slažem se i s peterlin, to nema nikakve veze sa snalaženjem u prostoru.
Printable View
slažem se i s peterlin, to nema nikakve veze sa snalaženjem u prostoru.
Nema, ali ima veze sa samostalnošću, a činjenica je da su "današnja djeca" puno nesamostalnija nego što smo mi bili u njihovoj dobi. Pitanje je koliko su puta te cure bile same u Zagrebu i jesu li uopće. Djeca su prije puno ranije ostajala i sama kod kuće i uopće, bilo je uobičajeno da mnoge stvari rade samostalno. Npr. baš mi je muž proljetos pričao kako su on i njegova dva brata sami putovali od Lošinja do Zadra brodom u dobi od 10-12 godina. E sad, ja nisam baš sigurna što je "dobro", ono kako je bilo prije ili ovo kako je sada, i zašto je danas tako kako je, jesu li se stvarno vremena tako promijenila da je postalo nemoguće djecu ostaviti samu ili se promijenilo nešto drugo. Ali evo, kad sam ja krenula u školu većina djece iz razreda su bili sami kod kuće, SVI smo išli sami u školu, moji roditelji su po kontroli bili sličniji današnjim roditeljima pa sam čak i ja od drugog osnovne bila sama kod kuće i nitko me nije čuvao (a većina djece od prvog), a danas svi roditelji žele da im djeca budu u boravku i nitko ne želi ostaviti djecu samu.
Ja sam isto od 1 osnovne išla sama pješke u školu (sa frendovima iz naselja). Imali smo oko 20 minuta pješke po trotoaru uz cestu. Ostajali smo sami doma, znala sam si napraviti kakao za doručak, isprigati jaja, imala sam malu tovjelicu pored špahera, imam sestru 7 godina stariju koja mi je u svojoj dobi od 8-9 godina maltene ko mama bila (moji roditelji su radili po cijeli dan a mama je imala svega 2 mjeseca porodiljnog ako je htjela zadržat poso) i bila je full odgovorna i samostalna već sa 8 godina (da ne spominjem da nas je none naučila brat mišancu, gljive itd već sa 5-6 godina, a ribat sam išla sama na stjene sa nekih 9. To je rezultiralo tim da smo mi kasnije obje počele raduckat neke ljetne poslove sa 14, a putovat same po svijetu smo krenule sa 18, odma iza srednje. Uđeš u Inter rail i kud te odvede. A da ne govorimo o generacijama prije nas, naše mame, none itd.
Ma sve pet, ALI ovdje je riječ o punoljetnim curama, a ne o 10-12 godišnjakinjama. Pitanje je gdje povući granicu... Uostalom, granica i jest punoljetnost ili matura, kako god želiš.
Problem nije u tome da li dijete od 10-12 godina pustiti samo (ni mene nisu pustili u srednju glazbenu jer je trebalo putovati u drugi grad, a imala sam 14/15 godina) nego kako se ta djeca snalaze u situaciji u kojoj su se našla. Problem nije u tome mogu li same, nego mogu li prepoznati što je uistinu bitno. Pa ako ne mogu same, nek si nađu stariju kolegicu, čak i nekog od roditelja, da ide s njima. Ipak, kad-tad će doći trenutak (već je i trebao) da nešto moraš sam.
Kakve veze to ima sa topicom (HS)? Ima, ima... Naime, čini mi se da ima roditelja koji bi rado školovali djecu doma između ostalog i zato da ih ne moraju pustiti od sebe. Je li moj dojam točan ili ne, ne mogu tvrditi, to je samo dojam. Kako god bilo, čini mi se da sustav još uvijek pruža više prigoda za osamostaljivanje, iako ne treba generalizirati. Sve ima svoje dobre i loše strane.
Ovo ribat znaći pecat, ne ribat kao čistit :mrgreen:
Meni je to smješno-da se dvije 19godišnjakinje nisu snašle pronaći UA u Zagrebu, do te mjere da nemam komentara. Pa dodješ prvom s reda i pitaš: Koji tramvaj vozi do UA, koji smjer, di da izađem!?
