Iz iskustva.Citiraj:
bubimirko prvotno napisa
Tko je posta nešto treće, može se slobodno izjasniti. Iako, uvjerena sam da recimo, nasilnici nikada neće priznati da to zapravo jesu.
Printable View
Iz iskustva.Citiraj:
bubimirko prvotno napisa
Tko je posta nešto treće, može se slobodno izjasniti. Iako, uvjerena sam da recimo, nasilnici nikada neće priznati da to zapravo jesu.
Ok, H_S, odustajem. Ne funkcioniramo na istoj valnoj duljini čak ni u toj mjeri da se razumijemo na jednoj usko ograničenoj temi.
Pozdrav, Sigmund.
niti se necemo razumjeti, dok god budes koristila usporedbe koje ne stoje i cackala po mojoj proslosti nadajuci se da ces si objasniti zasto kod mene nije bilo kako tvoja klasicna anti-spanking literatura nalaze da bi trebalo biti- nemam trauma od batina nego od jedne vrste alternativnog , recimo "(kršitelj koda)y" odgoja.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
pozdravi svoju mamu :roll:
Hana_Sara, mislim da ti nitko ovdje neće osporiti da je permisivan stil roditeljstva, sličan onom kojeg si opisala u svom ciničnom postu, loš za dijete.
Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
Samo da se još osvrnem na ovo, nisam komentirala NIŠTA što ti sama nisi spomenula na ovom topicu (ako ću imati vremena, naći ću ti točno i gdje, jer je topic kobasičetina).
Pa ako je to čačkanje, onda se iskreno ispričavam. Moja (kršitelj koda)ie ( :lol: ) mama me ipak odgojila da se ispričam kad nekog uvrijedim.
Ja sam trece, kao sto sam vec negdje napisala. Dobivale po guzi ili po ispruzenim rukama kad bi ja i sestra nesto gadno zbrljale - bjezale od kuce npr. u predskolskoj dobi. Roditelje obozavam, imam s njima super odnos i znam da su radili tako jer su mislili da je to najbolje rjesenje - i ne sjecam se nikakvih trauma, ne osjecam ih, dapace, djetinjstvo pamtim kao jako sretno. Nasilje isto tako ne volim, ni prema ljudima ni prema zivotinjama. Mislim da se ni jedan odgoj ne moze tako jednostavno okarakterizirati - to je ipak malo slozenije.Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
Mislim da se AP ipak ne bazira na knjizi.Citiraj:
bubimirko prvotno napisa
Citiraj:
Balarosa prvotno napisa
na iskustvu sigurno ne.......barem ne mojem i svih ljudi koje poznajem
Nas je mama odgajala vrlo slicno AP-u (ali i ja svoje dijete odgajam vrlo slicno AP-u i ako bi isli gledati po tockama koje promovira AP, onda nase roditeljstvo nije skroz AP, sto je i u redu, jer ne mozemo svi biti ukalupljeni u isto... ja se trudim zivjeti po principu "uzmi sto ti pase, ostalo ostavi"). Tata je bio dijametralno suprotan (on je pro-spank i sad ga je sram, kad gleda mene kako odgajam svoje dijete). Mama je dozivljavala porugu i pritisak okoline sto je takva kakva je (nase potrebe prije njenih, nije nas ostavljala s 5-6 god. same navecer i odlazila na ples, provodila je brdo vremena s nama i uz nas, ...).
Mislim da je, barem kod dijela clanica koje se pozivaju na knjigu ili autora, dojam krivi - da sve rade "po knjizi", da iscitavaju iz nje recepte.
Normalno je da se vrlo mladi roditelji koji znaju da zele drugacije podizati djecu nego sto je tradicija ili rade po osjecaju, koji je drugaciji od tradicionalnog pristupa djeci (a koji je, zeljeli mi priznati ili ne, jos uvijek snazno ukorijenjen u nasem drustvu), nesto malo cvrsce "drze knjige" i ja mislim da je to ok u situacijama kad im je samopouzdanje pokolebano, kad ne zele odustati od zajednickog spavanja, dojenja, nosenja djeteta, usprkos dobronamjernim savjetima (nekih) baka, svekrva, prijatelja... tada je zaista dragocjeno naci potvrdu u nekom autoru ili knjizi/knjigama ili u virtualnom drustvu da radis ispravno i da ti dijete nece biti izopaceno jer spava s roditeljima, nije gladno ili nisi izgubila mlijeko u jednom trenu, neces dijete razmaziti jer ga nosis, ...
