puno sam razmisljala o tome i na kraju odlucila da cu ici ponovo na CR( jos nisam ni trudna)
Printable View
puno sam razmisljala o tome i na kraju odlucila da cu ici ponovo na CR( jos nisam ni trudna)
Termin mi je 5/2011. i ne znam što da mislim.
Prošli porod je bio hitni carski nakon 10h trudova i potpunog otvaranja. Oporavak više/manje ok, nije bio lagan, uz osjećaj neuspjeha, manje vrijednosti, podbačaja, krivnje... neracionalno skroz, ali tako je bilo.
Ja sam za VBAC, ali ne pod svaku cijenu. Imam PTSP od same pomisli na prošli porod (njegova zadnja 4h) i znam da mi taj strah nikako ne može biti od koristi pri slijedećem, ali nije ga jednostavno izbiti iz glave.
Nisam još u panici, ali... brojim sitno i smeta me što još nisam načisto sama sa sobom. Kako onda očekivati da se 'postavim' odlučno sa svojim zahtjevima u rađaoni kad mi sve izgleda tako nepredvidivo?
Bio to CR ili VBAC to je jedan proces koji zapravo promjeni naša tijela zavuvijek, ali to je jedna mala žrtva za ove anđele koje imamo pored sebe
Hvala bogu na plastičnim operacijama nakon još kojeg klinca odoh ja na pomlađivanje vagine :lol:
http://www.ocmidwifery.com/VBAC.htm :heart::heart::heart::heart:
(potajno priželjkujem nešto bliže ovome, a ne da se desi da poželim operaciju pomlađivanja vagine :lol:)
Vidim da smo psihički vrlo slično prošle.. ne mogu reći baš da imam PTSP ali .. jako mi je dugo trebalo da prebolim što nisam bila sposobna roditi svoje dijete..Citiraj:
drndalica prvotno napisa
Mislim da se niti ne treba odlučno postavljati u ovakvoj situaciji nego reći svoje želje i pustiti onima koji znaju više da odluče u tom trenu što je najbolje za mene i bebu ..
I pokušavam misliti pozitivno.. jako se nadam vaginalnom, psihički se pripremam i na ponovni carski.. I molim Boga da bude onako kako je najbolje i za bebu i za mene!
ja želim
i ja :-)
I ja želim, a samo je pitanje dana kad će krenuti porod
ali (uvijek taj nesretni ali)....
strah me dripa, i njegovih mogućih posljedica kod vbaca, želim ga odbiti, ni sama nisam pametna.
Dr. iz bolnice mi je rekao da me nesmiju nikako inducirati ali znam kad dođem tamo da će biti potpuno druga pjesma.
Moj carski je bio planiran, imala sam vremena posložiti kockice u glavi da će tako biti i da je to najbolje za mene i bebicu, iako nemogu reći da nije bilo bolno no prilično sam se brzo oporavila.
Cijelo vrijeme želim vbac, no što se više bliži porod mene je sve veća frka
Meni je jako pomoglo razmišljanje poroda, kako ću osjetiti dijete, kako ću ga istiskati van, kako ću dijete držati nakon poroda, podojiti... I ponavljanje tog filma nekoliko puta dnevno u glavi da mi se na neki način stvori novi 'program' koji bi 'izbrisao' stari, traumatičan program.
Ima puno mjesta na netu sa informacijama o VBAC, www.ican-online.org (international cesarean awareness network), www.vbacfacts.com (izuzetna stranica) a i na YouTube ima puno VBAC poroda i priča koje možete pogledati (samo ubacit vbac ili hbac u tražilici na youtube). Evo nešto sa stranice primalje koju jako poštujem:
http://www.glorialemay.com/blog/?p=41
Ima i ovo, http://www.glorialemay.com/blog/?p=164 o tome kako doula može pridonjeti smanjenje šanse za carski rez.Citiraj:
Questions to ask the VBAC woman:
* How do you know that this time you will give birth vaginally?
