Citiraj:
Pravednije vrednovanje majčinske ljubavi
Majčinska ljubav nije jednosmjerni ni dvosmjerni nego kružni proces između majke i djeteta te njihove okoline. Nju treba promatrati kružno a ne jednosmjerno. To nije linearna pojava s jasnom i lako prepoznatljivom logikom uzroka i posljedice. Niti je majčino ponašanje jedinim uzrokom djetetovu reagiranju, niti obrnuto. Takav jednosmjerni linearni pristup vodi u nerealno i nepravedno optuživanje, okrivljavanje, dijagnosticiranje i etiketiranje majke i njezine ljubavi. Niti je majka jedina zaslužna za uspješni a niti neuspješni budući razvoj njezina djeteta. Teorije o »dobroj« i »lošoj« majci ne odgovaraju stvarnosti. Na majku se ne može svaliti sav teret i odgovornost za razvoj njezina djeteta. Često se od »dobrih« majki razviju »loša«, a od »loših« majki »dobra« djeca. Majčinska ljubav je recipročni, kružni proces u kojemu aktivno sudjeluju i majka i dijete, kao i bezbroj drugih za majku ili dijete relevantnih pojedinaca iz uže i šire okoline, kako majke tako i djeteta.
Kvaliteta majčinske ljubavi je određena i, ali ne samo i jedino, ponašanjem majke. Ona je direktno vezana za »bračnu« i »obiteljsku« sredinu unutar kojih se majčinska ljubav ostvaruje. Stavio sam navodnike, jer danas mnoge majke ostvaruju svoju majčinsku ljubav izvan formalnih i legalnih institucija braka i obitelji, ali to ne znači da nemaju »brak« i »obitelj«. Sve imaju nekakve svoje odrasle partnerske odnose, a također užu i širu obiteljsku sredinu. Sve što se u njima događa sudjeluje u formiranju kvalitete majčinske ljubavi. Majka koja je nesretna i nezadovoljna na svojoj odrasloj partnerskoj razini i u užoj i široj obiteljskoj sredini kao i unutar svoje radne sredine nužno pretvara svoju ljubav prema djetetu, najčešće nesvjesno, u sredstvo vlastita a ne samo djetetova usrećivanja i ispunjavanja nastalih manjkavosti. Nesretna i nezadovoljna majka u braku, obitelji, na radnom mjestu i u društvu, nije loša majka, ali je uvijek u opasnosti da nenamjerno majčinsku ljubav koristi više za svoju a manje za djetetovu sreću i razvoj.
Prema tome, ne postoje loše i dobre majke, nego više ili manje sretne kao i više ili manje nesretne majke. Više sretna i manje nesretna majka u svojim odraslim bračnim i drugim partnerskim odnosima, u svojoj obitelji, susjedstvu, radnom mjestu, pa i u širem društvu, svakako ima više šansâ da bude i dobra, kvalitetna majka, koja ima mogućnosti da višak svoje sreće i zadovoljstva dade djetetu. Više nesretna i manje sretna majka uvijek je u opasnosti pretvaranja majčinske ljubavi u fino manipuliranje djetetom više u pravcu svoje negoli njegove sreće.
Majke se trebaju boriti za osobnu sreću i zadovoljstvo, ne samo zbog sebe nego u prvom redu i zbog svoga djeteta, jer samo tako mu mogu omogućiti njegov slobodni i uspješni razvoj bez hipoteke majčine osobne nesreće i nezadovoljstva.
Dr. Pavao Brajša, Glas Koncila, broj 24 (1668), 11.6.2006.
A ovaj me je članak malko naljutio i rastužio jer ja ne bi rekla da je to tako!!!!!!!!!!!!!!! Je li toliki grijeh želeći sve, znam da to trga tebe samu, ali tvrditi da u tome nema ljubavi, da se sve to obavlja samo da bi se obavilo savršeno a ne iz ljubavi prema nekomu iz neke hladnoće robota!!!!
Citiraj:
Kompjutorizirane majke
Kompjutorskom točnošću i preciznošću hrane svoju djecu. Redovito ih odvode na sva cijepljenja, mažu najboljim kremama, oblače prema najnovijoj dječjoj modi, kupuju skupe igračke. Brinu za njih od jutra do navečer. Daju im sve što imaju, osim sebe. Sve je toj djeci dostupno, osim njih samih. Sve znaju o djeci, ali iz knjiga koje marljivo listaju. Dijete doživljava majku kao savršenog robota koji radi prema programu stavljenom u njega, a majka dijete kao robota u koji tek treba staviti program. Sve je tu precizno unaprijed određeno, ali vrlo malo spontano doživljeno. Greške ne smije biti. Odstupanja su zabranjena. Sve teče po planu. Potrebe djeteta su programirane i ono ih treba samo prihvatiti i realizirati. Dijete odrasta, ali se ne razvija. Majka je zadovoljna i sretna ako su točno ispunjene sve točke dnevnog, tjednog, mjesečnog, godišnjeg i životnog programa. Kvantitativno tu ništa ne manjka. Sve se važe, mjeri i ispravno dozira. Pišu se dnevnici, skupljaju slike i snimaju filmovi. Točno se znaju datumi kad je progovorilo, prohodalo, dobilo prve zube, cijepljeno, testirano.
Takva je majka zaokupljena djetetovim napretkom, ali ne i djetetom. Takvo dijete ima sve od majke, ali ne i majku. Dijete dolazi do kvalitetne i dobre hrane, ali ne i do one koja mu tu hranu daje. Kvantiteta u takvom odnosu je zadovoljena, ali nema kvalitete. Takve majke imaju sličan odnos i prema svojim odraslim partnerima, npr. ocu djeteta. Ne znaju slušati i govoriti unutar odnosa. Ne znaju slušati sebe i drugoga pokraj sebe nego samo trećega izvan sebe i izvan neposrednog odnosa s drugim.
Jedan mi se suprug tužio kako mu je žena savršena domaćica, supermajka, ali kao da joj nešto manjka. I on i djeca postali su alergični na nju. Sve im organizira, na sve ih upozorava, sve im nabavlja, o svemu brine, na sve stigne, stalno je u pokretu i djeluje kao dobro održavani kompjutor. Nikada se ne gasi. Stalno je otvoren i besprijekorno radi. Međutim, i on i djeca bi htjeli manje organiziranu, manje urednu, manje zabrinutu, ali mamu s kojom bi se smijali, brbljali, odmarali, zabavljali. Htjeli bi da i njih sluša a ne samo oni nju, da i oni pričaju a ne samo ona, da i oni nešto organiziraju a ne samo da moraju uvijek raditi i zabavljati se po njenoj organizaciji. Htjeli bi da se čuju i njihovi prijedlozi a ne samo njezini.
Majke-kompjutori često gube i djecu i muža, koji se žele povremeno odmoriti od besprijekornosti njena funkcioniranja. Savršeno uređene kuhinje mnogih obiteljskih kuća i stanova nisu garancija da se u njima i dobro jede. Iz njih se često bježi u restorane iza ugla!
Dr. Pavao Brajša, Glas Koncila, broj 46 (1690), 12.11.2006.