Xanax,Prozac i sl.u trudnoci

Teica, bas ti puno hvala za lepih reci :klap:

Znam da cu morati otic na psihijatru da ga uputim na moje sada snjo stanje pa sta bude nek bude.Polako ulazim u 5 mjesec trudnoce bez ikakvih tableta i bas sam jako ponosna na sebe ali kad dodje neki losi dan svasta mi prolazi kroz glavu a to mi se nimalo ne dopada.Bojim se za ostatak trudnoce,za porodjaj a i za nakon toga kad hormoni budu normalni ,mozda sve bude u redu a mozda i ne...A kod nas ginekolozi bas su plasljivi a psihijatri nemam poima saznat cu ovaj tjedan sta misle oni o tome i kako ide sve to.Hvala jos jednom i svako dobro :heart:


Kostadinka,bas mi e zal ama nemam poima zaso lp ne idde duri i jas ne mozam da ispratam.Mozebi deka sum nova seute pa treba vreme.Kako i da e so tebe sum za sve so te interesira ne se plasi voopsto so stravot go hranis toa "losoto".Misli pozitivno kolku sto mozes i pisi :heart:

kostadinka24, Kate ima premalo postova - zbog toga joj ne možeš poslati privatnu poruku.

Ali možete razmijeniti mailove pa si pišete :) !

Off, priznajem da mi je maaalo teško pratiti makedonski - nemojte se ljutiti!

Super je što ste se vas dvije tu našle :) !

lavko, gdje si :) ?

Ja sam danas razgovarala sa svojom psihijatricom i ona ne preporuča seroxat u trudnoći.Kao zamjenu uvela bi prozac.

Bas me uhvatila neka depresija :-o jel vremeonom stane lakse il sve teze?

Kate16, ti si još uvijek ne uzimaš nikakvu terapiju - jesam dobro shvatila?

Jos uvjek nista ne uzimam ,sledeci tjedan imam zakazano kod psihologa pa cemo vidjet bojim se uzasno :-(

Pa nemaš se čega bojati.Koliko si trudna?

Pa 19 tjedna ,idu mi lose misle ,a vec ne znam ni sam asta je normalno :cry:

Kate16, ma naravno da ZNAŠ što je normalno!

I normalna si - da si "luda", ne bi mogla ništa procjenjivati - ma, znaš to!

Ideš psihologu ili psihijatru slijedeći tjedan?

Teica

Idem psihijatru on je i homeopata i jako mi prija . Pricamo ,a ne samo da mi daje terapiju
Psihologu sam jednom samo bila i on mi reko da ja tacno znam u cemu je problem sa mnom i da mogu to sama rjesiti :-D
A ja sam bila ovakva :-o kao da ja imam snage ,ali on mi reko da sa tabletama smognes snage i da vjeruje da ja mogu :mrgreen:
Pa od tad sam se ja trudila i jos se trudim da rjesim sve to.Ali 3,5 god sa tabletama a sad i trudnoca znas sve odjednom dojde ali trudim se.
Nezelim tablete osim ako stvarno moram ,a mozda i mogu da izguram sve ovo i da ozdravim:roll:
Jer kod mene je bilo blago stanje kad depresija je nestala ostale su samo fobije i panike ,pa ne znam vidjet cemo bi biti sta se mora mora se


p.s nadam se da si me razumela :heart:

Sve sam te razumjela :heart:

Hvala ti što se trudiš pisati na hrvatskom!

Ovo da je tvoj psihijatar i homeopat je odlična vijest!

Jei zaposlena ili si kod kuće?

Kod kuce ,sa jos dva momka :-D

Kate16, nisam sigurna jesam dobro shvatila: ti čekaš 3.bebu :) ?