Stalno spominjanje nekog autora i pozivanje na neki stil/knjigu/svejedno je karakteristika onih koji su jos uvijek u fazi zaljubljenosti u stil/knjigu/autora i proci se ih s vremenom, kad im samopouzdanje bude jos vece. Ali cak ni tada to ne znaci da rade sve bas po knjizi i da u trenutku kad dijete place, pretrazuju sadrzaj knjige u potrazi za rjesenjem. ;) Oni su samo dozivjeli prosvjetljenje i zele ga podijeliti s nama na forumu.
Mislim da je tvoj problem sto ti mislis da sva djeca koja nisu udarana budu ovakva kao sto si gore opisala.Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
Mislim da cemo se SVI ovdje vrlo lako sloziti da je ovakav "odgoj" djeteta vrlo stetan za dijete. Otprilike isto koliko i onaj koji konzumira batine.
Car je u zlatnoj sredini. Vec sam ti par puta rekla, a ti procitaj ponovo. Ne tucemo dijete, vrlo se trudimo ne vikati, a svejedno nije razmazen, nikome se ne penje na glavu itd.
Ovo gore sto si ti opisala je jedno nesretno dijete. Dijete koje nikad nece nauciti kako postovati tudje potrebe, i jos puno stvari. I takav odgoj ne zagovara nitko ovdje od nas.
Jako dobro receno :heart: Evo ja spominjem Jespera stalno, spominjat cu jos jednog samo da konacno nabavim knjigu ;) I to ga ne spominjem jer ga primjenjujem od korice do korice (btw, kod njega se ne moze naci instant rjesenje sve i da trazis :saint: ), nego isto kao sto Busy rece: uzmes sto ti pase. A spominjem ga stalno ( i nastaviti cu ga spominjati) jer mislim da je to jedno od najvrijednijih stiva o roditeljstvu trenutno na trzistu, i mislim da bi nam svima bilo bolje kad bi citali takvu vrstu literature. Divno bi bilo kad bi svi barem procitali, a poslije ako netko odluci da to nije za njega... kako kome volja. Al da je vrijedno citanja, definitivno je.Citiraj:
Ali cak ni tada to ne znaci da rade sve bas po knjizi i da u trenutku kad dijete place, pretrazuju sadrzaj knjige u potrazi za rjesenjem ;) Oni su samo dozivjeli prosvjetljenje i zele ga podijeliti s nama na forumu.
pa ajde sa malim odmakom čitaj većinu tema na ovom forumu, pa možda i skužiš...Citiraj:
BusyBee prvotno napisa
možda to ne radite vi koje o tim temama počnete pisati, ali ostavljate dojam isključivosti što kd žena koje vam bezuvjetno vjeruju izaziva osjećaj da sa njihovim djetetom/trudnoćom/itd. nekaj nije u redu.
Ok, ja stvarno ne kuzim :unsure: Kako se moze time sto se spominje odredjena literatura izazvati osjecaj da s djetetom/trudnocom/itd nesto nije u redu? Ne provociram, nego stvarno izgleda ne kuzim sto si htjela reci :unsure:Citiraj:
lavache prvotno napisa
Ni ja ne kužim.Ja ne pričam o knjigama,nego o zdravom razumu a toga fali najviše.
Ne treba mi knjiga da znam da udaranje nije dobra meoda odgoja.
Zašto se pse ne smije udarati kod dresure?Ili,ne znam zatvorenike po zatvorima,oni su stvarno zgriješili?
A udariti dijete bi trebalo biti nešto drugo!???To mi ne može biti jasno uza sve argumente onih koji su za spanking,sve knjige i ne znam što još.
