Printable View
da, ali ti trebas DOKAZATI da je tako kako ti kazes. a jedini nacin da dobijes tuzbu jest da imas stvarne, opipljive dokaze (u stilu dopisa) ili da je ta-i-ta osoba to-i-to rekla pred jos nekim tko je spreman to potvrditi na sudu, sto ce rijetko tko uciniti jer je ljude strah za posao.
ma da, to je.
ajmo se nadati da toga neće doći u tvojem slučaju i da će pirs ostati na svom mjestu. :)
Uh, dugo me nije bilo na forumu i onda naiđem na temu koju s guštom čitam.
Dozvoli, ovaj gušt nije u tvojoj nevolji i problemima s VP osobom i inima, nego isključivo u mom pogledu na čitav školski sutav, forme, oblike rade i sl.
Kao bivša gimnazijalka :mrgreen: imam dojmova o profesorima, ha, možda za knjige pisati. Slažem se da treba postojati dress code kojeg se svi trebamo pridržavati. Onaj isti koji ne nameće boju ili oblik, već je samo dio/stvar osobne higijene i ostalog.
Reći ću ti nešto, ono što sam uspjela pročitati u tvojim postovima navodi me na zaključak da se radi o jednom mladom profesoru, punom entuzijazma, energije, volje, snage...nazovi to kako god želiš al nek bude u toj domeni. Osobno vjerujem da je upravo TO ono što nam nedostaje među ostalim profesorima po školama i fakultetima.
Ne smatram da je "prof.nacija" staromodna i konzervativna, sve neke rospije, luđaci...Ali im počinje nedostajati ono sa samog početka. Vjeruj, teško je ponekad opstati. Biti sam. Jedini.
Nije primjer s rinčicom, al evo ga.
Moja baka je bila učiteljica prije mnogo godina. Imam i danas njezinu snimku koju je snimala jedna mama, učenika koji se selio, za uspomenu. Bila su to druga vremena. Odjeća stila kompleta (suknja, košulja, sako), neutralna šminka, klasične cipele. Danas čudno, ali ona je i tad svojim nakitom (danas klasične naušnice i ogrlice) bila "čudna", "drukčija". A sve što je bilo van forme, bilo je loše.
Djeca su je obožavala; voljela i bila prisna s njom što je izazivalo zavist u zbornici. Zamisli, čak se usudila s njima vježbati, pjevati, pričati priče, kad su drugi mislili da se treba držati samo "propisanog". Za takav slučaj bi rekli da je danas NORMALAN,ali tada nije bio. S guštom se pripremala za svaki radni dan, ispisujući satima na papiru plan i program, držeći se onoga što mora proći, ali birajući sama načine i sredstva.
Danas je već prabaka. I još je danas zovu stari učenici. Sama sam svjedočila dolasku jedne koja pamti sve što je za njih radila, na koji način, kojim putem je došla do njihovih malih glava. Neki su se javljali kad su i sami profesori postali, zahvaljujući joj. A to su sad već profesori pred mirovinom :)
Poanta: ostani takav kakav jesi, možda se prilagodi, ali ne odustaj od svojih ideala. Izvuci iz tih ludih glava najbolje ono što možeš. Nadam se da ćeš uspjeti i da će eto, jednog dana netko pisati ovako o tebi; osobi koja je predano, sa žarom i srcem branila svoje stavove, činila razliku, i napravila nešto od klinaca ovih novijih generacija. A koliko gledam primjere u okolini, to znači ponekad jako jako težak posao.
Sretno :*
Imala sam jednu profesoricu iz engleskog,imala je piercing na obrvi. Bila je odlična, svi smo cendrali i negodovali kada je otišla (bila je na zamjeni).
Ah...jedna od rijetkih pozitivnih osoba u mom školovanju. :heart:
I, kako je s pirsingom? :P
ispao je i izgubio sam ga (jedna kuglica nije bila dobro zasarfljena). ali kupit cu si novi. sto prije. 8)
Imam tetovažu na prstu..u obliku prstena. sličnu ima i moj muž (poklon za 5 godina braka) i ne pada mi napamet to prekrivati.
baš slatko :mrgreen:Citiraj:
mamamišić prvotno napisa