pa kontam... ako mi nije drag, teško da ću mu odlaziti ili k sebi zvati.
micanje ljudi koji mi ne odgovaraju je isto jedna vrsta urednosti :-)
Printable View
winnerice i meni je na neki način tužna pretpostavka da oni koji ne rade kao ti, da se ne trude dovoljno za svoju obitelj i da hodaju zamazani i neopeglani.
Evo čisto par komentara:
- zavjese koje se trebaju peglati da bi dobro padale ili izbaciš iz kuće, ili objesiš vlažne. Nevjerojatno kako se same izravnaju, kao da su najljepše opeglane.
- nabaviš parnu stanicu, pa je dovoljno opeglati samo s jedne strane
- več sam napisala da mrzim peglanje, ali nismo neopeglani. Definitivno ne peglam ručnike i čarape, kao što ti radiš i iskreno ne vidim apsolutno nikakvu potrebu za time. Ručnici iz sušilice izađu potpuno mekani, a bome i čarape.
Djetetovo je stalno opeglano, da ima sve spremno, jer ga čuva baka, pa da ne traži gdje je što, ali njego potegneš s jedne strane i gotovo je, MM pegla svoje, ja svoje prvi dan za drugi i to je to.
Želim reči da ima puno trikova kako si olakšati život (naravno kome je bitno na kojem području olakšati), bitno je da smo više/manje zadovoljni sa svojim odabirom.
Svatko živi onako kako mu to paše,i u prostoru kakav njemu odgovara.
Meni je još uvijek u glavi slika jedne kuće u koju sam išla radeći na terenu.
Kroz prozore se ništa nije vidjelo jer nisu oprati godinama u najmanju ruku,za pod nisam sigurna ni danas jel bio parket ili pločice od naslaga,prljavog suđa je bilo po cijeloj kuhinji+potopljenog u kadi u kupaoni.
Od prljavog veša nisi imao gdje sjesti.
Ali najviše mi se zgadilo kad sam na prozoru od wc-a,odmah pokraj školjke vidjela vrećice s kruhom,voćem i povrćem.
Za mene je ovo totalno neprihvatljivo,al si mislim ak je gospođi novinarki i njenoj kćerki studentici ovo normalno,neka im bude.
Ja u takvoj kući jednostano ne bih mogla popiti čašu vode
bodo, pa to je ipak krajnost. Mi ovdje govorimo o peglanju/ne peglanju zavjesa, usisavanju svaki dan, ili puno manje, micanju suđa pdmah ili kasnije (u roku 24 sata, ne 24 dana).:mrgreen:
naprosto obžavam kad mi je kuća čista i mirisna, kad je sve na svom mjestu :alexis:
ali... što je godina više, meni se sve manje da, sve mi je teže,
glavninu energije mi odnese posao pa kad dođem doma i kuhanje me ubije.
što se tiče peglanja, otkad sam rodila drugo dijete, gotovo sam prestala peglati na redovnoj bazi,
peglalo se kad se mora, a mora se često, jer suprugu obično trebaju košulje za posao
pa sam nedavno uvela peglanje odmah sa štrika, ali samo i isključivo ono što se mora,
parna stanica mi olakšava stvar pa je sve skupa gotovo za pola sata.
moram još napisati, lijepo je imati kćer tinejdžericu :mrgreen:
pa lijepo uvaliti brisanje podova, usisavanje ili pospremanje kuhinje.
njoj kao kreativnom neredu od rođenja to je kazna božja,
ali sve se uspijemo dogovoriti.
Moje zdravstveno stanje i nije tak loše, zamisli si da imaš za svaku nogu zavezani uteg od 10 kg pa se sporije vučeš po stanu. Ništa puno gore od toga. S druge strane ja sam cijeli dan doma, i trebalo bi mi biti lakše nego ženama koje 8 sati rade, ali meni svaka aktivnost troši više vremena i energije nego uobičajeno pa mi se jednostavno ne da. Možda bi se nekom u mojoj situaciji cijeli stan blistao ali meni to nije prioritet.
U vezi spominjanja igranja s djetetom nisam htjela nikoga uvrijediti. Moja mlađa cura je imala 9 mjeseci kad sam došla iz bolnice i nije htjela biti samnom sama u sobi i trebalo nam je neko vrijeme da se ona na mene navikne, a starija je imala traume od mog odlaska. Tak da je meni nezamislivo da ja bilo što radim doma a one se same igraju, bar 5 sati dnevno ukupno se aktivno igram s njima. P. je uglavnom zaboravila sve ružno kaj je bilo, a T. me doživljava kao "mamu za igranje", za važnije stvari traži tatu i baku.
kod mene se mora skidat obuća, jer ja nemam vremena svako malo čistit za nekim, imam pametnijih posla, a imam i klnce alergičare, mada kad nisam imala alergičare isto se skidalo
Ovo mi je poznato i slažem se.... Prije udaje i selidbe na 2 različita kraja grada moja kuma i ja imale smo regularne zajedničke akcije pranja prozora i čišćenja malo kod nje, malo kod mene. I sjajno smo se zabavljale. Sad nam je vrlo teško pronaći zajedničko slobodno vrijeme + puno se vremena gubi na put, pa ono malo vremena koje uspijemo osigurati za druženje ipak ne trošimo na čišćenje. Ali ideja je sasvim ok i provediva... Baš si mislim da li bih mogla naći takvu osobu koja mi je blizu. I još da nije hrčak nego da mi pomogne odbaciti viškove...