Jednostavno mi zdrav razum i srce govori nešto drugo-lijepa riječ i željezna vrata otvara.Do srca se može samo srcem.
Citiraj:
bobaibeba prvotno napisa
to ti je ko kad ja napišem.....
Ne treba mi knjiga da znam da ponekad treba dati klincu pec po guzi i turu da nešto shvati i znam da je to dobra metoda odgoja.
Dakle meni moj zdravi razum to govori.........tak da mi nije jasno na koga zapravo ovdje pokušavaš apelirati
moj post je bio ironican s razlogom, on je bio odgovor na jedan drugi ironican post s kojim se ja takoder NE slazem i ne smatram da tako odgajam svoju djecu. ja takoder tezim sredini. no, ti i ja se ne slazemo gdje sredina jest. po tebi je sredina malo vise na lijevo, po meni malo vise na desno, ali tu smo negdje. niti ja svoju djecu batinam, niti ti svoju pretvaras u delikvente. tebi je normalno nesto sto je meni malo pre-razmazeno, meni je po guzi ok dok je to tebi preostro.... radimo kako mislimo da ce im biti najbolje. po svojoj savjesti i u skladu sa vlastitim iskustvom.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
uspjela sam isčitati ovu trakavicu od topica... i iskreno, muka mi od svega toga...
F je još mali, ali je tvrdoglav, kad nešto neće, neće... a kad zapili za nešto, pili... :)
i tisuću puta mi je bilo teško, ali nikad, ma nikad nisam povisila ton na njega, a kamoli mu dala po guzi ili prstićima...
nadam se da nikad ni neću...
ja sam kao klinka dobila i po guzi i po prstićima, a i čitanje bukvice... moji su mislili da je to bio najbolji način odgoja... i ne, nisam agresivna, niti imam traume, niti sam razmažena, i obožavam svoje starce...
ali ne želim tako sa F...
istovremeno znam dvije familije - jedna ima sistem kao i moji starci, a druga - ni podignuti glas, ni po guzi/prstićima, a djeca i jednih i drugih razmažena i neodgojena...
svi vi koji mislite da je ponekad po guzi/prstićima dobro, ja vas ne shvaćam... ali to su ipak vaša djeca, pa ...
U stvari si vjerojatno htjela reci:Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
Jer ne vidim kako ti moj odgoj djeteta moze biti pre-razmazen ako mi dijete nije razmazeno :unsure:Citiraj:
tebi je normalno nesto sto je meni malo pre-mekano, meni je po guzi ok dok je to tebi preostro....
ma ok ok, htjela sam reci ono sto po meni vodi razmazenosti... a u sadasnjosti je pre-mekano, slazem se... makar me ta rijec asocira na stolicu, a ne odgoj :lol:Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
A jel bi ti tvoj zdravi razum govorio i da je u redu de i tebe žena lupi po guzi i prstima kad ju ne slušaš i radiš po svome ili ti nju,svejedno.Zašto je to u redu samo kod djece,a ne i kod odraslih?Mislim,ako je to dobra metoda zašto recimo policija kad zaustavi nekoga u prometnom prekršaju ne bi tako opominjala?Skroz bi to bilo zgodno,možda bi bilo manje prekršaja?Ili tu baš nismo tako razumni kad se radi o nama i našim prstićima i guzi?Citiraj:
bubimirko prvotno napisa
oprosti ali meni su te usporedbe totalno famozne. pa zato onda djetetu ne opalis novcanu kaznu kad pretrci cestu na crvenom ili kad razbije neciji prozor? ili ga u zatvor na koji dan. isti razlog zasto odrasle neces ici tuci po guzi. jer bi odraslom to bilo smijesno, a dijete ne zna za vrijednost novca sa 3 godine. opet se usporeduju kruske i jabuke, ne znam dokle...Citiraj:
bobaibeba prvotno napisa
Ako malo razmisliš, sjetit ćeš se da su fizičke kazne odraslima ne tako davna prošlost. U nekim zemljama su sadašnjost i ne bih rekla da to sve skupa doživljavaju kao smiješno.
