Printable View
ma znam, ali ovdje se to pretvorilo u medijsku pompu i kamen spoticanja u debatama vjernika i nevjernika. slazem se da nije nikakav dokaz da Boga nema, ali ovo "cetrdeset GODINA sumnje naspram par dana vjere" , to me dotuklo :(Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Ja sam vođena svojim unutarnjim glasom i samo je pitanje moje trenutne (ne)mudrosti hoću li si posvetiti dovoljno trenutaka mira da "čujem" gdje me vodi i što govori ili ću juriti bez niti vodilja. Oba su puta moguća i oba puta (nažalost još uvijek) odabirem, no za mene je to vodstvo vrlo bitan dio života, on me doveo do MM.... do odluke za mojom djecom... do svake note koju sam ikad napisala.
Možda bi bilo lijepo pripaditi nekoj većoj skupini, no najveća skupina kojoj mogu pripasti jest obitelj. Od malih nogu imam žestoki otpor prema Crkvi, ali zahvaljujući Onom iznutra, mislim da ne moram žaliti za time... ne moram slušati svećenika... kad imam onog iznutra koji mi priča svaki put kad želim slušati. A ako ne želim slušati.... onda rastem na teži način... pa se vratim... pa izgubim, pa nađem...
_________________
Jako mi je drago da je ovaj topic uspješno miroljubiv!! :heart:
Međutim... nisu mi se svidjele iste rečenice koje mi se ne sviđaju niti u Crkvi... uvjetovanje Božje ljubavi krštenjem npr... to je po mojem mišljenju umanjivanje Boga da me sve zaboli u prsima (kad se to događa, znam da je krivo)... kao da je Njegova ljubav poput ljudske - ograničena i uvjetovana. Uostalom, upravo ta "karakteristika" Boga koju katolička vjera nameće je meni osnova neprihvaćanja iste.
________________
A kad smo već kod svetica, u vrijeme mog nešto dubljeg duhovnog posvećenja, imala sam fazu proučavanja istih i posebno me se dojmila Teresa Neumann, ako govorimo (samo) o svecima u kršćanstvu.
To nigdje na ovom topiku ne piše.Citiraj:
uvjetovanje Božje ljubavi krštenjem npr...
Piše....Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Naravno, biti uz nekoga (suprotno od napustiti) i voljeti ga je za mene jedna te ista stvar....Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
_____________
Znam da ljiljan nije mislila ništa loše, zato sam i željela izbjeći citiranje.
No, nikako ne bih željela upravo ja biti ta koja remeti vaš mir na ovom topicu, stoga vas radije napuštam i želim svako dobro! :heart: :bye:
Taj "odabir" se odnosi na naše obaveze koje primamo kao kršćani, a ne na ljubav koju Bog ima za sve. Ja vjerujem da znam što je Ljiljan@ time mislila, ali prepuštam njoj da to napiše.
Anitice AZ to što si citirala, to je moj osjećaj nastao na temelju vlastitog iskustva. Krštena sam, a da je to bila volja mojih roditelja, to je samo privid. Bog je odabrao u kojoj ću se obitelji roditi, Bog je odabrao koje će mi sve križeve i trpljenja dati, a ja sam sama odabirala koliko ću vjere u svemu tome imati. Vjere da me On ljubi, iako me ponekad i udara i daje mi suze.
Vjera je put.
Puno sam na tom putu imala sumnji i stranputica kojima sam Gospodina opasno vrijeđala, jedno vrijeme sam se tog puta gotovo i odrekla. Ipak, kad sam imala konkretne probleme u životu, iz dna srca, u tišini sam zavapila nekoliko puta: "Bože, pomozi mi!". I pomogao je. Čitam u Evanđelju o čudesima i tek od kada imam to iskustvo koliko je čuda Gospodin učinio u mom životu, mogu vjerovati da je to što piše istinito. Ja sam danas mogla biti rastavljena od ljubavi mog života, ne bih imala Ivana...
