odgoj u duhu vjere2

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Citiraj:

---

NetkoMiOteoNick prvotno napisa

A ja bi da što prije dođe.

---

I ja.

---

samo se vi nadajte, nema easy-way-out
ovaj planet smo uništili i doći će nam taj račun na naplatu, e sad hoćemo li ga mi platiti ili naši unuci ... to ne znam

---

U tome i jest poanta. Planet je uništilo sve ono zlo u čovjeku koje ga je natjeralo na izume poput atomske bombe i ostalih sredstava mržnje i nasilja. Planet je uništilo i klanjanje krivom gospodaru - novcu i profitu, bez obaziranja na stvarne potrebe čovjeka. Planet je uništilo to što se čovjek okrenuo od Stvoritelja. Ima jedna lijepa poruka Majke Božje Međugorske - sva zla svijeta izviru iz ljudskog srca. Sve ono što nas tjera na svađu i mržnju zapravo nosi sobom smrt.
Neće svi platiti, platit će oni koji čine zla. A tko će to biti, to zna samo Gospodin. Jer u Evanđelju po Mateju jasno je rekao - ne sudite jedni drugima.

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

Neće svi platiti, platit će oni koji čine zla. A tko će to biti, to zna samo Gospodin. Jer u Evanđelju po Mateju jasno je rekao - ne sudite jedni drugima.

---

Zato bih ja voljela dobiti na vremenu taman toliko da popravim loš dojam.
Dok sam bila mlađa uznemiravala me priča o djevama s fenjerima koje su zaspale i nisu bile spremne u onaj čas kad Gospodin je došao da ih povede.
Danas bih željela samo toliko vremena da pokažem da mogu bolje. :(

ma imaš vremena, čitav život

ako dobro pogledaš u povijest vidjeti češ da se svako-malo poklapala predskazanja Sudnjeg dana .. bilo ih je bar 50 do sad, uključujući famozne brojeve tipa 1000. g. , 2000. g. ...
ma

reka je moj prijatelj: možda je ovaj život, čistilište nekog drugog života

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

Dok sam bila mlađa uznemiravala me priča o djevama s fenjerima koje su zaspale i nisu bile spremne u onaj čas kad Gospodin je došao da ih povede.
(

---

Ti si super. Mene dok sam bila mlađa nije ništa takvo uznemiravalo.

A predskazanja MGrubi - ovisi od koga dolaze. Bolje se s njima ne zamarati već u svakom trenutku vršiti volju Oca Svemogućeg. Onda ti predskazanja ne trebaju.

AdioMare, :love:, i mene je ta priča o djevama uznemiravala kao mladu djevu. Nisam željela i ne želim živjeti životom na razini jednog dana. Ta parabola mi je bila jedna od onih koja me je motivirala da svoj život uvijek promatram i vodim u vidu vječnosti. Naravno da je to često nemoguća misija, ali već i sama pomisao na to mijenja moja razmišljanja i postupke, mene.

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

Citiraj:

---

suzyem prvotno napisa

I da, još nešto, što me jako interesira, kako postići vjeru? Kako ste vi to postigle, pogotovo ako niste bile vjernice cijelog života? Dal je to neki klik u glavi što se desi, kako, na koji način, ja pokušavam, al ne ide... :(
Dal nije došlo moje vrijeme? Jer ne osjećam ništa u crkvi, ne mogu se prepustiti...

---

Meni je došlo kroz teškoće u životu. Dok je sve išlo glatko nije mi trebao Bog. Kad više nisam nalazila izlaza, u nekoliko navrata iz dubine duše zavapila sam - Bože pomozi mi! Nisam u to vrijeme znala kako se moli krunica, ali ovakva molitva izrečena svim srcem i u velikoj potrebi naišla je na odjek. Sve se nakon toga počelo kretati prema boljem, prema Njemu. Ne mogu ti to riječima baš opisati. Možda smo mi kršćani, a vjerujem i drugi vjernici, čudni kad zahvaljujemo Bogu i za životna trpljenja, ali u tome je smisao - da ih nisam imala ne bih imala vjeru. A da danas nemam vjeru, da se ne uzdam u Gospodina već u sebe samu, preostao bi mi samo strah. Jer na ono najbitnije u životu čovjek nema utjecaja.

---

suzyem, tako mi te drago vidjeti ovdje... :* :*

evo, potpisujem ljiljanu u ovome (kao, uostalom, i u svemu :* ) - i moj put bio je preko križa, preko iskustva egzistencijalne krize (nadam se da ću ti jednom nadugo i naširoko pričati uz kavu). kad sam se našla pred zidom i vidjela da sam kao ljudsko biće nemoćna ići dalje, iskreno sam Ga pozvala...i On mi se objavio. Otada jednostavno VJERUJEM i ZNAM da Bog jest i da je Isus Njegov Sin.

