Sirius, a tko nema takvih dana da ti se neda ništa, ali na nama je da se trgnemo.
Pogotovo u slučaju kad takvi dani ugrožavaju normalnu egzistenciju obitelji.
Sirius, a tko nema takvih dana da ti se neda ništa, ali na nama je da se trgnemo.
Pogotovo u slučaju kad takvi dani ugrožavaju normalnu egzistenciju obitelji.
Valjda je bio takav dan, mene su ubijali ovi tmurni zimski dani, sigurno će se i on probuditi kad dođe sunce. Ja sam zribala ormariće u kuhinji a planirala sam to već dva mjeseca i nikak da se primim.
Činjenica je da ako je čovjek prije bio šlampav i neuredan, i u vrijeme kad zbog bolesti nema energije, prvo će se odreći bilo kakvih kućanskih poslova. Kad ima volje i energije onda će se sam potruditi to promijeniti (kao što je on i radio prije), ali očito sad nema snage da se trudi. Znam jer se i ja borim s tim.
Sirius razumijem što pričaš, ali je jedini problem što su njegovi problemi počeli prije bolesti.
Sirius... nije meni mm bio motiv za otvaranje topica i žao mi je što je to ispao topic koji je secirao moj odnos s njim, pa čak ga i ocrnio bez njegove mogućnosti da se na bilo koji način ovdje opravda...
Moj motiv je bio to što se ja osjećam loše... osjećam da se ne dajem svom djetetu (pa i psu, i on je za mene naša obitelj) koliko bih trebala ni kako bih trebala jer jednostavno ne znam kako sve nagurati u 24/7, a da ipak spavam, budem odmorna za posao i dijete i da sve što moram napraviti napravim. Možemo opet o kriterijima kako i koliko često treba biti usisano ili obrisana wc školjka, ali mislim da je to besmisleno jer smo zaključili da su kriteriji po svim pitanjime individualni pa tako i kriterij čistoće doma ili očekivanja od bračnog druga. Tako da ja svoje kriterije čistoće, ostvarenja na poslu ili kvalitete/kvantitete vremena sa djetetom moram zadovoljiti kako bih bila ZADOVOLJNA. Ili moram naučiti kako te kriterije i sebe mijenjati.
To je bio moj poziv u pomoć, moja želja da čujem jesam li jedina takova ili ima i drugih, kako su te druge našle "zlatnu sredinu" koja ih zadovoljava...
I da, svjesna sam da u prethodnom postu u tih 24/7 nigdje ne spominjem mm, ali to je tako.
Niti on traži, niti ja više nudim. Tek toliko ako mi je netko mislio predbaciti :coffee:
Svi mi imamo svoje dane kada bismo najradije bili u pidžamama sa daljinskim u ruci i isključenim mobitelom, nazvali na posao da smo bolesni i familiji za ručak servirali sendviče ili jaje na oko, ali to se itekako razlikuje od Nelline situacije i muža nezainteresiranog za nju/dijete/psa/kućanstvo/režije/posao... No kavicu i frendove stigne odraditi, odnosno sebi može ugoditi a za obitelj ga baš briga i njima glumi gljivu. grrrrrrr
MM je npr. već 6 mjeseci bez konkretnog posla, i uglavnom je kod kuće. Ima dana kada odvede djecu u školu i popodne ode po njih (usput ostanu malo u parku), skuha, usiše, pospremi (neki dan je pofarbao i očistio nakon farbanja čitav stan!), a ima dana kada je od ranog jutra na Facebooku ili sa daljinskim u ruci, pa malo odrijema, pa me dočeka kuhinja krcata suđem i neskuhan ručak a on kao Al Bundy drijema na kauču sa rukom u hlačama. Svaki put kada ga vidim na laptopu pregrizem jezik jer znam da svo to vrijeme ipak pokušava naći bilo kakav posao i znam da se osjeća nesretno što ne privređuje za obitelj i što smo u dugovima jer amo sa mojom plaćom život u podstanarstvu je :o.
Neli, jesi mu dala do znanja da ti znači to što se angažirao za vikend?
U nekom pozitivnom tonu? Npr. "Baš sam sretna kad imam vremena za izaći s malim, jer ne moram non stop čistiti.... lijepo od tebe da si preuzeo dio kućanski poslova.". Ali ne i u stilu "mogao si ovako svaki vikend".
Ne. Niti jedno niti drugo. U čudu sam ga pitala: "Ti se to ozbiljno nudiš da nešto napraviš?" Kad je mrtav hladan rekao da je ozbiljan i pitao što treba, nabrojala sam mu sve moguće i da izabere što bi najradije ili što bi mu bilo najlakše.
Nit sam ga hvalila, nit sam ga kudila.