Istina.Meni je djed pričao kako su u Kraljevini Jugoslaviji zbog toga što nije htio dati svog jedinog vola vojsci kralja Aleksandra osudili mog pradjeda na 25 batina(batinjanje seljaka bilo je vrlo često i donosilo se kao regularna sudska presuda)
Batinanje se izvršavalo ili u zatvoru a ako je bio predaleko(kao u slučaju mog pradjeda)u središtu sela.
Taj se događaj zbio ¸1929.godine.Pradjed je bio pošten i ugledan čovjek međutim od poniženja se nije oporavio cijeli život.
Možda bi nekog drugog to manje zaboljelo,njemu je to bilo prestrašno.
Poanta:nismo svi isti.Netko se na batine počeše i ide dalje ne razbijajući glavu pretjerano o tome,a nekome ostanu psihičke posljedice za cijeli život(prisjećanje na osjećaj poniženja)
Ja sa svojom djecom ne riskiram;batine jednostavno nisu rješenje i tko god tvrdi da jesu jednostavno nema i ne zna odgovor na pitanje kako najbolje odgoijiti dijete.I točka.
tocka po tvojem misljenju ;). a ja ne zelim riskirati niti da je mojem djetetu izrazito trebao odgoj cvrste ruke, a ja sam zakazala. slazem se da nismo svi isti... no djeci i dalje ne dajemo novcane kazne, znaci i dalje ostavljamo RODITELJIMA da ih odgajaju.Citiraj:
ronin prvotno napisa
Gle Hana_Sara ja s tobom ne mislim polemizirati iako sam pobornica konstruktivnih rasprava iz kojih svi možemo naučiti;no ne mogu ne primjetiti da se oštro uhvatiš svakoga tko se izjasni protiv batina.
Svatko neka radi po svojoj savjesti.
Po meni dileme nema.Ne sviđa mi se osjećaj kada udarim svoje dijete.
To sam učinila samo jednom:Josip me toliko izritirao jednim svojim postupkom da sam ga lagano pecnula po licu.
Kako me tada pogledao neću zaboraviti dok sam živa.
Proplakala sam cijelu noć.
Ujutro sam sama sebi obećala:ja mogu bolje od toga.
Ono što udarac ne može,može razgovor i roditeljska ljubav.
Ali ono što je sigurno jest činjenica da nismo svi podjednako u tome uspješni.I nemamo svi problema sa savješću,čini mi se.
batine su nasilje.
čovjek ga moze izabrati, što ustalom stotine tisuća ljudi svakodnevno čini.
prema djeci, prema drugima, prema sebi
možete to zamatati u raznorazne "metode", odgoje, religiozne knjige i prakse ili što već.
ali batine su i dalje nasilje. nasilje rađa nasilje.
ja biram nenasilje.
gdje ima želje, ima i načina.
ne postoji nista dobroga kod djece, što se dobije batinama, a ne bi se moglo dobiti drugim načinom.
moja želja je nenasilje. pa uvijek nađem načina.
I ja sam mislila pitat Hanu Saru kaj ona misli da je kad udariš nekoga to njemu smiješno-to prvi put čujem?Mislim da se odrasli ne kažnjavaju batinama jer je to ponižavajuće i brutalno,a ne da se fizičko kažnjavanje ukinulo jer je ljudima postalo presmiješno!?
Da, i ja sam se jednom izderala ma Grgu jer sam ja bila nervozna (jer nije htio zaspat a ja sam imala toliko toga za napravit,a on bi baš dirao zemlju u cvijeću...) i kad me je tada pogledao sa nevjericom i tugom u očima i krenuo plakat uzela sam ga i izljubila i sama sebi rekla da mi se tako nešto više ne smije dogodit.
Kad tučemo djecu ustvari iz sebe izbacujemo frustracije i nervozu zbog toga jer im jedno te isto moramo govoriti sto puta.
