Koja je razlika između posla (rada) i ganjanja karijere, to ne kužim? Ili misliš da npr. prodavačica radi, a npr. managerica u banci ganja karijeru?
sori na linkanju istog članka, promaklo mi
ne nego kad se ubijaš od posla u dućanu da postaneš poslovođa i kad radiš koliko moraš i trebaš, ali ti je prioritet malo dijete doma
Prvi dio je ulaganje u karijeru, a drugi dio obavljanje posla i ulaganje u dijete. U životu obično stoji "ili" između
ti mene zezaš?
ako prati rast i razvoj jednako je.
kad pomislim koliko se zakona promijenilo u periodu prosjecnog studiranja jednog studenta, ni jedan nije konkurentan nakon diplome.
ocu reci, i ona osoba s 10 godina pauze, ako zeli, moze pratiti trend jednako kao sto ona osoba koja je u tih 10 god. zaposlena, ne mora i glumi metuzalema.
to sto radis ne znaci i da si konkurentan jednako kao sto onaj koji ne radi da nije.
Lijepa želja, draga moja dadedi, ali imam jako puno iskustva na raznim razinama i s raznim kombinacijama tako da si dozvoljavam zaključke slične gđi iz Washingtona.
Pa možeš radit neki posao s kojim si zadovoljan (uopće nije važno jesi prodavačica ili doktorica), ali postoji i mogućnost napredovanja. Ali sigurno treba više "potegnut" da dođeš do tog položaja. Međutim to uključuje, osim veće plaće, i više npr. putovanja, nekakvih seminara, možda i rada vikendom itd itd. Al to ne žeilš u ovom trenu jer imaš malo dijete doma i misliš kako će bit još prilika za koju godinu. A možda i neće... Al, istina, nekad inema izbora...
Odoh ja na plažu, dosta mi je filozofiranja....:mrgreen:
Evo još zanimljivih doprinosa debati o obitelj-posao balansu http://www.theatlantic.com/debates/women-workplace/
Teoretski moguće, u praksi jako teško...
Posebno ukoliko rad uključuje i primjenu nekih sredstava za rad (npr. koliko se samo stomatologija promijenila u zadnjih 10g, koliko novih materijala, aparata, tehnika i instrumenata se pojavilo i primjenjuje, nema šanse da netko bude konkurentan samo sjedeći doma i čitajući literaturu da bude u trendu).
A koliko se dijete promjeni u 10 godina? Može li se to nadoknditi ljetovanjem i izletima?
Ali šta ti želiš reći, da i mama i tata ne bi trebali raditi - milsim i za tatu se dijete promijeni u 10g, kako da tata to nakonadi ljetovanjem i izletima. Ja smatrama da su mama i tata jednako vrijedni, jedino neke mame pokušavaju prikazati da su one djetetu bitnije i važnije, pa ajde, ostati će onda doma. Radi djeteta, jelte, će se žrtvovati. Baš me zanima koliko ih je ponudilo mužu da on ostane doma.
A kad odraste uvijek možeš reći da je neuspješan i bwzobrazan na muževu familiju i nije bilo pomoći :lol: (znam, crni humor, sori)
daedi nitko ne piča o zaključavanju u kuću, aj pročitaj članak pa ćemo pričat... ovo ad hominem smo već apsolvirale kroz godine
ajd se nemojte posvađati uvijek oko istih priča.
mene zanima zašto nema žena u upravi pbz-a. odmah do prke. i, jel moguće doć do tog prke i nakon 45-te? :mrgreen: to bi bilo onaj deaedin "i", a ne "ili"?
i, jel nas u tome sprečava djelomično i ovaj moderni povratak korijenima, ono što la mama piše.
a, nekako mi se čini, dok ne bude više žena na tim mjestima, više žena u politici, ni mi ostale, koje biramo neku ne mora bit top karijera ćemo bit i jesmo u problemima. :-/
ne?
No da...pa govorimo o karijeri. I bogatoj ženi iz članka, koja je itekako imala mogućnost raditi razne izbore , ne iz pukog prehranjivanja i krova nad glavom za svoju djecu.