* What would make this birth really special for you?
* How will you know you really got the birth you wanted? (i.e. What will the evidence be?)
* What can we do this week to make sure you have a VBAC?
* If you have a wonderful, vaginal birth, who might be upset?
* What did you learn from your cesarean birth that will help you give birth vaginally this time?
All the above questions are designed to elicit a brain response in the pregnant woman that will help her picture birthing vaginally. Allow lots of time for the woman to formulate and develop her answers.
meni nisu ostale nikakve traume od carskog, za 10 dana sam bila ko nova. sve je prošlo super. na CR sam morala nažalost. ali ne mogu preboliti činjenicu da bebu nisam mogla pomaziti, da je nisu stavili na moj trbuh, onaj prvi podoj-to je nenadoknadivo :-(
meni je prvi porod ( i za sad jedini) bio na CR. meni osobno, je to sve jako tesko palo, i sama porod, nekih 18 sati u radaoni pa hitan Cr i oporavak, pa nakon otpustanja doma povratak u bolnicu jer su se punti upalili... da ne duljim...
uglavnom, nadam se i zelim , jednog dana kad opet ostanem trudna da cu roditi vaginalno.kako je jaja1 rekla , nista ne moze nadoknadit onaj trenutak kad ti djete stave na prsa, kad cujes njegov prvi plac......
Carski rez za mnoge žene ostavi gorak okus u ustima, a razlozi su vrlo osobni i različiti. Ono što jest zajedničko (uglavnom) je da mnoge žene kod sljedeće trudnoće/ poroda imaju osjećaj da one ne znaju ili ne mogu roditi vaginalno i da će njihovo tijelo ih na neki način iznevjeriti.
Dobra vjest je ta što je VBAC realna i dobra opcija, bolja i sigurnija opcija od ponovnog CR-a za velik broj trudnica, ali im treba potpora i liječnika / primalju / doulu koja vjeruje u sposobnost ženskog tijela i daje ženi potporu i snagu (i naravno tko zna prepoznati kad je došlo do naznake za ponovni CR). Obzirom na naše uvjete u Hrvatskoj i nemogućnost biranja primalje / liječnika tko će biti na porodu, doula postane dobra opcija za potporu jer ju žena poznaje i imaju vremena ostvariti vezu i upoznati se. A i žena se treba psihički pripremati za VBAC, hrabriti se da ona to može i stvarati okolinu i mrežu potpore oko sebe (obitelj, prijatelji itd) koliko god je to moguće.
ja sam imala CR pod spinalnom tako da sam bar čula i vidjela bebicu odmah. ali su mi ju samo prinesli na poljubac dok su me šivali. tako da se nismo pomazili baš za pravo po prvi put, a niti mi je bio na prsima :-(. ali okolnosti su bile takve kakve jesu i nadam se da će iduće biti rođeno prirodnim putem. rekla mi je dr, ako ću drugi put morati na CR opet, onda i treće dijete obavezno ide na carski. tako da se nadam....
hmm ovo o treće dijete na CR bi se dalo diskutirati.. Naime praksa je u Hrvatskoj takva da se ugl 3. put odmah ide na CR, ali to nije potkrijepljeno statističkim dokazima jer je VBAC nakon 2 CRa realna i dobra opcija za velik broj žena (ako nekog zanima točna statistika mogu staviti ali dojim dok pišem sad pa nemogu u ovom trenutku).
a ne znam kaj da ti velim. vjerojatno si u pravu, ali da bi me bilo strah 3.put pokušavati vaginalno-iskreno bi zbog straha od rupture. ne znam. za sad neću više niti razmišljati o CR. uvjerila sam samu sebe da ću idući put roditi vaginalno pa me valjda i Bog čuo :-). inače, 1.CR je isto bio hitni tak da sam sva u šoku bila još neko vrijeme.
