Klarita evo i meni suze idu..kako mi se to čini nedostizno..uživaj draga..
Printable View
Klarita evo i meni suze idu..kako mi se to čini nedostizno..uživaj draga..
Klarita draga drago mi je sto opet osjecas tu srecu neopisivu:)drzi se i zelim tu svu srecu ovoga svijeta..
hvala vam cure...:-)
tikica78 meni je ovo 5.T, imam 2 curke, prve 2 T savršene,školske, treća kromosomska greška,četvrta missed sa 10-11 tj.; jedva sam MM-a uspjela dovući do želje za još jednom trudnoćom, ali moja želja je bila tolika da je jednostavno nisam mogla izbrisati iz srca ni nakon svih analiza i realnih promišljanja, tako da znam o čemu pričaš. sad sam u 33. tt i svi četvero uživamo u ovoj bebici, osluškujemo svaki pokret i stalno su ručice mojih cura i MM-a na mom trbuhu :zaljubljen:......neopisivo je koliko možeš ljubavi dati nekome za koga još ne znaš ni kako izgleda....klarita2 :zaljubljen:
Mandy .. prekrasno je ovo što si mi napisala.. želim ti da bude sve ok da rodiš lijepu i zdravu bebicu..
puno si mi radosti unijela u srce, koje se ionako nije predalo i nikad neće.. jedva čekam da vam javim da sam trudna i još više da vam javim da sam rodila..
a valjda hoću.. Bog će biti milostiv ovaj puta nadam se ipak imam dva anđela ..
Da vas pozdravin. Danas sam nakon 2 ipomj opet vozila auto , morala sam. Pravila sam mm lazanje i umorila se:) bilo je vrijednokad sam vidila kako jedu. Pomirila sam se nekako s cinjenicom da ce mi mozda ova slina u ustima i pljucanje dugo ostat.
Bebu osijetim i dalje, nekad manje nekad vise... Glavnoda se javi, iako akoje duze ne osjetim odmah uzimam pit i jest. Mislim se kako se nikako opustit.
joj Klarita mogu misliti kako ti je.. ja vjerujem da se nećeš opustiti dok ne ugledaš bebicu živu i zdravu na svojim rukama..
koliko si sad tjedana? tako mi je drago što dijeliš s nama svoje osjećaje u novoj trudnoći , upijam svaku tvoju riječ..
tikicasad sam 17tj. Osjetim je većinom kad pojedem nešto, ali mi je jedna friška mama rekla da je normalno da u poč ne osijetim uvijek često dok još ne naraste.
I da, nikako se opustiti, nažalost od 18tj može krenut anemija kod bebe pa se ja neću smirit do slij pregleda(s 20tj). Od tada ću vjerojatno svaki tj 1x na pregled ili svaka 2tjedna. Putovanje u Zg ne pada teško ako sve bude ok.Dr je rekao da će gurati da ne ostajem u bolnici koliko god može jer daleko je 7.mj....a tko će bez moje K toliko...ali idem polako, kad počenem razmišljat puno unaprijed onda mi još gore.
I vjerujem po tvojoj volji i upornosti da ćemo i s tobom dijeliti trudničke muke i radosti.:love2:
zato sad i skupljam iskustva vas mama malih anđela.. da budem hrabra kao i vi.. nadam se jednom kad i meni opet svane sunce..
cure samo da se kratko javim..10.02.2012. rodio se mali Neo:heart: carskim rezom,3470,52 cm.
eto jucer smo stigli doma,sve ok..ne spavamo,cikamo i cikamo i tako stalno.
nemam sad bas puno vremena ali ono sto cu reci isplatilo se:heart:
Detalje javim cim se malo uhodamo,budite mi hrabre,tesko je ali evo nakon sest godina agonije,patnje i svega loseg,teske trudnoce mi smo uspjeli! pusa svima i hrabro naprijed,volim vas sve i mislim na vas:heart:
stafi iskrene čestitke! Bože ovdje sve neke lijepe vijesti, super samo nek tako i ostane!:-)
:-Dstafi čestitam na sinčiću!!!!!!!!!!!!!!!! :-D
Bravo Stafi čestitam! :klap::klap::heart:
Stafi CESTITKE od sveg srca...uzivajte draga zasluzila si....:-D :-D
Stafi čestitke od srca !!! Mandy zar već 33 t ??? Još malo pa ćemo i tebi čestitat !!! Cure sve vas pozdravljam, budite hrabre i uporne !!!