A ja sam u ZG došla iz grada di ništa ne moraš tražiti.
Bila bi jako tužna da imam dijete koje s 19 nije sposobno otići bilo gdje u svijetu samo. S 22-23, aBd, bi to dijete trebalo početi RADITI i zarađivati i možda otići AUTOM SAMO na službeni put u drugu zemlju, i sve što s time ide...
Pa, ako te do 18 godina roditelj vodi za ruku i sve pita i obavlja umjesto tebe, onda njihovo ponašanje i nije neko čudo.
dragi ljudi, cure su, ako sam dobro razumjela mariu, nesto napisale na facebooku. iz toga izvoditi neki "zakljucke" o novim narastajima, je zaista.....:mrgreen:
ovo me podsjeca na mene kad sam sa 18 dosla na faks u zg, na prijemni i skoro zakasnila jer sam zalutala hahahah....srecom imala sam kartu i pitala okolo....
no, voljela bih da se cure vrate na temu, ima super super dobrih postova i jako mi je zanimljivo bilo ovo pratiti, a moj mali doprinos temi - dajem link :mrgreen:
http://www.net.hr/zvijezde/page/2011/06/03/0770006.html
ona ima cili razred :lol:
ma o tome smo i pričali zrinka, da je uglavnom hs privilegija bogatih i bio i ostao. (pod bogatima smatram i luksuz u današnjem vremenu da mama može ostati cijeli dan doma sa djecom)
zasto se u drzavnim skolama engleske ne dobije samopouzdanje i zelja za usponom na drustvenoj ljestvici (ne razumjem sasvim sto bi to bilo taj uspon)?
da li poznas studente prirodnih znanosti na dobrim (ne moraju biti tipa oxbridgea) sveucilistima koji su biti HE?
ili opcenito HE ove koji se bave prirodnim i tehnickim znanostima?
odnosno, preciznije, ako ne nades statistike, cime se bave djeca HE kad odrastu? neka vrsta tvoje odokativne procjene?
evo ja se kako kaze zrinka :-) vratila na temu.
A pretpostavljam da se mislilo na samopouzdanje elitnih prirpadnika društva stratificiranog kao englesko (ali to "samopouzdanje" je, pretpostavljam, ogoljeno trebalo glasiti "mi smo bolji od drugih" stav - zbog porijekla, ne isključivo love - Fayed versus Princ Charles).
evo, netko je spomenuo stehiometriju.
nema šanse da ikad išta napraviš s kemijom ako ne naučiš stehiometriju. to je kao matematika bez zbrajanja i oduzimanja.
e sad, naravno da je moguće stehiometriju prikazati na zanimljiv način, kroz pokuse - dodaš molekulu tu, prebaciš atom tamo i vidi, otopina je primijenila boju ili se nešto istaložilo i sl.
ali moraš to kad-tad staviti na papir da vidiš da dvije strane jednadžbe moraju biti izjednačene. to je ta priča o temeljima, mamma ju, moraš ih nadograditi ako želiš svladati to područje (biti u stanju studirati kemiju, biologiju, medicinu).
a tako se može učiti i unutar školskog sustava. možda se sad ne uči, bar u većini škola, ali želim vjerovati da je moguće.
stehiometrija je zakon :-)
nego, za vas izgubljene u prostoru i prijevodu- prostornu inteligenciju se isto razvija :-), samo naša škola kakva je sada, nije prilagođena tome...
ako hoćete biti arhitekt ili čisto ići u izviđače , dobro dođe :mrgreen:
da nemam posla sad, baš bih se raspisala o sarinim linkovima, postaj što više toga tu , meni je to stvarno zanimljivo gledati kako je to u praksi
ja mislim da djeca uce razlicito, jer su razliciti tipovi, tako da se ne bih slozila da se sve iz matematike mora uciti nacin kako mama ju kaze. neka djeca sasvim brzo i lako shvacaju i uce apstraktne stvari. poanta je da treba biti razlicitih pristupa, za razlicitu djecu.