Jaja1, vjerujem da je šok od hitnog carskog reza i strah koji je on uzrokovao bila ogromna, i drago mi je da si odlučila da će sljedeći biti vbac :heart:
Evo statistike iz nove knjige Birthing Normally, autorice Helene Vadeboncoeur (i toplo preporučujem!). Neke statistike zvuču ajme joj na prvi pogled, pa vas potičem da pročitate nekoliko puta hladnom glavom i realno ih usporedite. I imajte na umu da je šansa spontanog nakon amniosinteze, dosta uobičajan test koji se nudi velikom broju trudnica 1 u 100 ili 1% pa sami procijenite dalje.
Rizik rupture nakon 1 CRa - 0,2%-0,6% (dakle, 2 u 1000 do 6 u 1000, za spontani porod, bitan faktor je da li su se koristili medikamenti za poticanje trudova odn drip il gel jer oni bitno povećaju rizik rupture i treba ih izbjegavati kod vbac), središnja statistička vrijednost kad se uključi svi rizici (uklj slučajevi gdje su se koristili medikamenti za poticanje trudova) je 0,74% ili 7,4 u 1000 žene će imat djelomičnu ili veću rupturu u porodu nakon 1 CRa (engl dishidence ili rupture, odnosno parcijalno odvajanje dio maternice ili potpuni ili veći dio, velika je tu razlika a statistike ugl tretiraju ih kao da su iste a nisu). Velika je razlika između 2 ili 7 u slučajevima gdje se koriste lijekovi za poticanje trudova. A što se tiće zdravlje djeteta u slučaju rupture, stopa smrtnosti djeteta u slučaju rupture, dakle ne kod VBAC nego samo kod rupture to je 5% (dakle, u rijetkom slučaju rupture šansa da dijete umre je 5% ili 1.5 od 10.000 VBAC poroda). To znači da bi se trebali napraviti između 3846 i 7142 ponovnih CRa da bi se spasilo jedno dijete nakon rupture. (studije Landon, 2004 i Guise, 2004).
I nemojmo zanemariti rizike CRa za majku i dijete koji su realni i veliki. Naravno, CR je u nekim slučajevima iznimna operacija koje može spasiti i dijete i majku, i hvala bogu što je imamo, no znamo da stopa od 25% poroda CRom nije dobra za majke, djecu niti dugoročno za šire društvo.
Ne stignem sad staviti statistiku nakon 2 CRa ali budem
Ja sam jedna od tih koja vjeruje da ne može rodit vaginalno, em su mi ti vaginalni pregledi čista trauma em me strah da se bebi nešto ne dogodi, strah me da ne kolabiram usred poroda pa da ne izvlaće bebu na vakum- imam milijon užasnih scenarija u glavi.
A u drugu ruku, kad zamišljam porod kod kuće, to me manje frikira nego vaginalni porod u bolnici.
Inaće, ako sve bude OK ja bi trebala roditi oko 19 mjeseci nakon zadnjeg poroda koji je bio CR. Da li tad upadam u opciju VBAC ili ne?
RozaGroza, svakako upadaš u opciju u VBAC-a. Više je problematično na kojeg doktora ćeš naletiti i koja su njegova vjerovanja (a iz nekog razloga naši doktori ne čitaju svjetske medicinske časopise i istraživanja pa ne znaju da je VBAC sigurnija opcija i za majku i za dijete).