Kate16 šaljem vibrice da uspiješ progurati trudnoću bez lijekova i da ti porod bude onakav kakav želiš, te da uživaš sa svojom mrvicom! :love2:

Teica - da da trecu bebu:klap:


Amandica hvala ti puno na lepe zelje:heart:

Kate16, ma onda uopće ne brinem za tebe - ti si turbo iskusna mama :heart:

Da ,ali sa prvom dvije beba nisam pila niti tablete niti sam imala panike te su dosle nakon toga :)

Koliko shvaćam, to kod tebe nije uvjetovano porodom nego nekim drugim situacijama u životu,

jel tako?

Nije porod razlog za to ali ,druga trudnoca bila je teska i komplicirana i zavrsila se sa porod u 23 tjedan :( beba nije prezivila

Kate16 ti isprativ licna poraka ja procita?

BOK CURE! zanima me sljedeće ..već godinama imam napade panike vezane za bolnice i vađenje krvi do te mjere da padam u nasvjest .od ljekova ne koristim ništa ,s obzirom da planiramo bebicu zanima me kako ste se vi nosile sa porodom ,strahom od poroda i panikom ?da li je dopušteno u bolnici prije poroda uzeti kakvo sredstvo za smirenje jer se bojim da ne ugrozim život bebici svojom nesvjesticom

i mene me interesira istoto bidejki i jas isto imam panicni napadi koga vleguvam vo bolnica a krv od vena dosega ne mi vadele posto od samata pomisla mene mi se slosuva.Ajde devojki pomos.

Citiraj:

---

Teica prvotno napisa

lavko, gdje si :) ?

---

Nisam dugo provjeravala forum, kak smo se čule, bilo mi je puno lakše. Ja još ne znam kaj ću ako ostanem trudna, morat ću na nekoj minimalnoj dozi ostat, mislim da neće ići drugačije. Al kvragu ja nikako da ostanem trudna! Radimo i radimo na tome, a niš se ne događa. Kako sam imala problema s PCOS, sumnjam da imam uopće ovulaciju.

Zdravo Cure,
Bas mi je drago da postoji ova tema, zelim vam sve najbolje i da se izborite sa ovim problemom sve.
Ja imam dijagnozu anksioznost i panicni poremecaji praceni tahikardijom, poceli su nakon drugog porodjaja kada je beba bila 5-6 meseci. Nisam nista uzimala od terapije, zbog dojenja, dojila sam 2 puta po 2 godine, ali nakon prestanka dojenja pocela sam da osecam strasne simptome anksioznosti. Prvo su pocele, vrtoglavice, a onda bolovi u zelucu. Nisam mogla nista da jedem, prosla sve preglede srca, zeluca i kada nista ozbiljno nisu nasli poslali su me kod psihijatra. Dobila sam terapiju seroxat, heleks i lekove za srce verapamil. Nakon mesec dva uzimanja seroxata postala sam ona stara, bolovi su prestali, panicni napadi isto... nakon sest meseci sam prestala uzimati seroxat i zeludac mi je opet poceo bolovi i strah. Sada se bojim da nisam mozda slucajno u drugom stanju a vratila sam se na Seroxat....

Devojki pomagajte.Mislam deka sum bremena mi docni 5 dena.Seta sum obzemena od strav i panika.Seroksat seuste pijam a isto i heleks.Ve molam za sovet.

kostadinka24, kada najranije možeš do psihijatra?

Pa za edna nedela posto se spremam za svadna vcabota duri drugata nedela.Da ne e mnogu kasno???????

Moze da mi pises vo privatna poraka Teica????????

Poslala sam ti privatnu poruku!

kostadinka, dok čekaš pregled prepolovi dozu seroxata, moj savjet.

jesi li napravila test na trudnoću?

Majuska nisam uradila test meni je strav da to napravim jer su da ispanicim do neba i neznam sta ce biti samnom.(trudim se da pisujem da bi ste mogli da me razumjete mozda ne mi ide bas dobro ali trudim se)

Razumijemo te!

Poslala sam ti privatnu poruku, jesi vidjela?

