Dakle, ne preostaje nam drugo nego da uposlimo naš detektor labirinata i krenemo u lov na tajanstveni travnati labirint! :mrgreen:
Printable View
Dakle, ne preostaje nam drugo nego da uposlimo naš detektor labirinata i krenemo u lov na tajanstveni travnati labirint! :mrgreen:
Tatek sad cu ti ja pokusati objasniti gdje je taj labirint, neću se ravnati znakom Zabranjeno kakanje jer je na vecini tabli izbrisano S 8) , pa bi mogao završiti na krivom otoku.
Kad ideš od vrha veslačke staze (suprotno od Prečkog :) ) , idi stalno uz vodu i doćeš do mosta. Tamo su ti uglavnom ribiči. Tu ti je i labirint i ono kamenje 8)
Uglavnom imaju tri mosta , jedan do otoka Trešnjevka, tamo gdje je igralište za djecu s pp, drugi tamo gdje je kafic s gusarskim brodom i treci je taj koji tebi treba :)
OK, znaci otok smo locirali. ;)Citiraj:
larmama prvotno napisa
A gdje je labirint u odnosu na ono kamenje - kamenje je na kraju otoka, dakle labirint bi morao biti negdje u sredini - da li je blize veslackoj stazi ili Savskom nasipu (odnosno onoj gustari i rukavcu jezera gdje se gnijezde patke i caruju lopoči i ribiči)?
Pretpostavljam da je negdje tik uz ono parkiralište koje je oko sredine otoka ...
i mi smo bili, vidjeli tateka i obitelj :bye:Citiraj:
tatek prvotno napisa
uz sve ovo sto je tatek nabrojao, da dodam jos da je i L. napravila svijecnjak od gline, i torbicu koju su mali Rimljani nosili oko vrata.
Događanje za svaku pohvalu.
To smo i mi napravili :PCitiraj:
larmama prvotno napisa
Pojeli smo i rimske kobase (slicne obicnima), pojeli njami okruglice od sira sa makom i maslinovim uljem te kruh sa smokvama i bademima. Vedran je razbio par komada cigle svojim dlijetom, iskopao je jedan komad keramike u arheološkom kopalištu, a htjeli smo malo isprobati i lovorov vijenac, no nije ih više bilo.
bliže ti je veslačkoj stazi, znači idi stazom uz jezero i gledaj na lijevo i vidjet ćeš gaCitiraj:
tatek prvotno napisa
bliže veslačkoj stazi, od mosta se ide ravno putem tako da ti je jezero s desne strane a labirint dođe s lijeve. Kad vidiš ploču s natpisom i pomisliš "hm, možda tamo piše kuda se ide za labirint" već si u labirintu :lol:Citiraj:
tatek prvotno napisa
tj. put je odmah do jezera, ne udaljavaš se od vode (vidi se i na slici)Citiraj:
Ailish prvotno napisa
evo jednog zanimljivog mjesta na netu... mislim da će se i odrasli oduševiti ovim slikama
http://www.greatdanepro.com/somewhere in time/index.htm
nisam sigurna da sam dobro stavila link pa moderatorice upomoć....
moderatorice upomoć ovo nije dobro... a slike su od hubblea iz svemira i nešto su nevjerovatno lipo i zanimljivo
Jedna zanimljivost za sve vas koji niste iz centra Zagreba, a svratite tamo koji put: u dvorištu Ilice 53, potpuno nevidljivo za vanjski svijet, nalazi se vrlo lijepo i uredno dječje igralište, zajedno sa kafićem (za čijim vanjskim stolovima mame i tate ispijaju kavice dok se djeca igraju na desetak metara od njih) i nešto većim parkom sa nekoliko klupica pored njega.
Dakle, udjete ili kroz haustor Ilice 53 ili pak iz Dalmatinske ulice kroz 2 haustora cca 50 m od Frankopanske.
Dodatna zanimljivost u okolici: u haustoru Ilice 55 nalaze se dva stara auta oldtimera, jedan stari Austin i jos jedan francuski auto, mogu se vidjeti bez problema.
E da, bio sam danas sa ZRinkom i Vedranom u Školskom muzeju. Ulaz je 5 kn za školsku djecu, 10 kn za odrasle, a sam muzej je za potrositi otprilike 20-30 minuta - ima nesto zgodnih starih stvari iz povijesti skolstva (rasporedjeno u 5-6 soba) te tekuću izložbu (trenutno o jednom dječjem zboru, zanimljivo samo članovima zbora i prijateljima).
Možda je najbolja stvar u muzeju jedna računaljka na raspoolaganju klincima za upotrebu, te prekrasan pogled iz WC-a - točno u krošnju velikog drveta (muzej je na 1. katu).
Sorry, ali moram :lol: :lol: :lol: ovako "sugestivan" opis nekog muzeja već dugo nisam čitala!Citiraj:
tatek prvotno napisa
joj, to već dugo planiram....
otić u WC? :lol:Citiraj:
VIPmama prvotno napisa
je, baš to
Također - uljepšali ste mi dan!!!! :* :* :*Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Evo izvještaja sa još jednog izleta - dvodnevnog posjeta Čavnu kod Ajdovščine u Sloveniji!
Fotke možete vidjeti na http://picasaweb.google.hr/vanja1903/Aven
====================
Uvod:
Još kao klinca, potpuno nezainteresiranog za planine, privlačio me pogled na planinu Nanos kod Postojne, čija ogromna stjenovito-travnata piramida dominira nad cestom koja vodi od Ljubljane prema moru. Tad sam rekao da ću sigurno jednom posjetiti to brdo ... i to se i obistinilo, dosad tri puta, i sigurno ću ga posjetiti još nekoliko puta jer me očarava ta strma padina, prekrasni pogledi sa vrha Pleša (1261 m) te vrlo ugodan planinarski dom tik pod vrhom (čak dostupan i autom).
No, Nanos je tek jedan u nizu vrhova na susretu visoravni Trnovskog gozda i planina Notranjske sa mediteranskom dolinom rječice Vipave. "Kraški rob", kako ga slovenci zovu, se pruža u formi slova "L" u dužini od 30-tak kilometara, od Nanosa pa do rijeke Soče, a svoju najveću visinu, i apsolutnu i relativnu, u odnosu na dolinu, dobiva na predjelu Čaven, iznad Ajdovščine. Ajdovščina se nalazi na 106 metara nadmorske visine, a Čaven na 1242, dakle, visinska razlika između njih je 1100 metara i to na svega 4-5 km zračne linije. Za usporedbu, visinska razlika između centra Zagreba i Sljemena je tek 900 m i to na duplo većoj udaljenosti ... a recimo impozantni stjenoviti zid Kozjaka iznad Kaštela kod Splita je tek 500-tinjak metara iznad mora. Dakle, zamislite si da je Sljeme više još za petinu i da se sami vrh nalazi tamo negdje odmah iza Šestina ili da je Kozjak dvostruko viši od svoje sadašnje visine ... i tada možete dobiti dojam stvarne visine kraškog roba odnosno dominacije Čavna iznad Ajdovščine.
Dakle, bilo je neizostavno da kad-tad posjetim i Čaven, inače dosta nepoznato brdo u hrvatskim okvirima ... i taj plan, o kojem sam razmišljao već duže vrijeme, ostvaren je baš ovaj vikend!
Tokom prethodnih tjedana sakupljena je ekipa - uz nas četvero krenule su još dvije obitelji, Vedranu i Zrinki su društvo pravile još dvije cure, Ana i Veronika, sa svojim tatom i mamom te mali Andrej sa svojim roditeljima. I curama i Andreju je ovo bilo prvo spavanje u planinarskom domu tako da je ovo bilo na neki način probijanje leda za njih (roditelji su iskusni planinari, tako da za njih tu nije bilo nepoznanica). I, došao je trenutak pokreta, subota ujutro. Krenuli smo u različita vremena iz Zagreba, no dolazak na točku okupljanja, glavni trg u Ajdovščini, je bio kao po vurici - ustanovili smo da od Zagreba do Ajdovščine treba malo više od 2 i pol sata umjerene vožnje. Od Ajdovščine čekao nas je još uspon do planinarskog doma na kojem smo trebali u pola sata dobiti tih spomenutih 1100 metara nadmorske visine. Cesta ide preko sela Lokavec i Predmeja, većim dijelom je asfaltirana i nudi lijepe vidike, tri zanimljiva kratka tunela te početni uvid u teren koji nas čeka, kršku visoravan vrlo sličnu našem Gorskom Kotaru ... u stvari, to nije ni čudo, jer masiv Trnovskog gozda predstavlja najsjeverozapadniji dio Dinarida, planinskog lanca koji obuhvaća i naš Gorski Kotar, Velebit te sve planine sve dolje do Albanije. Cesta je cijelim putem solidna, makadamski dio je sasvim OK, to je jedan od najboljih makadama kojima sam vozio u posljednje vrijeme ... i dovodi nas sve do praga planinarskog doma. Dom se nalazi na rubu velike livade iza koje se u daljini nazire daleko dolje Ajdovščina i dobar dio spomenutog kraškog ruba. Radi se o staroj šumarskoj kući preuređenoj prije više desetaka godina u planinarski dom - nema tu velikog komfora, no dom je sasvim OK, uredan i dovoljno topao, a vodi ga, za razliku od većine sličnih mjesta, mlada ekipa.
Mi smo po dolasku odmah zauzeli spavaonice (skupna ležišča sa po 8 kreveta u sobi) koje su sasvim zgodne, suhe i tople, te navalili na klopu. Za to vrijeme, sunce je još uvijek dominiralo nebom uz tek poneki oblak koji je kvario ugođaj - prognoza je bila vrlo povoljna, tako da o kiši nismo ni razmišljali. Ubrzo smo i krenuli, prvo na obližnji vrh Kucelj (1237 m), koji se nalazi tik na rubu strme padine, a potom je bio u planu posjet vrhu Čavnu (ne brkajte to sa istoimenim domom i visoravni na kojoj se on nalazi) i silazak do šumske ceste. Kako bi smo si prištedjeli dosadno hodanje cestom u povratku, prevezli smo dva auta šumskom cestom desetak kilometara od doma i tako si olakšali situaciju ... no, tad još nismo znali što će nam vrijeme donijeti. Prvi dio hoda do Kuclja je prošao u izmjenjivanju sunca i oblaka, no što smo bliže bili vrhu nebo je bilo sve tmurnije. Nakon sat vremena smo bili na vrhu, lijepoj travnatoj piramidi prožetoj pokojom stijenom i bili smo obuzeti prekrasnim pogledom na doline prema Istri i dio Jadrana između Trsta i Venecije ... no, isto tako i ne baš lijepim pogledom na tmurne oblake koji su dolazili sa sjevera. Nakon 20-tak minuta počele su i prve kapi kiše, izvadili smo kabanice i šuškavce i vjerovali da je to možda tek predznak nekog kraćeg pljuska pa se nismo dali puno smetati i krenuli smo dalje prema vrhu Čavna. No, kiša je nastavila sve jače i uskoro se pretvorila u pljusak koji nas je pratio - ubrzo smo vidjeli da nema smisla nastavljati prema planu na vrh Čavna već sam se odlučio za kraćenje prema šumarskoj kući koja se nalazi uz cestu ... točno na pola puta između planinarskog doma (gdje se nalazio jedan auto) te mjesta gdje smo ostavili druga dva auta. Do kuće nam je trebalo oko 20 minuta, dakle već smo bili dosta mokri nakon oko 40 minuta hoda po pljusku. Na sreću, klinci su imali dobre kabanice tako da su oni najbolje prošli i bili uglavnom suhi (a i moral im je bio na visini), dok smo mi odrasli sa našim tanjim šuškavcima već bili podosta mokri. I, što sad? Šumarska kuća je bila zatvorena, no imala je nešto veću strehu u zavjetrini pod koju su se sklonile mame sa klincima, a tate su pojurili ka svojim autima, u oba smjera smo imali po cca 5 km hoda po šumskoj cesti i po pljusku. Tih 5 km su mi se činili strašno dugima, bio sam već skoro sasvim mokar i sve je na meni šljapkalo i curilo ... i taj čas kad sam nakon oko pola sata što hoda što trčanja dohvatio auto kiša je prestala! Svih nas troje vozača smo otprilike u isto vrijeme stigli do ostatka ekipe i vratili smo se u dom na presvlačenje i sušenje. Na svu sreću, peć u blagovaonici je bila vrela, a grijali su i radijatori u spavaonicama tako da smo sve povješali uokolo i posvetili se zabavi u domu (ali, pred večeru smo se još prošetali do obližnjega vidikovca, uz lijepi pogled bili smo nagrađeni i poljima medvjeđeg luka kojeg je dan kasnije skupljala Daša za juhu, a "nagradio" nas je i neugodan sjeverni vjetar).
A navečer smo u domu bili nagrađeni i posebnim programom - muzikom. Uz domara (čovjeka od cca 35-40 godina) i njegove pomagačice skupili su se i neki njihovi prijatelji sa instrumentima i krenula je muzika - bend je imao vrlo zanimljiv instrumentarij: harmonika, 2 gitare, kontrabas, bas napravljen od kace za kupus i debele špage te povremeno i rog (duhački instrument). Atmosfera je bila vrlo vesela, pjevača i svirača je bilo 6-7, a nas, "publike", možda 25 i sviralo se svašta, od narodnih popijevki preko rock'n'rolla do hard rockerskih standarda, a u našu čast su odsvirali i nekoliko dalmatinskih zabavnjaka i "Fridu" od Psihomodo Popa - tu zabavnu harmonikašku verziju sam ovjekovječio i filmom na svom fotiću. Uglavnom, cijeli taj cirkus je bio zabavan i nama i klincima, peć je grijala maksimalno, štimung na visini pa smo tako usprkos umoru od hodanja i namakanja kišom ostali budni i klinci i mi sve do 22h (navodno su muzikanti bili u akciji do 2 u noći ... no, kako se spavaonice nalaze na drugom kraju zgrade, nisu nas ometali u zasluženom snu).
Ujutro je svanulo poluoblačno jutro i dok smo doručkovali stvarali smo planove za prije podne. Pala je odluka da idemo na Veliki Modrasovec (1353 m), najviši vrh u bliskoj okolici doma, no pošto se ne nalazi na rubu visoravni, već uvučeno od njega, na žalost ga ne krasi tako lijepi vidik kao ostale vrhove. Do vrha smo hodali oko 40 minuta kroz lijepu bukovu šumu i brojne vrtače (ponovo podsjetnik na Gorski Kotar!). Na samom vrhu smo oapzili i 2-3 hrpice snijega te staru vojničku građevinu, vjerojatno nekakvo napušteno postolje za protuavionsku artiljeriju. Dobra stvar tog nagrđivanja prirode je da se sa tog postolja pružao kakav-takav vidik na okolicu sa inače šumovitog vrha tako da smo uspjeli uhvatiti i nešto pogleda na Alpe ... a nas su ponovo uhvatili crni oblaci i nije izgledalo nemoguće da će nas ponovo namočiti kiša. Brzo smo krenuli šumskom cestom prema jučer već posjećenom vidikovcu, a zatim prema domu, uz plan da malo bolje istražimo visoravan ispod doma sa zanimljivim stijenama i širokim livadama. No, ponovo je počela slaba kiša tako da je cijelo istraživanje visoravni spalo na malo pentranja po stijenama i ubrzo smo krenuli nazad i sjeli za stol i ručak.
Nakon ručka smo se pozdravili sa vrlo ljubaznim domarima koji će nam ostati u lijepom sjećanju i krenuli smo za Ajdovščinu. Za dva auta povratak je bio rutinska stvar, no treći auto je doživio nenadanu nesreću, na njega se iz čistog mira stuštio srndać sa stjenovite padine i udario u prednji lijevi blatobran. Sudar se nije mogao izbjeći, no srndać je ipak odskakao dalje, a blatobran je preživio sa ovećim uleknućem.
I tako, dođosmo mi u Ajdovščinu, mjesto nama obično poznato po Fructalu, no njega krasi još nekoliko zanimljivosti. Prije svega, tu je vrlo zanimljiv i moderan lokalni muzej sa velikom zbirkom fosila - jedna od zanimljivosti je i ta da ih je sve skupio jedan stariji građanin Ajdovščine u posljednjih 13 godina (!!!), a mnogi od njih su i znanstveno relevantni, tako da je zbirka vrlo zanimljiva (bez pretjerivanja, zanimljiviju i bolje prezentiranu zbirku fosila još nisam vidio!). Uz njih, u muzeju se nalazi i zbirka predmeta iz rimskog doba - Ajdovščina se može pohvaliti sa najbolje očuvanim rimskim ostacima u cijeloj Sloveniji. Naravno, to je teško usporediti sa recimo Dioklecijanovom palačom ili Arenom, no po gradiću su i danas vidljive dvije kule iz rimskog doba te dosta ostataka rimskog zida, termi i akvadukta (gradić se sve do početka 20. stoljeća razvijao isključivo unutar rimskih zidina). Prošetali smo se još malo centrom grada (koji je u potpuno mediteranskom stolu, sa uskim uličicama i zbijenim kućama, čiji su krovovi pokriveni crijepom prepuni velikih kamenova koji osiguravaju da jaka bura ne otpuše krov - zimi ona često puše i preko 150 km/h), pogledali smo i rječicu Hubelj koja protiče uz centar, ja sam svratio i u galeriju Vene PIlona, poznatog slovenskog slikara-ekspresionista, a na kraju smo svi još otišli i do dječjeg igrališta ...
Tamo negdje iza 16h došlo je i vrijeme za povratak, za razliku od dugačkih i sporih kolona koje su se kretale od Hrvatske prema zapadu, u našem smjeru nije bilo puno događanja i već oko 19h smo bili kod kuće. Malo nam je bilo žao što nismo mogli doživjeti Čaven, a osobito travnato-stjenoviti Kucelj, za sunčana vremena, no to su nadoknadili ugodan dom, ljubazni domari, dobra hrana i večernja veselica ... a i sama priroda te zgodne planinarske staze koje ne vode dosadnim šumskim cestama već "pravom" prirodom. Stoga, ako sam mogao doći dosad 3 puta na Nanos, sigurno ću doći još koji puta i na Čaven!
Na kraju, još par riječi o klincima i njihovom doživljaju izleta: Vedran se kao najstariji uživio u ulogu vodiča i nikome nije prepuštao vodstvo, prvi se popeo na oba vrha i stalno je predvodio kolonu. Naravno, morao je isto tako sve isprobati što je bilo usput, od penjanja po stijenama pa do bacanja suhih grana, kopanja zemlje ili lovljenja mrava. Dakle, nije bilo dosade. ;o)
Ana se dosta dobro uklopila u njegov svijet tako da su proveli dosta vremena zajedno se igrajući. A mali trojac? Oni su se zabavljali skupljanjem grana, kopanjem zemlje, pricanjem sa tatama i mamama (sami su hodali osim ponekog dijela kad su bili umorni ili im je bilo malo dosadno) i bilo im je OK, nije bilo puno cendranja. Isto tako, svi su dobro podnijeli tih 45 minuta hodanja po kiši, čak im je to bio poseban doživljaj. Mislim da se i ovdje vidjelo da kad roditelji uživaju u nečemu, kad se vidi da ih to zanima, da su tad i klinci zadovoljni sa time što rade, ma što to bilo, i uvijek će naći neku zanimaciju za sebe (mi smo ponijeli hrpu dječjih knjiga za zabavu tokom vožnje, te dosta papira i bojica za večernje sate, no ovaj put su muzičari ipak bili zanimljiviji tako da je dosta papira ostalo nepotrošeno).
Što se cijena tiče: spavanje sa planinarskom iskaznicom je 7 EUR (bez nje 10 EUR), jota (grah + zelje) 3 EUR, sa kobasicom 4 EUR, pivo 1,8 EUR, veliki dizani knedl sa marelicom 2 EUR, ulaznica u muzej fosila 1,30 EUR ...
baš dobro :klap:
a jeste li platili onih 35 EUR za vinjetu?
pa kaj je već počela naplata? Mislila sam da je od 1.6. ili 1.7.Citiraj:
Ailish prvotno napisa
pre pre predobro :):):)
Naplata počinje od 01.07.Citiraj:
Ailish prvotno napisa
Mi ćemo odmah kupiti godišnju vinjetu, 50 EUR, pa smo mirni čitavu godinu, idemo dovoljno često tamo da nam se isplati.
Samo da prijavim tako da se sjetim detaljnije dodat ako koga zanima(ovih dana sam na netu minijaturno malo):
bili smo do planinskog doma na Mosoru, pješke od Sitnog gornjeg. Bilo je super, išli smo familijarno, znači, Luka, Damir, MM i ja :D
Markov sajam od danas, 15.5. do 18.5.
Kraljevi ulice i ove godine na središnjem zagrebačkom Trgu bana Jelačića organiziraju sajam starih zanata - Markov sajam.
Ove godine on se održava od 15. do 18. svibnja.
Pozivamo Vas da uživate u predstavljanju, trgovini i vještinama majstora starih zanata koji će svoja umijeća predstaviti uživo pred posjetiteljima sajma.
I ove godine s veseljem očekujemo naše drage prijatelje i partnere sajma iz Koprivnice.
http://www.kraljeviulice.com/MarkovSajam.aspx?id=117
evo još nešto zgodno:
PONOVO VAS POZIVAMO NA JOŠ JEDNU BESPLATNU RADIONICU "VREĆKO" KOJA ĆE SE ODRŽATI 18.05.2008.G. U NEDJELJU-PARK MAKSIMIR (VELIKA POZORNICA) U VREMENU OD 11 DO 14 SATI U SKLOPU PRIGODNOG PROGRAMA POVODOM OBILJEŽAVANJA DANA ZAŠTITE PRIRODE U REPUBLICI HRVATSKOJ I MEĐUNARODNOG DANA BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI U SURADNJI SA JAVNOM USTANOVOM MAKSIMIR I DRŽAVNIM ZAVODOM ZA ZAŠTITU PRIRODE.
GOST: DJEČJI ZBOR KIKIĆI
DOĐITE I ZABAVITE SE SA SVOJIM MALIŠANIMA KREIRAJUĆI SVOJU VREĆICU ZA "SHOPPING"!!!!!
POŠALJIMO PORUKU NAJMANJIMA KAKO ZAJEDNO MOŽEMO PRIDONJETI ZDRAVOM OKOLIŠU!
UŽIVAJMO U STVARANJU BOLJEG, ČISTIJEG I ZDRAVIJEG SVIJETA!
UDRUGA ZA PROMICANJE KREATIVNOSTI VILIBALD
U slučaju lošeg vremena radionica se otkazuje, slijedeća je u mjesecu lipnju 2008.g
http://www.vilibald.com/index.php?op...ekti&Itemid=70
za ove praznike smo bili smo u Aquariumu u Puli i odličan je, preporučam ga i za ljetne mjesece jer je u staroj tvrđavi :klap:
osim toga bili smo i u NP Risnjak, obišli poučnu stazu Leska, za svaku preporuku je, a pogodna je i za malene :)
Mi bili s još dvije familije 2 dana na srednjem velebitu, potez Mrkvište-Kita-zečjak, bilo je odlično!
(podrobnije kad napišem izvještaj i prikačim slike na web)
Prošli tjedan smo se klinci i ja šetali nepoznatim zakutcima Peščenice (zagrebačkog kvarta), bit če nešto fotki i od tamo!
Evo program za Cest is d'Best, počinje danas:
http://www.kraljeviulice.com/CestIsDBest.aspx?id=134
:)
Opet malo o Botaničkom vrtu:
U paviljonu je mala izložba o otiscima i tragovima (biljaka, životinja i ljudi), te o Hrvatu koji je krajem 19. stoljeća prvi riješio slučaj ubojstva pomoću otiska prsta (zaboravih kako se zove).
U bazenčićima je mnoštvo "punomravaca" (punoglavaca, tako ih je prozvala #2) koji se mogu lijepo razgledati jer su bazeni na rubovima plitki. I pokoja pijavica za negadljive :mrgreen:
Htjeli smo uloviti "drvo maramica" (Handkerchief tree) u cvatu ali smo zakasnili - pročitala sam negdje da cvate u lipnju ali morat ćemo se ipak strpiti do travnja
Britancima je izgleda svako drvo "British tree" :roll: :lol:
mi smo u nedjelju bili u prirodoslovnom muzeju (koji je inace jako zgodan za klince, efektan, mala zbirka, mozes je pogledat u 15 minuta, m. narocito voli prekrasnu zbirku leptira) na izlozbi o morskim psima, m. je bila odusevljena...moze se kao uci u ralje morskog psa - poseban dozivljaj, pretpostavljam da je deckicima to jos veca fora.
Je, izložba nije loša, mada me čudi kako to da ju drže već skoro godinu i pol (to nije stalni postav), već bi zbilja mogli staviti nešto novo. ;)Citiraj:
tridesetri prvotno napisa
Mene zanima jel Botanički ima neko radno vrjeme i jel se plača upad?
domy, upad se ne plaća, samo izložba u paviljonu koja je 5 kn za odrasle, 0 za djecu
radno vrijeme imaš na http://hirc.botanic.hr/vrt/hrv/radno_vrijeme.htm, s time da je sad već ljetno
I ove godine tradicija nije prekinuta, sredina lipnja je pravo vrijeme za posjet vrhu V. Črnec kod Ruda u Samoborskom gorju zato jer tada dozrijevaju borovnice kojima je obrašten dobar dio jugozapadne padine vrha. Iako je subotnja kiša bila neohrabrujuća, u nedjelju ujutro se na malom parkiralištu kod kapelice sv. Roka na prijevoju između malog i velikog Črneca skupilo čak 9 obitelji, ukupno 33 ljudi (od toga 16 djece). Nismo puno gubili vrijeme već smo odmah krenuli markiranom stazom prema vrhu i nakon 20-tak minuta hoda smo naišli na prve borovnice, koje su putem prema vrhu sve gušće i gušće. Za razliku od prijašnjih godina kad smo bili jedini posjetioci vrha, ove godine smo sreli još nekoliko planinara, a i nekoliko "profi" berača ... no, borovnica je bilo dovoljno za sve, i za naša usta željna plavih bobica (koje tako lijepo bojaju jezik u plavo, vidi fotke!), a i za naše bočice u kojima smo donijeli doma 10 ili 20 dkg bobica. Više i nije moguće ako se ne ide bez svih onih "češeljeva" koje upotrebljavaju profesionalci. No, nama je berba i tako samo izlika za druženje pa se nismo puno ni trudili oko berbe i bočica ...
Kad smo došli do vrha već smo bili gladni pa smo naložili vatru (klinci su se potrudili i pronašli dosta drva za potpalu) i navalili na pečenje jegera, špeka, paprika, pa i kruha koji dobije finu hrskavu notu kad se malo ispeče na štapu. Kad smo smlatili hranu klinci su se zabavljali pravljenjem dimnih signala (bacanjem mokrog lišća na vatru) ... uvijek imam dojam da bi se oni mogli satima zabavljati uz vatru, valjda to u njima budi neke praiskonske osjećaje? ;o)
Nakon tog dimljenja produžili smo još malo šetnju povratkom preko stijena s druge strane vrha i nakon 40-tak minuta smo stigli nazad do naših auta, a finale izleta se naravno odigralo u Samoboru, uz sladoled pored česme na glavnom gradskom trgu.
(opaska: od zanimljive flore i faune sreli smo još i nešto šumskih jagoda, puno šumskih leptira, jednog malog škorpiona te niti jednog jedinog krpelja!)
Fotke su na http://picasaweb.google.hr/vanja1903/Borovnice2008 !
Dobili smo poziv da se u subotu pridružimo društvu na izletu na Plitvice...
e sad... malo sam u nedoumici, jer moja mlađa kćer ima dvije godie, i nekako mi se čini da je možda premala za teren P. jezera
bila sam davno pa se više ne sjećam, da li se može kolicima, znam da ima nekih stepenica, stazica, okolo je voda...
a još k tome, sad je u fazi da ne može biti na jednom mjestu ni sekundu, pa mi se čini i malo opasno
a opet, ne ići bi mi bilo žao ili ali i ostaviti je kod kuće sa bakom i dedom mi je isto malo :/
ima li tko kakvih iskustava?
Hm, kolicima samo ako imaš ona "terenska". A ako hoda, držite ju stalno na oku i za ruku.Citiraj:
mamaduda prvotno napisa
Bit će naporno, no Plitvice su lijepe ....
mamaduda, idealno bi ti bilo imati nekakvu nosiljku. Ja još koristim maramu za takve situacije (moja #2 je mjesec dana starija od tvoje). Pa ju pustiš da malo hoda tamo gdje je zgodno a za ostatak puta ju staviš u nosiljku.
Kolica čak i terenska mislim ti da na Plitvicama nisu baš praktična.
hvala na odgovorima :)
dobro da ste mi rekli za kolica, to je super informacija
nažalost nemam ni nosiljku ni maramu
na kraju je ispalo da i MM mora u subotu raditi, tako da ću možda ipak mlađu kćer ostaviti kod bake do podneva, a onda će već ona i tata u park,
a M. i ja ćemo u provod
ovo nam je super prilika za izlet, još pogotovo što je to ekipa izviđača, i što ide vrtićka prijateljica od moje starije kćeri
MM i starije dijete su bili na ovo http://www.show-connection.com/index.php?site=main
u Splitu, sad je prošlo, a na njihovoj stranici ne piše kad je negdi opet. Svakako, za one koji vole aute motore, vratolomije i cirkus je za preporuku, imaju i svoj dvd, ulaz za odrasle je negdi oko 50 kn, imaju i clowna i malac je oduševljen već danima
Prijedlog za vruće dane (takve kakvi se predviđaju za slijedeći vikend i tjedan): brčkanje po hladnim potocima. Najbliži gradu Zagrebu su bezimeni potok u šumi Dotrščini (dostupan autom i busom za Jazbinu na 10 minuta hoda - na žalost ljeti često presuši), V. Potok u Lukšićima (autom dostupan na 50 metara, busom od Lukšića na 10 minuta hoda), te najljepši od njih i najveći, potok Bregana, ići autom prema Eko selu Žumberak i proći ribnjak Grabrovica barem 2-3 km da bi se došlo do dosta čistog i lijepog potoka (rječice).
Tko želi još dalje - rječica Slapnica koja se kdo Medvendrage ulijeva u KUpčinu (Žumberak).