No neki ljudi imaju tu milost da su vjeru primili kao djeca, od svojih roditelja, i koliko god možda načini prenošenja vjere djeci bili "krivi", staromodni, za neke možda ponekad i nasilni, oni su samo odraz ljudskih granica, ali i ljubavi roditelja koji su željeli djeci dati ono što su smatrali najvrijednijim darom. Vjeru!

E sad, da netko ne bi iščitao između redaka da opravdavam nasilje kao metodu - apsolutno ne. Ali prihvaćam da su i roditelji ljudi koji mogu pogriješiti, iz neznanja, ili nemoći, ili uvjerenja da je to Božja volja, ili štogod već. Nisam spremna baciti kamen na njih, ali sam spremna svakome pružiti ruku, koji pomoć treba. Pritom mislim na to da i u roditeljskoj ulozi možemo "pasti" i učiniti nešto što možda ne odobravamo. I zato ne sudim. Ni Hanu-Saru, ni druge. Jer imam ovo iskustvo: mene nisu tukli. Ja sam odlučila da neću tući svoju djecu. Ne vjerujem u tu metodu, ne vjerujem da je od Boga, i mislila sam da sam jaka i da neću nikada kiksati. Ali, jesam. Dok sam imala (samo) dvoje dječice i dobru logistiku i puno strpljenja, mogla sam se potpuno kontrolirati, u velikoj većini situacija. A onda sam dobila još dvije bebice. Vrlo zahtjevna situacija. Uz dvoje starije, zahtjevne (tako sam ih naučila, da se puno bavim njima) djece, odjednom je za mene bilo previše zahtjeva. I vidjela sam svoje granice. Vidjela sam da ne mogu uvijek sve kontrolirati. I desilo mi se nekoliko puta da sam dala "po guzi". Ne zato jer sam to promislila i odlučila da tako treba. Ne zato jer sam vjerovala da tako Bog od mene hoće. Ne. Nego samo zato jer sam bila umorna, frustrirana, nemoćna - i nisam vidjela drugi izlaz. Žao mi je zbog toga, ispričala sam se djeci, pokajala se milion puta... I sada, o čemu zapravo pričam? O tome da ne mislim da sam zbog toga loš roditelj. Zbog toga što pogriješim. Kao što ne mislim niti da sam loša žena jer sam nekad nervnozna, razdražljiva i svadljiva. Ili mi se taj dan ne kuha jako. Ili nešto slično. I ne mislim da je neki drugi roditelj kojem se koji put desilo da vikne na dijete, stavi dijete u kut ili ga pecne po guzi - da je za osudu. Postupak JE za osudu. Svakako. I ne bi se trebao ponavljati niti postati rutina. Ako se ponavlja, treba potražiti i stručnu pomoć u tome. ALI - čovjeka ne sudim.

Zašto ovo pišem? Zato jer vjerujem da treba i to reći. Jer kao roditelj vidim da se jako mnogo piše o zahtjevima - trebamo biti ovakvi, raditi ovako i ovako, ovo moramo, ovo ne smijemo...i to sve skupa je dobro i velika pomoć. Ali, priznajmo, stvara i pritisak na roditelja. Da moramo biti "savršeni", po knjizi. I kada nismo (a nismo!), osjećamo krivnju.

E, pa na ovom topicu mogu javno reći - osjećaj krivnje nije od Boga. On ne želi da se kinjimo radi propusta i naše prošlosti. On je Onaj koji nas prihvaća, bezuvjetno. On je Onaj koji nas ljubi bez obzira na sve. I to je ono što vjerujem da trebam prenijeti vlastitoj djeci - ovu sliku Boga kao milosrdnog Oca, punog ljubavi i praštanja, koji je uvijek tu za nas.
Zato ja mislim da je bitno da djeca vide da smo i mi roditelji ljudi. Treba znati priznati kad smo pogriješili. Treba se ponekad i posvaditi pred djecom, ali im jasno reći da za to nisu krivi i onda se pred njima pomiriti. To je bitno. Malo poniznosti. Malo ljudskosti. Samo je Jedan bez grijeha.