Znam da te je strah napraviti test.

Piješ Helex i nećeš se uspaničiti do neba, poludjeti niti išta slično.

Uz tebe smo :love2:

eto da se i ja prijavim na ovu temu :)
trudna sam 16 tjedana i odmah cim sam saznala za trudnocu sam samoinicijativno prestala piti lijekove (fevarin i xanax). iako sam u stvari bila u nekom prijelazu iz fevarina u citram i xanax (dogadale su mi se jako ruzne stvari tada - bivsi partner me prevario s drugom djevojkom, napravio joj dijete i zatim ju natjerao da pobaci) pa mi sam fevarin nije bio dovoljan. citram i xanax sam pila dosta neredovito i vrlo kratko pa smo ja i psihica odlucili vratiti fevarin (koji mi je izgleda najvise pomagao i koji sam uzimala malo vise od godinu dana) + xanax. i to sam uzimala redovito, ali isto kratko vrijeme zbog trudnoce koja je veoma neocekivano dosla. psihica se slozila da prestanem uzimati lijekove. imam dijagnozu emocionalno nezrela licnost. iako imam ja malo vise toga :D
e sad..neko vrijeme mi je bilo cisto fajn i nisam primjecivala nikakve promjene. a onda ruzna kriza sustezanja, glavobolje, snazne vrtoglavice, ziiiivcanost, niska tolerancija na frustracije. mislila sam da cu uspijeti cisto snagom svoje volje biti dobro, ali sipak. sve gore ide. sve si nekako kontam da cu imati postporodajnu jer me i sada jako pere depresija. a i nakon prvog poroda sam imala ppd koja je cak imala neke crte psihoze i zavrsila hospitalizacijom na psihijatriji. i ablaktacijom, sto mi je silno tesko palo jer sam imala ogromnu zelju dojiti :( (cak sam neko vrijeme u bolnici namjerno povracala lijekove da mogu nastaviti dojiti kad se vratim doma).
nebi nikako htjela ponoviti scenarije nakon prvog poroda, i koliko god dijete bilo nezeljeno, imam volju i potrebu osposobiti sebe da tom djetetu budem normalna majka. a isto kao i prvi put, imam silnu zelju uspjeti u dojenju i necu odustajati od toga vjerojatno do samog kraja kad bi vidjela da stvarno ne ide.
od ovog mjeseca mijenjam psihijatricu i pocinjem ici navodno na prave psihoterapije (sa bivsom psih je to bilo vise manje pitanje kako si, kako je doma, kako se slazete tralala, nikakav konstruktivan savjet mi nije davala ustvari, niti smo obje dolazile do nekih zakljucaka u vezi mojih poremecaja).
uglavnom, ja valjda sve nade polazem u tu novu psihijatricu! koliko god crno izgledalo, ja zbilja vjerujem da u mom gradu ima netko tko bi meni mogao pomoci, pogotovo da mi ti dani provedeni s drugim djetetom (i prvim) budu...ukratko, onako kako bi trebali biti!
razmisljala sam i prijaviti se na grupe za pomoc zenama sa ppd, a potom polako ukljuciti i partnera i okolinu. mislila sam angazirati i doulu jer mislim da ce mi biti potrebna njena pomoc, pogotovo prvih tjedana kad dodjem iz rodilista (vise u vidu emocionalne podrske i pomoci oko djeteta, manje oko kucanstva).
pa eto, to je nekako moj plan za sad. imala sam potrebu podijeliti to s vama i vidjeti da nisam sama u ovome. javljat cu povremeno kako napreduju moje terapije i silno se nadam poboljsanju!

