Vaclave ako ti nije problem javi mi se na pp tako da te spojim s mojom prijateljicom koja je tamo bila.
Printable View
Vaclave ako ti nije problem javi mi se na pp tako da te spojim s mojom prijateljicom koja je tamo bila.
Vaclave imamo prijatelje koji žive u Pragu i imaju hostel u centru grada. Cijena noćenja je kada prođe sezona nešto povoljnija oko 50-60 EUR za dvoje i tu cjenu je uključen i doručak. ako si zainteresiran javi se na pp mogu ti dati njihov broj.
SRETNO!!!!!!!!!!!!!
Navigacija svakako, preporučam toplo, teta pričalica je stvarno genijalan izum.Citiraj:
tuzna prvotno napisa
SRETNO draga !!!!!!!!!!! :* :* :* :love:
da nije hostel clown & bard? :lol: :lol:Citiraj:
rozalija prvotno napisa
zezam se, moji su frendovi radili u hostelu u pragu
vaclave, dobrodošao! :love:
Što se tiče Praga, ne kužim zašto se date navuči na te "konzutacije"? :/ Mi smo inzistirali da nam se mailom pošalju informacije i da će nas naš dr. pripremiti tu u RH... Pristali su, uz napomenu da im samo javimo kad krenemo u postupak i kad nas mogu očekivati.
A vezano za Danicu, sklona je ne odgovarati na mail i SMS! To me užasno ljuti no nedam se, ona je bezobrazna a ja još bezobraznija! :mrgreen: Ukoliko mi ne odgovori nakon 2 dana je zovem. Nema ništa od čekanja, borite se!
Vaclave, mi ti u Prag uvijek idemo os. autom, tako nam je najlakše, imamo navigaciju... Hotela imaš svakakvih, taj unutar bolnice nije loš, pogotovo kad ste prvi put tamo... Ako imaš kakvih pitanja javi se na PP rado ću vam pomoći! :*
o pa to je naša diona pa curo dobro di si ti šta se dešava kod vas????
Samo sam htjela nešto predložiti za prijevoz imate na webu jeftineavionskekarte preko čega možete naći vrlo povoljne letove samo ukucajte u pretražnik ovo što sam napisala i upišite destinacije i datum.
Sretno
Odmarala sam se! :mrgreen:Citiraj:
ici prvotno napisa
Krenuli smo u akciju, čekamo termin za dalje...
Ti? Što ima? :love:
isto kao i vi krenuli u akciju nakon godinu ipo i baš se veselim :*
Vaclave, držim fige da vijesti sa sutrašnjih konzultacija budu dobre, da dobijete termin za postupak što prije... Sretno! :)
Evo, Shanti se sjetila datuma konzultacija (svaka čast), i ja se pridružujem željama-sretnoooo!
Drage Rode,
Evo da Vam se javim sa par riječi nakon našeg povratka iz Praga.
Konzultacije su bile u utorak,pa kad smo već bili gore, iskoristili smo priliku za malo razgledavanja Praga i ostali smo do četvrtka.
Put je protekao u redu i ovim putem zahvaljujem svima koji su predložili sat. navigaciju.
Ni lutanje po Sloveniji od pola sata i 20 km.viška nisu pokvarili pohvalan dojam o
satelitskoj navigaciji kao velikoj pomoći na putu.
Problem je u tome što su Slovenci u međuvremenu izgradili neke nove ceste koje nisu upisane
u GPS pa se dogodio taj mali incident.Na putu od 1.500 km.to i nije neko posebno lutanje.
Suprugin podsmjeh i podbadanje ovom prilikom neću ni spominjati.
Vinjete su ukupno koštale:slovenska 15,austrijska 8-9 i češka 10 Eura.
Cijena goriva je malo viša nego u Hrvatskoj (cca 1.2 Eura) pa držim da smo potrošili cca 150 Eura za 1500 km.( u oba pravca,).Naravno da to kažem odokativno,jer mi to u ovoj priči i nije od životne važnosti. Put je trajao cca 8 sati sa samo dva zaustavljanja po 5-10 minuta.