Ne govorimo o mojoj Mileni koja svakog dana putuje u pola šest na posao.
cvijeta ima good point, kao i obično. Radi se o npr.tome da muž ima jako dobre prihode, daleko veće od supruge, doma dvoje-troje djece, izbor je da žena ostane kući, nema financijskih problema.
(Problem je želi li žena "samo" odgajati djecu ili želi i posao, i karijeru.)
Naravno da može biti i suprotno, što imam u užoj obitelji. Supruga ima vrlo dobro plaćen posao, vezan sa putovanjima i konferencijama, a on brine o djeci i svemu ostalome.
Dobro i jednima i drugima. Samo se treba usuglasiti.
ne, problem je kad ženi prestane biti dovoljno čuvati djecu
tu smo temu imale, sjećate se (sa fani čapalija)
O tome ja cijelo vrijeme i pisem. Postoji razlog za to koji je duboko ukorijenjen u drustvo ma koliko se na prvi pogled cini da smo ravnopravne. Mislim da "povratak korijenima" nema veze s tim. Nevidljive barijere bile su tu i prije. A i one koje nisu majke se susrecu s njima.
Beti3,mislim da zena pomorca nemoze imat karijeru...pod tim naravno ne mislim na posao od 8-4 nego rad po 10-12h dnevno,biti on-call na mobu,putovanja itd....kad vec oca nema ukupno po 6mj godisnje na sto bi to licilo?
Pricala sam neki dan sa jednom,rekla mi je:ja ne radim,pa kakva bi ja to majka bila da radim ako ne moram? A druga mi je rekla da ona nije studirala da bi stala doma i da ona mora radit....dijametralno suprotna stajalista....
sada vise nije dovoljno da li zena radi ili ne nego se ne prizna nista ispod vrhunske karijere koja podrazumijeva 24-satni rad. Pa koliko muskaraca tako radi? Ne kuzim...
moj jedini problem je novac, ja bi se i skolovala i putovala samo da imam novaca, ne sprecava me u svemu tome moja obitelj nego cjelokupna drustveno ekonomska situacija u kojoj se nalazimo, a za to sigurno nisu krivi samo moji izbori...
I kada sve probleme zena svaljujete na zenin izbor - sto to znaci? sto je s izborom muskarca? cisto sumnjam da se ti izbori uvijek mogu usuglasiti... Nesto me stalno "smeta" u ovoj diskusiji a ne mogu to jasno artikulirati...
Dakle, ovo smatrate da je posao: a ovo karijera: Prema mom 15-godišnjem radnom stažu u 6 firmi (2 strane, 1 državna uprava, 1 velika domaća, 2 male domaće), za osobu sa fakultetom nema razlike između posla i karijere, odnosno, ukoliko radiš imalo odgovorniji posao, teško da se možeš ograničiti samo da 8-4 i onda doviđenja. To je danas slučaj samo još u državnoj upravi, čak toga nema više niti u državnim firmama. Dakle, ako radiš, onda ti posao uglavnom izgleda kao "krijera", prema vašem shvaćanj, a ja pokušavam reći, da su to postali normalni radni uvjeti.
"I am a holder of the paleolithic work ethic... hunt and gather what
you need to feed and shelter your people: 2-3 hours a day...
Then hang out and tell stories, make art, dream, roll in the hay with
your partners, and live in the blazingly bright natural world."
-- Steve Self
Meni je ovo super... makar tesko da se toga drzim :)
Daedi, dobar si izbor napisala.
Iako, naši muškarci (još uvijek) imaju u sebi balkanski mentalitet i mislim da većini više odgovara uloga hranitelja, pogotovo ako je povezana sa položajem na kojem mu se obraćaju sa: Da,gospodine ili Yes, sir, nego presvlačenje pelena ( da banaliziram).
I to što kažeš da trpe ženin nerad. Pokušavši ući u glavu prosječnog muškarca, njemu je puno draža žena koja preuzima sve njegove poslove u kućanstvu i JOŠ brigu o njemu, nego pomisao da trpi jer žena ne zarađuje.
