Citiraj:
corny prvotno napisa
Ja sam katolik i prije svega vjernik. Neznam kako bih podnijela sve što jesam da nisam imala vjere da me "netko gore" pazi, čuva i da mi olakšava teret... Međutim, vjera se očituje i u zahvalnosti kad se ugase "svjetla pozornice". Ne razumijem ljude koji se mole u nevoljama Bogu (ili Svetom Anti) a u isto vrijeme se deklariraju kao ateisti. Čemu to? Ako nema vjere, kako očekivati da vam itko pomogne?
Pozdrav, corny :bye:. Da ti probam ovako približiti - to nije baš "molitva" u pravom smislu te riječi kako vjerojatno ti podrazumijevaš već više korištenje riječi "Bog" ili "Sv. Ante" više kao poštapalice, onako u izrazima - "ajme, Bože i Sv. Ante Padovanski..." itd. Mislim da je gore bilo govora u tome kontekstu, ali više se točno ne sjećam što je tko napisao. U biti, ovako je to kod mene - nije to baš neko uvjerenje da će "netko odozgo" pomoći, nego onako, ponavljanje formulaičnih izraza u sebi - tipa, ajme Bože, pa kako ćemo, vjerojatno ćemo nekako... Nije to usrdno obraćanje nekome gore da pomogne. Ne znam, to meni nije nešto crno-bijelo i nemam potrebu to dalje definiravat. Vjerojatno nisam baš najbolje uspjela pojašnjenju, ali ovo je bilo najbolje što sam mogla. Mutež je bit taj "nesvrstani", ali meni tako paše :*.