Rade. Pretpostavljam da je manji broj djece , ali svi rade.Citiraj:
mama pticica prvotno napisa
Printable View
Rade. Pretpostavljam da je manji broj djece , ali svi rade.Citiraj:
mama pticica prvotno napisa
Mogu li ja pitati one koji navijaju za online školu, kako vi inače živite, u kolikom krugu ljudi se krećete i općenito na koji način se inače čuvate od korone?
Ljudi koje ja vidim svaki dan imaju ovakve živote: mama i brat mi rade u ugostiteljstvu, prilično prometno mjesto, puno mladih. Šogorica radi u vrlo popularnom i svaki dan punom dućanu na vrlo frekventnom mjestu u gradu. Njihovo dijete je svaki dan s mojima. Dvoje od troje djece mi ide u vrtic i u jaslice. Djeca mi se svaki dan druže po raznim parkovima s najmanje 40-50 različite djece u zadnja dva mjeseca. Distanca koju oni drže na tom krasnom otvorenom mjestu je ravno 1 do 2 centimetara, ne računajući dijeljenje hrane i pića. Ja radim u neboderu u multinacionalnoj kompaniji i u okruženju je gomila firmi i stotine ljudi svaki dan kupuju gablec na istom mjestu. MM je podrška u firmi od 2000 ljudi i svaki dan je u sobi kod najmanje 30 njih. 30 različititih svaki dan naravno. Pola nas je u tramvaju svaki dan.
Ja zbilja ne razumijem kakve živote žive oni koji misle da će ih online škola “spasiti”. Ne računam ovdje stvarno jako teške bolesnike i kritične skupine, a čini mi da mnogi sa preferencijom prema online školi zapravo nemaju takvu kritičnu osobu doma. Ili da imaju veću djecu kojima ne treba asistencija ;).
Meni dok jedno dijete ide u vrtić, zbilja ne vidim niti jedan jedini razlog da mi drugo dijete ne ide u školu.
Ispada da je samo škola problematična i samo se tamo može dobiti virus.
A i na zadnjem sastanku prije godišnjeg sam najvećem klijentu i direktoru rekla, ako na jesen nema škole i vrtića, zaboravite na mene, ja ne radim više od doma, ja dajem otkaz :mrgreen:. I najozbiljnije to mislim.
Kod nas je puno manje djece... Od 150 inace u objektu ljeto su proveli u 2 grupe po 20akCitiraj:
sirius prvotno napisa
Nemoj mene pitati , to i mene zanima.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Plus , brine me cinjenica da ce postojati popis rizicne djece kojoj nece biti preporucena prava skola pa ce biti zamoljeni ostati doma ili potpisivati cuda na svoju odgovornost ili tko zna sto . Sve to dok im roditelj radi npr. u bolnici u direktnim kontaktu sa cc 300 ljudi dnevno.
Tko kaže da će biti? U lipnju nije bio nikakav popis!
Tko će raditi takav popis?
Moj mali je stvarno prošao sve i svašta sa zdravljem i još uvijek svaki mjesec hodamo po zdravstvenim ustanovama, ima i astmu, ali mi je njegov liječnik na Rebru još na proljeće prvi rekao da on nije rizična skupina i da može slobodno u školu.
Moj je u svibnju sam isao dva tjedna u razred, a skoro i u skolu, jer mi je to djelovalo sasvim sigurno, tj. nije mi djelovalo da bi se mogao zarazit. Al sad mi uopce ne djeluje sigurno.
No, ako nastava bude on-line, nema sanse da cu i ja radit od kuce, cak, ako mi i omoguce. To kombiniranje posla i cuvanja djece mi je bilo jako naporno. Jos se odmaram :) Dolazit ce nam teta cuvalica (i tako cuva najmladjeg) pa cemo se tako iskombinirat.
Ipak se nadam da ce se situacija pocet smirivat.
HZZO radi popis rizicnih skupina za profesore i ucenike. To se stalno spominje. Sto ce aj popis ukljucivati i koje ce biti preporuke i zakonske mogucnosti za one s popisa nemam pojma.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
A ti rizicni jelte nigde drugde ne zive, samo u skoli...ufff
imamo mi jednu uciteljicu, mogla jer pred 3 g u penziju, jos k tome je i plucni bolesnik, al ona ne bi, jer ne zna kaj bi sa sobom doma
ak sad ne ode stvarno ne znam kaj bu nju maknulo..a mlade uciteljice nemaju kam...
A zasto bi isla u penziju prije nego mora? Prestat radit, drasticno smanjit prihode,... Ne bi ni ja.