U povratku više- manje isto.U polasku krećemo iz Zagreba u 8 i 30 i naravno upadamo u gužvu.U dolasku u Prag dolazimo u 16 i 30 i naravno opet upadamu u vrijeme odlaska ljudi sa posla.U povratku potpuno ista priča.Iz Praga u 8 i 30 a u Zagreb oko 17 sati.
Moj savjet:pokušajte o tome voditi računa,ako je naravno moguće.
Moram priznati da mi nije baš jasno da takva klinika nije u stanju bolje označiti sami ulaz.
Na stablu visi nekakva ploča koja je pokrivena granama i izgleda kao loš rad netalentiranog
i potpuno nezainteresiranog studenta prve godine akademije likovnih umjetnosti.
Na dolasku vidimo tri auta,dva iz ZG i jedan iz BiH.Par iz BiH je do klinike prešao 1.300 km.
( u jednom pravcu )Tako da naš put u odnosu na njihov izgleda kao malo duži izlet.
Parking je osiguran za goste hotela tj.pacijente.
Što se tiče dojmova o klinici i Dr.Mardešiću,oni su dobri.Znači ništa extra posebno,nego jednostavno:dobri.
Klinika je privatna,samim time i čista,uredna i svi su jako profesionalni.
Hotel je mali kao i sobe,ali je sve uredno i tu se nema što prigovoriti.
Cijena dvokrevetne sobe sa doručkom iznosi 70 Eura.
Jedina mala zamjerka je što osoblje ne govori strane jezike baš najbolje.
To nije odlika samo tog hotela,nego nas je ta priča pratila čitavo vrijeme našeg boravka.
Tko mi je kriv što sam učio engleski,talijanski i njemački a ne češki
Prvu noć ostajemu u hotelu u klinici,a kako smo imali rezervaciju za samo jednu noć,druge
dvije noći selimo u hotel koji je u blizini klinike( hotel GRADIENT),koji plaćamo 60 Eura za noć. Mislim da oni imaju nekakav dogovor sa tim hotelom jer smo ukupan račun platili unaprijed u hotelu u sklopu klinike.
Taj drugi je jeftiniji ali i dosta lošiji.Ja radim u hotelu koji je puno, puno kvalitetniji
( doduše i više nego duplo skuplji ) pa mi ovaj hotel izgleda prilično otužno.S obzirom na profesionalnu deformaciju,ne mogu ne primjetiti neke stvari.Ali ,naravno,koliko para toliko i muzike.U Pragu ima cca 500 hotela i tko nam je kriv da nismo odrješili kesu i otišli npr. u
¨Four season¨ koji se nalazi u samom centru Praga.
O Pragu se nema što reći,Vi koji ste bili znate o čemu pričam,a Vi koji niste to morate obavezno jednom napraviti.Problem je u tome da treba provesti najmanje 5-6 dana da bi
se bar nešto moglo vidjeti.U metrou smo pričali sa jednim mladim parom iz Gruzije koji su proveli 10 dana u Pragu i kažu da nisu sve vidjeli što su planirali.Grad je prelijep,tako čist, tako ljubazni ljudi,toliko znamenitosti, toliko crkava,muzeja,Karlov most,zološki vrt etc.etc.
Dr.Mardešić ja porijeklom iz Hrvatske tako da što se tiče komunikacije nema problema.
Cijena konzultacija iznosi 100 Eura,koji se kasnije odbijaju od cijene ev.postupka.
Što se tiče cijene postupka,ona iznosi 3.800 Eura,u koju je uključeno apsolutno sve
sa njihove strane.Pacijentica se priprema kući po njihovim uputama i dolazi na dan transfera.
U slučaju neuspjeha u prvom postupku,pacijentica dolazi kasnije na embrio transfer iz
zamrznutih zametaka (naravno ako ih ima viška) što se naplaćuje dodatnih 450 Eura.
Po njegovim riječima,imaju uspjeh preko 40% i godišnje urade cca 2500 postupaka.
Mi nismo imali nekih naročitih pitanja,jer smo nažalost dobro upoznati s tom temom.