Stafi čestitam i ovdje, da naravno da se isplatilo, najljepša je nagrada kada doneseš kući djete živo i zdravo, onda se sve muke zaborave :zaljubljen:,
Tikica 78 žao mi je da si nam se pridružila, zapravo žao mi je da si izgubila svoje dvije bebice:cry:, ali ne daj se, nastavi dalje...
Mandy baš mi je drago za tebe još malo i beba je tu
Bzara kad ćemo ja i ti po drugo? :mrgreen:
Klarita 2 bravo za malenog boxača...:heart:
Curke mi smo vam proslavili prvi rođendan, još ne vjerujem da je već toliko vremena prošlo, kao da sam jučer tu plakala za svojim trojkicama i planirala drugu trudnoću, a eto već je plod moje druge trudnoće moja Kim napunila godinu dana...iduči mjesec Kim kreće u jaslice, a ja prekidam porodiljni i vračam se na posao isključivo zbog novca.
Idemo odraditi malo pa onda po drugu bebicu, moramo barem probati, možda upali opet od prve, samo čekam da promjene barem zakon pa da budemo u povoljnijoj situaciji ako ne upali od prve.
stafi, čestitam! Kako je lijepo pročitati takvu vijest!
osijek, predivna ti je curica.
Osijek tako sam sretna kad vidim da ste sve nakon ove noćne more postale mamice..Bože valjda zaista vrijeme ublaži malo bol..
tikicavrijeme ne bih rekla ublaži bol, nego naučiš živjeti s tim, suze manje idu i usvojoj drugoj djeci nalaziš utjehu i znaš da moraš biti jaka radi njih.A ti jesu jaka već sada .:love2:
Osijektvoja djevojčica me uvijek oduševi kako je prekrasna i mila...:klap:
Meni je bolje, pljucam tu slinu samo kad idem na wc inače puno bolje.Jučer sam čak pojela tortu(do sada nisam mogla slatko).JUUPIII!!!!:-D Zahvaljujem Bogu svaki dan!
Klarita znači tako.. ma ja se pravim snažna , baš zbog djece , mm i okoline.. ali u mom srcu je rupa i bol, misli su stalno na tim slikama koje se vraćaju..
sve se vrti brzo jako krv, bolnica , kiretaža..ma strašno..
Nadam se da će ipak i meni zasjati sunce i da Bog ima i za mene ipak bar jednu srećicu spremnu da upotpuni moj život..
a ova moja dva anđelića će mi vječno nedostajati.. sanjati ću ih kako su mogli izgledati kako sam ih mogla grliti..
imam male čarapice njihove koje su mi ispod jastuka.. pomazim ih svako jutro i veče..
:klap::klap::klap:Citiraj:
osijek prvotno napisa
baš si me razveselila sa ovom viješću!:-D
Boxice e jesi luda...:)
Stafi 78 bit će s vremenom lakše, ali ne u smislu da ćeš manje osječati ili se prisječati...ja sada razmišljam o njima više nego ikada od kad imam Kim pa mislim koja bi od njih tri ono bila najsličnija Kim, kolike bi one bile...i još milion misli vezanim za trudnoću šta da sam ovo ili ono napravila...ali čovjek nauči nekako živjeti sa tim i prihvati sebe kao neku drugu osobu, jer više nitko nije ona ista osoba koja je bila prije te tragedije. Kada se to sve prihvati i posloži onda i život dalje krene...
klarita i beti hvala vam na komplimentima za moju curku...:zaljubljen:
osijek , tikicaosijek je dobro rekla, nisi isti čovjek ali naučiš živjeti s tim nekako. Meni su slike s tog kobnog dana još jako friško urezane u pamćenje ali trudim se da ne mislim puno jer me to žalosti. Prije , tj u početku sam stalno mislila, ali valjda jer to normalno.