Pozdrav od još jedne paničarke :-)
Ja ulazim u 11. tjedan i cijelo vrijeme pijem Seroxat i Demetrin. Pila sam prvih 6-7 tjedana po 20mg Seroxata i pola Demetrina (5mg), al pošto se nisam osjećala dobro, pojačala sam Seroxat na 1,5 dnevno (30mg) i Demetrin i dalje isto.
U početku sam se htjela skinuti sa svega i moja psihijatrica me je htjela prebaciti na apaurin, al nismo uspjele. Onda sam se čula s rodicom koja živi u L.A. i koja je rodila prije mjesec dana predivnog dječaka a cijelo vrijeme je pila gomilu lijekova, od Prozaca do anksiolitika itd.
Ne znam, molim Boga da mi UZV u 12. tjednu ne pokaže nikakve malformacije ploda!

U nedjelju sam prokrvarila i završila u bolnici. Bebica je srećom ostala, a mene su ostavili u bolnici. E tu je počeo užas!
Bilo nas je 5 u sobi i dvije su iz istog razloga ležale. Cure su bile super, al mene je uhvatila grozna nervoza. Cijelu noć sam probdjela i razmišljala kako ću pobjeći iz bolnice...uh! Kad je svanulo, oko 5 ujutro, otišla sam do sestre da je pitam koji je najbrži put da idem kući i rekla mi je da moram čekati vizitu koja je u 8 i onda pitati dr da me puste. Ne znam ni sama kako sam dočekala 8 sati. Onda su mi vadili nalaze i rekli da svakako ne mogu otići dok oni ne budu gotovi (oko 13h) i da moram čekati otpusno pismo. Sreća pa je došla moja dr koja je inače šefica i onda sam joj objasnila da zbog anksioznosti moram što prije izaći, pa sam uspjela nekako do 11 kliznuti kući. Sad sam na strogom mirovanju bar 15 dana.

Ali...dobila sam užasan strah od bolnice tj. ležanja u bolnici i već imam milion negativnih misli o tome kako ću izdržati kad rodim (a rodit ću najvjerovatnije na carski), što je nekih 6-7 dana ležanja u bolnici.

Ne znam više kako da si pomognem...kažu misli pozitivno!!! Ali kako?!? Pa nemam neki čarobni štapić koji rješava sve...da bar imam!!!

Snovolovko :love2:

Slažem se da može biti iritantno kad ti netko kaže da misliš pozitivno, a tebi to jednostavno ne ide. Na taj način ljudi mogu (nesvjesno i dobronamjerno) potaknuti grižnju savjesti, jer i sama pokušavaš misliti pozitivno, trudiš se, ali pozitivne misli nestanu prije i nego što pomisliš na njih.
Anksioznim (i depresivnim) osobama je teško odagnati teške misli, kemizam mozga je narušen, stvara se začarani krug negativnosti.
Ovdje sam samo da ti dam podršku. Nisi sama. Puno anksioznih trudnica je rodilo zdrave bebice.
Definitivno moraš porazgovarati sa svojom psihijatricom o terapiji koju uzimaš. Sad si u drugom stanju, hormoni čine svoje i možda terapija koju uzimaš više nema povoljnog učinka. Naravno da bi najbolje bilo da ne uzimaš ništa, ali ponekad to nije rješenje, ako je trudnica jako anksiozna/depresivna. Porazgovaraj sa psihijatricom o eventualnoj promjeni terapije, a sve u dogovoru s ginekologom. Ne povisuj/mijenjaj terapiju na svoju ruku!
Nemoj se sramiti, i jedni i drugi su liječnici i znaju da je anksioznost stanje koje zahtjeva liječenje. Znam da sada moraš mirovati, ali bi bilo odlično kad bi nekako uspjela krenuti na psihoterapiju. Bila bi ti to velika podrška kroz trudnoću. A do poroda bi se, vjerujem, već rješila straha od bolnice. Sve ćeš ti to izdržati. I ti i bebica :heart:

Hvala Optimist! Stvarno si pravi optimist :heart:
Išla sam ja redovno na psihoterapiju do trudnoće i bilo mi je puno bolje. I ja sam mislila da će mi hormoni u trudnoći zamjeniti lijekove i da ću biti super, al na žalost, nije tako. I dalje pijem tablete mada i s njima jedva guram...ne smijem ni pomisliti kako bih bez njih! Što se promjene terapije tiče, ne bih sad eksperimentirala, jer sam ljetos imala užasno iskustvo s novim lijekom!
Sad ne mogu nigdje jer sam u strogom mirovanju, al čim mi gin da zeleno svjetlo da mogu hodati, idem do svoje psihijatrice na razgovor.