Samo malo pogleda sa drugog ugla...
Vjerojatno si u pravu...Govorim iz svog osobnog iskustva, i eto, nemam baš takve, kako ti kažeš "prosječne" poznanike ni obitelji. U širem krugu ljudi s kojima se družim ljudi obično imaju faklutete, "karijeru" (iako je oni smatraju poslom za osiguranje obiteljske egzistencije) i oboje rade.
Inače, primjetila sam da u mlađoj populaciji, odnosno imam nekoliko mlađih kolega na poslu, koji cure grupiraju i dvije kategorije: sponzoruše - one koje bi se samo udale, rodile djecu, a on da tegli ko konji i financira obitelj, i od tih bježe, te one "potencijalne", od kojih očekuju ravnopravno privređivanje i brigu za obiteljsku egzistenciju. U priče: odrekla sam se karijere radi djece danas rijetko tko vjeruje.
Ja sam ipak starija generacija, i mogu vjerovati toj priči. Pogotovo što je i sama živim. Da li mi je žao što sam se odrekla karijere radi djece?
Moram priznati da ponekad je, ali...mislim da je moj život itekako ispunjen, ne živim kroz djecu, ne ispunjavaju oni moje snove, iako, kad se sjetim svojih snova dok sam studirala, to nije bilo provoditi dane u bijeloj kuti, nego sa bebom u naručju...No, nikad se nisam osjećala robom svoje djece, sve što radim , radim jer to volim. Ne sputavam ih i puštam da žive ono što žele.
Više mi je žao da nije bilo vremena roditi ih još. Unuci će mi to valjda nadoknaditi:-)
I ja sam mama i ja radim. Meni najteže pada činjenica da smo se svi malo pomalo uvukli u priču kako svi ti naši kojekavi poslovi moraju biti gotovi jučer. Imaš neki vele važni zadatak, ostaješ duže da ga baš danas završiš, ne poklope se zvijezde i ipak ostane za sutra. I ne propadne svijet zbog toga. Ali meni propadne sat dva igre za taj dan.
hm deaedi...ajmo malo okrenuti plocu...
MM ima 8h posao, koji, kako kazes, nikad nije 8satni. bio je dok je radio u tudjoj firmi i bio samo zaposlenik. iako je i tu bilo SOS situacija...
njegov dan izgleda tako da i kad dodje doma, opet radi. prije je to bilo "u fusu", sada je za svoju firmu.
zeli u svojoj struci biti medju elitom, pa se uvijek educira, bilo citanjem, radom ili stjecanjem certifikata.
on i ja od uvijek imamo "borbu" koliko "propusta" odrastanje djeteta. sad ce pak dva.
no on je sam svjestan da ce odredjene stvari propustiti i nesudjelovati, neprmjetiti i neimati jer je njemu karijera bitna. on obozava svoj posao i kroz njega se ostvaruje. njemu njegov posao nije samo izvor prihoda, cesto znam reci da mu je to zivot.
on zeli osvojiti odredjene ciljeve sada u nadi da ce "pod starije dane" uzivati u svojim plodovima.
stoga, postoji danas jos uvijek razlika izmedju karijere i posla. on nema slobodnog vikenda, nema godisnjeg na kojem ni jedan dan nije barem pola sata radio. on uspjeva biti i tata, al bogami, da ja nisam fultajm mama, ne bi.
da i ja imam karijeru ili cak da nisam doma, ova djeca bi bila vecinom prepustena sama sebi.
stoga, postoji jos uvijek granica izmedju karijere i "odlaska na posao".
isto tako, oni koji "samo" odlaze na posao, ne donose posao doma. ostavljaju ga na poslu.
Neki sam dan isla sa direktoricom na razgovor gjde sam joj jasno rekla sto zelim a sto ne...trenutno se radi reogranizacija posla u firmi i ja sam odbila da me se premjesti na drugo radno mjesto.Rekla sam da imam malo dijete doma,muza kojeg nema 6mj godisnje doma nikako te da ja ne zelim ostajanje prekovremeno.