Za one koji ne znaju, mi kršćani vjerujemo da je Isus živ i da je s nama u sve dane do svršetka svijeta.
Pomogao mi je. Jer Krist je i Bog i čovjek. Ja sam samo čovjek i nisam sigurna da bih toliko pomogla nekome tko me je vrijeđao i omalovažavao u tolikoj mjeri u kojoj sam ja Njega vrijeđala.
A molim Mu se svaki dan.
Molila sam se da Ga uzmognem ljubiti...
Molim se da ga ne vrijeđam više iz neznanja ili slabosti...
Molim za svoju djecu, muža.
Molim za svoje zdravlje, a trpljenje koje mi je na tom području dao prikazujem mu kao žrtvu. Mirna sam u srcu jer znam da On zna gdje me boli...
ljiljan@ :love:
Danas sam "neslužbeno" (njemu) upoznala jednom (katoličkog) svećenika! JA sam apsolutno oduševljena sa njim! Čovjek zrači, čovjek je definitivno stopljen s Bogom! Rekla sam mu: "Ne znam da li je lijepo ili ružno ono što ću reći, ali vi ste prvi svećenik koji mi se jako sviđa." :mrgreen: Onda me zagrlio. U razgovoru sam skužila da se oko toliko toga nevjerojatno kužimo.... frekvencija valnih duljina nam je usklađena i ma.. ne znam.. nevjerojatno!
Bilo mi je divno kad je slušao moju glazbu i kad je skužio kako skladam da teče kroz mene..... i kako je prepoznao (u glazbi) da radim po noći.... i kako nije bilo trunke osuđivanja radi toga što nisam vjernik... jednostavno, on je u trenu otkrio u kakvom smo odnosu Bog i ja i ja sam u trenu otkrila u kakvom je odnosu on s Njim... i kako nismo uopće različiti u tome....
Nisam znala sa kime bi to podijelila, a morala sam, pa sam došla tu k vama. NAdam se da je to ok. :love:
Citiraj:
čovjek je definitivno stopljen s Bogom!
Meni ove riječi zvuče kao riječi vjernika. Drago mi je da si imala taj susret, prava osoba na pravom mjestu jako puno znači. Ja sam imala sreću da sam takav susret doživjela kao vrlo mlada osoba, sa svećenikom koji nas je poučavao vjeronauk i njega do danas smatram svojim duhovnim ocem.Citiraj:
u kakvom smo odnosu Bog i ja
Anita nadam se da se neces ljutiti na ovo kaj cu ti sad napisati.Citiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
Ali ako si ti prepoznala njegov odnos sa Bogom i on tvoj odnos sa Bogom...jedino sto vas veze je BOG, a to znaci da ga ipak osjecas negdje duboko u sebi i svjesna si da je on "tamo" negdje u tebi.
Grlim te... :love:
Nikada se nije ni dalo naslutiti da Anita bježi od toga, zar ne, Anita? :)
Anita, divno je tvoje iskustvo i većini nas se dogodilo.
Divno je kad upoznaš čovjeka koji te na neki način ispuni i još i više približi Bogu, motivira te da ga još više potražiš u sebi...
To što je taj čovjek svećenik, mene osobno čini sretnom jer je istinski u svom pozivu i podsjeti me kako ima divnih, iskrenih i motivirajućih svećenika.
Drago mi je zbog tebe :heart:
Ne bi niti smjelo biti osude od strane nekog tko uistinu poznaje Boga.Citiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
Na jednoj (početničkoj) točki mog puta obraćenja došlo mi je da neke ljude snažno protresem jer su gluhi i slijepi na sve blagodeti koje im donosi ljubav Božja i sami sebe zakidaju. To je tipična početnička greška novoobraćenika.
Daljnji put, svaka slijedeća vrata koja mi je otvorio, doniješe mi spoznaje da to ne ide tako. Nisam ja ona koja obraća, to čini Gospodin.