U nekim drugim vremenima bih mu iskazala zahvalnost, sad sam previše ogorčena i umorna i stava da nemam biti JA NJEMU što zahvalna što briše prašinu u našem zajedničkom domu ako on meni nije zahvalan jer ja perem podove, kuhinju, kupaonu, prozore, kuham nama i djetetu, perem nas i peglam.
Niti jedno niti drugo mi ne ide u kategorije zahvalnosti. To bi trebao biti normalan suživot dvoje ljudi koji dijele sve terete.
A lijepo ophođenje i poštovanje bi trebalo biti ugrađeno u odnos i dio svakodnevice.
Znam što je bio prvi post, i što si kasnije sve spomenula... pa sam samo htjela reći da možda previše očekuješ od sebe. Živiš u zajednici s mm-om, i trošiš puno vremena, energije i emocija na odnos kakav imate, i mislim da nećeš uspjeti naći neki "trik" za svoje zadovoljstvo, time što ćeš npr. smanjiti neke od kriterija čistoće, ili uspjeti naći 2 sata za vježbanje... mi smo "cjelovita bića", bojim se da ćeš morati sve to što te muči pomiriti u sebi/sa sobom/s drugima/s mm-om... da zbilja nađeš taj mir i zadovoljstvo koji ti fale. Još u nekom tvom ranijem postu se provlači to "kako da ja sama to sve riješim i strpam u 24/7", a "problem" je što uopće nisi sama nego imaš još nekoga na teretu/duši (ne mislim na malca i psa :)), a taj netko bi zapravo trebao biti podrška.
Ako te tješi, nisi jedina takva, ali ja još nisam našla tu sredinu (i znam da neću dok ne nađem tu sredinu s drugima s kojima živim, a ne samo sama sa sobom), niti imam neki as iz rukava da ga podijelim s tobom.
Bubilo Bubich je u pravu.
Nisi sama i zato ne možeš "pomiriti" taj odnos, jer zabadava ti mijenjaš i uporno sređuješ sebe kad je u jednadžbi još netko drugi za srediti.
Da si samohrana majka, onda bi mogla nastupiti na taj način što još mogu učiniti i kako da budem zadovoljna.
Ovako ne. Ovo je kombinacija, suradnja, partnerstvo i ne može jedan vuči kao mazga, a drugi vegetirati.
Sve se mislim bi li pisala, bojim se da otkrivam toplu vodu.
Neli, u krizi ste dubokoj, a za nju ste odgovorni svako sa svoje strane. Imam dojam da imaš posla s Petrom Panom, a takve treba organizirano i sistematski odgajati, naravno ako odlučiš da hoćeš. Ako ne želiš onda prestani mučiti i sebe i njega (sigurna sam da on većinu tvojih nastojanja shvaća ko tešku pokoru.
Reda u životu nećeš napraviti čisteći po kući (nažalost ne funkcionira :mrgreen: ), a za odgoj djeteta je potrebna zdrava zajednica.
Bila sam u vrlo sličnoj situaciji i jedino što sam mogla je bilo raditi na sebi. Začudo, stvari su se drastično popravile otkaf sam sebi posložila glavu. Ali i mm je upirao sa svoje strane.
Interesantno je kako se potrude kad im voda dođe do grla.
O davljenju i govnjenju ne bih, vidim da to nisi dublje pojasnila.
I zaboga, pohvali ga kad nešto dobro napravi (kao i dijete), sigurno bi mu bilo drago čuti to od tebSretno!
neli, c'est la vie...
nikakvo neobično i unikatno razmišljanje. to su doumile i domaćice po vokaciji i lokaciji puno prije tebe. jednostavno, moraš se pomiriti s tim. propupat ćeš, poćet ćeš sličiti na onu tetu iz tomi đerija kojoj se samo noge vide. no to nije za zabrinjavanje, sve cure koje nemaju uvjete da poduzmu nešto konkretno, upravo tako završe. nisi te sreće da se posvetiš mališi, kao što je bila umina mama.
ipak, sama moraš odlučiti i barem jednom u životu biti aleksandra velika, prasnuti tom satarom po špagi i odlučiti što stvarno želiš i pomiriti se sa žrtvama koje nosi odluka.
konkretno - ja sam to učinio. ne znam da li mi je dobro. mislim da je... i opet bih.
Čitam ovaj post i zjenice mi se šire, svaka rečenica mi ja bolja od prethodne. Sviđa mi se sve napisano. Posebno onaj dio o babi iz tom i đerija. Sve smo mi babe iz tom i đerija, a primjetila sam već odavno da rastavljene žene procvjetaju. Onako fizički, one se pretvore u prave ljepotice. Što se dešava iznutra pojma nemam
Odlično 8-). Kakav pozitivan ton. Pozitivan ton mene podjseća na Žuži (sori, mojca :angel:), plus of kors da on to ne radi tebi, to je zajedništvo. Skužio je, očito, drugačiju energiju, sad hoće li to bit dosta ili ne - tko bi znao. Uostalom, čini mi se da ti to postaje sve manje važno... vidjet ćeš/te.
