Strana roditeljstva o kojoj se ne priča

Apropo, posjeta u kuci, ja sam rodila md-ovom gradicu (zapravo selu, al on tvrdi da je gradic) i tamo nisam imala nikog svog i bilo mi je tako dosadno i tuzno samoj u kuci. Kad sam sa bebacevih dva miseca dosla na dva tjedna u Split, preporodila sam se. Te me stalno neko posjecuje, te stalno s nekim pricam, te mogu i dojit i pricat, ala gusta, a ne ono dojenje u tisini sobe, satima bez razgovora. Onda kad smo se vratili na selu, skuzila sam koliko mi nedostaju ljudi, pa sam md-a gnjavila da dovodi prijatelje doma, a oni svi ne zele, kao da ne bi smetali pa im neugodno, pa smetat ce mi, a ja jedva cekam da neko dodje. Doduse, onda je opet dosla neka faza kad su malom trebali mir i tisina za spavanje i za dojenje pa mi opet nisu previse pasali posjeti (osim u strogo odredjeno vrime), to je bilo kad smo se vec vratili natrag u Split. Nikad zadovoljna :)

Iskreno kad pogledam unatrag, vjerujem da ni mojoj svekrvi nije bilo baš najlakše probaviti mene.:mrgreen:
Istina je da svaki odnos ima dvije strane.

A meni je baš bezveze kad, čim se netko požali na svekrvu, odmah krene "aha, evo na, sve su krive svekrve". Sasvim mi je jasno što je smetalo twin, ona je bila u tom trenu užasno zabrinuta za svoju bebu, a netko joj je došao i nije primijetio kako je njoj nego je pričao o nečem sa strane (doduše, možda iz dobrih namjera, twin, možda ti je htjela odvući misli sa brige, pa je ispalo neosjetljivo). Da je u postu pisalo susjeda ili tetka, više bi se vidio sam njegov sadržaj, a ne samo ta riječ na s.

Ja stvarno ne znam zašto bi itko težio odnosu sa svekrvom, kao da gradim odnos s tetom u vrtiću. Potrebno je imati vrlo dobru suradnju radi interesa djece i to je to. Pogoditi me mogu samo ljudi koji su mi emocionalno bliski i prema kojima imam određena očekivanja. Mmova mama je točno to - njegova mama, od nje ne očekujem ništa, ni emocionalno ni materijalno.
Kad čitam neke postove imam utisak kao danevjeste imaju podsvjesnu želju svidit se svekrvama :lol: Ljudi, bitno je samo da su prema unucima dobri, a stvari koje krivo rade s njima mogu se reći na pristojan način. Bitno je da poslušaju :mrgreen:

Mishekica, TM j prešao na mračnu stranu, u zonu ugode :lol:

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ja stvarno ne znam zašto bi itko težio odnosu sa svekrvom, kao da gradim odnos s tetom u vrtiću. Potrebno je imati vrlo dobru suradnju radi interesa djece i to je to. Pogoditi me mogu samo ljudi koji su mi emocionalno bliski i prema kojima imam određena očekivanja. Mmova mama je točno to - njegova mama, od nje ne očekujem ništa, ni emocionalno ni materijalno.
Kad čitam neke postove imam utisak kao danevjeste imaju podsvjesnu želju svidit se svekrvama :lol: Ljudi, bitno je samo da su prema unucima dobri, a stvari koje krivo rade s njima mogu se reći na pristojan način. Bitno je da poslušaju :mrgreen:

Mishekica, TM j prešao na mračnu stranu, u zonu ugode :lol:

---

Genijalno!

Do not underestimate the power of the dark side (ugodu) ! :lol:

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ja stvarno ne znam zašto bi itko težio odnosu sa svekrvom, kao da gradim odnos s tetom u vrtiću. Potrebno je imati vrlo dobru suradnju radi interesa djece i to je to. Pogoditi me mogu samo ljudi koji su mi emocionalno bliski i prema kojima imam određena očekivanja. Mmova mama je točno to - njegova mama, od nje ne očekujem ništa, ni emocionalno ni materijalno.
Kad čitam neke postove imam utisak kao danevjeste imaju podsvjesnu želju svidit se svekrvama :lol: Ljudi, bitno je samo da su prema unucima dobri, a stvari koje krivo rade s njima mogu se reći na pristojan način. Bitno je da poslušaju :mrgreen:

:

---

a ovo mi je tek noćna mora, da me doživljavaju kao tetu u vrtiću :mrgreen:
tangerina, ako si se na mene referirala, ja to samo gledam iz svoje, buduće perspektive, kako kaže jurana :mrgreen:
i fakat, dobar odnos snahe i svekrve, uz to još i blizak, je čini mi se baš rijedak. toliko rijedak da mi se čini da ne ovisi niti o snahi niti o svekrvi, dođe više kao neka prirodna zakonitost. pa se toga bojim :mrgreen:

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ja stvarno ne znam zašto bi itko težio odnosu sa svekrvom, kao da gradim odnos s tetom u vrtiću. Potrebno je imati vrlo dobru suradnju radi interesa djece i to je to. Pogoditi me mogu samo ljudi koji su mi emocionalno bliski i prema kojima imam određena očekivanja. Mmova mama je točno to - njegova mama, od nje ne očekujem ništa, ni emocionalno ni materijalno.
Kad čitam neke postove imam utisak kao danevjeste imaju podsvjesnu želju svidit se svekrvama :lol: Ljudi, bitno je samo da su prema unucima dobri, a stvari koje krivo rade s njima mogu se reći na pristojan način. Bitno je da poslušaju :mrgreen:

---

A meni nije normalno da netko stavlja svekrvu u rang sa tetom u vrtiću. Pa zaboga, ona je sada moja obitelj, isto kao što je i moja majka sada obitelj mom mužu. Ne znam kako uopće sjedite za stolom, pijete kavu i kako se ponašate na obiteljskim okupljanjima sa osobom koju stavljate u okvir dobre suradnje radi interesa djece. Onda bih mogla proslaviti npr. Božić i sa tom tetom u vrtiću, ista stvar. Baš mi je tužno čitati ovakve stvari, i nekako mi se čini da je danas lakše zatvoriti nekome vrata, nego truditi se graditi dobar odnos. Ja svojoj svekrvi mogu štošta zamjeriti, kao i ona meni, ali nitko nije savršen, svi imamo svoje mane. Drugo je da se radi baš o nekoj babarogi (a ima i takvih nevjesta), ali ako se radi o iole normalnim osobama.... Ne znam, čudno mi je to.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

dobar odnos snahe i svekrve, uz to još i blizak, je čini mi se baš rijedak. toliko rijedak da mi se čini da ne ovisi niti o snahi niti o svekrvi, dođe više kao neka prirodna zakonitost. pa se toga bojim :mrgreen:

---

Možda ti se to čini jer osobe s dobrim odnosom nemaju što posebno pisati o tome.
Ako ste iole normalni ljudi, mislim da se nemaš šta bojati.

Ja imam OK odnos sa sveki. Doduše ne blizak (ili bar ne blizak kako imam s nekim drugim ljudima). Moja sveki je sasvim pristojna žena. Onako, odgojena po starinski, ali shvaća da moji i njeni pogledi na svijet su različiti.
Voli se malo prtljati u naše stvari, ali mene to uopće ne opterećuje. Jednostavno te njene naume ne doživljavam da su sa zlom namjerom, i igoriram ih. Ako mi nešto paše -npr. da posprema moj stan- to dozvolim. Ostalo jasno kažem da zabranjujem. Niti se ona ljuti, niti ja.

Bome bi ja radje na kavu s tetom iz vrtica nego sa sveki. Meni zasluge ne proizlaze iz rodbinskog/tazbinskog odnosa kao dovoljnog i samorazumljivog za gajenje pozitivnih osjecaja.
Teta vrtica od mog malog je bas super zenska bas rado pricam s njom.

rehab lijepo si sažela moj stav
po duvjetom da ta svekrva nije stvarno zlo
a ima ih, s jedne i druge strane

moja je miljama svjetonazorski udaljena od mog kozmosa
ali nije mi to zapreka da imamo ljudski, korektan odnos
niti zapreka da dođu k nama na igranje s unučicom
ni zapreka da ih ponekad pozovem na ručak
meni je jako važno da moja djeca imaju odnose sa obitelji
ovo sve ponavljam pod uvjetom da je riječ o normalnim ljudima...

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

A meni nije normalno da netko stavlja svekrvu u rang sa tetom u vrtiću. Pa zaboga, ona je sada moja obitelj, isto kao što je i moja majka sada obitelj mom mužu. Ne znam kako uopće sjedite za stolom, pijete kavu i kako se ponašate na obiteljskim okupljanjima sa osobom koju stavljate u okvir dobre suradnje radi interesa djece. Onda bih mogla proslaviti npr. Božić i sa tom tetom u vrtiću, ista stvar. Baš mi je tužno čitati ovakve stvari, i nekako mi se čini da je danas lakše zatvoriti nekome vrata, nego truditi se graditi dobar odnos. Ja svojoj svekrvi mogu štošta zamjeriti, kao i ona meni, ali nitko nije savršen, svi imamo svoje mane. Drugo je da se radi baš o nekoj babarogi (a ima i takvih nevjesta), ali ako se radi o iole normalnim osobama.... Ne znam, čudno mi je to.

---

Veliki X od mene. Kao da sam sama pisala

baš tako flopice
bitno je da su obje strane dovoljno zrele i razumne i da im je stalo.
kad se sjetim svog ponašanja u 23. godini kada sam rodila svoje prvo dijete, moja svekrva mi je bila jedna od top 3 najgorih osoba u životu. ali kada se sjetim sebe, i ja sam bila užasna snaha.
danas, 6 godina kasnije, zahvalna sam što nam je odnos drugačiji, jer je i život tako lakši i lijepši. ali nam je trebalo godinu dvije da nam se odnos iskristalizira, iznormalizira, da se postave jasne granice, očekivanja i otvorena komunikacija. sve je nekako došlo na svoje.

Mislim da se tema treba preimenovati u Kutak za kukanje roditeljki (pa bio uzrok nespavanje, izdajanje, cicanje, svekrive svekrve ili muževi ili sve to u kompletu). :lol:

Ja mojoj svekrvi zameram samo jedno: to što ne ume da voli moje dete, ne ume i ne želi da se sa njom zbliži, poigra, pomazi, ma neće čak ni šećerom da je hrani.
Na svemu ostalom sam joj zahvalna: što mi je rodila MMa, što nas nikada ne zove i što živi 70km daleko.

Ja imam super odnos sa sveki, ali ne zato što sam ja super. Da sam npr. ostala s bivšim dečkom, sad bih vjerojatno kukala sve u 16, ali eto, na kraju me zadesila sveki (ma i svekr) koja spada među najdivnije ljude koje poznam. Dobra kao kruh, totalo neiskvarena (čak i ne trača!), neinvanzivna, a opet na raspolaganju kad god treba. Mislila sam kako sigurno postoji zamka, ali znam je već 5 godina i uvijek je ista, a i drugi misle kako je ona, ma zapravo cijela obitelj, super.
Eto, ja sam imala sreće. ...A inače mi hrpa ljudi ide na živce pa barem sveki da ne ide, hehe.

Ja bez problema mogu kafenisat i s tetom iz vrtića, i sa svekrvom, i s hrpom kolega i s dobrim dijelom svoje šire obitelji s kojima nisam u emotivnom odnosu. I nemam pritom nikakva očekivanja u smjeru mene. Dobro, lomila su se koplja oko mmovih i njihovog odnosa prema djeci, ali otkad su se popravili (i to jaaako puno) je idila.
Nemam nekih emocija prema njima ali mislim da nam je odnos ok.

I danas sutra se nadam imat sličan odnos sa svojim nevjestama.

Čitam svoj post ponovno i vidim da se slabo izražavam, a i ne koristim smajliće :roll:

Dakle da objasnim: MENI su mmovi bitni samo u kontekstu moje djece i mma. Da nije mma i klinaca oni ne bi bili u mom životu.
Ali pošto mi je bitno da s mm-om i djecom imaju dobre_kvalitetne odnose trudim se u tom smjeru. Uopće ne znam odakle ste iščitale ono p zatvaranju vrata i negrađenju odnosa, mi imamo super odnos ali bez emocionalne angažiranosti.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

mi imamo super odnos ali bez emocionalne angažiranosti.

---

Kako se to radi?
Ima super odnos, bez emocionalne angažiranosti?
Ja to ne mogu...

[QUOTE=Sumskovoce;2355462]Kako se to radi?
Ima super odnos, bez emocionalne angažiranosti?
Ja to ne mogu...[/QUOTE

Ni ja ovo ne mogu.

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

Kako se to radi?
Ima super odnos, bez emocionalne angažiranosti?
Ja to ne mogu...

---

Ja iskreno ne znam ni što to točno znači.

To znači da ne osjećam za njih ništa više nego za tetu u vrtiću.