Eto, to sam htjela reći. Ajde sad, curke, pucajte! :lol:

Citiraj:

---

E, pa na ovom topicu mogu javno reći - osjećaj krivnje nije od Boga. On ne želi da se kinjimo radi propusta i naše prošlosti. On je Onaj koji nas prihvaća, bezuvjetno. On je Onaj koji nas ljubi bez obzira na sve. I to je ono što vjerujem da trebam prenijeti vlastitoj djeci - ovu sliku Boga kao milosrdnog Oca, punog ljubavi i praštanja, koji je uvijek tu za nas.
Zato ja mislim da je bitno da djeca vide da smo i mi roditelji ljudi. Treba znati priznati kad smo pogriješili. Treba se ponekad i posvaditi pred djecom, ali im jasno reći da za to nisu krivi i onda se pred njima pomiriti. To je bitno. Malo poniznosti. Malo ljudskosti. Samo je Jedan bez grijeha.

---

:heart: [/code]

Dupla duplica jako si dobro sve napisala. U potpunosti se slažem s tobom. Kod Svete ispovijedi koristim Ispit savjesti prema deset zapovijedi. Kod pete zapovijedi - ne ubij - izričito te pita - tučeš li koga? I ja sam taj grijeh imala, ispovijedila ga (nakon mog obraćenja) mome Gospodinu.
A Bogu zahvaljujem neprestano što nemam na svojoj savjesti mnogo teže grijehe protiv života. Zapravo danas vidim da je sva ona potreba da proteklih godina obilazim Međugorje, katoličke seminare, molitvene zajednice proizlazi iz Njegove volje da me ojača da prihvatim taj plan koji je imao samnom - još jedan dar života. I kad mi netko kaže da sam hrabra što sam se odlučila roditi s 40, ja te zasluge proslijeđujem Isusu, jer ja sama po sebi ne znam što bih...

ja mislim da je svađa pred djecom nepotrebna i degitatvna,JER ako već unaprijed moram reći djetetu nisi ti kriv to znači da znam da ću ga svjesno izložit nepotrebnom stresu, ali eto, nije kriv,pa nek sluša kako mi iznosimo svoj prljavi veš pred njim.

Ja mislim da svađe spadaju u bračnu intimu i to se riješava u 4 oka, bez publike, a pogotovo ne pred djecom.

ali to je samo moje mišljenje

ja bih jako bila zahvalna svojima da su me istih poštedili i da sam na miru mogla da skupljam markice, a ne da noćima ne mogu da spavam jer ne znam zašto se svađaju.

Mi možemo misliti da djeca to mogu podnijeti, ali nisu oni tako robustni kako mi to mislimo, jer da bi shvatili da je nešto ništa fali im iskustvo u kome se to iskristalisalo kao ništa.

tako da se ja nikako ne slažem sa ovim mišljenjem :/

svađa koja je svađa je destruktivna

konstruktivna svađa je dobar primjer riješavanja konflikta

Mislim si što da napišem, i nikako da smislim.. vaši postovi su predivni, vidim da vam vjera i Bog daju puno snage za životne teškoće i... iskreno, zavidim vam! A to je grijeh... :( Nikad nisam zavidila nikome na materijalnim stvarima, stvarno, al na ovome bogatstvu što ga vi imate :/
Ja sam u zadnje tri godine prošla kroz teška iskušenja, i MM zajedno sa mnom... al eto izvlačimo se, kako znamo i umijemo... nisam se nikad nikome žalila da mi je teško i sl. nit sam od koga tražila pomoć... nisam taj tip... vjerujem da bi mi puno pomoglo da mogu naći Gospodina kao i vi. MM me podržava u tome, u biti mislim da čeka mene...
Al eto, još to ne osjećam :/

ali ne pred djecom!

ja sam ubijeđena da niti jedno dijete ne želi znati ništa o problemima koji se javljaju među roditeljima.

sve ostale svađe nisu tako opasne , pa možda mogu koristiti kao primjer konstruktivnog rješavanja problema.

isto je i sa konstruktivnom(sa ponuženom pomoći ili savjetom) i destruktivnom kritikom(čisto vrijeđanje, bez ideje za boljitak).

Ali ne mogu da shavtim kako se na djecu može pozitivno odrazit da budu sudionici roditeljske svađe.Ne mogu!
A da znate kako to boli, pa kad je i (sad! znam) banalno :(

ja mislim da je binto da dijete vidi da je konflikt normalan dio suživota dva čovjeka
najbitniji dio prepirke ie oprost i mirenje

dva ;ovjeka da, ali ne roditelja

to je nepotreban stres i onda se učimo onom pa normalno je i posvađati se I JESTE! ali se tome lakše i olako pristupa ,ako se živi po zadatoj matrici

a može i drugačije, nije svađa tako neophodna ako se izolira fitilj i radi na prevenciji za dobrobit mira i harmonije u porodici.


nešto mi sad smeta

nešto mi tako smeta trenutno na ovom topicu

odo skontat pa se javim :*

SKONTALA :mrgreen:

ne sviđa mi se, ma ustvari smeta mi što se na ovaj vjerski topic trpa prvo udaranje djece(jedva to skidosmo s vrata), e sad svađa pred djecom.

mene to jako pogađa.

pogađa vjernika u meni.

i znam ja da je ovo real life, ooo da i te kako znam :) ,ali moja vjera je čista od agresivnosti i ovo me toliko boli :cry:

ne bih ovo pisala ni na jednom drugom topicu, ali udarilo mi je substancu i ne tražim da me se razumije,ja ću to malo isplakat i onda će bit sve 5 ;)

jer ono što vjera jeste-ljepota-na ovakvim temama gubi svoje lice

i još nešto-tema bezgrešnosti- :) -ne vjerujem da postoji ijedan čovjek koji misli da je bezgrešan.

ja nastojim da griješim što manje i da učim na greškama,ali svako svoj put krči,tako da će i moje dijete na svojim greškama morat učiti i baš je dobro što je tako

ok

ali ako štitiš djete od prisustva konfliktu dviju osobe, takoreći držiš ga pod "staklenim zvonom" , neće li mu kasnije biti problem rješavati vlastite sukobe s ostalom djecom?

život nije ružičast s leptiričima, nego siv i kadkad grub

djeca neće shvatiti razlog konfliktu (to nije ni bitno) , ali jako dobro razume neizgovorene emocije, čak i kad se roditelj pred njim pretvara da je sve ok
mislim, da dokle god u konfliktu ne sudjeluju emocije nepoštivanja sugovornika, mržnje, namjernog nanošenja boli, da je svađa zdrava za zajednicu

guranje pod tepih nije zdravo

ali SAMO kod konstruktivne glasnije rasprave

kao prvo potpisujem duplu duplićku

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

ja mislim da je binto da dijete vidi da je konflikt normalan dio suživota dva čovjeka
najbitniji dio prepirke ie oprost i mirenje

---

ja se slažem sa ovime da je ponekad potrebno posvađati se pred djecom, ali ona bitna stvar jest ta da se isto tako mama i tata, koji su se posvađali i možda rekli ružne riječi, POMIRE PRED DJECOM, izljube se, traže oproštenje jedan od drugoga.
i mislim da će tada i njihova djeca kad se udaju živjeti u realnom svijetu, da ako se posvađaju na medenom mjesecu, neće odmah zvati odvjetnika ( :mrgreen: ) nego će reći, pa moji roditelji su se tisuću puta posvađali i pomirili i gle još su u braku...
a ne da i sami uđu u brak sa stavom: slučajno se ne posvađati

Citiraj:

---

i znam ja da je ovo real life, ooo da i te kako znam Smile ,ali moja vjera je čista od agresivnosti i ovo me toliko boli Crying or Very sad

---

zato nas i Isus ne bez veze, nego zato jer zna za real life, uči da oprostimo onome tko se o nas ogriješio, i to ne samo ponekad, nego 70X7 puta na dan, dakle uvijek

Citiraj:

---

vrabec-te-dal prvotno napisa

zato nas i Isus ne bez veze, nego zato jer zna za real life, uči da oprostimo onome tko se o nas ogriješio, i to ne samo ponekad, nego 70X7 puta na dan, dakle uvijek

---

:? ne znam zašto to kažeš meni

oprost je naređen u islamu i upoznata sam sa njegovom važnošću,ali mislim da te nisam baš najbolje skontala,barem ne poantu :?

[bMGrubi[/b]

mislim da sma te razumjela,ali me strah reći da se slažem iz 2 razloga:

1.)nisu svi roditelji taktični kao ti( i vjerovatno TM) pa da znaju procjenit šta je za dječije uši, a ako kažem:treba se svađat, onda se gubi ono konstruktivno-ZA NEKE!
mislim da me razumiješ

2.)ovo me pogodilo u sridu jednog od najbolnijih poglavlja mog života,pa sam zato hipersenzibilna :(

tebi :love:

slažem se, zato sam i napomenula jako bitnu stvar; da mora biti isključivo konstrkuktivna rasprava, destruktivne su štetne za čitavu zajednicu

ima dana kad MM grinta i loše je volje, tada koristim taktiku izbjegavajnja konflikta jer znam da s njim u takvom raspoloženju nema konstruktivne svađe ... isto e ponašam kad sam ja loše volje

prije Nere, bi se posvadila bez obzira na sve
ona me tjera da radim na kvaliteti komunikacije s MM-om