Već je spomenuto na ovom topicu, a i ja sam već negdje govorila o tome - za uspješnost VBAC-a je stvarno važno imati uza sebe doulu koja zna sve o prirodnom porodu i VBAC-u i koja će znati umiriti i rodilju, a i razgovarati s doktorima da zastupa želje rodilje i spriječi neželjene intervencije. Cure iz Zagreba koje su zainteresirane imati doulu na porodu mogu mi se javiti na pp (doularenje je besplatno, mi to radimo iz čistog entuzijazma)
@RozaGroza, baš sam čitala jučer jedan vrlo zanimljiv članak o tome kako maternica je najsnažniji organ u tijelu u smislu da najviše pritiska po gramu tkiva može proizvesti, što znači da 'guranje' dijeteta van zapravo je naše kulturološko nasljeđe, ne anatomska potreba (osim ako rađaš u vodoravnom položaju na stolu.. i to je kulturološko ali o tome drugom prilikom). Ima zaista mnogo toga na što možemo utjecati, evo link: http://www.katysays.com/2011/03/07/w...omes-to-shove/
Što se tiče razmaka između porod CRom i početak sljedeće nove trudnoće, preporuka je da prođe barem 18-24 mj između CRa i začeća. ALI, to ne znači da VBAC nije moguć nego jednostavno je rizik povećan da neće uspjeti biti VBAC. Rizik za rupturu onda recimo nije na onoj najnižoj 0,2% nego više prema sredini ali ako se uz to koriste i lijekovi za poticanje trudova (gel ili drip) onda je to bliže 0,7%.
Danci, ne mogu otvoriti taj link
A bila bih luda kad bi pomišljala na porod kod kuće? Iskreno, toliko me doktori frikiraju, tjeraju mi suze na oći one njihove kute, miris bolnice, ma sve - mogu reći da sam ja vjerovatno jedna od onih koja istinski mrzi bolnice - ali gledam ih kao nužno zlo. Imam poznanicu koja je nakon 3 carska imala 2 homebirtha, sve je završilo dobro, pa sam malo sa njom pričala...uf divim se ženama na toj hrabrosti - a ja ni sama ne znam što bi kako bi - mrzim što sam prevelika kukavica da se izborim za sebe - ali previše me strah da se bebi nešto ne dogodi.
I kad smo već kod statistika, moram spomenuti da je postotak CR kod najboljih primaljskih praksi oko 1.5% (1.4, 1.6, u svakom slučaju ispod 2%) pa se onda moramo zapitati kako to da smo mi negdje oko 25% ili 30% i da su baš svi ti carski "potrebni"
RozaGroza, ne bi bila uopće luda. Ustvari i Michel Odent je pričao o tome kako žene odlaze u rodilište za svaki slučaj ako nešto pođe po zlu, a da su puno veće šanse da će baš tamo poći po zlu zbog svih medikaliziranih i nehumanih standardnih postupaka (drip, jako svjetlo, nepoznati ljudi, pregledi u trudovima, prokidanje vodenjaka, povlačenje placente) i svašta nešto što ometa fiziologiju poroda.
Danas porod kod kuće u Hrvatskoj postaje sve češća i realnija opcija i mnoge žene se odlučuju na to. No nažalost ta opcija nije legalizirana u smislu da nije protuzakonita, ali da nije ni regulirana zakonom pa da naši doktori i babice ne smiju prisustvovati porodu kod kuće. No žene se snalaze na razne načine i dolaze im babice ili iz Austrije ili iz Italije, ovisno gdje žive pa što im je bliže.
ma pola ih nije potrebno iz razloga što brdo žena upravo želi i forsira carski koji nema medicinskog opravdanja. i sama iz poznam nekolicinu. ja sam cijelu trudnoću strahovala samo da ne idem na CR, ali eto na kraju morala.i to na hitni-ali hvala Bogu, barem imam svoje dijete sada. idući put ću bit bolje sreće valjda
Danci, našla sam: http://www.katysays.com/2011/03/07/w...omes-to-shove/Citiraj:
partyka prvotno napisa
Iako sam rodila carski, imala sam priliku proživjeti veći dio poroda. Nije bio bez intervencija (prikinut vodenjak i drip) i imam loših sjećanja. No jedna od malo stvari koje su mi ostale u pozitivnom sjećanju je 'snaga maternice'. Sjećam se da sam osjećala kao da me vodi neka viša sila, nešto van moje kontole, kontrakcije i nevjerojatna snaga maternice su me totalno impresionirali. Čak i nakon buđenja iz anestezije, sjećam se da sam zadivljeno promatrala trbuh kako se miče i steže, izgledalo mi je kao iz filma 'Alien'. Kao da je moja maternica samostalno biće unutar mene. Ne znam kako to bolje objasniti. Ne znam da li cure koje idu na tzv. hladni (planiranu) CR dožive slično. Meni je to bilo nešto zbilja zadivljujuće.Citiraj:
Danci_Krmed
@RozaGroza, baš sam čitala jučer jedan vrlo zanimljiv članak o tome kako maternica je najsnažniji organ u tijelu u smislu da najviše pritiska po gramu tkiva može proizvesti, što znači da 'guranje' dijeteta van zapravo je naše kulturološko nasljeđe, ne anatomska potreba (osim ako rađaš u vodoravnom položaju na stolu.. i to je kulturološko ali o tome drugom prilikom).