Sada kad vidim dušu koja čezne za Bogom a ne vidi jasni put, svjesna sam da je najviše što mogu učiniti - pomoliti se za nju. A to je jako, jako puno. Anita AZ :heart: .
A kad čujem psovke i mržnju na Boga (nevjerojatno ali događa se i onima koji idu na misu), ismijavanje vjere, iz dubine srca zamolim onako kako je to učinio razapeti Spasitelj za svoje neprijatelje: "Gospodine, oprosti im jer ne znaju što čine!". I to molim s mirom u srcu i bez ljutnje, jer kako da molim za oprost ako ja nisam oprostila...ne bih bila vjerodostojna.
I zahvaljujem Bogu svaki dan za svog Ivana jer je to dijete za mene veliki daljnji korak obraćenja. Za vrijeme trudnoće svaki sam dan išla na misu i čitala Bibliju, svim silama sam htjela biti blizu Gospodinu jer se u svemu nisam snalazila, bojala sam se i svađala se s njime.
Kad se Ivan rodio, vidjela sam kako je to jednostavno. Htio mi je dati - ljubav. Nagradio me obiljem ljubavi u mom životu. Savršeno je znao što mi još treba da bih bila potpuno sretna. Ja to svojim osjetilima nisam bila u stanju spoznati.
nevezano za temu, ali samo da se malo odjavim :)
Ramazan je pa ću malko biti odsutna i možda kad se završi ovaj mjesec preispitivanja i ispitivanja vlastitih granica,ako vas bude zanimalo :mrgreen: ,podijelim s vama utiske :*
:heart:
Dođi nam opet :heart: Želimo te čuti.Citiraj:
white_musk prvotno napisa
Imaš u najnovijem broju Glasa koncila tumačenje. Pročitaj, uistinu vrijedi. Opet su mediji napravili igru "pokvarenog telefona" iz jedne normalne pojave, poznate u teologiji.Citiraj:
Hana_Sara prvotno napisa
XCitiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Bok cure,
čitam vas povremeno i to s guštom.
Žao mi je što se ne uključujem. Al ja jednostavno nisam vična tako lijepo se izražavati po ovom pitanju kao većina vas.
Ono što ja osjećam u srcu i ono što želim prenjeti na svoju djecu za mene je jako tešto pretočiti u riječi.
Ono što znam i u što sam sigurna je da je Gospodin prisutan u mom životu, da me beskrajno i bezuvjetno ljubi.
I nekako se najbliže mogu naći u ovim ljiljaninim riječima:
Cure samo nastavite tako. :love:Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Opet vas nemam vremena čitati i podjeliti svoja iskustva ali Bog me nekako svako malo dovede k vama.
Mogu samo reći da se nisam ispovjedila od Uskrsa,tj. od kada sam rodila, na misi sam bila možda četri puta, a nedavno drugi put sa Emanuelom (dali smo joj to ime jer znači; S nama Bog),bili smo nas troje ove godine u Međugorju (tamo sam je zavjetovala kada sam bila trudna) i jedan dan s Emi na seminaru fra Zvijezdana u Domu sportova.
Možda nije vrijeme ni mjesto,ali muči me jedna stvar-nemam potrebu za ispovjedi-a kažu da je čovjekov "najveći grijeh"-oholost tj. kada misli da nema grijeha i nema što ispovjediti.
Fali mi redoviti odlazak na misu,pjevanje u zboru na misi,seminari i molitva,a ustvari s druge strane pokušavam nači svakojake isprike zbog čega sve to propuštam tj. "odmaram se od svega" :roll:
Ne molim,mada opet imam osjećam da sam svaki dan s Bogom, jer s Njime konstantno,razgovaram,pregovaram,svađam se-ali treba tu nešto više-a meni se ne da- a opet mi fali- ne znam je li to grižnja savjesti ili stvarna potreba?!!