:-)

Vjerujem da ti je jako teško i da si uplašena.

Istina, trudnoća može poboljšati, ali i pogoršati postojeće stanje. Sad si u najosjetljivijem periodu :love2:

Dobro je da si išla na psihoterapiju, tako da te psihijatrica već poznaje. Pretpostavljam da si pokušala promjenu AD-a i da ti je to iskustvo bilo strašno.

Bilo bi dobro da nazoveš psih. i kažeš joj kako se osjećaš. Ne moraš nužno ići kod nje da se konzultirate, za prvu ruku možete i telefonski. Možda ti da neki drugi anksiolitik (vidim da piješ Demetrin), koji bi ti više odgovarao.

Na psihoterapiju si išla privatno?

Da, privatno od 7. mjeseca prošle godine pa sve do siječnja. Ova mi je dr super.

Evo ukratko ću ti ispričati svoj slučaj...dobila sam anksioznost i panične napade prije skoro pa 20 godina. Ti početci su bili grozni, al onda se malo, pomalo situacija počela popravljati. Nekad prije desetak godina otišla sam prvi put u psihijatra, dobila Seroxat, i nakon manje od dva tjedna bila "na mjesecu" :-) Al stvarno!!! Da mi je netko rekao da tablete mogu tako pomoći, rekla bih mu da je lud! Vratila se ona stara "ja" koja može sve, ide svugdje i uživa u životu punim plućima.
Međutim, iz sopstvene gluposti i lijenosti, ja nakon godinu dana skontam da sam zdrava i samoinicijativno prestanem piti lijekove. Budem dobro pola godine i onda se sve vrati. Ja opet na tablete, opet dobro, opet se sama skinem i tako upadnem u začarani krug!
Uglavnom, da skratim (kolko mogu :-D), zadnji put sam pila Seroxat u 10. 2011. kad sam trerbala diplomirati na faxu. Uspjela sam nekako preživjeti taj diplomski ali sam cijelo vrijeme imala osjećaj da mi Seroxat više ne pomaže i da sam postala imuna na njega (opet moja glupost!) i tako ga po stoti put prestanem piti.

Bila sam poprilično ok sve do ljeta prošle godine kad sam odlučila da hoću da idem na more i uživam (a ne preživljavam ko i obično), i uputim se ja u nekog meni nepoznatog psihijatra da mi da neki drugi AD. Ispričam čovjeku situaciju na brzinu i on mi prepiše Starcitin i Xanax.
I tu počinje pakao!!!
Nakon 3-4 dana ja sam se pretvorila u zombija! Nikad u životu nisam imala gore panične napade. Nisam mogla ni jesti, ni piti ni hodati. Živi užas!!! Za sedam dana izgubila sam 8kg i umalo završila na psihijatriji.

Srećom, preporuče mi moju sadašnju psihijatricu i ona me odmah skine s toga i vrati na Seroxat i Demetrin, te sam se uz lijekove i terapiju lagano vratila u normalu.

Nadam se da vas nisam zadušila pričom, ali mislim da je dobro izmjeniti iskustva i na taj način možda pomoći nekome.

Samo jedan savjet tj. pouka iz ove moje priče - NIKAD, ali baš nikad, nemojte na svoju ruku uzimati ili prekidati terapiju. Učite se na tuđim (mojim :-)) greškama radije nego na sopstvenoj koži ;-)