Tja, kakve sam sreće, morat ću čekati da mi snahe uđu u kuću :mrgreen: . (Offt. jučer sam rasturila svekrvinu kuhinju, a moja me još čeka...Nije mi teško, ali ne da mi se prije nego se riješim majstora koje uskoro očekujem)
Probala jučer, ali nije išlo...:roll:
Kako je veš dugo stajao u košari stvari su stvarno bile zgužvane, a to peglanje kad kaj zatreba je meni ogromna tlaka, to razvlačenje dasek i pegle svaki put, koma.
Išla sam popeglati košulju za posao i kad je tu već bila daska i pegla, popeglala sam dio. Ostalo je još malo za večeras. Ali to sam onako, tek toliko da nije zgužavno kao da je krava žvakala. S time da sam ono kaj se sušilo odmah složila i stavila u ormar. Stvari koje su predebel za ove vručine sam samo posložila u gurnula pod krevet! :-P
pa kad vidis tako neke krajnosti, ovakve rasprave ti gube svaki smisao
Peglacice, a di s djecom dok peglate? Ja bi cak rado peglala ali svaki moj pokusaj zavrsi da djeca cvile kod mojih nogu a ja samo postajem sve nervoznija jer ne mogu ostvariti svoju namjeru. Obicno opeglam 2bodica i moram odustat.
Dok je mali bio u toj fazi, peglao je muž i drugoj sobi.:mrgreen:
Ja ionak peglam kad je jeftina struja, a klinci tada spavaju...a i sada je prevruče za peglanje po danu sve da baš i hoću.
I koji je zaključak? Da su kriteriji elastični i da ih čovjek treba prilagoditi sebi i trenutku. Nisu uklesani u kamen kao 10 zapovijedi. Mi smo puno toga promijenili u 12+ godina koliko živimo u sadašnjem stanu. Bilo je svakakvih perioda, i boljih i gorih, ali bitno je da je nama dobro i da smo koliko toliko zadovoljni. Prioriteti kolo vode, a život nas ionako nauči da je često bitnije provesti popodne s djecom vani nego opeglati veš. Ponekad se nađe vremena i snage i za veš. Sve prema mogućnostima.
Prije sam voljela sve sama napraviti, jer inače naravno to nije to.
Onda je silom prilike muž počeo peglati. Malo sam gledala, gunđala,... pa s odmakom shvatila da svaki kućanski posao koji netko odradi umjesto mene, je savršeno napravljen posao.:mrgreen:
Tada je MM preuzeo dosta poslova i radi ih savršeno. :mrgreen:
što si ne možeš zamisliti?
ne mogu ja zamisliti ikakvo peglanje. Ni u 6 ujutro ni liti ni zimi, to se kod mene ne radi. I garant nitko od vas peglačica nebi na meni skužio neopeglanu majicu, nema šanse. A zaboli me za mekoću, mirišljavost i sl, pegla je najgori kućanski aparat ikad izmišljen
Trinu za predsjednika! :-D:-D:-D
Pa majicu ne bi, ali košulju, bluzu, lanene hlače/suknju - takve se stvari jednostavno mora popeglati.
Dodatak: Trina ja ti vjerujem da se ne vidi da nije ispeglano.
Puno se da pojednostaviti život ako kupuješ obleku od materijala koji se ne gužvaju pretjerano, slažeš odmah nakon sušenja,...
Ja peglam samo robu koju nosim van/na posao, ne peglam niti ručnike niti posteljinu niti obične majice za oko kuće; i peglam dječje stvari jer sam tako navikla - i za dječje makoaste majice/hlačice je stvarno istina da nema veze jesu li popeglane - kad smo u vikendici ne pada mi na pamet peglati, dijete normalno nosi tu robicu i nema razlike. Ali košulja, bluza, hlače kakve nosim na posao, to nema šanse da bi mogla obući nepopeglano.
ma ne,
već sam mislila da imaš problema s mjestom peglanja, da smeta terasa, a vrijeme peglanja ja nisam ni navela
pa si mislim nevjerojatno koliko ljudi mogu komplicirati :mrgreen:
ne bih ni ja peglala da prijeko ne moram, ali trenutno moram i to vrlo vrijedno
urednost je rezultat lijenosti.
kod mene je uredno jer mi je lakše odmah pospremiti cipele/raspremiti stol/ubaciti suđe u suđericu nego čekati da se nakupi posla za dva sata pospremanja. onda me ni buldožer ne može pomaknuti.