Ajme kako ovo kučkasto zvuči :mrgreen:
U stvari ih promatram jedino kroz prizmu odnosa prema djecii djelomično prema mm.
Ali i mm ima takav odnos prema mojoj mami, pa ili smo mi teški emo invalidi ili ja nisam dobro objasnila što mislim.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Ja imam super odnos sa sveki, ali ne zato što sam ja super. Da sam npr. ostala s bivšim dečkom, sad bih vjerojatno kukala sve u 16, ali eto, na kraju me zadesila sveki (ma i svekr) koja spada među najdivnije ljude koje poznam. Dobra kao kruh, totalo neiskvarena (čak i ne trača!), neinvanzivna, a opet na raspolaganju kad god treba. Mislila sam kako sigurno postoji zamka, ali znam je već 5 godina i uvijek je ista, a i drugi misle kako je ona, ma zapravo cijela obitelj, super.
Eto, ja sam imala sreće. ...A inače mi hrpa ljudi ide na živce pa barem sveki da ne ide, hehe.

---

Ovako će jednog dana jedna od mojih nevista, ili možda obje, pisati o meni :angel:
:-P

trampolina - mislim da je od osobe do osobe. Ja sam emocionalno angažirana i u odnosu sa svojom poštaricom (draga mi je žena, volim popričat s njom, bilo bi mi žao da ju premjeste u drugi kvart - dakle nisam emotivno ravodušna). U svakom odnosu sam emotivno angažirana, nikad nisam znala biti totalno ravnodušna prema nikome. Ili mi se sviđa, ili ne. Ili namjerno ignoriram, ali opet - ništa od toga nije ravna crta...

budem se i ja uključila na ovo kukanje o svekrvama,,naime ja živim "Svi vole raymonda" stil, dakle kuća preko puta i gotovo da mi je situacija ista kao u seriji..oni su u mirovini već desetke godina i jedvo su dočekali prvo snahu za druženje pa onda naravno i unuke..a dobili snahu koja je totalno i potpuno drugačija od njihovih očekivanja i sad tu nastaje problem.. da pojasnim, moja svekrva s[B]vaki dan[/B] dolazi k nama (ja sam na porodiljnom), nikad neznam kad će banuti a ni ona ni svekar ne kucaju niti zvone već samo ulaze, pa kako te ulove ulove! ja nisam tip od ćakule i tračarije pa su se i prije znali požaliti mm-u kako ja rijetko dolazim k njima na kavu, kako bi oni voljeli više se družiti samnom i slično.. nakon nekog vremena ja sam počela malo aktivnije se družiti s njima kako bi svi bili sretni no to je rezultiralo sa njihovim još češćim dolaženjem! teško mi je išta im reći jer kakti oni ne žele ništ loše, samo bi se družili i uopće ne vide to kao nametanje! mi smo obitelj i kao takvi trebamo što više vremeba provoditi zajedno! ja luuuudim od toga! već imam tikove od stalnog nagledavanja koz prozor kad će!!

Citiraj:

---

campi prvotno napisa

budem se i ja uključila na ovo kukanje o svekrvama,,naime ja živim "Svi vole raymonda" stil, dakle kuća preko puta i gotovo da mi je situacija ista kao u seriji..oni su u mirovini već desetke godina i jedvo su dočekali prvo snahu za druženje pa onda naravno i unuke..a dobili snahu koja je totalno i potpuno drugačija od njihovih očekivanja i sad tu nastaje problem.. da pojasnim, moja svekrva s[B]vaki dan[/B] dolazi k nama (ja sam na porodiljnom), nikad neznam kad će banuti a ni ona ni svekar ne kucaju niti zvone već samo ulaze, pa kako te ulove ulove! ja nisam tip od ćakule i tračarije pa su se i prije znali požaliti mm-u kako ja rijetko dolazim k njima na kavu, kako bi oni voljeli više se družiti samnom i slično.. nakon nekog vremena ja sam počela malo aktivnije se družiti s njima kako bi svi bili sretni no to je rezultiralo sa njihovim još češćim dolaženjem! teško mi je išta im reći jer kakti oni ne žele ništ loše, samo bi se družili i uopće ne vide to kao nametanje! mi smo obitelj i kao takvi trebamo što više vremeba provoditi zajedno! ja luuuudim od toga! već imam tikove od stalnog nagledavanja koz prozor kad će!!