McGrubi, ti si me dobro shvatila - ovo što govoriš, na to sam i ja mislila.
NE mislim da se pošto -poto treba pred djecom svadit. Nipošto!
Ali svađe se dese. Nije realno očekivati da se uvijek uspiju ostaviti za 4 oka. E, a onda kad se dese, pred djecom, mislim da je jako važno DA ih riješimo, i važno je KAKO ih riješimo. Ni odgađanje razgovora za kad djeca zaspu nije uvijek dobro - oni i predobro osjete napetosti i neizgovorene osude i netrpeljivosti - i tek se tada pitaju što je bilo s time?
tu nam je prilika da ih poučimo nenasilnom rješavanju konflikata. a i tome da smo ljudi. ali ljudi koji, Bogu hvala na tom daru, znaju oprostiti i izmiriti se. Tu se pozivam na Riječ Božju koja veli "ne daj da sunce zađe nad vašom svađom", odnosno tako nekako da sad ne tražim citat. Sa time se jako slažem, i teško idem leć ako smo mm i ja u "zategnutim" odnosima. Nastojimo to riješiti prije i zaspati u miru. I to je meni super.

wm, osjećam tvoju ranjivost po tom pitanju, :love: , svi smo jako osjetljivi na svoje rane iz djetinjstva, normalno. Dobro je da ne želiš Issu izlagat svađama, i ja dajem sve od sebe da ih poštedim trauma. Samo, kako sam rekla, nije uvijek moguće...na žalost, samo smo ljudi. E onda, kad padnem, tješi me barem to da mi je oprošteno od Oca i da se mogu izmiriti i ispričati onima koje sam povrijedila. A oni s tim mogu raditi što žele - primiti oprost, ili ga odbaciti i nastaviti zamjerati i pustiti mržnji da raste. Za mene je naučiti tražiti oprost u poniznosti bila veeelika lekcija koja mi je donijela puno mira. I još učim, nije uvijek lako poniziti se. Ali je UVIJEK blagotvorno.
:heart:

wm , dd :love:

:love:

suzyem, samo strpljivo sama sa sobom. Otac je jako strpljiv, javit će ti se kad budeš spremna. :*

samo da vam mahnem, citam vas :). cure, hvala vam :heart: na svim dragocjenim rijecima koje na ovom topicu dijelite s nama.

Kad smo već zapeli u svađe ( :roll: ), reći ću svoje mišljenje da nema konstruktivne svađe. Konstruktivan može biti samo normalan razgovor, u kojem mišljenja mogu biti suprotstavljena, ali nema sveg onog dekora koji čini svađu. Jako sam protiv svađanja pred djecom i mislim da to ostavlja trag u njihovoj duši i da oni ne mogu razumjeti što je tu konstruktivno (iskreno, ne mogu ni ja). MM i ja imamo razgovore u kojima se jedno drugome suprotstavljamo ili nešto moramo riješiti, ali takve razgovore ostavljamo za nasamo. I nipošto ne prelazimo u svađu!

Ne osuđujem to da ljudi zbog obaveza i briga puknu, pa izgube kontrolu i posvađaju se, ali to nije dobro ni za koga, a pogotovo ne za djecu.

Citiraj:

---

white_musk prvotno napisa

:? ne znam zašto to kažeš meni

oprost je naređen u islamu i upoznata sam sa njegovom važnošću,ali mislim da te nisam baš najbolje skontala,barem ne poantu :?

---

zato jer sigurno ne bi bilo govora niti u Bibliji a ni u Kuranu o oproštenju, da se kao prvo osobe u obitelji ne posvađaju, pa su potrebne oproštenja i pomirenja, a onda i svi drugi

Citiraj:

---

vrabec-te-dal prvotno napisa

Citiraj:

---

white_musk prvotno napisa

:? ne znam zašto to kažeš meni

oprost je naređen u islamu i upoznata sam sa njegovom važnošću,ali mislim da te nisam baš najbolje skontala,barem ne poantu :?

---

zato jer sigurno ne bi bilo govora niti u Bibliji a ni u Kuranu o oproštenju, da se kao prvo osobe u obitelji ne posvađaju, pa su potrebne oproštenja i pomirenja, a onda i svi drugi

---

Oprost o kojem govore Biblija i Kur'an je oprost od grijeha. A i svađa je grijeh, zar ne?

Zdenkić, govore i o oprostu Božjem od našim grijeha, ali i tome kako trebamo učiti opraštati jedni drugima ako želimo živjeti u skladu s Božjom voljom i zakonom Ljubavi...Ljubav je velikodušna, dobrostiva, kaže poslanica Korinćanima, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima...nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo.....sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Tu smo govorile, čini mi se, više o ovoj zapovijedi ljubavi u kontekstu oprosta.
A ti se nikad ne naljutiš i ne osudiš nekoga u srcu? možda si blizu svetosti, al ja nisam pa to teško razumijem...

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Oprost o kojem govore Biblija i Kur'an je oprost od grijeha. A i svađa je grijeh, zar ne?