Odličan post od Caina, od Aleksandre Velike, preko slike babe iz Tomija i Džerija koju nitko, zapravo, niti ne percipira baš, kao bilo kakvu drugu prirodnu pojavu - od struje, preko vode, itd. ono - komunalija :).
Ne moraš se nužno rastat da se budeš puna slika (i preko koljena), ali promijeniti stvari u vašem odnosu, a primarno ti u odnosu sa sobom - to da.
Caine... :shykiss:
a možda je čito rodu
Drago mi je da si imala dobar vikend. I nadam se da te ovaj topic nije ničime povrijedio. I svakako mislim da kad postaneš mama, pa još i radiš, i imaš partnera koji nije od velike pomoći u kućanstvu, moraš naučiti otpustiti manje važne stvari.... Meni je bilo lako otpustiti stvari koje mi i prije nisu bile top, tipa ribanje kuhinjskih ormarića, ali još nakon 11 godina mamovanja se borim s otpuštanjem stvari koje su meni top, čitanja navečer u krevetu. I jaaaako je teško to otpuštanje. To odustajanje od nečega bez osjećaja frustracije je po meni najteži dio života.
eto mene, čisto da upišem zaključno poglavlje na ovu temu...
hvala svima koji su mi uputili neku riječ, hvala svima što ste me potaknuli da pišem, otvorim se u mjeri u kojoj se do tada nisam ni sama sebi. bilo je potpuno otriježnjenje svu tu hrpu događaja, riječi, dana, mučnine, gorčine pročitati skupljene ne jednom mjestu.
uglavnom, moj mali muškarac, moj najdivniji pas na svijetu i ja ("mala mama" kako me moj mali muškarac zove :-)) smo nešto više od dva mjeseca sretna i izrazito funkcionalna mala obitelj :heart:.
bilo je teško i mučno doći do točke puštanja, ali kad sam do nje napokon došla, bilo je tako lako, pitko i prirodno... korak mi je lak, ništa mi nije teško, sretna sam čak i kad umorna i polomljena liježem. ogroman teret sam istovarila tamo negdje po putu, i niti u jednom trenutku se na tu kamenu gromadu nisam osvrnula.
hvala vam :kiss:
Neli :)
Neli :heart:
:love2:
Jako mi je drago zbog vas, Neli :)
ma znala sam i prije, a sada samo utvrdila gradivo... uvijek ima izlaza iz svega i mogućnost odlaska na bolje mjesto...
pitanje je samo hrabrosti da se okrene ta stranica i krene u nepoznato.
:love2: :klap:
Neli :klap:
nekako sam cijelo vrijeme znala da ćeš u pravom trenutku znati što učiniti!
Pročitala sam ovo i otišla zagrliti dragog ,tek tako, kao bez razloga, jer mislim da bi se stvarno jako loše osjećala da nije takav kakav je.. Sve je stvar dogovora, a dogovor se postiže razgovorom.. Moj dragi jedino ne pegla, i to zato što sam ga vidjela kako je tužan kad to radi haahah :D Ali mi smo do tog dogovora došli razgovorom, ako sam došla kući umorna s posla a stan je bio u kaosu, nisam se ljutila i radila drame i prigovarala jer to uvijek dovede do svađe i do toga da na kraju sam uzmeš sve u svoje ruke i šutiš i trpiš, nego sam sjela i započela razgovor o tome kako mi je ponekad teško doći umorna i onda još čistit a stvarno ne volim nered i zato baš moram čistit! .. s time da mi tek čekamo prvo dijete, znači da uz dobar razgovor ti imaš jedan as više u rukavu, samo bez predbacivanja, ljutnje i ega, jer i sama vidiš do čega je to dovelo, sigurno neće uspjeti prvi, drugi, niti treći put, ali kada ga ni četvrti put ne napadneš nego ( smiješ i odglumit) vidi da si tužna i jedva čistiš, peti ili šesti put će već željeti usrećiti svoju ženu i čeka te iznenađenje :)
aha, gotovo je, hihi, drago mi je da ste sretni :heart:
:love2:
Neli :love2:
Neli, samo ti čestitam... Lijepo je imat sretnu obitelj, i kad ona nije onog oblika o kojem smo možda maštale prije... Life is like a box of chocolate...
casa... :shykiss:
Neli, :love2: za iskrenost prema samoj sebi i prema djetetu! Uživaj u životu!
Ne bi bilo loše da nas je više takvih...
Neli, :klap: :heart: