je je. A najbolje kad ga stvarno žicam da mi kupi neko pecivo - a on donese slatko. A dobro zna da volim slano.
Printable View
je je. A najbolje kad ga stvarno žicam da mi kupi neko pecivo - a on donese slatko. A dobro zna da volim slano.
A MM voli da ima... probajte vi smršaviti kraj takvog. Prije 3 godine sam skinula 13 kila, pa on je skoro umro od tuge :lol:
A sto reci osim "i bogati placu"
Sorry Lili ali odi u komunu ili na Vrapce na odjel alkoholizma pa reci tim pacijentima da i tebi koja nisi ovisna ni o cemu zapravo uopce nije lako jer te prijatelji zezaju zbog trezvenosti i neporocnosti.
Malo sucuti nije na odmet. Sucut ponekad dolazi u obliku suzdrzavanja od isticanja vlastite savrsenosti, pogotovo ljudima koji otvoreno govore o vlastitoj ranjivosti i nedostatcima.
jelena O, kila voća dnevno za jednu osobu je previše kalorija i previše šećera. I ne, "voćni" šećer nije "zdraviji", u voću imaš i glukozu i fruktozu, iste one molekule koje dobiješ jedući saharozu (bijeli šećer koji kupiš u dućanu)
Ja voće jedem kad sam u hipoglikemiji, jako brzo podiže glukozu u krvi.
Baš to voće jako brzo digne glukozu, ja znam da sam nakon voća gladnija nego što sam bila. Zato je u LCHF dozvoljeno samo bobičasto voće.
Betty Blue u elementu :rock::preskaceuze: :lool: Tooo bejb, raspalii :-P
Malo si ga ipak pretjerala jelena.O.
mitovski ja sam nakon jabuka gladna, al nisam nakon drugog voća.
Danka, jel ti razinu šećera u krvi brže dižu suhe smokve ili datulje? Jedan dijabetičar mi je na Dolcu rekao kad sam kupovala da njemu smokve brže dižu šećer od datulja. Ta info bi mi bila jako korisna (zbog utrka). Hvala ti.
Nije ti isto kod zdravih ljudi i onih koji su na inzulinu, plus individualno je i unutar jedne i druge skupine
Također, i kod pojedine osobe varira brzina dizanja GUK-a u ovisnosti o tome kakva je hipoglikemija
Ja ne jedem ni suhe smokve ni datulje uopće jer bi mi bilo teško žvakati ih dok sam u hipo, za obične hipoglikemije uzimam svježe voće. Kod jakih i "brzih" (brzopadajućih) hipoglikemija, meni najbrže podiže šećer hladna Coca cola (normalna).
Imaš tu jedan zanimljiv rad https://www.sciencedirect.com/scienc...816?via%3Dihub
"Nutritional guidelines for maintaining healthy blood glucose levels are commonly portrayed as universally applicable. However, a new study now demonstrates that the impact of each food on blood glucose varies dramatically across individuals and largely depends on personal characteristics and gut microbiome properties, laying the foundation for the broad implementation of personalized nutrition."
Danka baš je zanimljivo ovo o čemu pišeš
Mogla bih se i ja malo više oko toga informirati, nemam neki dijagnosticirao problem sa šećerom, ali..
Malo mi je čudno to da ako radim veće razmake između obroka imam problem s drhtanjem ruku, padom energije na način da se ne mogu ustati, vid mi se zamućuje, imam neke crne krugove pred očima , otežani dišem.
Nisam sigurna da je to uobičajeno baš...
jelena o kg voća je i po meni previše
Pa i kg trešanja. Iako ih baš volim. Ali kad pojedem malo više od uobičajene zdjelice boli me trbuh i loše mi je..
Lili mene osobno ne pogađa to što je netko drugi baš umjeren, dapače to mi je pozitivan poticaj i svijetli primjer da je moguće
A što ja možda to ne umijem/ne mogu ili ne želim dovoljno da promijenim stvari, to ne smatram ičijim problemom osim svojim vlastitim, tako da, samo se ti drži svog načina i budi ponosna na sebe!
