Kisice, a možda i je neki hormonalni poremećaj od stresa i brige. Zato postupi kako ti je gin. rekla, odmaraj i malo se prati. Smiri se, probaj odspavati!
Vibram i molim se da sve bude u najboljem redu, onako kako ti odgovara ;)
Printable View
Kisice, a možda i je neki hormonalni poremećaj od stresa i brige. Zato postupi kako ti je gin. rekla, odmaraj i malo se prati. Smiri se, probaj odspavati!
Vibram i molim se da sve bude u najboljem redu, onako kako ti odgovara ;)
sad sam se sjetila , ja sam nedavno imala cistu žutog tjela koja je nestala kad sam uzela dabrostone i dobila menstruaciju, možda je ginekologica na to mislila!! uglavnom nije ništa strašno bilo!!a žuto tjelo nestaje sa početkom novog ciklusa kad se počinju razvijati novi folikuli i jajna stanica.
Nadam se da je onda to to.
Šaljem Vam puse
Drage moje mamice, dobro vam jutro!
Navratim svaki dan tu do vas, procitam par postova i uhvati me prokleta tuga...Ne znam zasto moramo prolaziti tolike strahove jos poslije svega sto smo jednom ili vise puta dozivjele, izgubile nase bebice...Kisice i klarita, iskreno, ali iskreno se nadam i iz dubine srca zelim da sve dobro zavrsi, da se sto manje uzrujavate. Molim se da svaki vas neopravdani strah bude uklonjen i barem vam malo budu olaksani buduci dani, jer zivjeti u strahu i neizvjesnosti je nesto najgore:cry:
Ja sam ovih dana tako-tako. Jucer svom malenom nisam stigla na grob otici i vec dok se vecer priblizavala, a ja bila svjesna da necu uspjeti i to stici, ja sam osjecala sve vecu tugu...sinoc sam bila jako tuzna i sjetna. Suza za plakanje nazalost nisam imala.Mrzim taj osjecaj, kad mi tuga razdire srce, a ja suzu ne mogu pustiti.
Moje maleno mi jako fali, nema sata da ne pomislim na njeg...ma kakav sat!Sekunde Bozje...Ovih dana si puno razbijam glavu sitnicama, premotavam po stoti put slike sa poroda...i slika kad doktor kaze idemo na carski i osjecaj koji sam tada imala, strah, paniku, ne znam ni sama...i onda ukratko poslije toga, je vec kasno za njeg, moj Patrick se vec pozicionirao i hoce van...Te sve slike, iako su ruzne, iako me svaki put ucine tuznom, me drze na zivotu...obozavam misliti na njeg, obozavam biti u mislima s njim, tepati mu, ljubiti ga i reci mu po stoti put da mi je zao sto je otisao od nas. Nekad razmisljam o svojoj trudnoci, koliko srece sam dozivjela u njoj, koliko lijepih dana i trenutaka sa svojim muzicem i sa Patrickom. Tata se cak poceo ustajati ranije da bi stekao naviku doruckovati,jer kad Patrick se rodi, to ce biti jako vazno:lol: citao knjige kako biti dobar otac i bio potpuno spreman za njeg...
Nekad imam osjecaj da sto vise vrijeme prolazi, da se smijeh opet vratio na nasa lica, ali da su trenuci tuge puno intenzivniji...da je svakim danom teze, jer osmijeh na licu ne znaci i srecu, jer je ona nasa srca napustila.
Mamica je jucer ucinila jos jedan korak naprijed...Jos jedna tetovaza je nasla mjesto na mom tijelu...Bol skoro nisam realizirala...mislila sam samo na to, kako je moj Patrick to zasluzio i da zelim cijelom svijetu pokazati da imam svog Andjela...Ne zelim ga skrivati u sobici, u kutijama, u svom srcu...zelim na glas vikati da ga imam i da sam ponosna na njeg i da ga volim do neba...
Drage moje, ja sad odoh...imat cemo poslijepodne posjetu pa moram se malo trgnuti...odoh malo i prosetati jer je prelijep suncani dan...prosetati do Patricka i skratiti vrijeme dok nam tata dodje doma...