Suprugu je pregledao i osim par sitnih mioma,za koje on kaže da ih ima 30% žena
i da nisu neki problem,ostalo je u redu.
Iz razloga kojeg ovom prilikom ne bih navodio,u našem slučaju nije moguće zamrzavanje
viška embrija,tako da cijelu priču dodatno otežava i smanuje šanse za uspjeh.Kad smo razmišljali da idemo na još jedan pokušaj,tu se nekako podrazumjevalo i transfer zamrznutih embrija u ev.drugom pokušaju.Jedna solucija jest da dođemo u kliniku i tu budemo 7-8 dana,
(od aspiracije,oplodnje,blastocista pa sve do ev. transfera)ili da ja sam dođem prvi put i da se nakon 4-5 dana vratimo na transfer.
Nema potrebe da Vam objašnjavam u kojim vremenima živimo i što bi naši poslodavci rekli
da tad nestanemo 7- 8 dana,a ni ova druga solucija mi nije baš za aplauz.Trebao bi u roku 8 dana 2 puta putovati do Praga i objašnjavati poslodavcu da ja jednostavno moram ići.
Što se tiče termina,u roku 5-6 mjeseci bi trebali doći na red.
Moja draga i ja smo raspravljali o cijeloj priči i priznajem da nismo još načisto što napraviti.
Da li odustati od svega s obzirom na godine i na moguće probleme?Trudnoća u ovim godinama,problemi na poslu ( ona bi vjerovatno izbivala čitavo vrijeme trudnoće i kasnije
porodiljni) Poslodavac sigurno ne bi bio sretan da nje nema skoro dvije godine na poslu.
Sad imamo samo jedan problem,a kasnije bi ih imali stotinu.
Da li je ovo nakon 20 godina postalo prekasno i da li je vrijeme da ovo prelomimo?
U ovih 20 godina smo sve izgubili.Najbolje i najproduktivnije godine.
Izgubili smo prijatelje,rodbinu,zdravlje,novac.
I što me najviše brine na ovom putu smo nekako izgubili i sebe.
Postajemo dva stara bolesna, ogorčena, nervozna prdeža koje sve nervira i sve im smeta.
U ovom trenutku mogu samo ponoviti pitanje iz naslova mog posta:Kaži kako dalje???????
Sa štovanjem
.
Želim vam da pronađete onaj odgovor koji je dobar za vas oboje i sretno :heart:!
Potpisujem inu33, lijepo je to sročila, moram priznati da i meni prođe kroz glavu-pa stara sam, kako bih se uspjela buditi po noći kad djetetu treba, a kud sa svim drugim (novim) obavezama? Ja zaista nemam više onu prijašnju energiju, a bome ni M dragi (iako je zapravo mlad). Vjerujem da su to pitanja bez odgovora, zasad nas nešto drugo tjera dalje i ne da nam da odustanemo, mislim da će se vrijeme odustajanja samo prikrasti, doći će prirodno, kao spoznaja, a ne kao odluka, nekako mislim da dok ima želje-tu smo, zato vam želim svu sreću.
Dragi Vaclave, i ja se ponekad osjecam upravo ovako, i zakljucujem da je ovo prirodna posljedica procesa starenja.Citiraj:
Postajemo dva stara bolesna, ogorčena, nervozna prdeža koje sve nervira i sve im smeta.
Inace, tesko nam pitanje postavljas, i jedno gdje samo vi mozete dati odgovor, jer samo vi znate kako se osjecate. Tesko je reci ovako ili onako, a onda biti u nekoj maloj mjeri odgovoran ako se stvari izokrenu naopako.