Inače kažu da je pjevanje dupla molitva,tj. tko pjeva, duplo moli, a ja osim što Emi pjevam dječije pjesmice i lake note, često joj pjevam i duhovne pjesme (čak sam i sama napisala i uglazbila jednu i s njom i sa svojim bendom nastupala na Uskrs festu), trenutno joj je najdraža Rijeke žive vode :D :saint:
Što da radim kako da probudim svoj duhovni unutarnji život,jer se nadam da je samo on uspavan, da vjeru nadam se koliko toliko svaki dan pokušavam živjeti-ili se možda zavaravam, možda ovo izvana ne može funkcionirati bez onoga iznutra? Što će ti novi uglancani BMW, ako u njemu nema benzina,ili ako nemaš za benzin-pa ti stoji pred kućom a ništa od vožnje?!
Ponekad i ja pomislim da je Emanuela dar od Boga za ono malo možda dobra što sam učinila u životu,a onda pomislim da je grijeh tako razmišljati, jer dijete je Božiji dar, došlo je Njegovom voljom na ovaj svijet, da ostvari sebe, a ne mene. (i loši ljudi dobijaju djecu). :saint:
Ivana, ja mislim da si ti samo umorna i ispunjena svojom bebom. Sve će to doći na svoje mjesto, daj si vremena.
Ivana :love:
evo ti nekoliko jednostavnih misli brata Rogera iz Taize-a kao ohrabrenje:
Otajstvo Vjere čovjek počinje naslućivati srcem, svojom dubinom. Spoznaje slijede. Nije sve dano odjednom. Nutarnji se život razvija korak po korak. Danas, više nego prije, u vjeru prodiremo postupnim napredovanjem.
U dubini čovjeka stoji čežnja za jednom prisutnošću, tiha želja za zajedništvom. Ne zaboravimo nikada da je već ta jednostavna želja za Bogom početak vjere.
Uz to, nitko nije u stanju shvatiti čitavo Evanđelje u osamljenosti. Svatko može reći: «U tom jedinstvenom zajedništvu koje je Crkva, ono što ja od vjere ne razumijem, shvatili su drugi i oni iz toga žive. Ne pouzdajem se samo u svoju vjeru već i na vjeru kršćana svih vremena, onih koji su bili prije nas, od vremena Marije i apostola do danas. I svakim se novim danom iznutra pripravljam položiti svoje povjerenje u Otajstvo Vjere.»
Onda postaje jasno da je vjera - povjerenje u Boga - posve jednostavna stvarnost, tako jednostavna da ju svatko može primiti. Ona je kao tisuću puta obnovljeni polet kroz cijeli naš život, do posljednjeg našeg daha.
[quote="ivana zg"]Što da radim kako da probudim svoj duhovni unutarnji život,jer se nadam da je samo on uspavan, da vjeru nadam se koliko toliko svaki dan pokušavam živjeti-ili se možda zavaravam, možda ovo izvana ne može funkcionirati bez onoga iznutra? Što će ti novi uglancani BMW, ako u njemu nema benzina,ili ako nemaš za benzin-pa ti stoji pred kućom a ništa od vožnje?!quote]
I ja se često pitam. Prošli tjedan imala sam velikih problema oko upisa malenog u jaslice. Htjela sam biti sigurna da ću u trenutku kad počnem raditi imati kome malenog ostaviti na čuvanje. Međutim, to kod nas nije jednostavno, u jednom trenutku izgledala je nemoguća misija. Što sam sve prolazila, nije za pričati. U svemu tome, opet sam se više uzdala u ljude, nego u Boga. I to je greška. Kad su me ljudi razočarali, ja (kao da nisam kršćanka) ružno sam pričala u kući o svima, od politike koja sebe zove pronatalitetnom do političara i ostalih koji su razočarali. Eto, pala sam pod križem i svjesno unosila ovakvim riječima nemir, a time i djelić pakla u svoju obitelj.