A maknit ce se valjda sa 65 godina.
Hahaha
Gđa ima 68! i ne da se
Kako onda moze radit?Citiraj:
mama pticica prvotno napisa
Zato i velim sve se moze!
Može raditi samo honorarno par sati po odobrenju ravnatelja i s debelim razlogom (manjak učitelja).
Pretpostavljam da je tvoje pitanje retoričko, ipak, ljudi žive i drastično drugačije.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Selo do 2 000 stanovnika, mahom zemljoradničko.
Ljudi moraju da se sreću samo u kupovini i ako im treba nešto od državne službe i administracije. Privatno mogu i ne moraju da se druže. Vrtić koriste kad hoće, jer su bake i dede mahom u istim domaćinstvima.
Raj ako nema nikog pozitivnog.
Ako u selu za mesec dana ima cca 5-7 potvrđeno obolelih (1 preminuli, jedan na višenedeljnom bolničkom lečenju), a realno verov. više jer mlađi i lakši slučajevi nisu uvek ni otišli na testiranje, to znači da nedeljno uvek postoji 1-2 zaraznih, verov. više. Većinom među populacijom koja ima decu. Bez škole, ništa tako strašno. Neko će se čuvati, neko neće. Neko se jednostavno odranije ne druži sa trenutno obolelima, ili nisu posebno bliski, čak ni deca međusobno.
Sa školom, koja je jedna u selu, znači da je velika verovatnoća da će dete ići u školu dok ne zna da je zarazno.
I tu će se na terenu testirati pridržavanje i efikasnost epidemioloških mera. Ukoliko omanu, izložen je ceo razred i učitelj/nastavnici razreda, ako omanu na većoj skali, cela škola i posledično cele porodice. To je oko 80% stanovnika, možda čak i više. Govorimo o min. 30 a maks. 1000 ljudi u roku od 4-6 nedelja. Prva manja bolnica je na 30km, kapaciteta oko 30-100 ljudi. Veća je na 60km. Dugo za čoveka u respiratornom stresu.
Nastavnici nisu iz tog sela, nego mahom iz grada, neki iz okolnih mesta na sve 4 strane.
Dakle, bez škole, epidemiološka kriva je drastično niža. Sa školom i merama verov. nešto viša i strmija, bez dobro sprovedenih mera- ravna ali vertikalno.
20 do 40 takvih sela: slom zdravstvenog sistema u tom ruralnom regionu.
I odmah:
1. selo nije izmišljen primer.
2. selo nije moje, nit iko od mojih ima posebnih veza sa njim, znači svejedno mi je šta se u njemu dešava.
3. odavno već NISAM za online nastavu, totalno sam u fazonu nek komšiji crkne krava, neka ćemo patiti mi ali će i drugi.
Tako da, preskočite me komentara ad hominem.
Cilj mog pisanja je da pokažem da postoje zajednice i stilovi života u kojima otvaranje škole može da pravi epidemiološku razliku, jer iako pola stanovništva živi u gradovima, ona druga polovina ne živi u njima. I zdravstvene usluge su im puno teže dostupne.
Eventualno, možete mi navesti učestalost obolelih u Zagrebu u prethodna dva meseca ako je neko raspoložen, jer nisam pratila. Jer stil života može biti apsolutno bilo kakav u mestu gde je broj obolelih vrlo mali u odnosu na br. stanovnika. To je, čini mi se, i bila situacija u Zg ovog leta.
Da, to je onda neka muljaza koju ravnatelj odobrava.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
U Zagrebu je zadnjih dana broj oboljelih sve veći, 40-50 slučajeva, s tim da je to min 10% od broja testiranih, a testiranje i nalazi se čekaju po 2 dana. (hoću reći da brojke kasne)
Posve je jasno da je do porasta došlo radi godišnjih odmora i totalnog nepridržavanja bilo kakvih mjera po klubovima, inicijalno oboljeli su većinom mladi ljudi i povezani su sa klubovima po obali.
Prema tome, kao što se i od početka govori, zatvoreni prostori u kojima se zadržava dugo vremena i u kojima nije moguće držati bilo kakvu distancu su problematični za širenje zaraze.