i osijek- samo naprijed!!!!:-D
stafi čestitam od srca draga na malom mišiću prekrasna imena! :zaljubljen:
jedva čekam čuti cijelu priču!
osijek sretan rođendan maloj ljepotici sa malim zakašnjenjem!
baš mi je drago da razmišljate o novoj bebici! samo naprijed draga! :yes:
meni nekako se to čini jako daleko, ako i tada! najviše me plaši činjenica što tek sada,
nakon 5 godina od gubitka Zare ja mogu reći da sam dobro, da sam stvarno dobro!
bojim se da još jedan gubitak ne bih preživjela! bojim se da bih se raspala, a ne želim Nii oduzeti sebe,
želim da me ima sretnu i potpuno posvećenu njoj! nadam se da me kužite!
vjerojatno će se jedan dan dogoditi nekakav klik u glavi i skupiti ću hrabrosti da probam još jednom, ali još ne! još nemam niti tu snagu a niti tu hrabrost!
klarita jako mi je drago da mučnine polako jenjavaju! mislim stalno na tebe i šaljem ti ooogroman :love2:
tikica jako je lijepo čitati tvoje postove, baš zrače snagom i hrabrosti!
od sveg srca želim ti što prije jedno malo srčeko da zakuca ispod tvog!
mandy došle su mi suze na oči dok sam čitala tvoj post! znam koliko si željela ovo djetešce, i toliko sam sretna zbog cijele tvoje obitelji! još malo draga i stiže još jedno malo slatko biće u vaš dom!
svim curama šaljem veeeliku pusu! držite mi se, budite hrabre i snažne, kao što Stafi kaže na kraju se stvarno isplati!
sve vas ljubim ... :heart:
i mene:klap:Citiraj:
Boxica prvotno napisa
draga stafi rodila si na moj rockas,ajme bas mi je drago,neka je samo zdrav mali decko i uzivajte sada u svakom trenutku...saljem ti veliki zagrljaj:))))))
Evo moram vam se požaliti malo..steglo me u srcu danas samo mi se place..nekako me ova bol i praznina guse..
Užasno sam tuzna..zašto bas ja i moje bebice..čekala sam tu trudnoću tako dugo, prošla hrpu doktora i tonu bolova..zašto?
I nekako mi se sve vise čini da sam na kraju snaga..možda je to takav dan..možda je sutra stvarno novi dan i snaga se vrati, ali bol u duši nikada neće otići .. Za 4dana je mjesec dana kako mojih andjela nema..
tikicamen ej u početku isto često hvatalo takvo stanje. Jedan dan je bolji, drugi gori...ali bit će bolje.
Samo ti plači kad ti se plače i ne ustručavaj se nama reći. :love2:
Draga moja Tikice...
Čitam te i oči su mi pune suza...i zbog tebe i tvojih bebica...i zbog moje bebe i zbog svih dragih cura ovdje koje su morale proći kroz taj horor gubitka bebe/a :-(
meni je prošlo 5 tjedana od kiretaže, danas sam počela raditi i tako mi je bilo teško slušat pitanja i komentare kolega na poslu...samo sam gutala knedle i molila Boga u sebi da što prije odu iz sobe i puste me na miru.
Ja sam mislila da sam ok, da sam to nekako prihvatika ali danas sam vidjela da mi je i dalje užasno teško. Otplakala sam i danas turu...
I mi smo prošli sve i svašta do sada...10 bolnih postupaka, 4 i pol godine nade i onda sve nestane u sekundi...okrutnije ne može biti.
Drž' se draga hrabro...kad čitam ovdje priče od dragih cura dobijem nadu i vjeru u uspjeh...pa kolko god ttebali na njega čekati...ja sam spremna.
Sve Vas puno pozdravljam a trudnicama želim najmirnije trudnoće.