Zelim vam lijep vikend! Mislim uvijek na vas..nadam se da cemo uspjeti sve prebroditi ova teska vremena. Ljubim vas puno i pozdravljam! Bye the way, sto nam je sa Lunom?
Patik Moj, nemam kaj reći pametnoga, samo da te zagrlim... :-(:love2:
ovo smo sve prošle...ponekad imam osjećaj kao da sam se rodila sa određenim brojem suza i sad sam ih sve potrošila...nemam ih više...ja više niti na grobu ne plačem...samo tupo gledam u bijela slova na spomeniku...Citiraj:
Patik_moj <3 prvotno napisa
nemaš ga razloga skrivati, to je tvoje dijete! nažalost, ne možeš ga grliti, ali u mislima i srcu ti je zauvijek!:heart:Citiraj:
Mamica je jucer ucinila jos jedan korak naprijed...Jos jedna tetovaza je nasla mjesto na mom tijelu...Bol skoro nisam realizirala...mislila sam samo na to, kako je moj Patrick to zasluzio i da zelim cijelom svijetu pokazati da imam svog Andjela...Ne zelim ga skrivati u sobici, u kutijama, u svom srcu...zelim na glas vikati da ga imam i da sam ponosna na njeg i da ga volim do neba...
Winnerica, tebi isto jedan :love2:
Boxica, upravo tako...kao da je izvor suza presusio. Al znam da nije, znam da ce opet poteci cim ovaj period zatupljenosti osjecaja prodje :cry: Ja na grobu placem kad ispred sebe ugledam zalazak Sunca...taj mi prizor uvijek namami suze na oci,u zrakama sunca trazim njega i pitam ga da li me cuje i vidi...
Ja od danas nikome vise ne garantiram da ga necu sakom posred face raspaliti kad mi onako hladno , je**** i preko neke stvari kazu, ma bit ce jos djece!!!!!:evil: Pa koji je ku*** tim zenama??Pa kako jedna trudna zenska ne moze shvatiti tezinu svojih rijeci??????Pa kako bi njoj bilo, samo pri pomisli da ce joj se to dogoditi, a ne da joj se stvarno dogodi??Joj Bozee:cry:
Patik:love2:
a jos ces ti svasta cuti od zena jer ona koja nije dozivjela nasu sudbinu jednostavno nerazumije nasu bol i onda lupa gluposti :evil: i meni je kuma tada trudna nagovorila svasta ali na njihovu dusu,sve jednom dodje na naplatu....drzi se i ne slusaj ih :-*
Patik moj :heart:
i svima vama :heart:
Nego jel ja zadnje dane od problema ne vidim, ili Optimistične nema par dana?
adal :love2: nije da im zelim da to i iskuse, ali nekad stvarno popizdim...pa daj, ako ne znas utjesiti, usuti, ne govori nista...al to vidim kod ljudi kojima nije uopce stalo do tog kakoje meni nego eto pitaju tek tako da imaju materijala za pricati dalje...budala sam sto ih odmah na pocetku ne odkacim:roll:
kisica, i meni se cini da nam ne dolazi vise cesto...barem se nadam da je jos uvijek optimisticna :-) i da gura dalje i da je dobro!
Ja vam sada zelim lijep dan, mozda navratim veceras...idem do svog Andjela...danas se osjecam jako usamljeno i znam da je on jedini koji je uz mene...:( i vi isto :*
Patik_Moj mogu samo zamisliti, mene su izluđivali pozivi. Mislim neki ljudi nikada nisu pitali ni kako sam, a onda najednom čuli su za spontani i zovu da me pitaju kako sam, na fb šalju poruke..naravno, velika večina njih se nakon što je čula što se dogodilo nije više nikada javila. To je ljudska znatiželja, da se ima pričati o čemu :(
Strašna mi je ta recenica! Jos djece !uh! Pa naravno i nek bude ali nama nikada nitko neće zamijeniti naše izgubljene andjele! I bolje mi je kad ljudi šute i ne kazu ništa..ne mogu shvatiti ovu bol pa zaista cijenim sutnju !
Cure imam pitanje za vas..ja čekam svoju prvu mengu nakon spontanog, jel i vama kasnila? Tako se brinem htjela bi da dodje da okrenem novi list ovako me samo sve vuče nazad..