Ovo vam je zadnja stanica. Realna sansa, a opet ispod 50%, opet vjerojatniji neuspjeh. Jos samo mjesec-dva lijecenja (+ pola godine cekanja), naspram 20 godina pokusavanja. Rekla bih, samo se vi predbiljezite, pa imate jos pola godine za predomisliti se. Vidim da ste na kraju puta, sto god to bilo, pa pripremite se za zivot u slucaju neuspjeha. Meni je uvijek pomagalo imati backup plan, alternativni scenarij. Iskoristite tih pola godine da pronadjete staro sebe, one latinodancere, zelju i volju i poeziju zivota bez obzira sto vam zivot dodijelio (a zna se da zivot ne dijeli svakom jednako, nekom daje a nekom oduzima). Odustati mozete bilo kad. Ne morate odluku donijeti istog trena. To sto imate jedno drugo je najdragocjenije, to treba njegovati, cuvati, i imati kao najvecu utjehu. Dovoljno si poeticna dusa Vaclave, da pronadjes radost zivota u malim stvarima; iskoristi ovih pola godine da pronadjes tu radost, i te male stvari. Kad ih nadjes, sve ce se posloziti na mjesto.
(I ako ti nesto znaci, preko pola tata u nasem vrticu su preko 40, a neki preko 50)
Roditeljstvo je tesko, naporno, cesto frustrirajuce; ali zato ima trenutaka - kratkih i prolaznih trenutaka - koji sve to nadoknade.
(A samo da se osiguram - koliko ste kvalitetnih zametaka vratili u svom stazu, i to recimo u zadnjih 5 godina (prije toga stope uspjeha su bile male i zbog drugih razloga)? vise od 10 kvalitetnih? Ako da, jeste provjerili trombofilije, stitnjacu i prolaktin?)
Vaclave, ne sumnjam da ćete se odlučiti za ono što će vas oboje usrećiti. I potpuno shvaćam dilemu, MM ima 50+ ja 39-, i bez obzira na silnu želju, bojimo se da je naše vrijeme jednostavno prošlo.
Imam pitanje pa ću na pp.
:heart:
I da, hvala na vježim informacijama iz Praga! :love:
vježim=svježim (moji artritični zglobovi više ne ide u zadanim smjerovima) :oops:
Vaclave i TŽ, Pino vam je lijepo napisala, potpisujem ju, i kao god odlučili , navijam za vas. :heart:
Dragi Vaclave! :love:
Nestrpljivo sam očekivala vaše izvješće o Praškoj "ekspediciji" i nisam ti odmah mogla odgovoriti jer su me preplavile tužne emocije.
S ovim pitanjima i dilemama se suočavamo svi mi iznad 40ih godina koji zbog (ne)mogućnosti i ograničenja postavljenih godinama ne ostvarujemo uspješne rezultate u postizanju našeg roditeljstva i počinjemo razmišljati o teškim koracima na putu izlazne strategije. U tih 20 godina ste poduzimali sve što i koliko ste mogli da biste postali roditelji i to je odlika dobrih životnih fightera.Citiraj:
Da li je ovo nakon 20 godina postalo prekasno i da li je vrijeme da ovo prelomimo?
U ovih 20 godina smo sve izgubili.Najbolje i najproduktivnije godine.
Izgubili smo prijatelje,rodbinu,zdravlje,novac.
I što me najviše brine na ovom putu smo nekako izgubili i sebe.
Postajemo dva stara bolesna, ogorčena, nervozna prdeža koje sve nervira i sve im smeta
Kada bi postojao univerzalan odgovor na ovo tvoje pitanje, odgovorila bih ti još u subotu, ali nažalost (ili srećom) na to pitanje ćete samo ti i TŽ moći sebi odgovoriti i nimalo ne sumnjam da ćete znati pronaći vama prihvatljiv način djelovanja i model života koji vama odgovara. Neznam kojom ćete stazom krenuti, ali ne klonite duhom i kao što je Pino sugerirala, predahnite dok čekate na predbilježeni termin u Pragu, razmislite i pokušajte na toj stazi opet pronaći sebe! Ja vam želim puno sreće! :heart:Citiraj:
Kaži kako dalje???????
Citiraj:
gričanka prvotno napisa
virujte mi i ja koja sam mlađa i nisam ništa još ni počela s postupcima :( , a pogotovo otkad gledam sve ove gnjusosti koje se u zadnje vrijeme događaju i kroz što sve ljudi ovdje prolaze, ali Vaclav ne klonite duhom i što god odlučili :heart: :love:
Vaclave, sorry ali mjesta pesimizmu nema! :)
Cinjenica je da se borite 20.g. i da jos uvijek IMATE SANSE postati roditelji. I zato nemojte sada odustati!