---

ja znam što Biblija govori o tome (u Kuran zavirim kad ga netko na forumu spomene, pa pročitam što me zanima). da ako se netko ogriješi o tebe idi i moli oproštenje. i to se na najbolji način može naučiti u kući. djeca ako vide da se roditelji nakon svađe pomire, a ne frnje idućih sto godine ili rastave, i oni će se međustobno (braća i sestre) miriti i u školi i kasnije tražiti oproštenje od drugoga.
pa grijeh je, zato nas je i Isus došao na svijet, da otkupi grešnike, mene prvu.
:)

Citiraj:

---

dupla duplica prvotno napisa

Zdenkić, govore i o oprostu Božjem od našim grijeha, ali i tome kako trebamo učiti opraštati jedni drugima ako želimo živjeti u skladu s Božjom voljom i zakonom Ljubavi...Ljubav je velikodušna, dobrostiva, kaže poslanica Korinćanima, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima...nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo.....sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Tu smo govorile, čini mi se, više o ovoj zapovijedi ljubavi u kontekstu oprosta.
A ti se nikad ne naljutiš i ne osudiš nekoga u srcu? možda si blizu svetosti, al ja nisam pa to teško razumijem...

---

Joj, duplićka, ja sam već sto puta rekla i stoti puta ponavljam, ja sam daleko od svetosti. Najobični, slabi čovjek, to sam ja. Ono što sam napisala nije soljenje pameti s visine svetosti, daleko od toga. Napisala sam načelno mišljenje o svađi koje dijelim s White musk. Nije poanta u tome da će se svijet srušiti ako se roditelji posvade, pomire i dijete to vidi nego u tome da treba priznati da to nije dobro i truditi se da se dijete ne izlaže takvim prizorima. Kada dijete vidi svađu, ono ne razumije oko čega se roditelji svađaju, boji se, ne zna na koju bi se stranu svrstalo i očekuje li se to od njega, čitav svijet mu je uzdrman i vrlo lako preuveličava svađu, čak i svaljuje krivnju na sebe. Eto, ja sam htjela reći da to nije dobro. A što se mene tiče, ja se stvarno ne svađam. Naučila sam druge taktike rješavanja problema. Naljutim se, naravno, ali se ne svađam. Mislim da je tu u pitanju zrelost - prije sam se više pravdala, danas to smatram gubljenjem vremena.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Citiraj:

---

vrabec-te-dal prvotno napisa

Citiraj:

---

white_musk prvotno napisa

:? ne znam zašto to kažeš meni

oprost je naređen u islamu i upoznata sam sa njegovom važnošću,ali mislim da te nisam baš najbolje skontala,barem ne poantu :?

---

zato jer sigurno ne bi bilo govora niti u Bibliji a ni u Kuranu o oproštenju, da se kao prvo osobe u obitelji ne posvađaju, pa su potrebne oproštenja i pomirenja, a onda i svi drugi

---

Oprost o kojem govore Biblija i Kur'an je oprost od grijeha. A i svađa je grijeh, zar ne?

---

dok ne vrijeđaš , nije
dok verbalno ili fizički ne nanosiš bol, nije grijeh

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Joj, duplićka, ja sam već sto puta rekla i stoti puta ponavljam, ja sam daleko od svetosti. Najobični, slabi čovjek, to sam ja. Ono što sam napisala nije soljenje pameti s visine svetosti, daleko od toga. Napisala sam načelno mišljenje o svađi koje dijelim s White musk. Nije poanta u tome da će se svijet srušiti ako se roditelji posvade, pomire i dijete to vidi nego u tome da treba priznati da to nije dobro i truditi se da se dijete ne izlaže takvim prizorima. Kada dijete vidi svađu, ono ne razumije oko čega se roditelji svađaju, boji se, ne zna na koju bi se stranu svrstalo i očekuje li se to od njega, čitav svijet mu je uzdrman i vrlo lako preuveličava svađu, čak i svaljuje krivnju na sebe. Eto, ja sam htjela reći da to nije dobro. A što se mene tiče, ja se stvarno ne svađam. Naučila sam druge taktike rješavanja problema. Naljutim se, naravno, ali se ne svađam. Mislim da je tu u pitanju zrelost - prije sam se više pravdala, danas to smatram gubljenjem vremena.

