Mi smo na granici, tako labavoj da je smiješno. Pola ulice u Hr, pola u BiH. Već nam doleze grupe, iskuljučivo muškaraca, noću se šuljaju po gradu, vide se na kamerama, sreću ih ljudi. Nije mi svejedno, uzimaju auta i voze dok ima goriva, kad nestane napuste auto. Ljudima upadaju u vikendice, iza njih se tu ne može živit. Idu svakavke priče, zadnju sam čula da je čovjel u Čapljini primio jednog u kuću, silovao mu curice od 9 i 11 godina.
Mislim da je puno lakše u centru Zagreba ili Splita mislit na humanitarizam i njihova prava nego nama na granici. Ne mogu reć da se ljudi baš boje, ali nikako nam nije svejedno.