---

Ovo ko da sam ja pisala. Svekrva me je koštala živaca i živaca, a uopće nije neka zločesta žena nego je baš ovakva kao tvoja-dosadna. I ja sam skroz drugačiji tip od nje i već sto godina se raspravljamo oko banalnih stvari kao što je kucanje i zvonjenje na vrata. Mislim da je moja svekrva požalila milijardu puta što je baš mene dobila za nevistu. Ja ne znam šutiti a ona ne zna za bilo što nenametljivo i nedosadno

A kad si spomenula Raymonda, sjetila sam se da su jednom prilikom moja djeca rekla babi da je ista Marie iz Raymonda. (ali ova nije znala o kome se priča. jer ako nije iz Sulejmana, nebitan je)

Zene imate li vi kljuc, bravu ? Ja sam taj problem rjesila time djelomicno, a ostatak odmah po udaji rekla muzu nek pojasni gospodji majci da fizicka blizina ne znaci upadanje petsto puta dnevno i kad se hoce doc k meni nek se najvi telefonom. Bili mi na 1 metar 100 metrara ili 10 kilometara udaljeni meni je svejedno a moja sloboda zivljenja u stanu jednaka.
Sve je ukazivalo na tlaciteljicu sirih razmjera pa sam to bez milosti sasjekla u korjenu

Preptostavljam da ne živite baš toliko blizu. Jer da živite, ne bi mislila da je tako jednostavno. ja sam bila i temu otvorila na račun tog kucanja/zvonjenja. Mozak mi je popila. Sve sam ja više manje postigla što sam htjela ali sam vještica. Crna ovca. Jednom prilikom sam zajljučala vrata i bilo je tako do 4,5 popodne, ja i djeca sami i uzeli smo dan za nerad, gledanje tv-a, za ljenčarenje. Ona je bila valjda 500 puta. kad sam otključala, prošlo je 2 do 5 minuta dok nije došla. Onda me pitala zašto je bilo zaključano. ja rekla da nisam bila raspoložena za posjete. Od tog trena do 8 navečer ona je došla 4 puta. Četiri. MM je jednom prilikom pitao jeli ona zaostala. Pukao je skroz naskroz i pitao je kako je moguće da netko može gurati po svome i ne obazirati se na apsolutno nikog živog osim na samog sebe. Ne možeš ti tek tako mijenjati ljude. Ako netko čitav život živi na određen, primitivan način, ima svoj uazk pogled na svijet i ti dođeš sa svojim "čudnim" načelima i stilom života, možeš postići jedino to da si čudna, vještica i zločesta i tvoja pravila će se poštivati jedino da se ne izazove reakcija. Nećeš postići to da te se razumije. Bar kod tako ograničenih ljudi

Blizu Trina i to preblizu, ista kuca zasebni ulaz, al sam ja snimila kako se njena mama njoj prosetava u sva doba i nedoba a muz (tj.moj svekar) sizi, pa sam si skontala da ce to biti gadan problem ako ga ne rijesim odma i bez milosti

Hvala vam za temu :-)
Nemam vremena cijelu iščitati, to ću pomalo guštati, uz kaficu, hehe.
Ružičasta vjeverica i kalkulator su vrh:lol: Moj posao ima veze sa operacionom salom, i desilo mi se kako sanjam da sam tamo i čujem da pacijent jauče- ulazim i vičem na hirurga kako mora prestati da operiše bez anestezije, pobogu budan čovjek!!! Naknadno skužim da moje dijete plače u krevecu. Užas

Citiraj:

---

Tiziana prvotno napisa

Zene imate li vi kljuc, bravu ? Ja sam taj problem rjesila time djelomicno, a ostatak odmah po udaji rekla muzu nek pojasni gospodji majci da fizicka blizina ne znaci upadanje petsto puta dnevno i kad se hoce doc k meni nek se najvi telefonom. Bili mi na 1 metar 100 metrara ili 10 kilometara udaljeni meni je svejedno a moja sloboda zivljenja u stanu jednaka.
Sve je ukazivalo na tlaciteljicu sirih razmjera pa sam to bez milosti sasjekla u korjenu