---

ma slažem se skroz. i ja mislim da treba izbjegavati svađu, svakako. i ja znam druge strategije rješavanja konflikta. ali kažem da ja ne mogu uvijek biti hladne, pribrane glave. ne uvijek. mogla sam više prije, dok sam bila "komotnija", imala više vremena za sebe...onda mi je Gospodin pokazao da zapravo ne znam svoje granice. ja sam Mu zahvalna na tome jer me uči poniznosti. ali to je učinio pomalo, da se ne sablaznim nad sobom. štedio me.
a šta radiš kad se npr.naljutiš na tm-a a dijete je prisutno? [/quote]

hm...sad si mislim...možda se ne slažemo jer imamo različito shvaćanje pojma "svađati". ja bi npr. žustriju raspravu mišljenja u kojoj se jako emocionalno angažiramo već nazvala svađom. nije nužno vikanje i vrijeđanje. takve svađe koje čini dijete jako nesigurnim, njih zaista osuđujem i izbjegavam. mislim jedino da je dobro da dijete vidi i da su roditelji različiti ljudi, različitih stavova, da svatko zna i smije iznijeti svoj stav, da se ne mora složiti s onim drugim, a da pritom nitko ne gubi. niti svoj integritet, niti roditeljski autoritet, niti simpatiju onog drugog. na taj način dijete će biti slobodnije također iznositi svoje mišljenje vani. a mislim da je to za odgoj u vjeri (u mom slučaju katoličkoj) jako važno, jer nije nimalo lako biti kršćanin danas. osobito djeci. ako nisu dobili dobar temelj u kući, gdje jasno vide kako se može živjeti kršćanstvo (ili islam, ili židovstvo, ili...ja govorim za sebe) i pritom ostati svoj, teško će izdržati pritisak svijeta - svijeta koji će im ponuditi sve slasti grijeha na najprimamljiviji način, ali neće govoriti o Bogu. Ni o čistoći. Ni o grijehu. Ni o oprostu. Na to smo ih pozvani pripremiti sami.

Citiraj:

---

dupla duplica prvotno napisa

A ti se nikad ne naljutiš i ne osudiš nekoga u srcu?

---

Nije pitanje bilo upućeno meni, ali ja mogu za sebe odgovoriti...

Slažem se sa Zdenkom da je svađa pred djetetom grijeh.
Ovo mi samo po sebi zvuči tako logično da i ne treba objašnjavati, ali evo..

MM i ja smo imali nekih bubica (reći ću to tako) u jednom periodu.
Nismo se svađali pred djecom, ali nam se događala kratkofitiljnost češće nego inače. I, pokazalo se, češće nego je to moje dijete moglo podnijeti. Jedan dan mi je odgajateljica u vrtiću rekla da se malena ponekad ponaša agresivno, posebno prema dečkima. Zamolila me da provjerim kakav odnos ima s bratom.
Sve je meni bilo jasno, nije odnos nje s bratom bio u pitanju, već odnos mame s tatom. Ako nisam nikad, onda sam dobila ledeni tuš.

Takvi naši odnosi bilo da su povremeni bilo konstatni utječu na dijete ipak više nego mi mislimo da je moguće. Eto, ja sam mislila da ona uopće ne kuži da se bilo što zbiva. MM je bio OK prema njoj i s njom, ja također, ona i brat klasika da ne može biti ni manja ni veća - činilo se sve kao i obično, no, ipak me iznenadilo čulo kojim je ona to sve upijala i manifestirala.
Grijeh smo napravili reflektirajući produkt nategnutosti našeg odnosa na dijete, a to mi je zorno postalo jasno onda, kada sam i sama teško ostajala (prividno) mirna na sve njene ispade koji su je znali zadesiti.
Mislim, koja ironija!
Nemoćna da obuzdam dijete za koje sam svjesna kako sam mu sama skuhala kašu.
Roditelji smo koji nemaju burnih reakcija prema djetetu, koji "ludih" dana (prividno) imaju miran odnos, a ipak na taj način izazovu vjetar u djetetovoj duši.

Već kad pričamo o oprosti, ja sam čovjek koji sam sebi najteže oprašta. Drugima čak tako lako.

AM, lijepo si to rekla. Doista je tako, hvala ti što me podsjećaš na to koliko su krhke male dušice....na žalost, moraju rasti uz roditelje, često ne savršene, ali zato one koji ih silno vole...mene tješi jedna stvar - uvjerenje da Bog zna koje će dijete kome podariti, i da nama roditeljima kroz djecu, kao i njima kroz nas, svakodnevno upućuje poziv na obraćenje. Molim Svevišnjeg da mi omekša srca da doista mogu čuti Njegov glas!

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Citiraj:

---

vrabec-te-dal prvotno napisa

Citiraj:

---

white_musk prvotno napisa

:? ne znam zašto to kažeš meni

oprost je naređen u islamu i upoznata sam sa njegovom važnošću,ali mislim da te nisam baš najbolje skontala,barem ne poantu :?