ja se i dalje cudim ovom stalnom propitivanju, sto nam od znanja treba, a sto ne treba.
da li treba vec djeci s 10 godina reci, a ha ti ce biti blagajnica u billi, tebi ne treba stehiometrija?
niti je smisao ucenja u skoli, da cijeli zivot pamtis neke podatke koje si pamtio u skoli.
niti je ikakav argument, to sto se ja vise ne sjecam tocne godine kada je vladao periklo, da se to ne uci u skoli.
posto me ova tema sto treba a sto ne treba uciti jos ne pusta, pokusavam stvari sagledati iz neke druge perspektive.
ako se dobro sjecam sva ova kao "nepotrebna znanja" su matematika, kemija, povjesni datumi i slicno.
to je interesantno. naime, ne sjecam se da je itko pitao ovakava pitanja:
sto ce im crtanje i likovni odgoj? ako neci biti frida kahlo ili sanja ivekovic, sto bi uopce crtali, ili imali likovni odgoj. ustalom koliko odraslih osoba poznajete koje iz hobbija crtaju, slikaju, kipare?
sto bi imali tjelesni i ucili razne sportove?
sto bi nam djeca isla na ritmiku, balet, ples? pa nece valjda postati almira osmanovic. cisto statisticki, to im uooopce nece trebati u zivotu.
nemam brojke ali pretpostavljam da ako npr. uzmemo zagreb da ima sigurno 10-struko vise kemicara, (i tehnicara i dipl. ing.) nego recimo plesaca. treba nekome od nas balet, ritmika?
pa onda glazba. vidim puno djece od nas na forumu i u normalnim skolama i u glazbenim uce svirati neke instrumente.
ako nece biti anne sophie mutter ili pogorelic sto ce im to pobogu?
osim toga ako dobro ili jako dobro sviraju, sigurno iza toga stoje neki grozni roditelji koji ih bicem natjeravaju. :mrgreen:
Mene isto jako zanima ovo što seni pita o tome što rade OKK u životu (nespretno sam pokušala prije par stranica usmjeriti raspravu u tom smjeru).
Koliko god pokušavala stvari sagledati iz različitih kuteva, nikako mi ne leži određivanje sadržaja OKK tako da se zapravo zatvaraju pojedina vrata u budućnosti.
Pri spominjanju stehiometrije, sjetila sam se da je i mene mama OKK (doduše, ona bi bila kompetentna i u sustavu). I baš mi je to dobro došlo u životu :).
seni, brža si (i pametnija) od mene. Potpisujem svako slovo.
Peterlin, nisam tako sigurna da je dobro što konkretne cure nisu našle akademiju
jer ima još akademija po hrvatskoj nam,
jedna tik do mene, a tu sam se nagledala svašta
valjda šalju sve ove koji u zg zalutaju pa ne stignu na prijemni :lol:
čast izuzetcima, ali nisam stvarno daleko od istine
Meni su prirodne znanosti okej, i da hs-lam tu bih stavila debeli akcent. I na govorništvo, i protokole i bontone. Nikad ne znaš kad ćeš morat kod engleske kraljice, pa da se ne osramotiš :)
Ali ja mislim da hs-leri koji djecu uče da se brzo žene, i imaju farmu i puno djece možda i dar s neba. Jer sva ta znanost je divna, al će bit džaba kad će se naši narodi samouništit premalim natalitetom (dok klinci nauče sve te stehiometrije i maxwellove jednadžbe i kvantnu fiziku prođe im vrhunac plodnosti... i onda dok postanu docent ili dobiju neko solidno mjesto stignu rodit jedno-dvoje djece).
Tako da možda uopće nije loše da se dio roditelja specijalizira za te znanosti, a dio za život, prijenos života i to. I uopće nisam ironična, da me se ne bi krivo shvatilo.
Osobno se svrstavam u sredinu, treba znat sve, a i puno djece rodit. Bar četvero.