@kisica, isto moj slucaj...pozivi sa svih strana, ajd bilo je i onih koji su me htjeli cuti i rekli da su tu ako ih trebamo...a bilo je i onih, tipa moj stari, zvao po 10 puta dnevno, da vidi da nisam zavrsila na psihijatriji...tad sam ludila, ako ih se tad nisam odrekla, necu nikad...i nikako da shvati, da mi smeta i da mi sada roditeljska ljubav ne treba niti njihova podrska, kako god to nekome cudno zvucalo...ali, eto, ljudi to ne postuju i nastavljaju po svom...a jos mi je gore, kad dolazim u krug poznanika i oni samo nabace onu facu sazaljenja...o Boze, pa nije ni cudno sto samo spustene glave hodam! Samo da ih ne vidim...
@tikica, tako mi je drago da nisam jedina koju izludjuje ta recenica...vec sam mislila da sam ja budala, zato jer i ja tako "pozitivno" ne razmisljam...i kad mi pocnu pametovanja, ma radite bebu cim ti mognes, bla bla, odmah ce sve biti bolje...mislim si, sad trebam i svoje zdravlje i zdravlje svog iduceg djeteta ugroziti, samo zato da bih si trazila psihicku zamjenu za Patricka, jer nitko ne kuzi da bolujemo za njim, nego misle da nam je samo vazno imati dijete, pa kako god...i mislim, pa ja sam iznjela cijelu trudnocu, rodila dijete, treba i tijelu da se oporavi...a ne sad odmah na posao...ma za poludit! A za mengu, zbilja ne znam...Moja isto nije stigla i pitam se jel to normalno?:roll:Neku vecer mi je opet poteklo mlijeko:-(, jel to znaci da se hormoni jos u potpunosti nisu smirili?I koliko dugo jos moram cekati na mengu? Ajd eto, bila bih i ja zahvalna ako netko zna odgovor. U petak imam pregled kod babice, a kad jos malo dodjem k sebi, idem ginicu. Ljubim vas sve
I da, imate sve pozdrav od mog Paticka! Ja sam bila kod njeg, kupila mu mali vjenac sa uskrsnjim zekom i ispricala se sa njim. Mislim ja saam pricala, on je sutio i smjesio se :-)
Patrik ja sam pila bromergon da se mlijeko zaustavi jer su me grudi počele boljeti. a mengu sam dobila nakon 40 dana točno,ali nije nista čudno ako bude kasnila, sve je to normalno.
Cure,a koliko se krvari nakon pobacaja?Meni je danas 16 dan i sve me jos boli.
Tikica - ja sam ti imala kiretažu 8.8. menga stigla 10.8.
Ja sam isto pila bromergon i to dugo jer mi je mlijeko stalno izlazilo. Nakon 20tak dana mi je počelo neko jako krvarennje , ne menga pa sam dobila neke tablete za čišćenje . Od njo+ih sam 2 dana jako krvarila onda je stalo. Nakon 15 tak dana došla je menga. Znači ako sam rodila u 5.mj menga mi je došla u 7.mj.
Hej!
vidim da ste me se sjetile.....netko i ovdje misli na mene! Mi smo ok. Držim se za trbuh, kao da je stres popustio, i kao da se trudnoća ustalila. Pokušavam se što više opustiti, ne misliti na probleme. Na hormončekima sam, pijem vitamine i magnezij. Danas je dan D. Idem na dogovore. Donesla sam neke odluke....neko je tu rekao da teške situacije zahtijevaju teške odluke i vidim u svemu ispravnost svojih odluka.
Za koji dan idem na pregled. Nadam se da djetetu sve ovo nije naštetilo. Prošla sam prvo tromjesečje, tako da sam "na konju".