To sa secerom sam skuzila da je individualno kad sam mjerila guk zbog gd
Ja sam recimo bez frke mogla pojesti kukuruzni kruh i pastetu. Frendici nakon toga guk bio povisen
Kila voca po osobi je ogromna kolicina. Pa zamislite kilu jagodi/tresanja/jabuka
E zato Colu nude na utrkama, al meni vjera brani da je pijem :mrgreen: šalim se malo, ne volim je, ne podnosim gazirana pića, a niš onda ću probat osluhnut tijelo šta me više "diže" smokva ili datulja, mislim da je ipak smokva (bar prema zadnjem brdskom treningu), al mi loši bili ni čvarci za energiju.
Danka, hvala za link, proučit ću članak.
Ajme draga moja, uvijek se rastoopim od tvojih riječi :heart: :kiss:
ja imam nizak šećer - ne zbnnam kako se to stručno zove. I doktor mi je rekao da bi stalno trebala imati dekstrozu u torbi.
Meni se taj nizak šećer manifestira tako što moram ćešće jesti - ako imam preveliki razmak, onda mi drhte ruke/ noge, boli me glava , nesvjestica i tako to. Mislim da otuda dolazi moja velika potreba za voćem jer recimo, nisam neki ljubitelj kolača pa ni čokolade.
A da se vratim na tekuća pitanja - meni su kava/piva/vino/ poneki apertitv gušti. Baš veliki. Obožavam miris kave. A dobru večeru ne mogu zamisliti bez čaše vuina. Mislim, onak jako dobra hrana traži vino - kkaj vi pijetze vodu ? (grijeh) sok? (isto grijeh) uz stvarno dobru hranu. Ili npr uz ribu - pa meni je to sasatvni dio tog nekog finog obroka (ne pišem o svakodnevnim obrocima) neg onak posebnim. kao da te sasa pozove na klopu.
Uh, ja mogu zamislt kilo trešanja. Šta zamislit, slistit! Trešnje su tako kratko tu, a ja ih tako volim...kilo mi je rutina.
Da me sada pozove na klopu mislila bi da sam u raju, kakva cuga, kakva pljuga:
Trešnje, eno moja rana se crveni :)
ako sam cijeli dan u bašći, košnji, oko te trešnje bude to dosta, ne odjednom naravno, ali da osjetim neke probavne probleme nakon toliko trešanja, osjetim
I ja slistim pol kile - kilu voća, naročito trešanja, bez problema. A i kg jabuka ili naranči, pa to je 3-4 komada voca.
Pa prođem pored pekare i onda se čudim što me ljudi pitaju jesam opet trudna :lol:.
Glede pića, da ja pijem samo vodu (ili sok ako se bas ne mogu suzdrzat i vuče me), često pijem i mineralnu (znam, ne valja mi ni to), ali alkohol ne pijem uopće. Osim sto zadnjih 9 godina ili dojim ili sam trudna :mrgreen:... ni inače ga nisam pila. Jednostavno ne volim okus ni vina, ni piva, ni žestice... nisu dovoljno slatki :lol:. Može proći samo par kapi neke fine voćne rakije (ono aperitiv da nazdravim nečemu), ali inače alkohol uopće ne pijem. Mislim, jesam se par puta u životu nalila na nekim tulumima (od bambusa), ali ovako ga ne pijem.
Ni mene ne pogadja, zasto bi me pogadjalo. I sama u svojoj okolini imam ljude koji zive nekim idealnim nacinom, koji su umjereni a bez da im umjerenost iziskuje mentalni napor.
I zaista mi je drago zbog njih da je tako ali cinjenica da postoje takvi ljudi ne pomaze nimalo ljudima koji nisu takvi.