I zelim izac preko vrata i uradit upravo ovo sto je leonisa napisala - ostavljam posao tamo gdje je kad se vrata zatvore!I da,ovo je jedini koji sam imala a da nemam poslovni mobitel!
Da hocu napredovat,po pravilima firme (privatna je) bi za bijednih 20% vise na placu morala ostajat stalno duze,imat mob,zvalo bi me se i vikendom....a tko bi mi onda dijete odgajao?
Ta direktorica je neki dan jednoj curi rekla:da li ti zelis normalan zivot ili karijeru?
A ona,strankinja- razvedena,kcer od 17g joj zivi u drugoj drzavi,vidi ju par puta godisnje te je na poslu po 12h dnevno....imat takav zivot za neznam koje pare,ne hvala!
Evo ja isto pitam tko odgaja djecu ako oba roditelja imaju radno vrijeme od-do? I koliki moraju biit prihodi da imaš on call ili live in adekvatnu pedagoški i na svaki drugi način podršku? Ok ako oboje zarađuju toliko da mogu platiti pravu visokoobrazovanu dadilju pa onda staviti dijete u vrhunski internat ok i to je izbor. Nisu britanci ludi. Imam ja frenda koji je tak odrastao kad je završio svoje internatsko i visoko obrazovanje roditelji su ga pozdravili sa vi uveli u svoje poslovno carstvo i sad je na pragu toga da caruje, drugo dijete na putu, žena mu je odrasla izvan institucije isto je poslovna žena vrlo uspješna,ali ne može zamisliti ovakav scenarij i jako se lomi, ima iste dileme ko mi tu na rodi, s tim da je kod njih drama zeznut tolike zaposlene, tolike investicije, poslove iz sebičnih razloga, odgoja svoje djece kod kuće od strane roditelje. Ni muž ni ona ne znaju što će. A imaju sve i mogu izgubiti jako puno u oba slučaja i svjesni su da to nije zeka.
naravno da postoji, i nadam se da će uvijek i postojati.
a u izbore pojedine obitelji mi je neukusno ulaziti. tko radi, čiji se rad uopće zaslužuje nazvati radom, tko je sponzoruša, tko koga hrani-takve priče su za mene najobičniji tračevi.
i rakla bi da se u mnogim postovima onih u čijim obiteljima oboje jednako rade i valjda onda, i jednako vrijede, čita određeni prijezir prema onoma kod kojih to tako nije. zbog zavisti ili nečeg trećeg, ne znam i ne bi u to ulazila.
izbor moje obitelji je samo naš izbor, što tko o tome misli, iskreno, baš me briga. kad takav izbor, iz bilo kojih razloga, nekome od nas više ne bude odgovarao, smisliti ćemo nešto drugo. vjerujem da je tako i u drugim obiteljima.
Evo, ja radim, a ne ganjam karijeru. I baš mi je lijepo. Sama sam izabrala ne ganjati karijeru, još puno prije braka i djece. I nisam požalila.
Još kad bi financijska situacija bila takva da si mogu dozvoliti da nekoliko godina radim na 4 sata (kad klinci krenu u školu), nitko sretniji od mene...
Pa zašto ne, mislim da bi mogla ostati doma sa djetetom npr. prve 3g. Duže od toga mislim da nije psihički zdravo ni za majku ni za dijete. Ali onda bi rekla otvoreno, jest, ja sam "sponzoruša", ne radim jer me muž financira, odrekla sam se "karijere" ove 3g na račun muževog rada i love, bavim se sa sobom, djecom i kućom.
Ali duže od te 3g mislim da i MM to ne bi odgovaralo, on je dosta emancipiran :-) , vjerojatno bi rekao da prestanem "laditi jaja", da mrdem guzicom i odem raditi...
U principu bi se glupo osjećala da sa 2 fakulteta i magisterijem ostanem doma, onda nisam ni trebala toliko se obrazovati, dovoljna bi mi bila i OŠ.