Pusa velika
Bab draga moja.. znam i tvoja priča je kao i moja, zajedno smo nekako i objavile betu.. nepravda je to.. tako se mučiti da dobijemo dijete..mislila sam da je prebolno dobiti negativnu betu ali ovo.. sve znaš ne moram ti pričati..ma mora biti i za nas nekad sreća , mora doći i nama naše zlato..
Pred malo sam se vratila s najljepšeg pregleda do sada. :zaljubljen: Ovo mi je treća trudnoća i bila sam na x pregleda, ali sad sam prvi put gledala kretnje svoga čeda.Trudna sam 10+4 i sve nam je pokazao. I kako se drži za glavu i kako cucla prste i kako si trlja nogu o nogu čak mi je pokazao i palac gore! Mahao je non stop, :bye:radio okrete preko glave i okretao nam leđa. Pozu bi zadržao jedno tri, četiri sekunde, a onda bi se prevrnuo na drugu stranu.Gledale smo ga jedno 5 min. Velik je 3,5 cm i nije mi jasno da nešto tako maleno može imati takve kretnje. Doktorica je rekla uz osmjeh da se nešto nazire među nogama ali da ćemo potvrditi za koji tjedan. Kasnije mu se obraćala s ON. Tako sam sretna, čak sam od olakšanja išla i na WC. :lol:Jedva došla do kuće. Doc mi je rekla da će me možda, sad kad znam da je sve ok protjerati.
Dobila sam tri slikice i na jednoj se vidi kako drži ruke uz glavu kao da spava. Jedva čekam da se dragi vrati s puta da mu pokažem slikice.
uf
Optimistična - dok čitam ovaj tvoj post osjeti se tvoja sreća. Jako mi je drago zbog tebe i tih divnih slika koje si vidjela. Šaljem pusu.
Tikica - takvi dani češće dođu nego odu. Tijelo se i privikne na takav šok, ali naša psiha i majčinski osjećaji nikada. Drži se, kad ti se plače - plači, kad ti se vrišti - vrišti... bilo što, samo nemoj držati u sebi.
Kod nas novost, zovem kumu od malog prekjučer da njenoj curki čestitam prvi rođendan, kad ono kuma trudna skoro pa 11 tjedana.
Bogme moram vam reći da kad mi je rekla dobro da se nisam rasplakala. Naravno da mi je drago zbog svake trudnice, ali eto, sjetila sam se odmah sebe.
Inaće primjetila sam da sam od kir. postala jako pekmezasta, svako malo rasplačem se na nešto.
Nama je prošlo 6 mj., i ja sad neznam kud ni dalje, pa se nadam eto da će me netko usmjeriti. Bila sam kod gin. u prosincu, imala sam inf.urinarnog trakta. Pregledala me je standardno, uzv, pogledala jajnike, maternicu, vag.pregled. Iako je znala da je to pregled nakon spontanog nije mi spominjala nikakve briseve ni išta. Možda zato što je u trudnoći sve bilo uredno i čisto, pa smatra da to ne trebam raditi ili?
kisica znam točno kako si se osjećala.. žao mi je jedino što je prošlo već toliko dugo a još se tako osjećaš..
meni je sr. rekao da napravim briseve, sad čekam da dobijem m. i nakon nje idem na briseve..
drage moje tikica i bab šaljem vam hrpu zagrljaja! sjećam se tog osjećaja, i još uvijek ga znam osjetiti! fali mi moje dvoje djece, iako se trudim da moje dijete niti jedan trenutak ne osjeti to! često joj pričam kako gore na nebu veselo plešu najljepšu pjesmi njezini braco i seka!:heart:
znam da je još jako mala i sve što ja pričam njoj ništa ne znači, ali meni se oči uvijek napune suzama kad mi kaže : mama, pa pokaže prema gore i pošalje pusu...
uvijek će valjda biti gorih i boljih dana! ja se trudim sjećati se mojih anđelčića sa srećom, što su me izabrali za svoju mamu, i što su bili sa mnom to kratko ali tako divno vrijeme.
kisica :love2:
skroz je normalan taj osjećaj! drži se draga, sigurna sam da će bolji dani doći, i da će uskoro i kod vas biti jedan lijepi plusek!
optimistična prekrasno! :zaljubljen:
svima šaljem veeeeeeeeelike puse!