Neporocna osoba tesko moze savjetom pomoci osobi koja se mora boriti sa samokontrolom, jednako kao sto zena koja nema problema sa zatrudnjivanjem tesko moze savjetovati zenu koja se bori s neplodnoscu. I jos ako ta zena koja zatrudni zacas kaze ovoj sto ne moze zatrudnit da je bas koma kad si tako plodan i da uopce nije lako biti trudan.
Jednostavno mi ova tema nije mjesto za razlgabanje o toj "drugoj strani medalje"
Ja kavu, pivu, vino i domaću rakiju uopće ne smatram porokom :) već guštom.
No, meni je i hrana gušt. pa uz hranu koju volim mi paše i piće koje volim.
A najveća slabost mi je kruh ( i putar) - to sam već napisala. I meni je osobno lakše obavit nekakvu tjelovježbu nego prestat jest to što volim. U ponekad ne baš zanemarivim količinama ;)
A ovo što BB pita, prestaje li ovisnost ikad; ja nisam nikad bila na dijeti više od 3-4 mjeseca u komadu pa ti mogu reći za taj period: NE :mrgreen:
Otprilike kao pušenje...i kad misliš da je gotovo, prošle su već godine, znaj da si samo pušač u remisiji
Meni je ova tema mjesto za razgovor i o ovakvim i onakvim ljudima i njihovim izborima, vrstama, načinima prehrane, brizi o zdravlju općenito.
I kako se različiti ljudi nose različito sa stresom.
Zašto bi samo o onima koji imaju problem, dobro je čuti različite priče?
Na temi se nužno ne moraju davati savjeti, ali se može izreći svoje mišljenjei iznijeti vlastita iskustva.
I ne misliti da je to baš nezgodno i nepodržavajuće.
Ali dobro, ionako svatko od nas na kraju balade izabire sam za sebe i snosi odgovornost za te izbore.
ali flopi, meni koja se stoljecima borim s viskom i koja moram pazit na svaki zalogaj uz jaku fizicku aktivnost, stvarno nista ne znaci sto peroperic jede umjereno svaka 3 sata raznolik obrok.
ne samo da mi ne znaci, iritira me, jer mi taj peroperic nabija kako je superioran i sve postize lahorskom lakocom, a ja sam a)prozdrljiva prasica koja se ne moze kontrolirati ili b) osoba vrijedna sazaljenja koja ocito ima neki medicinski problem
ma daj me ne
Argente, a jel bi nekim intervalnim treningom otišle brže te nesretne pulinkine napolitanke miša im njegovog :lool:
Zezam se malo.
Flopi, ako je tako ok, my bad, bila sam uvjerena da je ovo tema o emocionalnom prejedanju a ne o zdravom nacinu prehrane
I da dodam da mi je zao da ova tema nije ono sto joj naslov kaze. Jer stvarno mislim da imamo dovoljno tema o zdravom nacinu prehrane i zapravo mislim da se svaka tema pretvori u uniformirano savjetovanje "manje a cesce" i "trcanje"
Emocionalno prejedanje, ili binge eating disorder je poptuno zanemaren poremecaj hranjenja koji je vrlo ucestao i neprepoznat i mislim da je vazno da se o tome razgovara, da ljudi imaju priliku podijelit svoja iskustva i borbe, uspjehe i neuspjehe.
Malo je tesko kada tema bude preuzeta od onih koji zapravo uopce nemju taj problem.
Enivej, to su my 2 cents, prepustam poligon za rasprave o zdravom nacinu prehrane
Ali magriz valjda nije peroperić taj koji je odgovoran za TVOJE izbore, ja to ne mogu gledati na taj način.
Zašto tebi peroperić ne bi bio inspirativan, pozitivan primjer, umjesto da te iritira?
Ja mislim a i znam po sebi da je u takvim mojim interpretacijama bio problem u MENI
Jer sam sama za sebe mislila :
a) glupa sam
b) slaba sam
c) poremećena sam
Dakle nije problem u njemu nego u meni, a njegovo iskustvo mi može biti samo poticaj da budem onakva kakva želim.