Što se bromergona tiče i ja sam ga koristila. Nakon zeznutog poroda (porod, pa povračanje, pa epiduralna jedna, pa opet ponovljena jer prva valjda od stresa i užasasa nije djelovala), oštečena mi je bila moždina ili tako nešto, uglavnom bila sam jedna od onih 1% koji dožive takve ozljede, Nisam mogla sjesti, ustati, otuširati se....kad sam napokon ustala i otuširala se u toploj vodi (2 tjedna poslje spontanog) grudi su u roku 3 sata buknule, dobile kvrge, i UŽAS..... završila na hitnoj, cijelo vrijeme mi je tekla polubista vodica, a na priticak, cice su pucale iznutra kao da su unutra čirevi. Trudovi su bili ništa u usporedbi s boli koju sam imala kad me doktor išao "izmusti". Bromergonu je trebalo par dana da počne djelovati , a spasili su me hladni oblozi. Menga......opet poseban slučaj.Nisam je doživila na klasičan način. Poslje 40 dana sam prokrvarila divljački i završila na kiretaži (ostali komadi posteljice). Cijelo to vrijeme sam imala lagano krvarenje. Doktor mi je rekao da sam unutar 40 dana (da je sve bilo ok) trebala dobiti pravi menzis.
curke.... budite mi dobro i...OPTIMISTIČNO!!!:-)
Optimistična drago mi je da si svratila..samo misli na bebicu i sebe, A drugi nek se gone. Pusa
cure hvala na odgovorima.. ja sam isto nakon kiret. 10 dana poslije dobila.. i iako mi dr, tvrdi da je nemoguće ja znam točno da je to bila m. ali od tada 05.02. do sad nisam dobila pa sam se zabrinula danas je 36 dan i čini mi se da sam dobila..
inače danas mi je extra tužan dan, toliko sam tužna i samo mi se plače .. nedostaje mi moj stomak moje bebice pod srcem..
tako sam tužna još ne mogu vjerovati da ih nema, a i umorna sam od glumatanja , glumim pred svima da sam dobro, a nisam i želim se isplakati jako jako..:cry::cry:
Tikica moja :( Plači, isplači se, da ti barem tako bude malo lakše.
Draga tikica, ja kad sam jako tuzna a suze ne dolaze na oci, zatvorim se u njegovu sobicu, ili uzmem njegovog medu, njegovu dekicu kojom je bio pokriven kad su nam ga donijeli, jednostavno odlutam u mislima k njemu, zamislim da ga drzim, pricam mu...provedemo neko vrijeme zajedno.Uzasno mrzim kad me netko u tim trenucima prekida!I onda suze opet navale, srce steze, ali poslije bude malo lakse, jer imam osjecaj da je cuo koliko mi fali i na tren me umiri...
Nemoj bjezati od tuge i osjecaja...nadji si nesto sto te podsjeca na njih i nadji put do tvojih osjecaja.
Meni su isto ovi dani grozni. Negdje izmedju jave i sna...Jos se ne mirim sa tim da mi ga nema...jos ne postoji recenica koja me utjesi i da nadu u bolje dane...Iako sam izgubila svaku vjeru u Boga, uhvatim se cesto kako ga molim da mi pomogne, da mi da neke odgovore...pa si kazem, Budalo jedna, Boga nema i ne postoji. Jucer mi je sogorica rekla da ne moze vjerovati da to od mene cuje, od one koja je donedavno sve svoje muke rjesavala molitvom...ali sada sam jednostavno ljuta na Boga i ne znam da li cu mu se ikada vise moci iskreno obratiti i zamoliti za utjehu.
U posljednje vrijeme imam osjecaj da mi nista ne ide...da me ljudi cudno gledaju i ne razumiju. Nisam vise sigurna u svom tijelu i ne osjecam se lijepo u njemu...:cry:
Draga i ja sam bila ljuta na Boga.. Pjevam u crkvi inače u zboru i nisam mogla ići dugo tamo ..ali onda sam čula na misi rijeci.. Da nam Bog daje kriz kao i Isusu da ga nosimo i da padnemo puno puta ali nikad toliki da se ne mozemo ponovo podići i krenuti dalje.. Draga ovo je nas krizni put, i na kraju njega je djetesce koje nas čeka da mu budemo mama..skupila sam snage idem uz Boga sad ga jos jače slijedim jer bez toga bi tek bila prazna..molim ga da se brine za moje andjelice i da mi pomogne da opet ostanem trudna..i znam da hoću..na kraju ovog kriznog puta..