---

zato jer sigurno ne bi bilo govora niti u Bibliji a ni u Kuranu o oproštenju, da se kao prvo osobe u obitelji ne posvađaju, pa su potrebne oproštenja i pomirenja, a onda i svi drugi

---

Oprost o kojem govore Biblija i Kur'an je oprost od grijeha. A i svađa je grijeh, zar ne?

---

dok ne vrijeđaš , nije
dok verbalno ili fizički ne nanosiš bol, nije grijeh

---

Nisam sigurna MGrubi. Svađa, pa makar bila i bez uvreda, može proizići iz naše oholosti. A oholost jest grijeh, jedan od sedam glavnih.
A kad pričamo o oprostu grijeha -"otpusti nam duge naše kakao i mi otpuštamo dužnicima našim". Čini mi se da sam na takvu poruku naišla na više mjesta u Bibliji - koliko smo sami spremni oprostiti bližnjem, toliko će Bog oprostiti nama.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

MM i ja smo imali nekih bubica (reći ću to tako) u jednom periodu.
Nismo se svađali pred djecom, ali nam se događala kratkofitiljnost češće nego inače. I, pokazalo se, češće nego je to moje dijete moglo podnijeti. Jedan dan mi je odgajateljica u vrtiću rekla da se malena ponekad ponaša agresivno, posebno prema dečkima.

---

Moj stariji sin je na te naše bubice reagirao napadima astme. Nismo se često svađali, već durili jedno na drugo i ponekad si zalupili žešće vratima. Naše senzibilno dijete nekim je finim osjetilnim antenicama sve to jako dobro primalo na svoju dušu. Tada još nismo bili obraćeni. Danas često razgovaramo o tome i nije nam jasno da nam je tada vlastiti ego bio bitniji od onog što volimo najviše na ovoj zemlji.

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Citiraj:

---

vrabec-te-dal prvotno napisa

Citiraj:

---

white_musk prvotno napisa

:? ne znam zašto to kažeš meni

oprost je naređen u islamu i upoznata sam sa njegovom važnošću,ali mislim da te nisam baš najbolje skontala,barem ne poantu :?

---

zato jer sigurno ne bi bilo govora niti u Bibliji a ni u Kuranu o oproštenju, da se kao prvo osobe u obitelji ne posvađaju, pa su potrebne oproštenja i pomirenja, a onda i svi drugi

---

Oprost o kojem govore Biblija i Kur'an je oprost od grijeha. A i svađa je grijeh, zar ne?

---

dok ne vrijeđaš , nije
dok verbalno ili fizički ne nanosiš bol, nije grijeh

---

Nisam sigurna MGrubi. Svađa, pa makar bila i bez uvreda, može proizići iz naše oholosti. A oholost jest grijeh, jedan od sedam glavnih.
A kad pričamo o oprostu grijeha -"otpusti nam duge naše kakao i mi otpuštamo dužnicima našim". Čini mi se da sam na takvu poruku naišla na više mjesta u Bibliji - koliko smo sami spremni oprostiti bližnjem, toliko će Bog oprostiti nama.

---

I ne samo oholost nego i srdžba, a u svađi ima puno srdžbe. Ja pri tome ne mislim na razgovor kojim se nešto mora raspraviti i riješiti.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Naljutim se, naravno, ali se ne svađam.

---

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

I ne samo oholost nego i srdžba, a u svađi ima puno srdžbe.

---

Zdenka2, volela bih da mi objasnis razliku izmedju ljutnje i srdzbe.

Citiraj:

---

Zoranova draga prvotno napisa

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Naljutim se, naravno, ali se ne svađam.

---

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

I ne samo oholost nego i srdžba, a u svađi ima puno srdžbe.

---

Zdenka2, volela bih da mi objasnis razliku izmedju ljutnje i srdzbe.

---

Ljutnja je jedan od tri temeljna ljudska osjećaja (strah, ljutnja i radost) - osjećajna reakcija na stanje nezadovoljstva.

Srdžba je stanje obuzetosti, bjesnilo koje dovodi do osjećaja mržnje i gubitka kontrole. Srditost je smrtni grijeh, jer srdit čovjek ne vidi svoje pogreške, nije gospodar sam sebi i često čini grijeh drugima. Hrvatski se srdžba kaže još i gnjev, bijes, jarost. Svi jezici razlikuju ljutnju i srdžbu.

Ove dvije moje rečenice, stavljene ovako jedna pored druge znače upravo ono što sam i napisala o sebi: čovjek sam, obuzme me osjećaj ljutnje, ali ne gubim kontrolu. Naučila sam ne svađati se. Nije uvijek tako bilo, ali sada jest i to smatram uspjehom u radu na sebi.

Zdenka, hvala na odgovoru. Zadovoljstvo je citati tvoje postove.