sl.

lili, točno, ima lufta, i sama sam skopčala da me inercija vuče ujutro umjesto da ubrzam pa mi bude lakše kasnije. Kupke od po ure već odrađujemo.

tangerina, slušam nečije savjete, a i htjela sam mir jedno dvije večeri iza 21 da odgledam seriju, i onda sam shvatila da neće ići. Da, vani im je dosadno, nešto ćemo morat smislit.

tanči, uzela sam roditelj odgojitelj. Sljedeće g bih se trebala seliti pa mi se to činilo boljim rješenjem nego da sad nađem vrtić i posao, pa se selim, pa opet tražim vrtić i posao. Nisam još riješila plan skrbi i s tim ću se boriti. Izjest će mi sve to živce.

spajalica, da, to mi je poznato. Na selu i nema kulture vođanja djece po igralištu. Tamo je sve igralište i nema presinga. Nadam se da će mi mater bit uskoro bolje i da će ova gadost od covida proć da mogu tamo otić. Imam u glavi sliku roštilja i njih kako trče po ogroooomnom dvorištu. A ima i druge male djece i rođakinja tamo.

Uh, ne znam kako ti pomoći.
Mogu ti samo poslati virtualni zagrljaj.
Mada, dobro ti pišu cure. Osobito Lili, Orange i Spajka...ne moraš sve stići jer i ne možeš, moraš naučiti reći odlučno NE, gledaj malo i na sebe.
Ti moraš biti dobro jer ako nisi, sve ide u Honduras...
Inače, ja imam samo jednu kći koja je odrasla, aliiiii ja nikad nemam mira ni u kupaoni. Ni danas, ni prije, nikad.
Da prostite, ne pamtim kad sam nuždu obavila sama i na miru :-)))
Čim uđem u kupaonu, evo je :-)
Mama, mama, mamaaaaa
I onda krene brbljanje, a ja na školjki, u kadi, perem se i pol ju ni ne čujem, ali ona je uporna jer baš sad ima nekaj važnoga za ispričati.
I tako evo već dvadeset godina :-)


Sent from my iPhone using Tapatalk

Hvala tanči.

Dakle, sad su nagurali lagan ikein namještaj, krevet, regal, a mali čak i uljanu peć vukao, sve zbili u jedan kut, uzeli posuđe, knjigu Jamieja Olivera, lego kocke. L čita recept, dvoje manjih su vještice, manja ponavlja što sve treba ići po receptu... "malo pišaline, malo dreka...." soba razbacana, ja stani pani hvatam se za lice i ne znam hoću li se smijat il plakat.

Moja mala upravo ima misiju razbacati maksimum igračaka po sobi. Ona se igra,ja na ekranu. Zasto? Jer urla cim uzmem nesto za igranje,a ne da mi da izađem van
(Brat joj ima zoom trening upravo, pa nema drustvo).

Pod nam je minsko polje. Trenutno setom za doktora pregledava lego duplo ljude i pokriva ih dekicama i krpama koje je uzela u kuhinji.
Ajd nek razvijaju mastu

Žuta ,a i vrci sve su to super igre

Bas sam htjela reci, divne igre :heart: tako se i trebaju djeca igrati.

Sad su dovukli čajni stolić, na njega stavili podnožak, do podnoška stoličicu, igraju se luna parka, skaču sa svoje instalacije na krevet, gledam budem li reagirala, ali ne... minuta kasnije starija tuli. Skliznula je s podnoška i priklještila nogu. Dok ovo pišem već je prošlo i bulje u knjigu. Ah, ... kak je lijepo kad me nema tko tjerat bičem da spašavam djecu od obične igre.

Žuta, što je podnožak? :-)
Neka klupčica ili stoličica, mali tabure?

