Rominka prvotno napisa
Nisu to lake odluke. Ne pada to s neba. Ne probudis se jedno jutro i kazes ok, idemo. Potrebno je puno razgovarati i postaviti si milijon pitanja. Ti sama sebi. Pitat samu sebe mozes li zivjeti bez djece? Po meni je to prvi korak i prvi odgovor na kojemu dalje sve pociva. Moras biti iskrena prema samoj sebi. Tek tako ces moci dalje. Sto tebi znaci genetski materijal? Odnosno da dijete ima njegove gene? Ja zaista smatram da roditi moze bilo tko i da nas to ne cini roditeljima. Utoliko mi je bilo lako odluciti se prvo na donaciju sp, a sada i embrija. Budi iskrena prema sebi, pa zatim i prema muzu. Kazes da bi on odmah u donaciju. Koji su njegovi argumenti? Pitaj ga govori li to samo zbog tebe? Vjerujem i da je neki osjecaj duznosti (jedno prema drugome) sada u igri pa mislite da bi trebali pokusati jos i ovo. Nemojte nista odlucivati radi duznosti. Cinite jer ste si dovoljni, jer se volite. Jer imate za pruziti ljubavi. Ako treba, posvadjajte se. Isplacite. To je u redu. Katarza ce nastupiti. Mozda bi ti bilo lakse ako bi razmisljala o donaciji embrija. Tada ste u istom polozaju. Jedni nasi prijatelji su se odmah odlucili na taj korak. Kazu krecu u borbu iz iste pozicije. Mi smo pak pokusali prvo s donacijom sp. Pokusali, nije uspjelo, posljedice za mene su velike. Sad idemo korak dalje. U biti, samo razgovarajte. Jedino tako cete znati donijeti ispravne odluke. I ne zaboravi, dugujete si biti sretni, skupa ili sami. Dugujete si zivjeti zivot. Ipak ste se odabrali zbog sasvim drugih stvari, a ne buduceg potomstva.