I sjetim se tada u kakvoj sam situaciji bila prije godinu dana, trudna u malo ozbiljnijoj dobi, s prijetećim miomima, u očekivanju carskog. Starog čovjeka u meni sve bi to natjeralo na paničan strah, ali tada kad sam bila u situaciji da mi niti jedan čovjek ne može ništa garantirati, tada sam bila najviše svjesna da imam samo Boga. Tada je moja vjera bila najjača. Molila sam i blagoslivljala cijele dane, liječnika koji će jednog dana izvršiti carski, liječnika koji mi vodi trudnoću, dijete, Boga. I carski sam podnijela bolje negoli onaj prije 15 godina, sve prošlo super. Čak sam i muža, koji je bio zabrinut i utučen tješila - ne boj se, Bog će se u ovoj našoj situaciji opet proslaviti.
Sjećanje na te događaje ponukalo me da i sada, nemoćna, sve predam Bogu. Bože, ti koji si Stvoritelj i ljubiš svako svoje stvorenje, ne želiš da se ovako osjećam, da osjećam strah i nesigurnost zbog ovog malenog koje sam po tvojoj ljubavi i milosti stekla. Sve predajem tebi, ti najbolje znaš tko će ga čuvati.
Dan poslije nazvala me susjeda (koja je istu muku prolazila) i kaže mi - imaš mjesta u jaslicama tim i tim. Nazovem, gospođa iz uprave oduševljena, sve u redu, predbilježit ću vas, dođite na upis za mjesec i pol.
A ja jedva čekam da ispovijedim taj komadić pakla koji sam pustila u svoje srce. Prvom prilikom.
Ivana Zg što se molitve tiče, sjeti se koji je sastavni dio gotovo svake poruke Kraljice Mira: "Molite bez prestanka!" Ja to shvaćam da se u svakoj situaciji, u svakoj teškoći, iz dubine srca treba obraćati Prijatelju.
Cure hvala :love:
"Neka vas Bog blagoslovi i neka vas čuva, neka vas licem svojim obasja i milostiv neka vam bude, neka pogled svoj svrne na vas i mir vam udjeli." :saint:
Ivana, tvojoj je bebici samo 6 mjeseci. Ako nemaš vremena otići na misu ili ispovijed ili pomoliti se, ne brini. Gledaš svaki dan u lice nevinog djeteta, pogledaj ga pažljivo i u tom licu vidjet ćeš lice Gospodina. Brinući se o nevinom djetetu, brineš se o Isusu. Sjeti se Isusovih riječi - što god učiniste jednome od najmanje moje braće, meni ste učinili. ...
cure, suze su mi u očima dok vas čitam. I ja sam se umorila od svega. Nisam već par tjedana bila na misi, možda i više. A i kad smo na misi uvijek je gungula s klincima. Ništa ne stignem, ručak, nered u kući, poslovi stoje iznad glave, djeca se svađaju. i tako sam ostala doma, poslala muža s djecom u park upalila misu na tv i na miru sve polako odradila sama. Shvatila sam da ne mogu lijevati iz praznog vrča. Ne mogu biti dobra djeci, ako ne nađem vremena za molitvu na miru. Ja sam tek kratko živjela svoju vjeru kad sam već osnovala obitelj i vidim da posustajem lomim se - sve više se ljutim, plačem,očajavam. Djeca su već veća i tek se sada usudim odvojiti od njih dovoljno da se posvetim sebi i molitvi. Od sada idem sama na misu barem jednom mjesečno, šetat ću sama par deset minuta na dan. Da osjetim Božju prisutnost. Znam da zvučim nezahvalno, ali jednostvano sam se pogubila u selidbama,očekivanjima od sebe... Ma ne znam koliko ovo ima veze, ali imam osjećaj kao da ponovno krećem iz početka. Vraćam se svojem molitveniku. Vjerujem da će mi Bog oprostiti. Nedostaje mi prijatelj u vjeri. Kad posustanem nitko ne pita - jesi li bila na misi. Volim ići u crkvu, ali odrastanje u tvrdom ateizmu ipak je ostavilo veliku samoću i svi prijatelji koje susrećemo u crkvi rasli su sa svojim bližnjima u tome, a mi smo uvijek novi. Nikako da uhvatimo korijenje. Zato se valjda neprestano selimo. Nisam molila krunicu sigurno dvije, tri godine. Molila sam samo sama ili s mužem i izgubili smo naviku. Ma ne znam što bi ja. Više radosti u vjerskom životu, više druženja, osjećaj zajednice. Nisam na to još naišla. Volim crkvu i molitvu,ali voljela bih da mi u život dođu živi uzori, primjeri tu oko nas. Molim Boga za to. Vi ste mi najbliži i zato samo pišite.