Betty emocionalno prejedanje se svakako može staviti u kontekst i zdravog pristupa hrani.
Izjave da se javljaju neki koji nemaju problem ne smatram argumentima.
Jer mislim da je važno čuti razna iskustva i načine na koje ljudi pristupaju očuvanju zdravlja, što rade dobro, što donosi pozitivne pomake, i tako.
Tako se može pokupiti možda i pokoja dobra ideja koja će se primijeniti u svom životu.
No dobro, različiti smo pa tako i različito percipiramo i razmišljamo, što je ok.
Neka BB izabere ono što njoj odgovara, a ostalo naprosto zanemari.
Ne bih da ovo preraste u nekakvo postrojavanje tko bi smio pisati i što bi smio pisati, te u obranu ili napad istog...
BB polako, malim koracima, iz dana u dan
svaka promjena je važna ma koliko sitna bila!
nemoj izokretati moje rijeci
iskreno, meni je drago sto je peroperic super, uravnotezen i izbalansiran. good for pero! ali kad mi se superiorno postavlja i stalno sebe istice kao primjer, e onda me nervira. jer njegovi savjeti su meni, da prostis, drek. jedi svega po malo svakih par sati. da to meni pase, davno bih bila twiggy. ali ne pase. ne meni, nego masi. jer to nije lako. da je lako ne bi bilo debelih/pretilih/ovisnih
to je kao da alkoholicaru dode pero i veli - bitno je da popijes samo pola case vina iza dobrog rucka. ne litru. samo pola case. svaki drugi dan. jel ti i to inspirativno?
Pa prvenstveno zbog : a), b) i c)
Iskreno , mene uzasno ( ali ono stvarno uzasno!) Nerviraju krilatice : " BUdi najbolja verzija sebe!"
Nisam psiholog niti psihijatar , ali isticanje drugih da nemaju problem koji netko drugi ima ne vidim kaoo poticaj ili pomoc da netko prestane imati problem.
Npr. ja ne razumijem alkoholicare, pusace i kockare .
Ne palim se na cugu , pljugu i takvu vrstu adrenalina.
Nikad nisam. Da mi je samo znati kako isticanje te cinjenice pomaze netkom tko ima takvu vrstu problema.
Jer sam ja uvijek i oduvijek potpuni ravnodusna prema toj vrsti poroka. Nemam nikakvu emociju prema njima. Niti negativnu niti pozitivnu. Pa bih rekla da to za mene nije izazov. Jer se bez ikakvog napora mogu izloziti ili odbiti bilo sto od navdenog.
Pa sad po cemu sam ja bolja od nekog tko to ne moze i kakav mu ja mogu biti primjer, ne bih znala? Mja biokemija nikad , niti sekundu nije nikako reagirala na dim cigareta, casu vina ili poker automat. Prije bih rekla da imam srece. Nije da sam ulozila trud i karakter u to.
Kako znaš da se emocionalno prejedaš?
Ja imam razdoblja po ccac2 mjeseca kad svašta trpam u sebe i razmišljam sad i ne znam jel sam samo prase ili se emocionalno prejedam. Znam da u tim razdobljima jedem kad nisam gladna jer mi je super osjećaj jesti, ali još d8k žvačem osjećam grižnju savjesti i onda poslije ono ovo ti stvarno nije trebalo.
Kad sam pod stresom ne mogu jesti.
Magriz neću na ovaj način komunicirati jer si agresivna i to mi se ne sviđa.
Svoj stav sam obrazložila bez ijedne ružne riječi i bez patroniziranja.
Temu neću uzurpirati.
Meni se ne sviđa ideja da se ljude sa zdravstvenim problemom očekivano "sažalijeva". To je patronizirajuće i nepotrebno. Just sayin. 8-)