Optimisticna- tako je bilo i meni s 15tj. Nesto nevjerojatni, noga preko noge, okreti, rukice... Predivno. Sad sam odusevljena svakim udarcem . Sjetim se kako sam voljela K i M udarce . To me drzi do slij pregleda kojeg nikako iscekat.
Danas je K mazila stomak i pricala s bebom. Rekla je necu joj sad spominjat Mariju nego kad se rodi ja cu joj pricat. Pile moje malo...
klarita suze mi na oči idu.. cure tako sam sretna da vas ima koje ste prošle ovaj pakao i sad uživate u svojoj trudnoći. to mi budi nadu da ću i ja jednog dana podijeliti s vama tako divne osjećaje..hvala vam za svaku riječ..
Drage mamice...
Za vrijeme trudnoce sam cesto dolazila ovamo...ni sama ne znam iz kojeg razloga...sjecam se da sam sa knedlom u grlu citala vase postove i zahvaljivala Bogu sto je sa mnom i mojim deckicem sve uredu. No, nazalost, nasa lijepa i sretna trudnoca nije lijepo i sretno zavrsila. Tom malom cudu su se svi radovalo, cijela rodbina, prijatelji, uza obitelj, ja i moj suprug prije svih...
Tata je nasao bolji posao, bio vrijedan na faxu, mama isto tako...sve potpuno i savrseno isplanirano za Njegov dolazak...SJecam se sa kojom ljubavlju smo uredjivali njegovu sobicu. Cak smo i nedjeljom od nestrpljenja lupali i sastavljali ormaric, iako smo znali koliki gnjev susjeda mozemo navuci, jer eto i u zgradi smo novi...Pogadjate? Da, uzeli smo i novi ogromni stan sa djecjim igralistem ispod balkona, da ga mama i tata mogu nadgledati dok uzivaju uz podnevnu kavicu :D kako savrseno zvuci!
Sjecam se sa kojim entuzijazmom smo narucivali stvarcice za njega...dekice, posteljinice, igrackice, kolica, platnene pelene...procitali brdo knjiga i uzivjeli se vec u ulogu roditelja, misleci kako cemo nasem sinu pruziti sretan i ispunjen zivot, kojim se nijedno od nas dvoje ne moze pohvaliti.
Da ne duljim...ono sto nas najvise muci i lomi jeste da su svi ovi nasi snovi, svaka nasa nada i plan vezani uz njeg, tog kobnog 05.Feb. morali pasti u vodu...nakon (po lijecnicima) savrsene trudnoce i poroda, ipak umjesto Srece u nas dom dolazi Tuga.
Jos dobro se sjecam kad su ga odnijeli...samo sam ocekivala kad ce ga vratiti i staviti meni na grudi...ali taj trenutak nije nikada dosao.
Iako se ni lijecnici nisu tome nadali i to ocekivali, nas maleni je umro na putu za jednu djecju bolnicu u blizini :((( Tu prokletu, krutu vijest u tom soku nisam mogla prihvatiti. Nadala sam se do zadnje da to nije moj Patrick bio...ne, to nije on, to je nemoguce, ja sam rodila zdravo dijete, vikala sam na sve oko sebe---Trazila sam od supruga da mi kaze da to nije istina, a on me samo sa suzama u ocima privio jako uz sebe...
Nakon neka dva do tri sata su ga donijeli...Okupanog, lijepo obucenog u jednom maloj pletenoj korpici...Koji prelijep osjecaj je to bio!!Osjecaj drzati svoje prvo dijete u rukama,na grudima, ljubiti njegovu kosu, maziti mu rucice...O Boze, hvala ti! Nikada necu shvatiti zene koje kazu da su nas lijecnici time mucili, ponudivsi nam tu opciju...Pa koja majka moze nositi mrvu u utrobi devet mjeseci, osjecati njene pokrete, stucanja i na kraju ne zeljeti vidjeti ju??!!Kako bih samo to mogla, pitam se...