Cesto se nadjem u situaciji da razmisljam sto cu i kako reci na poslu, hoce li me moje izbivanje kostati radnog mjesta, stecenog ugleda i sl. ali kad pogledam ljude oko sebe uvijek iznova vidim da sebe moram staviti na prvo mjesto (sto je meni veliki problem) i da moram ici dalje i dalje i dalje ako zelim ostvariti svoju veliku zelju - imati dijete. I zato nema odustajanja, dokle postoji i najmanja mogucnost za roditeljstvo.
Sto se tice cijena u hotelu. Prva noc u Pronatalu kosta 70 Eura, a ostale noci su po 60 Eura (dakle isto kao u tom drugom hotelu u kojem ste bili).
I Parni valjak bi rekao - samo hrabro dalje!
TZ i tebi veliki :love:
dragi vaclave i pripadajuća ženo,
čvrsto vjerujem da ćete naći najbolje rješenje za vas dvoje
želim vam puno sreće ma kojim god putem krenuli :love:
P.S.
tvoji me postovi uvijek i nasmiju i raznježe
x! Što god odlučili, vjerujem da će to biti dobro za vas ako glave ostanu bistre i duše sretne. Može se to, vjerujem, bez obzira na ishod priče beba-wise. Želim vam onaj neki osjećaj sreće i prekretnice kao u pjesmi E. Piaff - ne želim ni za čim (ni za xy godina liječenja, u vašem sluačaju), jer moj život danas ponovo počinje i mogu ga redefinirati :heart: !Citiraj:
sretna35 prvotno napisa
Svratila sam samo da vam zazelim sve najbolje i pruzim malo virtuelne podrske :) moji roditelji su dobili dijete s 43 (mama) i 46 (tata) (doduse trece) i sad istina priznaju da im nedostaje energije i zivaca koje su imali prije, ali brat ni na koji nacin nije bio ni za sta zakinut - jednostavno su se vise "trosili" na njega :) to eto samo malo za godine da vas utjesim... a ostalo, sami zbate sta cete izabrati... neke stvari se biraju srcem, a razum nas onda ruzi... SRETNO
Osjećam se pozvanom reći - nije kasno! Ako se mene pita, nema se tu što izgubiti - možete samo dobiti......
Ja sam prvi put rodila s punih 45, trudnoću sam iznijela bez većih problema. Ne moram niti naglasiti da mi se po glavi mota ideja :oops:
vaclav i tž :love: , i ja se već pomalo bojim da ću uskoro tako morati reči (za sada mi je samo u mislima). Zadnjih godina prioritet mi je samo IVF. A vas dvoje već toliko godina. Nadam se da niste baš svake godine bili u MPO. Iako...teško je ne biti jer i razmišljanje, planiranje i sl. je MPO... Kritični smo prema našim godinama jer nikako i nikako ne uspijevamo. Cure 39+ koje su relativno brzo uspjele, puno njih razmišlja o drugom bebaču. To je i razumljivo. Ali kad ti propadne 23 vraćenih zametaka ili kad dođeš u 10 postupaka samo do jednog i uz to promijeniš 4 klinike itd. itd., onda....
Čuvajte se vas dvoje :heart: :heart:
PISMO NEROĐENOM DJETETU- DRUGI I POSLJEDNJI DIO
Kako započeti pisati pismo znajući da nikada neće biti uručeno onome kome je upućeno?
Gdje se ti nalaziš?Kako doći do tebe?Na kojem svijetu ili u kojem svemiru se ti nalaziš?
Ta pitanja će ostati bez odgovora zauvijek.
Možda to više i nije važno jer:¨LA COMMEDIA E FINITA¨
Nakon dugog razmišljanja i premišljanja,za i protiv,pro et contra,što je bolje a što gore
tvoja mama i ja smo imali glasanje što i kako dalje.Bilo je neizvjesno do samoga kraja,i onda
su rezultati bili slijedeći:jedan glas protiv i jedan glas suzdržan,ili oba protiv ili oba suzdržana,ili ......Više se točno i ne sjećam,jer moraš shvatiti da sam ja ipak jedan stari,umorni čovjek i da mi memorija lagano popušta.Mucko je definitivno bio za,jer je njemu dosadno a vrapci su mu prebrzi pa mu nedostaje netko za igru.