Citiraj:
Tiwi prvotno napisa
Ah, brzina. I mene i brata je mama znala jako istući, ali oboje imamo povjerenja u nju i imamo predivan odnos, za razliku od tate koji nas nikad nije udario. Nismo nasilnici. Ovakvu glupost još nisam čula
To je OK, anima, ali glupo mi je pitati te (a, evo, činim to) misliš li da biste bili samosvjesniji i cjelovitiji, pa samim tim bi li poostojale drugačije nijanse koje bi vas krasile (općenito) da niste bili tučeni kao volovi u kupusu? Ne radi se tu o poštivanju i ljubavi prema roditeljima. I ja volim svoju mamu, mada me tukla.Citiraj:
anima prvotno napisa
Meni je to Maja predivno rekla za svoju Nolu (prenosim bit): ona se mora njegovati upravo takva kakva jest, bilo bi svetogrđe sputavati ju.
Pitam se, koje bi razlike ta (nepostojeća) visoka samosvijest donijela mojoj osobi? Vjerujem da bih imala otvorenije opcije i pozitivnije stavove.
Zanemarite... samo razmišljam na glas.
Vidim da sam ovaj razgovor doživjela malo drugačije nego što zapravo jest. Prvo, isprika svima koji su kao klinci dobijali po guzi i po prstićima, pa sada nisu nasilnici i vole svoje roditelje - zapravo, kod mene su te nježnije varijante bile uvertira i zato se bitno razlikujemo. Netko će možda baš zbog ovoga zaključiti kako je po guzi i prstićima onda u redu jer evo svi su živi, zdravi i normalni. Netko će i dalje misliti kako ni to nije u redu (ja - na primjer). Svejedno, kako bilo, ne trebaju mi knjige da bih u svom srcu znala što je dobro a što nije (iako ih volim pročitati kad imam vremena). Uvijek razmislim kako bi meni bilo da mi netko priljepi laganu pljusku, pecne me po prstima ili slične "odgojne metode". I ne radim to. Mama me nije nikada udarila. Sve što mi je u životu rekla - izuzetno cijenim. Druga strana nije imala moje povjerenje, niti sam shvaćala zbog čega udarci. Oni su višak. Jer usmjeravaju pažnju na sasvim krivu stranu. Treba se pozabaviti problemom. No, to je zapravo puno teže pa se mnogima ne da.
Isključujem se s ove rasprave, jer kao što reče Magriz, malo mi je muka od svega toga.
AdioMare ne mislim da bi bili drugačiji, nije mi to bar na svjesnoj razini ostavilo neke posljedice. Ali ne mogu reći da joj to ne zamjeram, zamjeram, onako duboko u srcu. Ne volim ju i ne poštujem ju zbog toga manje. Osim toga je bila divan roditelj i napravila je od nas dobre ljude. Ne podržavam batine ali smatram da su ponekad možda i nužne da se odgoji dobro dijete.
Zbog silne ljubavi koju osjećam prema svojoj Nii ne mogu zamisliti da je udarim, a i zbog toga što to ipak zamjeram svojoj majci ja ću pokušati biti još bolja :) [/u]
Ja definitivno mislim da roditelji fizički kažnjavaju djecu samo zato što to mogu. I mislim da je to uvijek ponižavajuće i razočaravajuće, pa i ako ne boli.
I ja sam udarila svoje starije dijete. Ima od toga i preko tri godine, ali mi je jos muka kad se sjetim. A on to itekako pamti, iako imamo odličan odnos.
On je jako intenzivno dijete, sto znači da se u svoje doba itekako bacao po podu, vrištao u javnosti i tjerao svoje. Dobar odgoj je izdržat i ne popustit, u mirna doba se dogovarat. Udarac ne uči nicemu, samo dresira.
Udarila sam ga svjesno, u momentu kad je on izgubio kontrolu i nije me prestajao tući. Pomislila sam - ništa ne pali, da mu ipak vratim pa da možda vidi kako je to? Taj moj postupak je njegovo "raspoloženje" dignuo na desetu potenciju. Teška greška s moje strane i on je ne zaboravlja, iako mi je oprostio - kad smo se smirili, razgovarali smo o svemu i ja sam objasnila svoje motive i rekla da sam bila u krivu. O tome da NITKO ne smije NIKOGA tući pričali smo i tad i u vise navrata prije i poslije.