Pet dana poslije poroda smo nasem Patricku organizirali mali pogreb u krugu najuze obitelji i prijatelja...Jos se najezim i suze mi krenu na lice kad se sjetim kako je tata sav u grcu rekao :" Ti si ga nosila 9 mj.u sebi, dopusti meni da ga nosim od Kapelice do groba, to je najmanje sto mogu za njega i tebe uciniti."
Od tada je proslo 17 dana. Dani prolaze a ja se osjecam jos uvijek kao onog dana...Skupljamo snagu za krenuti dalje, ali cim nova kriza naidje, odnese svu onu snagu koju smo skupili...i mi opet, potonuli bez snage lezimo na podu i placemo...i tako naizmjenice, jedan dan ja, drugi moj suprug...
Pitam se zasto? Moja sestra i dvije najbolje prijateljice su trudne...ja sam bila prva od njih...i pitam se zasto bas ja? Zasto nas dvoje? Sto smo Bogu skrivili, da smo dobili takvu kaznu? A onda se sjetim potpisa jedne forumasice tu---Ne moze kazna biti andjeo na dar---i onda shvatim, da smo u biti nas dvoje nagradjeni! Ali kako dalje?? Kad i svaka pomisao na novo dijete unese nemir u mene, sto zbog nove "savrsene" trudnoce sto zbog osjecaja da ne zelim nikog drugog osim svog andjela Patricka. Znam zvuci egoisticno, ali trenutno ne moze moje srce drukcije zeljeti, jer je on mamin i tatin prvi i vjerojatno nikada prezaljeni sin...
Oprostite na poduzem postu. Iskreno se nadam lijepom druzenju uz vas mamice i ponovnom pronalasku snage za krenuti dalje.
:cry:
ajme od plača ne mogu ništa pametno napisati
draga naša, žao mi je što ti moram poželjeti dobrodošlicu među nas ovdje! tvoj Patrick je jedan maleni presretni anđeo što ima tako hrabre i divne mamu i tatu. nažalost znam taj osjećaj kad savršena trudnoća u sekundi to prestane biti...
tu smo uz tebe, piši nam kad god poželiš, još je sve jako friško, još su rane presvježe... s vremenom će biti drugačije, uvijek će boljeti, to se nikada ne preboli samo s vremenom bude malo lakše živjeti s tim!
budite jaki, tu smo uz vas! :love2:
Jako mi je žao draga, suze mi idu na oči.:cry:
Da, nažalost neki dr ne nude ženam mogućnost da uzmu svoje dijete i vide ga i to je žalost naših bolnica. A mame i tate nažalost nemaju tada snage za misltit o ičem.
Dugo ćeš se pitati čime si to zaslužila, zašto vama ali vrijeme će polako liječiti rane...boljet će i dalje ali naučit ćeš
živjeti.Drag uz tebe smo.:love2:
Ako možemo znati , što je bilo s malenim, koja dijagnoza?
Hvala vam, drage moje...Evo nakon cjelodnevnog lutanja i bjezanja od tuge i praznog doma, stigla me opet!Opet kucka pobjedila :DD Ja i suprug svaki dan odlazimo Patricku na grob, nekad bude lakse, a nekad boli jos vise...tako je bilo i danas!
Rezultate obdukcije jos nemamo. Sutra imamo razgovor u bolnici, iako su nam naglasili da ne znaju nista novo, ja sam opet nervozna i bojim se...Javim vam sutra ako saznamo nesto novo...
Drage moje, vidim da vas je dosta postalo poslije mamama..da li je to zbilja jedini nacin za izvuci se iz ovog pakla?Da li je to zbilja jedini odgovor na ovu temu-kako se nositi sa gubitkom djeteta?
Ako vam ne stignem vise veceras pisati, bit ce to zato sto je moj muzic vec dva litra salbei caja skuhao, da zaustavimo mlijeko koje uporno dolazi :) Zato cu vam sada pozeliti laku noc i slatke snove (ako je to kod nas vise ikako moguce)...