Kad se bude gledao taj pokret HS-a i nekoj perspektivi tko zna što će se sve vidit. Možda baš taj faktor - izbjegavanje rat racea i školovanja po cijenu broja djece.
ajme, ajme i joj. Eto.
tko će stić djecu pravit nakon cijelog dana učenja, Ifi?!!
nakon ovog ifinog posta ja stvarno ne znam da li se ona zeza, da li je ona ironicna ili je opet nasa ifi.
edit ponovo pogledah pa rece da nije ironicna :-o
sto nismo na onom drugom topiku zakljucili da nas na kugli zemaljskoj ima previse? :mrgreen:
sad kad dodemo do 9 milijardi, a ako se dobro sjecam to ce biti brzo, ne ginu nam farme ne samo pilica nego i mrkve i svega zivog.
doduse mozemo osvajati nove planete u svemiru. doduse za to nam treba znanost i svi one bezvezni i nekorisni integrali i algoritmi...hmmm :-|
ma najbolje da mi to po onom starom huxley-u odmah podjelimo na alfe, bete, itd. pa nekom svemir, a nekom cetvoro djece.
Joj, ajmo raščistit stvar ljudi.
Znači određeni postotak ljudi je invalidan. Dio su djeca. Treba gradit ceste, škole, davat poticaje poljoprivredi, održavat bolnice... Svemu tome trebaju materijalna sredstva.
A ako prosječna obitelj ima dvoje djece, znači svako to radno sposobno dijete (a nije svako dijete nažalost i radno sposobno) ima na grbači u startu jednog starca, jedno svoje dijete i njegove potrebe kroz proračun, socijalu, ceste, brodogradilište, državni aparat... računajte. To je kolaps u kojem živimo.
Za održivu privredu treba bit određeni postotak nataliteta. I u čem je stvar ako se kaže da je za zemlju dobro ako ljudi imaju više djece, pa da jedno dijete ima ne znam 0.4 starca za održavat, i nešto manje za cestu, državu i sve, pa da je više kapitala na raspolaganju za razvitak, i na koncu njegov osobni profit?
A teza da nas je previše ili će biti previše ne stoji.
Kako li si samo zaključila da će oni koji provode HE povećati natalitet?
Jel to zbog onog članka o Pitu i Angelini, oni nisu baš neki primjer. :mrgreen:
pa će se dio plodit, a dio školovat
za krepat
inače oplodnja ima veze s maxwellom (možda i ima, ja sam ga učila s djetetom u trbuhu :P)
Rosa kaže da joj nije važna znanost, karijera i to, a pretpostavljam da je njima važniji taj obiteljski dio, djeca i to - i vi je napadate oko tih jednadžbi, a recimo da njezini hipotetski unuci mogu biti važniji ovoj zemlji kao poljoprivrednici, a uz to i brojni od nekog doktora znanosti koji ima tek jednog unuka ili jedno dijete.
Inače, čitam o tim homschoolerima i budući da je dosta njih HS iz vjerskih razloga imaju i hrpe djece, i iz tog kuta to shvaćam. Čemu stratit godine i godine na studij, a uz to skupi američkih studij, ako ti je krajnji cilj obitelj i brojna djeca? Pa dobro ljudi žive i od jednostavnih zanimanja. Zašto na to gledati s visine? Vrhunsku frizerku, električara ili poljoprivrednika svatko želi imati u svojoj blizini, jel tako.
pa ne znam, ifi, kako to isključuje obrazovanje (u školi).
slučajno poznajem nekoliko ljudi obrazovanih na oxbridge fakultetima i većina ih ima više od dvoje djece (a oba roditelja rade).
ovo što ti pišeš možda malko ima veze s urušenom ekonomijom i državom općenito.
a ne s time što je netko sebično poželio doktorirati tamo neku kvantnu fiziku pa se ne stigne razmnožavati.
edit: opet nisam citirala a nakupilo se postova dok sam tipkala. prebrz mi je ovaj topic, i za čitanje a kamoli za pisanje.