I mada se puno ljudi vjerojatno zgraža na situaciju da dijete tuče svog roditelja, ja smatram da to nije u svakoj dobi za zgražanje, ali uvijek zahtjeva reakciju - nenasilnu.
Napominjem da je u vrtiću bio dijete s puno prijatelja i da su tete uvijek isticale kako sve sukobe rješava verbalno u smislu da pregovara, uvjerava, traži rješenje (u sredini gdje je nekoliko djece bilo relativno agresivno). Sad je prvaš - komentari učiteljice su da je izuzetno pristojan i dobro odgojen. Na početku školske godine bilo je puno problema s agresivnošću nekolicine učenika - zapanjilo me kako je zrelo o tome rezonirao i držao se podalje, iako je jedan od tih njegov dugogodišnji prijatelj iz vrtića.
Naravno i da su situacije u kojima svoju ljutnju prema nama iskazuje agresijom davna prošlost. Ali da je naš odgovor bio nasilan, uzevši u obzir njegov temperament, neprestano traženje pravde za sebe i borbu za vlastita prava, mogu s priličnom sigurnošću reći da bi mu to poslužilo kao potvrda da je tući se sasvim ok.
logika je: ako ti udaris nekog, moze se jako lako desiti da ti se vrati. stoga prije nego sto podignes ruku na bilo koga, dobro razmisli o posljedicama.[/quote]
Ali čini mi se da je onda logika i ovo: ako procijeniš da ti se neće vratiti, onda ipak možeš udariti!
Po mom svjetonazoru, vazno je djecu učiti nenasilju kao pogledu na zivot, a ne kao o nečemu sto ne radimo da ne da ne bismo trpili posljedice. Moj način je zaobilazan i dugotrajan, ali mislim da je u suštini kvalitetniji.
Ovo mene od svega možda najviše muči. Zloupotreba fizičke nadmoći.Citiraj:
dunjap prvotno napisa
Danima se spremam ovo pročitati. Već sam više puta napisala da doista ne mogu shvatiti koja su opravdanja za pec po guzi. Stvarno mislim da je to izraz samo vlastite nemoći i komocije. Ako je malo dijete u pitanju, tim više mi je jasnije - vjerojatno je puno lakše klopiti bebača po prstima, nego ga maknuti od izvora opasnosti. I da, mislim da to ostavlja posljedice. Ne želim biti gruba prema svim podržavateljima peca, onima koji su isto doživljavali u djetinjstvu i sada govore da su ispali skroz normalni, ali mislim da nije normalno u stresnim situacijama ne pronalaziti nikakav drugi način rješavanja situacije od agresije.
Ja ne podrzavam batine, ali ne mogu bas ni prihvatiti tek takvu konstataciju da zbog par navrata koji se na prste ruke mogu izbrojati i koji su bili simbolicni, a ne bolni - ja nisam 'ispala skroz normalna'. Ni da su me roditelji tukli samo zato sto su mogli. Poznajuci moje roditelje, to mi je samo takva bedastoca. Pecnuli su nas jer nisu znali za bolje, nisu o tome dublje razmisljali, njima je to bilo normalno, pogrijesili su, bla-bla. Koliko god se slazem da batine nisu rjesenje, toliko ne smatram da ce itko od takvih 'batina' imati dozivotne posljedice. To ipak mislim da je pretjerivanje. Samo sto je tesko batine klasificirati, pa ono sto su moji roditelji napravili za stvarno velike prijestupe je nekom bilo svaki dan i zato sto se prolio mlijekom. Naravno da ce onda i odnos prema tome biti skroz razlicit.Citiraj:
Bomballurina prvotno napisa
ja samo da se ubacim s jednim napretkom...
mala kad mi je bila u hranilici hrana je bila na sve strane... i svi, ama baš svi su mi neprestano govorili da to nesmijem dopustiti, kakav je to način, da ćemo je razmaziti bla bla bla...
(ne znam na koje sam je to načine trebala kao kazniti ???) ali meni je to normalno, pa uči kako jesti... ja sam bila strpljiva, kroz jedno uho unutra, drugo van...
i danas konačno smo "na konju".