Pravo ste nadahnuće. :heart:
Evo me s jednim praktičnim pitanjem o tumačenju pojedinih vjerskih istina djetetu…Konkretno…smrti, uskrsnuća…
Gledamo mi kod kuće jedan lijep, benigan film o životinjama u kojem ipak jedan psić strada. Moja skoro četverogodišnjakinja pretužno pita (inače je silno suosjećajna i lako se rastuži)…Mama hoće li se psić probuditi…Ne, odgovaram, psić je umro i sahranili su ga. Btw. upoznata je s pojmom smrti, odlazimo na groblje, zna da nakon smrti ljude sahranjujemo na groblje, a da oni odlaze kod dragog Isusa na nebo…Ipak, kaže ona…mama zašto se on neće probuditi…mi smo čitale u Bibliji da se jedna djevojčica i jedan čiko probudio…i Isus se probudio…Ostala sam zbunjena…pokušala sam pojednostavljeno objasniti da je to Isus činio uz pomoć Boga Oca, a onda me ona pitala zašto to Isus ne bi mogao učiniti i s psićem ili našom kumom? Tu sam se zaustavila prije nego što sam skoro odgovorila da će doći konačno Uskrsnuće…ali sam se zaustavila…zbunjena i pitajući se neću li dijete još i više zbuniti s nečim tako velikim i kompleksnim ne samo za njenu dob, nego općenito za nas ljude…Pribjegla sam jednostavnijem rješenju…okrenula stvari u drugom smjeru i rekla da je psić samo glumac, našla scene sa snimanja na DVD-u i objasnila da stvarni psić nije mrtav…to ju je zadovoljilo i razveselila se…
Što sam trebala učiniti i što biste vi rekli djetetu? Dolazite li u takve situacije? Do koje mjere idete u objašnjavanje i zapletete li se ikad te kako se iz toga "izvučete"?
Ja sam mu objasnila da prije svega mi nismo naše tijelo. Stanujemo u tijelu i brinemo se za tu svoju "kuću" ("školjku"), ali kada tijelo umre duša se oslobodi i odlazi, a mi vjerujemo da odlazi Bogu. Nikad nisam povezivala smrt tijela sa smrću osobe i kad pred njim govorimo o tome da je netko umro, ne govorim da će ga pokopati nego da će pokopati njegovo tijelo.
Ja sam objasnila isto kao Ivana 2, s time da sam dodala i vjerovanje u uskrsnuće tijela, odnosno potpunog čovjeka. BHany, ove priče koje spominješ objasnila sam mu kao najave uskrsnuća tijela za sve nas. Mogu reći da danas ima vrlo zdrav stav prema smrti i uvjerenje da su naši mrtvi zapravo živi i da će njihova tijela uskrsnuti.
