To nije najveći problem.
Najveći problem je to što u primijenjenoj ne dobiješ dovoljno općih znanja da se prebaciš na bilo koji drugi studij osim umjetničkih... a dijete u dobi od 14-15 godina još debelo pojma nema što želi, ni kakvo je tržište rada, ni koliko je talentirano.
Kad je odabir škole u pitanju, to je često kompromis djetetovih želja i roditeljskih očekivanja. Moj mlađi nije bio za mioc, nije htio opću gimnaziju ni jezičnu, pa je završio u Ruđeru na računalnom smjeru. Dobro mu je tamo, ide to bez drame (iako je matematika zahtjevna i on ima isti broj sati matematike kao i moj stariji u A smjeru u miocu) pa se nadam da će sve to izaći na dobro. S druge strane, ako mu se ne bude dalo studirati, uvijek ima mogućnost raditi s tom strukom. S druge strane, tko zna što život nosi...
Ja sam bila uvjerena da će moj stariji na FER (i on je to kanio i još uvijek uzima u obzir) ali se pokazalo da mu osim matematike i ljubljene informatike jednako dobro ide i kemija i biologija, pa može doslovce birati što god želi. Da stvar bude bolja, zalijepio se za filmaše i kad je bio na zadnjoj radionici Hrvatskog filmskog saveza, ničim izazvan pitao je voditeljicu (koja predaje montažu na Akademiji dramskih umjetnosti) koji su uvjeti za upis onamo! Pa si ti sad misli... Kako god bilo - očekuje me nekoliko zanimljivih godina. Uostalom, kad se sjetim sebe (dilema je bila upisati komparativnu književnost na ff ili etf, hehehe...)