Još nema ni godinu i posprema hranu kao mama :D
danas je jela bananu i uzela sam je iz hranilice, pa je iz usta uzela jednu krišku i kazala mi prstom da se vratimo prema hranilici pa ju je lijepo spustila u tanjurić :D
a za ručak je pokraj nje na stolu bio tanjurić s kruhom, i dok smo pospremali stol, ona je uzela svoj kruh koji nije pojela do kraja i stavila na tanjurić :D
kako je to lijepo kada ti se dobro vraća dobrim :heart:
ne znam da li se samo meni cini da vecina vas ovdje ide pomalo u krajnost i jedna i druga strana.
Mislim da je teorija o psihickim traumama odrasle osobe koja je jednom dobila po prstima fakat pretjerana. Ili da normalan roditelj pecne djecu "samo zato sto je jaci i moze". Mislim da svaki normalan roditelj voli svoje dijete, bez obzira da li ga "pecne" ili ne.
Isto tako ne mora biti da ce dijete ispasti neznamkakvo ako ga se na taj nacin ne opominje. Samo sam zivi svjedok da roditelji koji prilicno liberalno odgajaju djecu cesto upadaju u zamku da im djeca stvano ispadnu "razuzdana" - razuzdana je umjesto "razmazena", posto ja razmazenost ne smatram nuzno losom.
Zestoki sam pristalica ne "peckanja", ne "po guzi" ine "po prstima", svega jaceg od toga se grozim, ali imam cvrstu namjeru (zasad je samo namjera) da odgojim dijete da se zna ponasati u odredjenim situacijama, npr. meni je neprihvatljivo da mi se dijete baca po podu na javnim mjestima ma koliko to bila normalna faza ili slicne situacije. Udaranje roditelja, bacanje stvari i pravljenje nerada kad smo kod nekog u gostima. Drugim rijecima, moje dijete moj problem, a ne problem ljudi u restoranu ili prijatelja kod kojih dodjemo ili slicno. Zasto mislim da je to izrazito vazno, ne zato kaj bi se ja sramila svog dijeteta ili slicno, nego zato sto mislim da je jedna od vaznijih lekcija u zivotu nauciti da nisi centar svijeta, da u zivotu ne mozes imati sve sto hoces, kad hoces i po bilo koju cijenu. Jer poznajem neke odrasle ljude koji to ne znaju i prilicno su naporni, nesretni i najcesce sami.
Eh sad, najteze pitanje, kako postici tu zlatnu sredinu zbog koje roditeljstvo i je toliko zahtjevno i tesko (tesko u odgojnom smislu) mislim da ne postoji neki generalni odgovor, djeca su fakat razlicita a na nama je najtezi zadatak da upoznamo svoje dijete ali fakat ga upoznamo i naucimo kako iz njega izvuci ono najbolje.
Cisti primjer - kcerka moje sestre - nikad udarena je dijete kakvo ne bi vjerovali da postoji, dakle ja se ne sjecam niti jedne neugodne scene tog djeteta niti jednog jedinog njenog neposluha. Nesto nevjerojatno - ali ona je jednostavno odgojena kak je strasno dobra curica i valjda si ne zeli kvariti imidz. :mrgreen:
Sin moje rodice, dakle ja se preznojim dok ga gledam sat vremena, ako teoretski postoji nesto sto on moze slomiti, strgati, popeti se, razbiti...... on ce to sigurno napraviti. U prosjeku od mmogucih 10 sati od 9 vristi skrecuci paznju na sebe. Ja mislim da je rodica sve moguce nacine odgoja primjenila na njemu, dakle zaista mu ne nedostaje nista sto je ljudskom umu poznato, ni ljubavi, ni igracaka, ni paznje ni svega sto majka djetetu moze pruziti (puno vise nego sto je moja necakinja dobila) a on stvarno nije za izdrzat. Pa ti sad vidi. Mogu samo Boga molit da moji ne ispadnu takvi.
Jesu li djeca problem?
Je li u njima problem?
Mislim da je tu osnovna razlika u stavu.