Inače ovo što Bubilo piše recimo o poslu meni zvuči kao da se događa negdje drugdje, ja radim u velikoj firmi i još uvijek 50% ljudi radi od kuće, za one koji su u uredu vrijede stroga pravila od korištenja lifta do nošenja maske kad se kreće po firmi (za stolom za sad nije obavezno), kontrole kretanja - znači nema ulaska u 'tuđi' radni prostor, za hranu u firmi postoji poseban režim, naručuje se unaprijed i dijeli kroz šalter i tako dalje, i tako dalje. Da, ljudi koji će raditi iz firme su između ostalog birani i po tome moraju li koristiti javni prijevoz. A preko kontakata čujem da su i u brojnim drugim velikim firmama isti takvi uvjeti, dok recimo ljudi u malim firmamam s kojima stalno kontaktiram svi rade od kuće.
Pulinka razumijem tvoj primjer. I da, vodila sam se Zagrebom. I primjerom gdje netko kaže “ne dam dijete u školu, ne idemo nikud, samo smo bilo kod kumova, i samo se igra sa 7 djece iz ulice”. A to je 14 roditelja koji rade svugdje i svagdje, i 7 obitelji koje su bile posvuda na moru ovih tjedana, i kumovi koji su došli s mora... to ne razumijem. Kako se ne brineš da će ti tih 7 obitelji iz ulice i kumovi nešto prenijeti, a brineš se za školu.
Ok, brojke su puno veće i vjerojatnost je u školi veća, no opet mi argument “igra se samo sa 7 djece iz ulice, ali ne dam ga u školu” uopće ne drži vodu.
Znam Mima, da, mnogi rade još od kuće. Ali koliko znam ministarstva npr. uopće ne rade, svi su tamo. A to su veliki kolektivi.
Kako uopće svi ti ljudi funkcioniraju bez vrtića? Dakle, zapravo niti nema tako puno malo djece ili ima puno onih koji se lako snađu i bez vrtića?
Kod nas je u firmi rad od kuće završio 3.5.
Dio ljudi je dobio još 2 tjedna fore ako im je trebalo da se snađu s klincima dok nisu skroz otvorili vrtiće i škole, ali od 18.5. smo svi morali biti u uredu bez obzira na to idemo li tramvajem ili ne ;).
Zaključili su da nam je produktivnost doma niska.
I tako smo svi tamo. A neki su čak na početku putovali i u Srbiju ;).
I onda da ja dijete ne dam u školu mi je ono... WTF.
Ja mislim da sve firme, a posebno ove velike, rade po nečijim uputama, da ne kažem diktatu. Znači, ja čisto sumnjam da bi u bilo kojoj firmi sami od sebe poduzimali ovakve korake. Važan moment u priči radi li netko od kuće ili ne je definitivno sjedenje u open space prostorima. Open space prostori su se pokazali kao vrlo, vrlo problematični za širenje virusa. I to bez obzira na bilo kakvu distancu među ljudima. Znači, moj zaklljučak je da netko preporučuje firmama koje imaju ljude po open spejsovima da rade od kuće.
Što se tiče vrtića, to je stara priča. Koliko puta čuješ roditelje kako se čude što samo njihovo dijete ostaje u vrtiću do pet, svi drugi idu ranije kući.
Što ja znam, očito ima značajan broj ljudi koji mogu preživjeti i bez vrtića.
Ja spadam u te ljude: moje dijete ima bake koje su ga uvijek bile spreme čuvati. Blizu živimo, tako da to nije problem. KAd je bila epidemija svinjske gripe dijete mi nije išlo u vrtić 5 mjeseci.
Jedno ti je osobni nivo, tu svatko od nas ima svoju situaciju i svoja razmišljanja, drugo je pitanje što škole znače u epidemiološkom smislu.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Za ovaj osobni nivo, vjeruj, nikoga nije briga, ni Stožer ni ministra.
BB razmišljam isto kao i ti. Ukoliko neće biti online škole a biti će u parkiću s 40-toro djece kao što je i sada na 1-2cm razmaka nema mi smisla. Onda ne bi trebala ići niti na izvannastavne aktivnosti. Opet i ja i MM smo na poslu u kontaktu s dosta ljudi, MM puno više i to se neće promijeniti.
Mi smo mala tvrtka sa 6 zaposlenih. Ne možemo si priuštiti da nas 3 nekoliko mjeseci ne radimo a rad od kuće je gotovo pa nemoguć. 1 kolegica ima 2 vrtićarca a druga 1 prvaša i 1 vrtićarku. Ukoliko ne bi bilo škole ni vrtića ( a ako ima vrtića a nema škole onda nema smisla) ne znamo što ćemo. Čak smo mislili osposobiti 1 sobu u uredu za djecu jer drugog izbora nema a onda zamislite kako će to izgledati.