Imam realnog posla, pa neću gubit vrijeme na netu. Iako idem malo frustrirana jer se ta rasprava oko nataliteta stalno vrti u tom nekom tonu podsmijeha i sprdačine, a riječ je o čisto brojčano-matematičko-postotno-proračunskom fenomenu. ILi financijski, i to čak i doslovno u smislu da u zemlji s više djece ljudi imaju više od svoje plaće, dakle više slobode, više mogućnosti za ulaganje i rast. Automatski penzioneri ne moraju kopati po smeću i tako.
I zašto se onda isprdavati ako netko to i kaže?
Ja prva nemam ni četvero ni desetoro, pa se razmemo čisto životno praktično, znam zašto ih nemam desetero, kao i svaka od vas, niti prozivam sebe niti vas, al da je bolje imat petero, gledano u širem kontekstu budućnosti te narečene djece, nas, i generacija koje dolaze - bolje je. Ili ne bolje. Nego održivo. Jel bolje čmadit i lokat svaki dan u kafiću ili šetat na čistom zraku? Pa šetat. Ne šetamo, ali ne cerimo se ko lud na brašno kad netko kaže da je bolje prošetat nego čmadit u kafiću.
Ali valjda tu ima taj faktor gledamo li što ćemo sutra za ručak i tu interes za život prestaje, ili gledamo u rasponu od sto godina što radimo i kamo vode naši postupci.
Uvijek se govorilo kako su starije generacije namrle nama dug (koji nas guši i guši i svaka od nas to osjeća, ako hoćeš i na kvaliteti vrtića i školovanja), a mi radimo isto tako, ako ne i gore, i onda se smijemo na to kako će naša djeca od jedne plaće namirivati i nas starce i proračun i invalide i školu i NATO i što god hoćeš. DA krepaš od smijeha.
pa ima žena koje su se orjentirale na rađanje a ima ovih što uče.
neka ih.
samo ne volim da se rađalice koje sjede doma posprdno odnose prema karijeristicama i obratno. svakome njegovo.
veliki dio usa je ifina priča - i ako su studirale, izrađale su dicu i ostale doma kao domaćice. pa ih u neka doba krpi kriza identiteta i neostvarenosti ( kao u današnjoj epizodi roditelja i djece, imate reprizu u 18 pa pogledajte - imate primjer i karijeristice i stay home mame i obje ih krpi neostvarenost na onom drugom planu - karijeristica misli, osjeća, da nije dobra mama, a dobra stay home mama ima krizu neostvarenosti kroz posao)
sreća je somewhere in between.
Ma da, nisu stvari crno-bijele, ali se odjednom počela apsolutizirati akademska naobrazba prirodnjačkog smjera, kao da je univerzalni cilj biti doktor znanosti. Ima i van toga, i kažem - zanimala me ta stvar HS, pa sam čitala zašto to ljudi rade. Dijelom zato jer im je temeljna vrednota da se djeca požene i imaju djecu, pa im je skupo školovanje, ili školovanje koncentrirano na nepotrebne stvari ako hoćeš, besmislen gubitak. I možemo se na to sprdat, ali i to ima svoje dobre strane. O tom sam polemizirala...
ma kakve karijeristice i kakve nekarijeristice. Nemaju obrazovani danas postotno manje djece. NIti više rade.
Ne rade oni što ne moraju, ova na farmi se bome naradi više od mene.
dajte razmislite što bi se dogodilo u nekoj budućnosti da samo neobrazovani djeluju na natalitet.
Potpisujem!
Iako, moram isto tako reći da život ne poznaje geometrijske sredine. I da je jako teško živjeti balansirano na Zemlji ako nisi spreman na povremeno, stalno ili već nekakvo odricanje. Teško je, osim u TELE 2, imati i ovce i novce. Ali nam se to podmeće kao moguće - da bismo čitale te drek knjige, časopise, da bi naši umovi stalno bili željni novog rješenja u tri koraka. Nema ga, bar ne na taj način.
Mislim da naše te krize imaju veliko uporište u marketingu, koji nam lansira da bismo trebale željeti više, imati više, ostvariti više, da bismo trebale biti nešto drugo i slično. U pozadini i školovanja na Zapadu često je i puki financijski interes edukacijskih kompanija...