Eh da htjela sam ti jos reci..imam male carapice koje sam im kupila.. Sve druge stvari su u ormaru i nisam ih imala snage ni pogledati jos..a tih dva para carapica sam ugledala na noćnom ormaricu kad sam došla kući iz bolnice..one su mi pod jastukom , mazim ih i zamišljam dva para preslatkih nogica..isprva sam mislila O BOze samo da jednog dana imam nekoga da im ih obujem, a sad ipak mislim te carapice su od moja dva andjela nikada ih necu obuci nikome..
Draga tikica, drago mi je da si pronasla ponovno svoj put uz Boga...meni jako nedostaje moja vjera iz koje sam cijeli zivot crpila utjehu,sto god se lose dogodilo,a dogadjalo se nazalost previse losih stvari u mom zivotu :( ja sada samo vjerujem u svog Andjela cuvara i vjerujem da ce on mamu svoju zastiti i moliti za mene, dok ne skupim ponovno snage za sama to ciniti...
Meni je isto tesko i pomisliti na to da ce netko nositi njegovu robicu, dirati njegove stvari i igrati se sa igrackama...mozda vam zvuci ludo, ali jednostavno je tako...moja sestra mi je posudila par stvarcica za njeg i ja joj sada moram vratiti te stvari, jer ce uskoro roditi...a najradije bih joj platila to sve, samo da mi ih ostavi, jer ne mogu nista pomaknuti u njegovoj sobici, sve jos stoji kao onog jutra kad sam krenula u bolnicu sa nadom da cu ga donijeti doma...bolesno, jel da? Ma recite mi slobodno...ali to je jace od mene...i razmisljam kako cemo i sto cemo sa tom sobicom, jer smo se odlucili barem godinu sacekati sa drugom bebom...razbijam glavu i pokusavam donijeti najbolju odluku, ali izgleda da je jos prerano za tako nesto,, dok nesto pametno ne pada na pamet ;)
Zanima me, dali ste i vi imale faze kada ste se osjecale potpuno hladno, bezemocionalno prema drugima? Mene vec od Patrickove smrti nista nije dirnulo i nista me nemoze rastuziti?!
tikice draga tako suosjećam sa tobom, i dan danas kad vidm blizance skamenim se, ne smijem ih ni pogledati koliko boli...isplači se kad god ti dodje, olakšaj dušu..
patrik i ja sam bila ljuta na Njega, samo polako proći će i ta faza.slažem se sa tikicom i ja ovo gledam kao naš križni put, i nadam se i vjerujem da ćemo na kraju ipak ostvariti svoj san.
Patrik ja sam se promjenila u smislu da me više ne živciraju neke stvari radi kojih bi se prije znala porječkati i izpi..diti samu sebe, nekako sam dosta poravnila u životu, ali s druge strane sam postala osjećajnija za druge ljude i njihove probleme, više suosjećam.
Svakiput kad iznova dođem ode se rasplačem od svih tužnih priča..i opet se pitam zašto?zašto se sve to moralo dogoditi?i znam da odg od Njega neću dobiti..Ja sam isto vjernica i idem na misu i vjera je oduvijek bila moj stup ..ali kad sam izgubila bebu bila sam ljuta kao i sve mame ode..Toliko ljuta na Njega i stalno se pitala zašto si mi dao to dijete i onda ga oduzeo?zašto?odgovor nikad nije stigao dok jednog dana nisam shvatila baš to da svako ima svoj križ i da Bog uvik čovjeku da onoliko koliko može podnijeti...i da to ne znači da te On ne voli već da si za njega posebna..jer nemaju sve žene svog malenog anđela na nebu...znam da nisam doživjela ono što i velika većina mama s ovog foruma,jer sam imala spontani u 2 mj trudnoće,ali jednom mi je jedna mama rekla da to ne umanjuje moju bol..jer od prvog trena se vežeš za to dijete i već sanjaš kako ga držiš u naručju...ja svoje dijete nisam pokopala i nemam grob di se mogu moliti ili odlaziti i zato svim mamama koje su doživile goru sudbinu od moje,one koje se bore protiv jače tuge ja vam šaljem ogromni zagrljaj i znam da nije lako i samo želim da vjerujete u Njega jer će jednom opet staviti osmijeh na vaša lica..na lica svih mama koje su ovdje...svima vama šaljem :love2: i :kiss: i da znate da ste sve u mojim molitvama..