U ovom trenutku je stotinu pitanja u glavi.Da li smo mogli bolje?Da li smo mogli više?
Da smo možda bili uporniji?Da smo ranije otišli u Maribor,Prag,Ljubljanu,Beč?
Da smo prije promjenili kliniku?Da smo hodali rjeđe a kvalitetnije u postupke?
Da li je tako bilo suđeno?Da li je to sve zapisano u zvijezdama?Da li je to naša sudbina?
Da li je to stvar sreće?
Kažu ljudi da sreća ne postoji nego da je čovjek sam stvara.Gdje smo to mi pogrješili i nismo
je znali sami stvoriti? I na koncu, da li je san o sreći veći nego sreća i da li je i njeno traženje samo po sebi sreća?
Pametni ljudi kažu da ne mislimo na prošlost jer je ionako ne možemo promjeniti,da ne mislimo na budućnost jer na nju možemo jako malo utjecati,nego da se posvetimo sadašnjosti.
Ja jednostavno ne mogu nego razmišljati o prošlosti i pitati se po stoti put:Zar je baš ovako ova naša priča morala završiti?Zar smo nas dvoje stvarno na ovaj svijet došli sa ovim zadatkom?Da ostanemo dvoje starih ofucanih,osamljenih kreatura u ovoj dolini suza.
Zlato malo nerođeno
Ja bih tebi oprostio i razbijene bubnjeve i potezanje Mucka za rep i vjenčanja u čudnim godinama i posuđivanje motora na užas tvoje majke i sve bih ti oprostio,pa te molim da ti nama oprostiš što se nećemo nikada upoznati.Nije bilo suđeno,ali znaj da će u katedrali našeg srca uvijek za tebe gorjeti jedna svijeća.
Samo se nadam da će kremen zaborava otupiti oštricu bola i da će vrijeme istkati finu
paučinu koja će zauvijek prekriti sva naša nadanja da bi te mogli jednom sresti.
I za kraj:
«Kucnuo je čas da odem,ja ću ¨umrijeti¨ a Vi živjeti.Kome će od nas biti bolje,nije jasno nikom osim Bogu.»
Vaclav, što reći, osim da suze cure u rano jutro, zbog vas, zbog drugih, a možda i zbog nas, sve je to život i nema druge nego probati nekako dalje, svu sreću vam želim.
Ne prestajem plakati......jer i sama sam tisuću puta pomislila, možda nam nikada neće trebati ta druga soba i u njoj igračke koje čekaju, možda je mm uzalud kupio dječije zavjese i slike anđela, možda će moj pas zauvijek šetati s našom malom susjedom a nikad sa svojom bebom...
Kod Vas je ta mogućnost postala stvarnost.
Nadam se da ćete naći put..ka nekoj drugačijoj sreći...
Nepoznajem vas ali vas grlim jako...
:love: :love:
:heart:
vaclave dragi moje ne mogu jutros zaustaviti :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: nakon tvoga posta. Mogu poslati tebi i TŽ ogroman :love: .
I ponovno čitam tvoj post i :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: .
Nadala sam se nekim drugim vijestima kada sam vidjela da je topic dignut. To je onaj scenarij kojega se svi ovdje najviše bojimo. Baš mi je teško. :love:
:cry: :cry: :cry:
Nemam ništa za reći, osim: Ovo je životna istina koje se bojim, koja se tiho skriva u nama...
Vaclav :heart: i tž :heart:
:heart:
:cry: :heart:
:cry: :heart:
:heart:
Vaclav nisam mogla suzdržati suze, razumijem svaku napisanu rijeć,želim da ipak nađte sreću u životu,makar znam kako je kad čovjeku fali dio njega i kad se duša raspada, znam što znači željeti dijete najviše na svijetu.
U mislima sam s vama ...