Ja definitivno ne navijam za online školu pogotovo pored izuzetno zahtjevne učiteljice. 3 mjeseca cjelodnevnih zadaća, imala sam po 15 djetetovih poziva svaki dan na posao. Ona je blla frustrirana, plakala. Meni je online škola bila koma, teška koma. Ok J. ima neke specifične probleme zbog čega je njoj to teže palo ali ne zaboravimo da ima djece s određenim problemima kojima ta online škola pada jako teško.
Pa kako je osobni nivo ako dvoje roditelja mora na posao, i dvoje djece u vrtic? Pa to puta ne znam koliki broj, ali sigurno je u tisućama?
Ma ne pada online škola teško samo specifičnoj djeci, negdje se pisalo, ne mogu sad iskopati, koliko je porastao broj depresivne djece.
Pa ove priče ako ide u park onda, ako ja radim ovdje onda .., to je osobni nivo, epidemiologa nije briga hoće li se tvoje jedno dijete zaraziti ili neće, njega je briga što škola kao ustanova znači za širenje epidemije među stanovništvom, to je ono što sam htjela reći.
A inače, naravno da se mora voditi računa o djeci koja ne mogu biti sama kod kuće bez roditelja, zato se najviše i priča o školi za niže razrede, tj. uzima se pod obavezno da će oni ići u školu.
aj probaj iskopati, baš bi me zanimali neki znanstveno potvrđeni brojevi na tu temu.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Misliš da se netko u ovom trenutku time bavio? Misliš da broj depresivne djece nije porastao? Jako puno djece je imalo, ima i imati će probleme zbog ovakve vrste online nastave kakva je bila kod nas. Nemojmo zaboraviti da je pored korone u Zagrebu bio i potres pa je puno djece ostalo i samo i prestrašeno doma.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Mima spominješ BB njen osobni nivo pa i tvoj je osobni nivo da ti dijete ne mora ići u vrtić jer ga ima tko čuvati ali većini ipak nije tako.
Moji nisu s 40-50 djece u parkiću ni na 1-2 cm, ne kužim kak to da su vaši s toliko i na toj udaljenosti
Nisam ni mislila da samo specifičnoj djeci pada ali im pada teže. Znam što je prošla prijateljica s malim koji ima disleksiju. Kad je krenulo online svi su zaboravili da dijete ima disleksiju. Ona je doslovce s tim djetetom krv propišala...radi se o višem razredu OŠ.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Ma nisu znanstvena istraživanja, nego intervju s nekim našim psiholozima koji rade sa školskom djecom. Ali zvučali su uvjerljivo ;).
Ja bih rekla da bi onda epidemiolozi trebali voditi računa i o dječjim parkovima i igralištima, to su javne površine svima dostupne, zašto nitko ne vodi računa o njima, a vodi računa o tramvaju i o trgovini?
Sigurno ima takvih istrazivanja. Procitala sam negdje da je vec objavljeno nekoliko desetaka tisuca radova na temu covid-a. Ja sam citala jedan u Nature-u u kojem je pisalo da zatvaranje/otvaranje skola ne utjece bitno (makar utjece) na epidemiolosku situaciju i na usporavanje/ubrzavanje sirenja. To je bilo na temelju podataka za tri zemlje razlicitog stupnja razvoja... al ko zna jesu li drugi istrazivanja dala drugacije rezultate. Stozer i Ministarstvo bi svakako trebali sve to pratiti.
Bubilo, pa briga ih je za parkice. Na proljece su bili zatvoreni. Lako moguce da ce ih opet zatvoriti. No, za sada ide skola, pa onda idu i parkici.
Pa eto u našem parkiću je strahovito puno djece. Nije na 1-2 cm sa svih 50 ali s njih 10 je. Trče, skaču i sve ostalo što se u parkićima radi.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Ja sam za svoje dijete procijenila da je manji rizik trenutno od zaraze nego rizik po njeno psihičko zdravlje da joj kažem da ne smije u park i da se ne smije družiti. Trenutno smatram i da je za nju bolje da krene u školu. Itekako vidim posljedice karantene, potresa i online škole, od izražene anksioznosti, jako pojačanog OKP-a, izrazitog nezadovoljstva i ostalog.
Nisu u istom danu s njih 50, ali u ova dva mjeseca se izmijenila hrpa djece i svaki tjedan se igraju s drugom, u jednom parku, kod bake u parku, na ulici, ispred zgrade, kod bratića, na moru... na 5 različitih mjesta različita djeca.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
A igraju se na 2 cm jer se mala djeca od 3 godine tako igraju, a bome i ona malo veća, a da ne pričam o onoj najvećoj koja dođu u park s mobitelom pa se spoji 5 glava.