Strašno me raduje kada vidim koliko u svima Vama ima vjere u Boga. I ja ću nastojati svoje zlato odgojiti u tom duhu. :heart:
E da, i to isto.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
ja se nadam da cemo ovih dana citati tvoja zanimljiva iskustva (kad prodje slavlje naravno) :love:Citiraj:
white_musk prvotno napisa
Hvala ti za ove riječi. Jako mi puno znače. Ja nisam odrasla u ateističkoj obitelji, ali mi je trebalo puno vremena da shvatim gdje ću "puniti vrč". Kad se samo sjetim perioda života prije desetak godina, kad sam nedjeljna dopodneva provodila s prijateljicama u kafiću. Lijepo ostavim djecu mužu uz objašnjenje da imam i ja pravo na jedan dio tjedna koji će biti samo moj. Mislila sam da će me to opustiti, obnoviti. I onda dođem kući i vidim da to nije to. Zašto nisam odmorena, zašto nisam radosna? MM je sve to jako fer prihvatio, ali bi često znao žalosno reći: "zašto nismo bili svi zajedno na misi?" Mislila sam - što sad on pita gluposti, pa ja za to nemam vremena.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Onda kad su klinci htjeli ići na mise zbog svoje vjeroučiteljice, krenuli smo i mi. I odjednom sam se osjećala poletno, odmorno, radosno. Mislila sam, pa hajde, sat vremena smirenja jednom tjedno super djeluje na mene. A onda sam naučila odgovarati na poticaje Duha. Uvjerila sam se u snagu molitve i blagoslivljanja, ljubavi prema prijateljima, kao i onima koji me ne vole, prihvaćanje ljudi sa svim njihovim vrlinama i manama, ljepotu služenja, prihvaćanja Božje volje u svom životu.
Pikula teško je, znam. Ali, probaj svaku teškoću koju podnosiš u svakodnevnom životu prikazati kao žrtvu Gospodinu. I budi sretna da imaš svoje voljene kojima možeš služiti, njih shvati kao dar od Boga. I bit će lakše.
Ajme, cure, kako sam radosna da sam vidjela ovaj topic! Hvala, Balarosa, da si mi na to ukazala...
Sada jurim, pa samo veliki pozdrav i poljubac mira svima, neka vas Gospodin blagoslovi i nek vas čuva... :love: :heart:
a ja se pitala gdje si ti, ovakva tema...a tebe nema :love:
flower, draga...znaš da ne stignem ni robu i suđe svaki dan oprat i pospremit, a kamoli švrljati po forumu...ali zato mi je Lara došapnula... :)
pusa tebi i mišici :love:
Nisam čitala tumačenje u GK, ali tko od nas - u iskrenosti srcfa - neće priznati da je bar jednom posumnjao? A što smo u većoj milosti i što više idemo kroz život živeći Božju volju, to nas zlo više napada (s ciljem da nas obeshrabri) i više smo kušani. (ljiljan@, slažeš li se?)Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
No lijepo kaže Sv.Pavao da prokušanost ima svoj smisao. Veliki smisao.
Kršćanin nije onaj koji ne griješi i koji ne sumnja. Ne. Kršćanin je onaj koji, kada padne, digne se oslanjajući se na ruku Isusa, Živoga Boga, i ide dalje hrabro i s pouzdanjem. :*
Dupla duplica, prekrasno si ovo napisala :heart:
Koliko god puta sam čula ovakve riječi, nikad to ne bi znala ponovit i srocit, ali najmanje za to...
Htjela sam još samo dodati da je prekrasno osjetit Duha Svetog tu na forumu, tu gdje smo toliki razliciti... Prelijepo mi je čitati postove forumasica i njihova iskustva u vjeri, neki doista daju poticaja i Duha hrabrosti. Hvala svima koji su svoje iskustvo i misli prenijele tu :heart:
buba klara, hvala Bogu - ako je Duh kroz mene propuhao, to nije do mene. Do mene je samo otvoriti mu se i otvoriti usta. :heart:
Slažem se!!!Citiraj:
dupla duplica prvotno napisa
Upravo zato su svećenici i redovnice najviše napadani. Teško mi je kad čak i kršćani broje njihove grijehe. Pa oni su naši pastiri, njih treba voljeti i moliti za njih da ne posustaju.
Prije dva tjedna na misi je bila istaknuta jedna misao Majke Tereze, otprilike ovako: "Posao koji radim ne bih radila niti za milijun dolara. Ali, radim ga za ljubav Božju!"
To je za mene prava vjera!