Da, klupčica, stolčić.

a ha thanx htjela sam u glavi zamislit tu instalaciju :lool:
Ja svojima me bi dala da se bacaju s toga (podnoška koji je na čajnom stoliću) na krevet. Ne jer bi se oni razbili nego jer ne želim da mi skrše krevet, a ni stolić :škartoc: evo iskreno. Mislim da je za djecu dobro nekad im reći jasno i glasno NE.

Nisam dozvoljavala možebitno uništavanje imovine svojoj djeci osim sofe koju sam svjesno žrtvovala zbog bem ti Rajovića, skakanje i sinapse :lool: a lijepo su to mogli i na trampolinu

Ne mogu skršit krevet, a stolić je već dotrajao, ne od njih. Njima glasno "ne" ne znači ništa.

skakanje s rasklimanih klupčica je za mene opasna igra
uopće ne bih podržavala situaciju u kojoj je velika mogućnost ozljede... (meni odmah na pameti realna slika iz mog života: 21:00h, jedno se ozlijedi, pakiraj svo troje (jer su premali da ostanu sami u stanu), zovi taksi (a nemam keš lovu kod sebe) ili trpaj ih u auto (obično je na rezervi), vozi na Rebro, tamo gužva i čeka se satima i bez korone, jedni gladni i žedni, piški im se, spava im se, treće ozlijeđeno i plače ...ja živčana već kakva jesam... mislim da bi me preusmjerili ravno pa lijevo - tamo je hitna psihijatrijska pomoć)

kad tako skaču, znam da ih je teško smiriti, ali pravi se da sudjeluješ i predloži nešto sigurnije, ili obloži jastucima, ili pak sva oduševljena predloži da ćeš i ti s njima skakati i drži ih za ruku, skoči dva puta, pa onda prebaci pažnju na npr. skakanje na jednoj nozi ... i tako...

Rasklimane nisu. Oni realno imaju cijelo vrijeme priliku da se ozlijede. Nije to samo stajanje na stolu. Skaču svake budne minute, a ja ih ne mogu držati za ruku svo to vrijeme.

Niti ne trebas. Moj najstariji se najvise ozlijedio bas dok sam ga ja drzala za ruku.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Njima glasno "ne" ne znači ništa.

---

Ne bih htjela pametovati, ali trebaš poraditi na tome da im glasno NE znači da stanu trenutno.
Zbog sigurnosti i zbog tebe. Moraju znati da imaš granicu. Ono, tako ih crno pogledaj i tako odlučno reci to, da se smrznu na mjestu trenutno. Neće to oštetiti njihove osjećaje, a ako i ošteti, bolje nego ruke, noge, glavu...

A što se tiče ekrana, uz ovu nastavu online, navekranu je od 8 do 2 i ne stigne sve završiti, pa popodne predaje, preko svakakvih platformi. I onda se druže uz igrice ili pričaju, svaka u svojoj kući, svaka na svom zaslonu, nema posjeta, nema treninga, nema ničega. Samo ekrani.

Beti, da, dreknem, oni stanu, ali taj strah koji imaju na licu me satre, usto uopće nije pametno galamit kad su se popeli negdje da ne trznu i padnu od prepada.

Bar im pripremi kapi za oči, fitnes lopte i objasni kak da drže miša da ne dobiju onaj neki sindrom kanala ruke, nešto.

Ja isto nisam htjela ispadat bit dosadna, ona stroga i dosljedna mater, ali ostro NE mora postojat. Neka im se i vidi strah u ocima, ionako ga neces koristit za svaku nepodopstinu nego bas za ove ekstra.

Al prema postovima cini mi se da bi ti zuta ucenje reci NE odraslima bio jos veci benefit za tebe. Samo se ti praksaj i odbrusi i malima, a posebno velikima koji ti zivce cupaju i stres rade

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Žuta, što je podnožak? :-)
Neka klupčica ili stoličica, mali tabure?

---

Šamrl - ovo: http://julijana-matanovic.com/samrlek/

Kaj ti nisi čitala Krležu? Djetinjstvo u Agramu?