što se igračaka tiče, nastojim da se jedna igra raspremi prije nego počne druga. primijetila sam da i djecu obeshrabri svinjac - kad se dogodi da izvrnu i legice i figurice i sličice i autiće... nikako se ne mogu odvažiti da zarone u tu hrpu. pa ja moram obaviti bar 70%... ne da mi se! radije bih sjela i pročitala im slikovnicu.
skidanje cipela čim se uđe ne povezujem s urednosti. malci se valjaju po podu u pidžamama i kojekako.
i ne dopuštam pušenje u kući jer mi smrdi. oko te dvije stvari nema diskusije.
no zato ne peglam ništa osim onih nekoliko stvari koje baš moram (pa se desi da košulju obučem dvaput godišnje jer mi se ne da izvaditi peglu).
uglavnom, svatko ima svoj pojam urednosti. :mrgreen:
zanimljivo kako bar jednom godišnje imamo ovakav topic.
i kako ne može proći bez spominjanja peglanja. LOL
:lol: još da mi je i prvi kriterij zadovoljiti ih gdje bi mi bio kraj
ma toplo i sunčano ovdje je čisto metaforički
u smislu ugođaja doma
meni je dom asocijacija na nešto toplo, osvijetljeno...
i da, moja mama se ustaje u 6 da bi popeglala
ona kaže da joj je to neka vrst terapije
ja onda osiguram da terapiju ne preskoči kad joj već toliko znači :mrgreen:
Hvala bogu na pmsu! Jednom mjesecno se razbacam po kuci i sve dovedem u red
Opet mi pojelo pola posta.
Kako kcer hrckicu oduciti od cuvanja sve ambalaze i svakog papirica?
Ma mene mama naučila da se pegla. SVE! I baš sam voljela peglati.
Recimo radije bih peglala 2 sata nego oprala suđe nakon ručka.
Ali onda sam s vremenom shvatila neke stvari i presdtala peglati krpe, gaće, potkošulje, ručnike, posteljinu, stolnjake niti nemam....
Peglam stvari za van. Htjela ne htjela moram peglati košulje za posao.
edit: za enelu, uletila ana m izmedju
tako da ima svoju carobnu kutiju u kojoj cuva svoje bitne stvari. nakon nekog vremena sjednete i zajedno sredite tu kutiju, ali ne sad bacamo sve, vec zajdno s njom odlucis sta bi se trebalo bcaiti, sta se moze, jer karata od kina se nakupi, pa nisu sve bitne, itd, pa recimo meni je sad vrijeme da se uskrsnji cokoladni zecevi maknu iz BC-ove carobne kutije, jer meni je fuj koliko moje djete moze cuvati te slatkise.
takvu kutiju ima i barlerina, njena se prazni redovito, bez da ja gledam. i stalno se mijenja sadrzaj.
Meni je peglanje i opcenito rabota oko robe bila uzas od djetinjstva (mama je radila jako naporno i kuhala ja sam isla u skolu i brinula se za robu, tako nekako smo podijelile poslove u kuci). A onda.... Kad sam pocela i sama raditi, kupovat sebi krpice i vodit brigu o robi kupljenoj vlastitim novcem, razvila sam sistem i cijelu filozofiju oko odrzavanja robe. :mrgreen: Peglom drljam samo po onome sto se mora speglati. Koristim kvalitetne detrdjente i pazim pogotovo ljeti da mi se roba ne spali na suncu. Kanotjerice svih mogucih fela i boja iz Tenezisa ( imam ih dvadesetak i jos ni jednu nisam bacila jer izgledaju novo) na stolu slozim i rukama zagladim, majice isto tako, slozim po savovima i slozim u ormar. Debele zimske dolcevite, maje i ostale krasne stvarcice sa zecjom dlakicom itd. nosim uvijek preko tankih majica tako da mi nikad nisu na kozi i nema potrebe da se peru poslje svakog nosenja. Imam primijeraka koji imaju i po sedam godina, mucaste su, mirisljave (meni roba mirise i ako ne mirise po omeksivacu nego po parfemu ili deodoranu, i to reci me nije sram). Po ljeti ako je roba uznojena ali ne i zamazana, navecer je namocim u kapljici dobrog detrdjenta, bacim je poslje u blagi omeksivac i na zicu s njom. Ne gulim je u vesmasini. Posla tri minute. Peglam kosulje, bluze i traperice prodjem sa svake strane dvaput tek toliko pod parom da ih omekanim. Peglam i posteljinu. I to je to mislim. Ako mi se desi da roba dulje stoji,radije je opet mocim i susim nego da drljam po njoj.
Ah... tako sam i ja nekad, pola stvari sam prala na ruke.
Sad više ne. Jednostavno nemam više snage.