Pokušavam izvući iz sjećanja tako neke 'pozitivne' crtice sa prošlog poroda (a nema ih puno nažalost) ne bi li se nakako ipak ohrabrila na VBAC - od kojeg, moram to priznati, ipak strepim :-(.
Ja se evo cijelu trudnoću (i ranije) pripremam psihički na vabc.. prvo je bilo nakon 15 sati u rađaoni hitan carski i psihički nisam bila potpuno svoja nekih 6-7 mjeseci nakon poroda. Cijelo vrijeme me pratio osjećaj nedovršenog, nesposobnosti za porod i za ulogu majke..
Ono što me sada jako muči je što sam bila kod svoje gin prekjučer, i ona mi je sasvim dobronamjerno prokomentirala da je ona sigurna da će i ovo biti carski (tako je rekla i za prvi porod). Ona ne radi u bolnici tako da nema direktan utjecaj tamo na odluke liječnika..
uglavnom od tog trena ja sam u laganoj depresiji (danas malo više nego jučer) Trenutno mi prolaze slike prošlog carskog i oporavka kroz glavu, pa mi prolaze slike tek rođene bebe na prsima.. i samo mi se plače :cry:
Pokušavam se smiriti i uvjeriti se da još uvijek ima šanse za vaginalni, ali činjenica je da me je u isto vrijeme i jako strah poroda.. (zadnjih dana imam neopisivo velike i jako upaljene, strašno bolne, krvareće hemoroide koji pridonose strahu)
hejena nadam se ce ti ovaj porod biti laksi i da ces roditi vaginalno.
ja jako zelim, kad budem opet trudna roditi vaginalno, mada su mi vec u bolnici u nekoliko navrata rekli kao u stilu da je svaki sljedeci porod odmah na CR. nije mi jasno zasto, ako bude sve ok, zasto nebi rodila prirodno. mene tog nije strah, vise me strah jos jedno CR.
@hejena, koji razlog ti je dala liječnica za tu prognozu?
kod prve bebe mi je rekla da je disproporcija zdjelice i bebe, sada je samo rekla da će to biti kao i prvi puta, da je beba još jako visoko i da mi je trbuh previše naprijed špičast .. odnosno beba je cijela oko pupka...
koliko je imala prva beba kod rođenja?
(pisat ću kasnije, ali dijagnoza prave disproporcije je vrlo, vrlo rijetka, nego se kod nas izvuče iz rukav za svaku stvar)
4350grama 53cm.. dečkić je bio glavonja ali i ja nekako sumnjam u istinitost dijagnoze.. ovako na izgled imam široke bokove a oni su mi tumačili da su mi unutra neki završetci kosti položeni tako da je manji prolaz negi bi trebao biti..
ja sam se cijelu prvu T pripremala na vaginalni porod, i kada je doc par dana prije poroda natuknuo da je postoji vjerojatnost za carski, ja to nisam u sebi prihvatila kao mogućnost. porod je ipak bio CR, nije bio nimalo traumatičan zbog toga, ali je meni trebalo dosta dugo da to prihvatim. sada sam nekako mirna zbog toga i u biti mi je drago da je tako i završio, pogotovo kad čujem ili čitam o porodima koji su završili tragično zbog krivih procijena liječnika.
sada sam 5 mj trudna, i u sebi sam mirna u vezi drugog poroda, priželjkujem VBAC ali neću biti razočarana ako bude CR, najvažnije je da beba i ja budemo žive i zdrave u konačnici, to je ono najbitnije.
evo danči padobranca opet, koja stigne samo podijeliti što je jutros dobila na mail ali ne stigne niš dalje komentirat (što ne znači da neću kad-tad ;))
Dakle, u vezi ovog što se tu pričalo da žene koje rode CRom nemaju problema sa inkontinencijom (malo curenje urina kod kihanja, kašljanja itd) u odnosu na žene koje su rodile vaginalno prema novoj 12-godišnjoj studiji ne drži vodu, čak 40% žena koje su rađale samo CRom imaju (imale su) problema sa inkontinencijom. Detalji slijede:
http://blog.ican-online.org/2011/04/...-incontinence/
studija se nalazi ovdjeCitiraj:
Contrary to popular belief, cesareans don’t protect women from incontinence. According to a new study, women who have had only cesareans are less likely to have urinary incontinence than women who have had all vaginal or both cesarean and vaginal births. However, rates of urinary incontinence are still relatively high (40%) among women who have only cesareans.
The study surveyed over 3,000 women in the UK and New Zealand at three months, six years, and twelve years postpartum. The primary research question was whether or not the method of delivery affected incontinence after 12 years.
The results of the study are summarized here:
This large 12-year cohort study has clearly documented that caesarean section was not protective for UI unless all the women’s deliveries were exclusively by caesarean section. If women had spontaneous vaginal as well as caesarean deliveries, the prevalence of UI was similar to that in women who only ever delivered spontaneously. Even after exclusively caesarean deliveries the prevalence of long-term UI was high, at 40%. For FI, there was no symptom reduction with exclusive caesarean section births. Whether or not the caesarean sections took place before or after labour had started did not modify these findings.
http://www2.cfpc.ca/local/user/files...11.02964.x.pdf
ja sam živi dokaz da si u pravu :-(Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
i ja isto.
Bila danas na pregledu i u petak moram doći s punim mjehurom da mi izmjere ožiljak.. jel znate kakav mora biti da bi se moglo na vabc? jel su vama to mjerili?
ja sam rodila na carski i moram priznati da nikad ali baš nikad nisam imala problema s inkontinencijom, naadm se da i neću (opet sam trudna).
@hejena, neki liječnici to mjere, neki ne (meni npr nikad to nitko nije izmjerio), a rezultat koji se dobije u vezi debljine ožiljka nije pouzdan pokazatelj za .. ništa :/ to ti je kao triple test, pokaže ti statističku mogućnost da bi se možda desilo nešto (dakle, ništa ne garantira niti isključuje), ali u istraživanjima zaista su pokazali da je mjerenje debljine ožiljka bolji pokazatelj mogućnosti da sve ide kako treba i zapravo NEMOGUĆE je predvidjeti tko će imat rupturu i tko neće jer ima puno faktora (pogotovo ono što sam gore napisala u vezi lijekova za poticanje trudova). Ali zato je mjerenje debljine ožiljka izuzetna prilika da se ženu prestraši dovoljno da pristane na drugi (ili treći, četvrti...) CR.
ako ti treba mogu ti izvuč istraživanja.
@lili75, ni ja, ali eto neke žene imaju, a priča se npr da žene koje rode CR nemaju te probleme a žene koje rode vaginalno imaju (i time se kao daje prednost CRu), što na kraju ispadne da nije istina
ima negdje tema o tome,Citiraj:
hejena prvotno napisa
mislim da je čak porod i bio u VŽ rodilištu.
ako sam dobro zapamtila, ožiljak bi trebao biti oko 3mm (ili 3,5 mm) da se ide na VBAC.