i ja sam istetovirala anđela na nozi..prekrasnog anđela koji tako spokojno spava..i kad su me pitali zašto ,pa što ga ne nosim u srcu rekla sam im svima:naravno da nosim..moj anđel će zauvik živiti u meni i uvik ću pričati o njemu ali ovako ga mogu pomaziti i dodirnuti... :angel:
Angels Mom - jako lijepo napisano (i tužno ofkors) :(
I ja sam mama troje anđela koja nikad nisam mogla držati niti na tren i koje nismo mogli sahraniti kako bi imali njihovo ovozemaljsko počivalište. :(
Došla sam vas sve samo zagrliti i pozdraviti :*
joj Angles...meni je muka od tih priča kad mi netko kaže da sam posebna! (ovo ne ide tebe, nego općenito)
a zašto sam baš ja morala biti posebna? zašto netko drugi nije na mojem mjestu?! zašto uopće netko mora biti na tom mjestu?!
eto, u mojem potpisu vidiš da sam dobila svoje dugino dijete!!:heart: jeli mi lakše sada? naravno da je! ali je li mi se vratio osmjeh na lice? nije...
moj Ivan mi je olakšao bol...ali nije ju mogao odnijeti, ona nije nestala...niti nikad neće...
Boxica znam..ja tako sama sebe tješim..i vjerujem da niti jedno sljedeće dijete neće nikad moći zamijeniti ono izgubljeno..niti bi trebalo..niti će ikad....jer svako djiete je posebno na svoj način i svako zauzima posebno mjesto u tvome srcu(ili mome,općenito mislim)....
moje mišljenje je da će bol uvik biti tu prisutna..samo će možda(možda kažem jer ne znam još,nisam došla do toga da mogu tvrditi)jednog dana s tom boli biti lakše živiti..
Drage moje zašto smo baš mi u klubu tih "odabranih" posebnih ne znam.. mene cijeli život prati neki križ, i tek kad pomislim evo sad slijede moji trenuci sreće dogodi se nešto što me vrati na dno.. do svega sam došla nakon brda isplakanih suza.. zašto je to tako ne znam.. ali nekako nada umire posljednja kod mene ,bol me nosi ,uspomene me proganjaju uvijek i zauvijek dok sam živa.. evo reći ću vam ostala sam bez roditelja kao djevojčica, i u ovim teškim trenucima sjetim se mame koje isto nema da me zagrli..mama je posebno biće isto tako i biti mama je posebna uloga, i koliko god odrasli mama ti treba jer nitko ne razumije kao ona..
mislim samo da ne treba odustati nikada od svojih snova.. uvijek u mom životu nakon kiše( čitaj tuge u životnim situacijama) izašlo je sunce ..
a joj tikice, stvarno te zivot nije mazio..... ja , fala dragom Bogu imam roditelje...a ne mogu ni zamislit kao bi sve u svom zivotu prosla i opstala da mi nije bilo njih... da mi nije bilo mame....
zelim ti od sveg srca da Vam taj carobnjak u tvom potpisu pomogne doci do vase najvece radosti u zivotu!
cure moje!!!
klarita2 nam sutra mora hitno za ZG...povečale su se neke vrijednosti zbog kojih bi što prije trebala početi sa transfuzijom kod bebe, a nije opet dobro ako se prerano započne!!
MISLITE NA NJU!!!!!!
klarita saljem ti~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ do neba
klarita ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za bebicu da nam bude dobro, i za tebe da ovo sve podneses , znam da je teško ...molim se za vas...a boxice molim te javljaj nam stanje ako budeš u kontaktu sa njom.....
Klarita vibrice do neba da sve ovo dobro podnesete i ti i bebica !!!
klarita ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~za bebicu da bude dobro
klarita drži se ! sve su molitve s tobom i bebicom!
klarita u našim si molitvama..molit ću se za tebe i bebicu..neka vas dragi Bog čuva