Nikad niste bili u parku? :mrgreen:
Ne, ne mislim na BB osobni nivo, ili moj, mislim da su izjave da je meni tebi ili nekom trećem bezveze da dijete ne ide u školu jer ja radim, dijete se igra u parku itd. osobni nivo, jer na kraju krajeva svatko od nas vodi neki drugačiji život, i to sasvim sigurno ne utječe na nekakvu odluku o tome hoće li ili neće nastava biti u školama. Ono što utječe je to što škola kao ustanova znači za širenje zaraze.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Što se tiče depresivne djece, ne znam i ne mogu znati ako nemam o tome nekakve podatke, zar ne? Inače mi se čini da to što psiholozi i psihijatri izjavljuju po medijima može biti samo njihovo razmišljanje ili stav o situaciji, a tko zna čime sve taj stav može biti poduprt. Ja sam recimo na primjer isto tako pročitala razgovor s jednom psihologinjom koji me se jako dojmio, a koja je rekla da ova priča s lockdownom koju smo imali na proljeće jest teška, ali nije traumatična, i ja isto tako mislim. Dok je recimo potres u Zagrebu po mom mišljenju traumatičan događaj.
Što se tiče škola i širenja epidemije, velike su razlike po zemljama, s tim da treba imati na umu da su škole većinom bile zatvorene. Što se tiče psihičkog zdravlja, nisam vidjela takva istraživanja, a opet treba uzeti u obzir razlike među zemljama, ono što smo mi imali i ono što je imala recimo Italija su dvije potpuno neusporedive situacije.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
https://www.nature.com/articles/d41586-020-02439-6
Evo sazetka nekih istrazivanja. S obzirom da je objavljeno u Nature, ja bi rekla da je pouzdano.
Kod nas je rađeno ovo istraživanje, na općoj populaciji: https://kakosi.ffzg.unizg.hr/kako-smo/
ali trenutno mi ne otvara brošuru s rezultatima, samo članke iz medija
Ja se isto pitam ovako kao Bubilo. Onaj koji radi od doma s 1-2-3 djece vrtićke/niži razredi dobi, ili živi s bakama u kući ili “radi”.
Ja sam se nakon 2 tjedna dobrovoljno vratila na posao i izložila bake riziku jer je rizik od korone tada bio manji od rizika da ću dobiti pedalu radi neproduktivnosti.
I iznenađena sam kako velik broj ljudi, iz mog okružja velika većina, si to može priuštiti. Kao i skupljanje djeteta iz vrtića prije 16 h :)
I da, komično mi je da su treninzi počeli prije nego vrtići i škola.
A puno “osobnih nivoa” mislim da ipak tvori “opći nivo” koji se ignorira u široj slici.
Pa recimo i mm i ja radimo posao koji se može raditi od kuće, u stvari ja i dan danas radim u tjedan od doma pa tjedan u uredu. I djeca su nam malo starija - jedno ima 8 a drugo 11. Ovo od 11 se sasvim solidno snašlo s online školom, i osim ponešto pomoći je bilo posve samostalno, a onaj od 8 je isto na kraju bio skoro skroz samostalan jer sam ja bila i previše "produktivna" (čitaj radila 10+ sati svaki dan) tako da nisam stizala mu ni minimum pomoći oko škole, i pred kraj je to onda kod njega počelo malo štekati, no da sam radila nekih normalnih 8h dnevno razvučenih 7-22 stigla bi oboma bez problema pomoći oko škole pogotovo što nije bilo vanškolskih aktivnosti.
I nije jednostavno isto da li su djeca vrtić ili niži razredi OŠ ili su stariji. Sa vrtićkom djecom je puno teže i oni koji imaju vrtićku djecu su pretežno jedva dočekali da se vrtići otvore, i jasno je da će se vrtići ili niži razred oš vjerojatno među zadnjima zatvarati (ako uopće). Isto tako realnost je da sad imamo puno puno više zaraženih u općoj populaciji nego je to bilo proljetos, i mislim da je velika šansa da ako se normalno otvore škole za sve uzraste i svi sjede kao sad zgurani u maloj učionici kao kod nas (razredi od 28 učenika) neće puno proći i izbit će epidemija u školi. Kakve će biti posljedice toga - ovakve blage kao sad ili će biti težih slučajeva kao zimi - ne znam. Ali izjednačavati boravak na zraku u parku i biti 6 sati dnevno zatvoren u učionici - nije isto.