---

je, je pokušala sam i to.. a onda samo čujem kako se kvaka miče, pa čekam zvono, ono tišina, kad najednom na vratima od terase koja (nam gleda u dnevni boravak) pojavi se glava " Diiii ste?" ..jednom sam bila u sobi i nisam je vidjela pa je otišla doma, bez da bi pokucala ili pozvonila, pa je poslije došla i rekla mi poslije da je bila i čudno bilo je zaključano! stvar je u tome da bi joj na to jasno trebala dati do znanja da sam ja zaključala vrata jer ne želim da nas itko smeta, ali ja meni je isto sve bed, a ona je sva uvredljiva i od tog niš! a što se mm-a tiče on je niš koristi po tom pitanju..i njega to živcira, ali je odgojen na način da se roditeljima baš i ne suprostavlja, pogotovo ne uči ljiepom ponašanju (to oni valjda nas uče, mislim....) i tak, ne preostaje mi nego trpiti jer se skoro (kucam u drvo) selimo jedno 30 km dalje!!! jeeee

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Ja mojoj svekrvi zameram samo jedno: to što ne ume da voli moje dete, ne ume i ne želi da se sa njom zbliži, poigra, pomazi, ma neće čak ni šećerom da je hrani.
Na svemu ostalom sam joj zahvalna: što mi je rodila MMa, što nas nikada ne zove i što živi 70km daleko.

---

Ja nazalost moram tebe potpisazi, jedino sto moja zivi 300 km daleko.
Godinu dana smo i zivjele zajedno i pokusavala sam uspostaviti bliskiji odnos ali je moja svekrva jako zatvorena osoba i ne ide. Najvise me boli sto je nezainteresirana prema svojoj unuci i mm je rekao da ce biti tako kad se J rodi ali ja sam zivjela u nadi da ce ju to malo bice pridobiti i onda sam se razocarala.
Bila sam trudna 6 mj i nije me tada vidjela svih 6mj i nije me nazvala da pita kako sam.
Nikada se nismo svadale, da se razumijemo, nije zlocesta, ne traca, ali ju ni mi uopce ne interesiramo. Kad smo se mm i ja upoznali rekao mi je recenicu koja mi je bila nevjerojatna jer su meni roditelji bili glavni oslonac, ato je da se nikada nije mogao osloniti na roditelje, doci im s problemm i pitati za pomoc, pa kako da onda ja doprem do nje kad njezina djeca ne mogu.

Jednom sam razgovarala o tome sa kolegom s posla koji je.. pa vrlo tradicionalan. I on je rekao da je to prije tako bilo, i u njegovoj je glavi još uvijek tako, da žena kada se uda, ne uda se samo za svog muža nego za cijelu njegovu obitelj, ona prestaje pripadati svojoj obitelji i sada pripada njegovoj. To je za njega bilo u tolikoj mjeri da je on smatrao da nije dužnost njegovih sestara da se brinu za njihovu majku kada je bila bolesna, nego je to dužnost njega kao sina, koji jedini zaista ostaje u toj obitelji. Pa se on brinuo za majku u krevetu (hranio, presvlačio, sve), a sestre neka se brinu za svoje svekrve.
To je razlika, što današnja generacija se udaje/ženi za svoje partnere, a s njihovom obitelji ne računa na toliku količinu bliskosti.
Da ne govorim da je ova situacija o kojoj pišete po meni glavna zamka žena koje su se poistovjetile isključivo s ulogom majke/skrbnice, pa ne znaju prestat i ne mogu prepoznat da više nisu toliko potrebne, jer ne znaju šta bi bile ako ne to.
Eto malo teoretiziranja beskorisnog za vaše realne situacije :)

tangerina- to je u potpunosti točno i posve se podudara sa mojom situacijom..mi jo k tome živimo na selu gdje je takav način života još prisutan..polako blijedi ali ne odlazi bez borbe! i kaj ćeš ti sad, nego se prilagoditi! ne mogu ja cijelo selo mijenjati, za sve sam tu "ona mala iz grada kaj stalno nešto pametuje"

Campi - kada te drugi put upita zašto si zaključala, samo joj reci da si željela mir i odmor, ali drugi put neka ti javi kada će doći, pa ćeš se ti organizirati prema tome. Eto, to je jasno, a ljubazno i ne bi trebalo nikoga povrijediti!

