ah kod nas horor, A. je bila dva dana bolesna, nije bila bolesna već više od godinu dana, potpuno smo zaboravili kako to izgleda. Noću je imala temperaturu i bila je koma i ja nisam mogla a da je ne podojim iako smo ukinuli noćne podoje. Naravno da je i kad ju je prošlo počela opet tražit po noći. Kad sam rekla ne nastao je pravi raspašoj, urlaona koju nitko nije mogao smirit, nije htjela ni da ju zaglim, nista nista, naravno da je probudila L., MM, sve, vjerojatno i susjede iznad i ispod i sastrane.
Ja sam bila očajna, a na kraju i ljuta ko pas,
A u svemu tome L. je bila totalno kul, mirna, uopće nije plakala, morala sam joj malo dat cice (L.) i ona je zaspala sama bez cice, a A. je nakraju pristala naslonit se na rame i zaspat. Noćas je bilo bolje, manje je plakala, ali i dalje traži i onda kad tako plačem razbudi L. ja moram mlađu podojit, a ova se naviruje preko mene i vjerojatno očajava misleći njoj daš, a meni ne :(