Tangerinu potpisujem u potpunosti, mene jednostavno šokira koliko je i dan danas još uvijek prisutan takav način razmišljanja. Kćeri su beskorisne i bezvrijedne jer će one otići u drugu obitelj, a sinovi su zakon jer ostaju tu. I onda jedna nevjesta postane draža, bolja, privrženija i bliža od vlastite kćeri. Uvijek me iznova šokira ta okrutnost.

ali to bi značilo da sam željela mir i odmor od nje!!! a kako mi za boga miloga treba mir i odmor od nje kad mi ona samo želi pomoći..odmah bi mi rekla da nema problema da će mi ona pričuvati malog a neka si ja odem odspavati, ili bude mi ona skuhala ručak da se ja ne mučim! teško se je boriti sa tim i dati joj do znanja da meni nije to sve teško nego da je problem upravo ona sama. bojim se da bi me potpuno krivo shvatila i to bi još više zakompliciralo naše već ionako komplicirane odnose!

Ovo je jos bolja varanta: moja nebi skuhala rucak, to joj uopce ne padne na pamet. Ja sam dosla s drugim djetetom iz rodilista doma gdje me docekala ona s mojim sinom od 3 g., prazan frizider i prazan sparhet. Njena stalno nudjena pomoc bi bila da ona nosa i slini bebu kako bi ja mogla u miru skuhat i ucinit sve sto treba po kuci. A beba od par dana hoce cicu i nista vise. I tako sam ja onda odbila svakovrsnu pomoc. Nisam pozalila. Da sam je pustla samo centimetar blize ta bi tragicarka stalno cendrala u "to mi je hvala nakon svega sto sam ucinua za tebe" stilu. Eto... svoje nedamo tudje necemo, drugarice drage :mrgreen:

Ja ne mogu reći da sa svojom sveki duuuugo nisam vodila borbe slične vašima. Ali samo razgovor i upornost pomogle su nam da shvatimo da smo nas dvije dva totalno različita mentalna sklopa, i da se i kao takve možemo međusobno poštovati i uvažavati. Meni bi bilo žao da moja djeca ne osjete ljubav i povezanost u obitelji, zbog tih razlika koje se mogu prijeći. Drugo je kad je jedna strana totalno nezainteresirana za suradnju, tu onda nema pomoći. Ali da meni sutra dođe nevjesta i kaže mom sinu koji mi je sve na svijetu, kojeg sam odgajala, voljela : reci ti svojoj gospođi majci.... Itd. Zar to ne bi bilo žalosno ? Pogotovo, jer ja smatram da žena, a ne majka treba biti na prvom mjestu, i da muž uvijek treba stati uz ženu. I da on sutra meni dođe s takvim riječima... Sjetite se da su i vaši muževi jednom bili nečija djeca, a vaše svekrve nečije majke. Meni je to dovoljno za pristojnost, pa čak ako nekad trebam i stisnuti zube i preći preko nečega. Sve se može riješiti na koliko - toliko pristojan način (ponavljam, ako se radi o iole normalnim osobama).

Citiraj:

---

orline prvotno napisa

Ružičasta vjeverica i kalkulator su vrh:lol: Moj posao ima veze sa operacionom salom, i desilo mi se kako sanjam da sam tamo i čujem da pacijent jauče- ulazim i vičem na hirurga kako mora prestati da operiše bez anestezije, pobogu budan čovjek!!! Naknadno skužim da moje dijete plače u krevecu. Užas

---

zbilja užas :scared:

a i nekih svekrva ovdje me je strah :mrgreen:

moja je super :heart:

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Ja ne mogu reći da sa svojom sveki duuuugo nisam vodila borbe slične vašima. Ali samo razgovor i upornost pomogle su nam da shvatimo da smo nas dvije dva totalno različita mentalna sklopa, i da se i kao takve možemo međusobno poštovati i uvažavati. Meni bi bilo žao da moja djeca ne osjete ljubav i povezanost u obitelji, zbog tih razlika koje se mogu prijeći. Drugo je kad je jedna strana totalno nezainteresirana za suradnju, tu onda nema pomoći. Ali da meni sutra dođe nevjesta i kaže mom sinu koji mi je sve na svijetu, kojeg sam odgajala, voljela : reci ti svojoj gospođi majci.... Itd. Zar to ne bi bilo žalosno ? Pogotovo, jer ja smatram da žena, a ne majka treba biti na prvom mjestu, i da muž uvijek treba stati uz ženu. I da on sutra meni dođe s takvim riječima... Sjetite se da su i vaši muževi jednom bili nečija djeca, a vaše svekrve nečije majke. Meni je to dovoljno za pristojnost, pa čak ako nekad trebam i stisnuti zube i preći preko nečega. Sve se može riješiti na koliko - toliko pristojan način (ponavljam, ako se radi o iole normalnim osobama).

---

X